Snižavanje povećanog intraokularnog tlaka u bolesnika s glaukomom otvorenog kuta ili okularnom hipertenzijom.

• Kao monoterapija u bolesnika u kojih je kontraindicirano liječenje lokalnim beta blokatorima.

• Kao dodatna terapija uz druge lijekove za snižavanje intraokularnog tlaka kada se s jednim lijekom ne postiže zadovoljavajući intraokularni tlak (vidjeti dio 5.1.).

Doziranje

Preporučena doza u odraslih (uključujući starije osobe)

Preporučena je doza jedna kap Bimanox kapi, dva puta dnevno u oboljelo oko (oči), približno u razmaku od 12 sati. U starijih bolesnika nije potrebna prilagodba doziranja.

Oštećenje funkcije bubrega i jetre

Primjena brimonidintartarat kapi nije ispitivana u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega (vidjeti dio 4.4.).

Pedijatrijska populacija

Klinička ispitivanja nisu provedena u adolescenata (12-17 godina).

Primjena Bimanox kapi ne preporuča se u djece ispod 12 godina i kontraindicirana je u novorođenčadi i dojenčadi (mlađe od 2 godine) (vidjeti dijelove 4.4. i 4.9.). Poznato je da se u novorođenčadi mogu dogoditi teške nuspojave. Sigurnost i djelotvornost brimonidintartarat kapi u djece nisu ustanovljene.

Način primjene Okularna primjena.

Kao i kod drugih kapi za oči, da bi se smanjila mogućnost sistemske apsorpcije, preporučuje se pritisnuti suznu vrećicu u području medijalnog kantusa (okluzija otvora suznog kanalića) tijekom jedne minute. Postupak se mora provesti odmah nakon primjene svake kapi.

Ako se primjenjuje više lokalnih oftalmoloških lijekova, vremenski razmak između primjene različitih lijekova mora biti 5 do 15 minuta.

Nakon skidanja zatvarača s bočice, ako je zaštitni obruč za evidenciju otvaranja klimav, treba ga ukloniti prije primjene lijeka.

• preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• novorođenčad i dojenčad (mlađa od 2 godine) (vidjeti dio 4.8.)

• u bolesnika koji se liječe inhibitorima monoamino-oksidaze (MAO inhibitorima) i u bolesnika koji se liječe antidepresivima koji djeluju na noradrenergičku transmisiju (npr. triciklički antidepresivi i mianserin).

Pedijatrijska populacija

Liječenje djece u dobi od 2 godine i starije, osobito od 2 do 7 godina i/ili tjelesne težine 20 kg ili manje mora biti strogo praćeno i pod pojačanim oprezom zbog visoke incidencije i težine somnolencije (vidjeti dio 4.8.).

Poremećaji oka

Tijekom kliničkih ispitivanja u nekih bolesnika (12,7 %) uz brimonidintartarat kapi su zapažene okularne reakcije alergijskog tipa (za detalje vidjeti dio 4.8.). U slučaju pojave alergijske reakcije, liječenje Bimanox kapima mora se prekinuti.

Odgođene okularne reakcije preosjetljivosti zabilježene su uz primjenu brimonidintartarat 0,2% kapi, od kojih su neke bile povezane s povećanjem intraokularnog tlaka.

Krvožilni i drugi učinci

Oprez je potreban u liječenju bolesnika s teškim ili nestabilnim i nekontroliranim kardiovaskularnim bolestima.

Bimanox se mora s oprezom primjenjivati u bolesnika s depresijom, cerebralnom ili koronarnom insuficijencijom, Raynaudovim sindromom, ortostatskom hipotenzijom ili kod tromboangiitis obliteransa.

Insuficijencija jetre i bubrega

Primjena brimonidintartarat kapi u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega nije ispitivana, pa je u liječenju takvih bolesnika potreban oprez.

Benzalkonijev klorid

Ovaj lijek sadrži konzervans benzalkonijev klorid (0,05 mg/ml).

Za benzalkonijev klorid je zabilježeno da može uzrokovati iritaciju oka, simptome suhog oka, te može utjecati na suzni film i površinu rožnice. Ovaj lijek treba primjenjivati s oprezom kod bolesnika sa suhim okom i bolesnika kod kojih rožnica može biti ugrožena. Bolesnike je potrebno nadzirati u slučaju dugotrajne primjene.

Meke kontaktne leće mogu apsorbirati benzalkonijev klorid zbog čega se može promijeniti njihova boja. Potrebno je ukloniti kontaktne leće prije primjene Bimanox kapi te pričekati najmanje 15 minuta prije ponovnog stavljanja leća u oči.

Bimanox kapi su kontraindicirane u bolesnika koji se liječe inhibitorima monoamino-oksidaze (MAO inhibitorima) i u bolesnika koji se liječe antidepresivima koji djeluju na noradrenergičku transmisiju (npr.

triciklički antidepresivi i mianserin) (vidjeti dio 4.3.).

Iako s brimonidintartarat kapima nisu provedena ispitivanja specifičnih interakcija s lijekovima, treba imati na umu mogućnost aditivnog ili potencirajućeg učinka s depresorima središnjeg živčanog sustava (alkohol, barbiturati, opijati, sedativi ili anestetici).

Nema dostupnih podataka o razini cirkulirajućih kateholamina nakon primjene brimonidintartarat kapi. Međutim, preporučuje se oprez u bolesnika koji koriste lijekove koji mogu utjecati na metabolizam i unos cirkulirajućih amina, npr. klorpromazin, metilfenidat, rezerpin.

Nakon primjene brimonidintartarat kapi, u nekih je bolesnika zapaženo sniženje krvnog tlaka koje nije bilo klinički značajno. Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni lijekova kao što su antihipertenzivi i/ili srčani glikozidi i Bimanox kapi.

Potreban je poseban oprez kada se tijekom primjene Bimanox kapi započinje s uzimanjem ili kada se mijenja doza istodobno korištenog sistemskog lijeka (bez obzira o kojem farmaceutskom obliku se radi) koji može stupiti u interakciju s α-adrenergičkim agonistima ili utjecati na njihovu aktivnost (agonist ili antagonist adrenergičkih receptora) kao npr. izoprenalin, prazosin.

Trudnoća

Sigurnost primjene tijekom trudnoće u ljudi nije ustanovljena. U ispitivanjima na životinjama, brimonidintartarat nije imao nikakve teratogene učinke. U kunića je brimonidintartarat, kod većih koncentracija u plazmi nego što se postiže tijekom liječenja u ljudi, uzrokovao povećan gubitak zametka prije implantacije i smanjenje postnatalnog rasta. Bimanox se smije upotrebljavati tijekom trudnoće samo ako je potencijalna korist za majku veća od potencijalnog rizika za plod. Za smanjenje sistemske apsorpcije vidjeti dio 4.2.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se brimonidin u majčino mlijeko u ljudi. Kod štakora je dokazan u mlijeku tijekom dojenja. Bimanox kapi ne smiju se upotrebljavati u dojilja.

Bimanox može izazvati umor i/ili omamljenost, što može smanjiti sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Nadalje, može uzrokovati zamagljen i/ili poremećen vid, što može smanjiti sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima, osobito noću ili u uvjetima smanjenog osvjetljenja. Bolesnik mora pričekati da simptomi nestanu prije vožnje ili rada sa strojevima.

Najčešće zabilježene nuspojave su suhoća usta, okularna hiperemija i peckanje/bockanje oka, zapažene u 22 do 25% bolesnika. Obično su prolazne i nisu često takve težine koja zahtijeva prekid liječenja.

Simptomi okularnih alergijskih reakcija dogodili su se u 12,7 % ispitanika (uzrokujući ukidanje lijeka u 11,5 % ispitanika) u kliničkim ispitivanjima, s nastupom u većine bolesnika između 3 i 9 mjeseci liječenja.

Učestalost nuspojava definirana je prema kategorijama učestalosti: vrlo često ( ≥ 1/10), često ( ≥ 1/100 i

<1/10), manje često ( ≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko ( ≥ 1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar određene grupe učestalosti, nuspojave

su poredane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Srčani poremećaji

Manje često: palpitacije/aritmije (uključujući bradikardiju i tahikardiju)

Poremećaji živčanog sustava

Vrlo često: glavobolja, omamljenost Često: omaglica, poremećaj okusa Vrlo rijetko: sinkopa

Poremećaji oka

Vrlo često:

• iritacija oka (hiperemija, peckanje i bockanje, svrbež, osjećaj stranog tijela u oku, konjunktivalni folikuli)

• zamagljen vid

• alergijski blefaritis, alergijski blefarokonjunktivitis, alergijski konjunktivitis, okularna alergijska reakcija i folikularni konjunktivitis

  Često:

• lokalna iritacija (hiperemija i edem vjeđa, blefaritis, edem i sekrecija konjunktive, bol i suzenje oka)

• fotofobija

• kornealna erozija i obojenost

• suhoća oka

• bljedilo konjunktive

• abnormalan vid

• konjunktivitis

  Vrlo rijetko:

• iritis

• mioza

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Često: simptomi u gornjim dišnim putovima

Manje često: suhoća nosne sluznice

Rijetko: dispneja

Poremećaji probavnog sustava

Vrlo često: suhoća usta

Često: gastrointestinalni simptomi

Krvožilni poremećaji

Vrlo rijetko: hipertenzija, hipotenzija

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Vrlo često: umor

Često: astenija

Poremećaji imunološkog sustava

Manje često: sistemske alergijske reakcije

Psihijatrijski poremećaji Manje često: depresija Vrlo rijetko: nesanica

Sljedeće nuspojave su zabilježene tijekom postmarketinškog praćenja primjene brimonidintartarat kapi u kliničkoj praksi. Budući da se radi o dobrovoljnim prijavama, a veličina populacije nije poznata, učestalost nuspojava se ne može procijeniti.

Poremećaji oka

Nepoznato: iridociklitis (anteriorni uveitis), svrbež vjeđa

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Nepoznato: kožne reakcije uključujući eritem, edem lica, pruritus, osip i vazodilataciju

Pedijatrijska populacija

Simptomi predoziranja brimonidinom kao što su gubitak svijesti, letargija, somnolencija, hipotenzija, hipotonija, bradikardija, hipotermija, cijanoza, bljedilo, depresija disanja i apneja zabilježeni su u novorođenčadi i dojenčadi nakon primjene brimonidintartarat kapi tijekom liječenja kongenitalnog glaukoma (vidjeti dio 4.3.).

U tromjesečnom kliničkom ispitivanju (faza 3) u djece starosti od 2 do 7 godina s glaukomom, nezadovoljavajuće kontroliranim beta blokatorima, zabilježena je visoka prevalencija somnolencije (55%) uz brimonidintartarat kapi kao dodatno liječenje. U 8% djece somnolencija je bila teška, a u 13% je dovela do prestanka primjene brimonidintartarat kapi. Incidencija somnolencije smanjivala se s porastom dobi djece, a najmanja je bila u djece stare 7 godina (25%), ali je na nju više utjecala tjelesna težina, pa je tako češća bila u djece tjelesne težine ≤ 20 kg (63%) u usporedbi s djecom tjelesne težine > 20 kg (25%) (vidjeti dio 4.4.).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Oftalmičko predoziranje (odrasli)

U takvim slučajevima, prijavljeni događaji uglavnom su bili oni već navedeni kao nuspojave.

Sistemsko predoziranje kao rezultat slučajnog gutanja (odrasli)

Vrlo su ograničeni podaci o nehotičnom gutanju brimonidina u odraslih osoba. Jedini do sada prijavljen štetni događaj je hipotenzija. Prijavljen je kao hipotenzivna epizoda nakon koje je uslijedila povratna hipertenzija.

Liječenje oralnog predoziranja uključuje potpornu i simptomatsku terapiju; potrebno je održavati bolesnikov dišni put prohodnim.

U slučajevima predoziranja drugim alfa-2 agonistima oralnim putem, zabilježeni su simptomi hipotenzije, astenije, povraćanja, letargije, sedacije, bradikardije, aritmije, mioze, apneje, hipotonije, hipotermije, depresije disanja i napadaja.

Pedijatrijska populacija

Zabilježene su ili objavljene ozbiljne nuspojave nakon slučajnog gutanja brimonidintartarat kapi u pedijatrijskih bolesnika. Javili su se simptomi depresije središnjeg živčanog sustava, tipična privremena koma ili niska razina svijesti, letargija, somnolencija, hipotonija, bradikardija, hipotermija, bljedilo, depresija disanja i apneja, što je zahtijevalo smještaj u jedinicu intenzivnog liječenja i prema potrebi intubaciju. U svim slučajevima zabilježen je potpuni oporavak, obično u roku od 6 do 24 sata.