Rhesonativ 625 IU/ml otopina za injekciju

Prevencija Rh(D) imunizacije u Rh(D) negativnih žena u reproduktivnoj dobi

• Antenatalna profilaksa

  • Planirana antenatalna profilaksa

  • Antenatalna profilaksa nakon komplikacija u trudnoći koje uključuju pobačaj/prijeteći pobačaj, ektopičnu trudnoću ili molu hidatidozu, intrauterinu smrt ploda, transplacentalno krvarenje koje je rezultat antepartalnog krvarenja, amniocentezu, biopsiju koriona, porodiljske manipulativne zahvate, npr. vanjski okret ploda,

    invazivne zahvate, kordocenteze, tupu abdominalnu traumu ili terapijske zahvate na plodu

• Postnatalna profilaksa

  • Rođenje Rh(D)-pozitivnog djeteta (D, D^slab, D^djelomičan)

    Liječenje Rh(D) negativnih žena u reproduktivnoj dobi nakon inkompatibilnih transfuzija Rh(D) pozitivne krvi ili drugih lijekova koji sadrže eritrocite, npr. koncentrati trombocita.

Doziranje

Dozu imunoglobulina anti-D određuje se prema razini izlaganja Rh(D) pozitivnim eritrocitima, temeljeno na saznanju da oko 10 mikrograma (50 IU) imunoglobulina anti-D neutralizira 0,5 mL Rh(D) pozitivnih eritrocita ili 1 mL Rh(D) pozitivne krvi.

Slijedeće doze preporučene su na temelju kliničkih ispitivanja provedenih s Rhesonativom. Prevencija Rh(D) imunizacije u Rh(D) negativnih žena

• Antenatalna profilaksa: Prema općenitim preporukama, trenutno primjenjivane doze u rasponu su od 50 – 330 mikrograma ili 250 – 1650 IU.

  • Planirana antenatalna profilaksa

    Pojedinačna doza (npr. 250 µg ili 1250 IU) između 28. i 30. tjedna trudnoće ili dvije doze u 28. i 34. tjednu.

  • Antenatalna profilaksa nakon komplikacija u trudnoći

    Pojedinačnu dozu (npr. 125 µg ili 625 IU prije 12. tjedna trudnoće) (npr. 250 µg ili 1250 IU nakon 12. tjedna trudnoće) potrebno je primijeniti što je ranije moguće i unutar 72 sata, te ukoliko je potrebno ponoviti u 6 – 12-tjednim intervalima tijekom trudnoće.

    Nakon amniocenteze i biopsije koriona potrebno je primijeniti pojedinačnu dozu (npr. 250 µg ili 1250 IU).

• Postnatalna profilaksa: Prema općenitim preporukama, trenutno primjenjivane doze u rasponu su od 100 – 300 mikrograma ili 500 – 1500 IU. Za specifične podatke iz studija vidjeti dio 5.1. Ukoliko se primjenjuju manje doze (100 mikrograma ili 500 IU), tada je potrebno odrediti obim fetomateralnog krvarenja.

  Uobičajena doza: 1250 IU (250 µg).

  Kod postnatalne primjene, lijek je potrebno dati majci što je ranije moguće unutar 72 sata nakon rođenja Rh(D) pozitivnog djeteta (D, D^slab, D^djelomičan). Ukoliko je prošlo više od 72 sata, lijek ne treba uskratiti nego ga primijeniti što je prije moguće.

  Doza se poslije poroda mora primijeniti iako je provedena antenatalna profilaksa, te čak i ako se rezidualna aktivnost antenatalne profilakse može dokazati u serumu majke.

  Ukoliko postoji sumnja na obilno fetomateralno krvarenje [>4 mL (u 0,7 – 0,8% žena)], npr. u slučaju anemije ploda/novorođenčeta ili intrauterine smrti ploda, njegov obim potrebno je odrediti odgovarajućom metodom, npr. Kleihauer-Betkeovim testom za detektiranje fetalnog hemoglobina ili protočnom citometrijom koja specifično identificira Rh(D) pozitivna zrnca. S time u skladu je potrebno primijeniti dodatne doze imunoglobulina anti-D (10 mikrograma ili 50 IU po 0,5 mL eritrocita ploda).

  Inkompatibilne transfuzije eritrocita

  Preporučena doza je 20 mikrograma (100 IU) anti-D imunoglobulina po 2 mL Rh(D) pozitivne krvi primljene transfuzijom ili po 1 mL koncentrata eritrocita. Preporuča se konzultacija sa specijalistom transfuzijske medicine kako bi se procijenila izvedivost postupka izmjene eritrocita te smanjilo opterećenje D-pozitivnih eritrocita u cirkulaciji te odredila doza anti-D imunoglobulina koja je potrebna za suzbijanje imunizacije. Testove kojima se prate D-pozitivni eritrociti potrebno je učiniti svakih 48 sati, te primijeniti još imunoglobulina anti-D dok svi D-pozitivni eritrociti nisu odstranjeni iz cirkulacije. U svakom slučaju, zbog mogućeg rizika od hemolize, preporučuje se ne prelaziti maksimalnu dozu od 3000 mikrograma (15000 UI).

  Preporuča se primjena alternativnih intravenskih lijekova jer će se time trenutno dostići odgovarajuće razine u plazmi. Ukoliko intravenski lijek nije dostupan, vrlo velike doze potrebno je primijeniti u mišić kroz period od nekoliko dana (vidjeti dio 4.4.).

  Pedijatrijska populacija

  Sigurnost i djelotvornost u djece nisu još ustanovljene.

  Bolesnici s prekomjernom tjelesnom težinom

  Kod bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom/pretilih bolesnika treba razmotriti primjenu intravenskih anti-D lijekova (vidjeti dio 4.4.).

  Način primjene

  Za intramuskularnu primjenu.

  U slučaju potrebe velikih ukupnih doza (>2 mL za djecu ili >5 mL za odrasle), preporuča se primijeniti ih u podijeljenim dozama na različita mjesta.

  Ako su intramuskularne injekcije kontraindicirane (u slučaju poremećaja krvarenja), treba primijeniti lijek za intravensku primjenu. Ako lijek za intravensku primjenu nije dostupan, Rhesonativ se može primijeniti potkožno. Nakon injekcije, rukom pažljivo pritisnuti mjesto primjene pomoću komprese.

Preosjetljivost na djelatnu(e) tvar(i) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Preosjetljivost na ljudske imunoglobuline, osobito u bolesnika s antitijelima protiv IgA.

Ne primjenjivati Rhesonativ u krvnu žilu zbog rizika šoka. Injekcije se moraju dati u mišić, te obratiti pažnju da se povuče klip štrcaljke prije iniciranja kako bi se utvrdilo da igla nije u krvnoj žili.

U slučaju postnatalne primjene, Rhesonativ je namijenjen za primjenu u majki. Ne davati novorođenčadi.

Lijek nije namijenjen za primjenu ni u Rh(D) pozitivnim osobama kao niti u osoba koje su već imunizirane Rh(D) antigenom.

Bolesnike je potrebno promatrati kroz najmanje 20 minuta nakon primjene i kroz najmanje 1 sat nakon slučajne intravenske injekcije.

Preosjetljivost

Prave reakcije preosjetljivosti su rijetke, no mogu se javiti odgovori alergijskog tipa na imunoglobulin anti-D. Bolesnike treba upoznati s ranim znakovima reakcija preosjetljivosti, uključujući koprivnjaču, generaliziranu urtikariju, stezanje u prsima, piskutavo disanje, hipotenziju i anafilaksiju. Potrebno liječenje ovisi o prirodi i ozbiljnosti nuspojave.

Rhesonativ sadrži malu količinu IgA. Iako se imunoglobulin anti-D uspješno koristio u liječenju određenih osoba s nedostatkom IgA, u osoba s nedostatkom IgA potencijalno se mogu razviti protutijela na IgA i pojaviti anafilaktičke reakcije nakon primjene lijekova dobivenih iz krvne plazme koji sadrže IgA. Nadležni liječnik stoga mora procijeniti odnos koristi liječenja Rhesonativom naspram potencijalnog rizika reakcija preosjetljivosti.

Rijetko, ljudski imunoglobulin anti-D može uzrokovati pad krvnog tlaka s anafilaktičkom reakcijom, čak i u bolesnika koji su dobro podnijeli prijašnje liječenje ljudskim imunoglobulinom.

U slučaju sumnje na reakcije alergijskog ili anafilaktičkog tipa potrebno je odmah prekinuti primjenu. U slučaju šoka, primijeniti standardne medicinske postupke za liječenje šoka.

Hemolitičke reakcije

Bolesnike koji nakon inkompatibilnih transfuzija primaju vrlo velike doze imunoglobulina anti-D potrebno je nadzirati klinički i pratiti biološke parametre zbog rizika hemolitičke reakcije.

Tromboembolija

S primjenom imunoglobulina povezani su arterijski i venski tromboembolijski događaji uključujući infarkt miokarda, moždani udar, duboku vensku trombozu i plućnu emboliju. Iako tromboembolijski događaji nisu opaženi za Rhesonativ, bolesnici trebaju biti dovoljno hidrirani prije upotrebe imunoglobulina. Potreban je oprez u bolesnika s već postojećim čimbenicima rizika za trombotske događaje (kao što su hipertenzija, dijabetes melitus i povijest vaskularne bolesti ili trombotskih epizoda, bolesnici sa stečenim ili naslijeđenim trombofilnim poremećajima, pacijenti s produženim periodima imobilizacije, teški hipovolemični pacijenti, pacijenti s bolestima koje povećavaju viskoznost krvi), posebno kada su propisane veće doze Rhesonativa.

Bolesnike treba obavijestiti o prvim simptomima tromboembolijskih događaja, uključujući otežano disanje, bol i oticanje ekstremiteta, fokalne neurološke deficite i bolove u prsima, te ih treba savjetovati da odmah po pojavljivanju simptoma kontaktiraju svog liječnika.

Utjecaj na serološka ispitivanja

Nakon injekcije imunoglobulina, prolazni porast raznih pasivno unesenih protutijela u krvi bolesnika može rezultirati lažno pozitivnim rezultatima u serološkim ispitivanjima.

Pasivni prijenos protutijela na antigene eritrocita, npr. A, B, D, može utjecati na neka serološka ispitivanja protutijela eritrocita, kao što je antiglobulinski test (Coombsov test), osobito u Rh(D) pozitivne novorođenčadi čije su majke primile profilaksu prije poroda.

Bolesnici s prekomjernom tjelesnom težinom/pretili bolesnici

Kod bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom/pretilih bolesnika, zbog mogućeg nedostatka učinkovitosti u slučaju intramuskularne primjene, preporučuje se lijek za intravensku primjenu.

Prijenos zaraznih agensa

Standardne mjere za sprečavanje zaraza koje bi mogle biti rezultat primjene lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme uključuju odabir davatelja, testiranje pojedinačnih donacija i pulova plazme na specifične markere zaraznih bolesti, te uključivanje djelotvornih proizvodnih postupaka za inaktivaciju/uklanjanje virusa. Unatoč tome, mogućnost prijenosa zaraznih agensa nakon primjene lijekova pripremljenih iz ljudske krvi ili plazme ne može se potpuno isključiti. To se također odnosi na nepoznate viruse i druge patogene koji se mogu pojaviti.

Poduzete mjere smatraju se djelotvornima kod virusa s ovojnicom, kao što su Virus humane imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa B (HBV) i virus hepatitisa C (HCV), te kod virusa bez ovojnice hepatitis A virusa (HAV).

Poduzete mjere mogu biti ograničene djelotvornosti kod virusa bez ovojnice, kao što je parvovirus B19.

Kliničko iskustvo vezano na dosadašnje neprenošenje hepatitisa A ili parvovirusa B19 imunoglobulinima ohrabrujuće je, te se također može pretpostaviti da sadržaj protutijela daje važan doprinos virusnoj sigurnosti.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Važne informacije o nekim sastojcima Rhesonativa

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija u dozi od 1 ml, tj. zanemarive količine natrija.

Živa atenuirana virusna cjepiva

Aktivnu imunizaciju živim virusnim cjepivima (npr. protiv ospica, zaušnjaka ili rubeole) mora se odgoditi do 3 mjeseca nakon zadnje primjene imunoglobulina anti-D, jer djelotvornost živog virusnog cjepiva može biti umanjena.

Ukoliko je imunoglobulin anti-D potrebno primijeniti unutar 2 – 4 tjedna nakon živih virusnih cjepiva, tada djelotvornost tog cijepljenja može biti umanjena.

Trudnoća

Ovaj lijek je namijenjen za primjenu u trudnoći.

Dojenje

Ovaj lijek smije se koristiti za vrijeme dojenja.

Imunoglobulini se izlučuju u majčino mlijeko. U više od 450 žena koje su primale standardne doze Rhesonativa u postpartalnom razdoblju nisu opisani štetni događaji vezani za ispitivani lijek.

Plodnost

S Rhesonativom nisu provedena ispitivanja plodnosti na životinjama. Ipak, kliničko iskustvo s ljudskim anti-D imunoglobulinom upućuje da ne treba očekivati štetne utjecaje na plodnost.

Utjecaji na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nisu primijećeni.

Sažetak sigurnosnog profila

Povremeno se mogu javiti nuspojave, poput zimice, glavobolje, omaglice, vrućice, povraćanja, alergijskih reakcija, mučnine, artralgije, niskog krvnog tlaka i umjerene boli u donjem dijelu leđa.

U rijetkim slučajevima normalni ljudski imunoglobulini mogu uzrokovati nagli pad krvnog tlaka i, u izoliranim slučajevima, anafilaktički šok, čak i kada bolesnik nije pokazao preosjetljivost kod prethodne primjene lijeka.

Često se mogu javiti lokalne reakcije na mjestu injekcije: oticanje, osjetljivost, crvenilo, induracija, lokalna toplina, svrbež, modrice, lokalna bol, osjetljivost na dodir i osip; neke od ovih reakcija mogu se spriječiti raspodjelom veće doze na nekoliko mjesta ubrizgavanja.

Za informaciju o sigurnosti od zaraznih agensa vidjeti dio 4.4.

Nema provjerenih podataka o učestalosti nuspojava u kliničkim ispitivanjima. Opisane su sljedeće nuspojave:

Tablica je u skladu s MedDRA klasifikacijom organskih sustava (SOC i razina preporučenog pojma (eng. Preferred Term Level, PT)

Učestalosti su procijenjene sukladno sljedećim konvencijama:

Vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i

<1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Posljedice predoziranja nisu poznate. Bolesnike koji nakon inkompatibilne transfuzije primaju vrlo velike doze imunoglobulina anti-D potrebno je nadzirati klinički i pratiti biološke parametre zbog rizika hemolitičke reakcije.

U ostalih Rh(D) negativnih osoba predoziranje ne bi trebalo uzrokovati češće ili ozbiljnije nuspojave od normalne doze.