Natrixam je indiciran kao zamjenska terapija za liječenje esencijalne hipertenzije u bolesnika čija je bolest već dobro kontrolirana s istodobnom primjenom indapamida i amlodipina u istim dozama.

Doziranje

Jednu tabletu kao pojedinačnu dozu jednom dnevno, po mogućnosti ujutro, progutati cijelu s čašom vode, bez žvakanja.

Fiksna kombinacija lijekova nije prikladna za započinjanje terapije.

Ako je potrebna promjena doziranja, titriranje treba provesti s pojedinačnim komponentama. Posebne populacije

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost primjene Natrixama u djece i adolescenata nisu utvrđene. Podaci nisu dostupni.

Bolesnici s oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.4):

U bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) liječenje je kontraindicirano.

U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega nije potrebna prilagodba doze.

Starije osobe (vidjeti dijelove 5.2):

Starije osobe mogu se liječiti Natrixamom u skladu s funkcijom bubrega.

Bolesnici s oštećenjem jetre (vidjeti dijelove 4.4):

U bolesnika s teškim oštećenjem jetre liječenje je kontraindicirano.

Preporuke za doziranje amlodipina nisu utvrđene u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre; stoga pri odabiru doze treba biti oprezan i započeti s nižom dozom (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2).

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

• preosjetljivost na djelatne tvari, na druge sulfonamide, na dihidropiridinske derivate ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

• teško oštećenje bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min)

• hepatična encefalopatija ili teško oštećenje funkcije jetre

• hipokalijemija

• teška hipotenzija

• šok (uključujući kardiogeni šok)

• opstrukcija izlaznog trakta lijeve klijetke (npr. aortna stenoza visokog stupnja)

• hemodinamski nestabilno zatajivanje srca nakon akutnog infarkta miokarda

Posebna upozorenja

Hepatična encefalopatija:

Kada je oštećena funkcija jetre, tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici mogu, osobito u slučajevima neuravnoteženosti elektrolita, uzrokovati hepatičku encefalopatiju koja može preći u hepatičnu komu. Zbog prisutnosti indapamida, primjenu Natrixama treba odmah prekinuti ako se ovo pojavi.

Fotosenzibilnost:

Opisani su slučajevi fotosenzibilnih reakcija vezani uz primjenu tiazida i tiazidima srodnih diuretika (vidjeti dio 4.8.) Ukoliko se reakcija fotosenzibilnosti javi tijekom primjene lijeka, preporučuje se prekid liječenja. No, ako se ponovno liječenje diuretikom smatra neophodnim, preporuka je zaštititi dijelove kože izložene suncu ili umjetnim UVA-zrakama.

Mjere opreza pri uporabi

Hipertenzivna kriza:

Sigurnost primjene i djelotvornost amlodipina nisu utvrđeni u hipertenzivnoj krizi.

Ravnoteža vode i elektrolita:

• Razina natrija u plazmi:

  Razinu natrija treba odrediti prije liječenje i zatim u redovitim razmacima. Sniženje razine natrija u plazmi na početku može biti asimptomatsko pa je ključno redovito praćenje. Određivanje razine mora biti učestalije u starijih bolesnika i bolesnika s cirozom (vidjeti dijelove 4.9).

  Svako liječenje diureticima može izazvati hiponatrijemiju koja ponekad može imati ozbiljne posljedice. Hiponatrijemija s hipovolemijom odgovorne su za dehidraciju i ortostatsku hipotenziju. Istodobni gubitak kloridnih iona može dovesti do kompenzatorne metaboličke alkaloze: incidencija i stupanj ovog učinka je blagi.

• Razina kalija u plazmi:

  Deplecija kalija s hipokalijemijom predstavlja glavni rizik kod primjene tiazidnih diuretika i tiazidima srodnih diuretika. Hipokalemija može uzrokovati mišićne poremećaje. Zabilježeni su slučajevi rabdomiolize, uglavnom u kontekstu ozbiljne hipokalijemije. Rizik pojave hipokalijemije (< 3,4 mmol/l) potrebno je spriječiti u nekih visokorizičnih skupina kao što su starije osobe i/ili pothranjene osobe, osobe koje uzimaju više lijekova, cirotični bolesnici s edemom i ascitesom, koronarni bolesnici i bolesnici sa zatajivanjem srca.

  Kod takvih slučajeva hipokalijemija povećava kardijalnu toksičnost srčanih glikozida i rizik pojave aritmija.

  Kod pojedinaca koji imaju dugi QT interval također postoji rizik tih pojava, bilo da je uzrok kongenitalan ili jatrogen. Hipokalijemija, kao i bradikardija, predstavljaju predisponirajući faktor za nastup teških poremećaja ritma, posebno potencijalno fatalne torsades de pointes.

  U svim gore navedenim slučajevima je potrebno učestalije određivanje razine kalija. Prvo mjerenje razine kalija u plazmi treba obaviti tijekom prvog tjedna liječenja.

  Utvrđivanje hipokalijemije zahtijeva odgovarajuću korekciju. Hipokalijemija povezana s niskom koncentracijom magnezija u serumu može biti refraktorna na liječenje ako se ne korigira razina magnezija u serumu.

• Razina magnezija u plazmi

  Dokazano je da tiazidi i srodni diuretici, uključujući indapamid, povećavaju izlučivanje magnezija urinom, što može rezultirati hipomagnezijemijom (vidjeti dijelove 4.8).

• Razina kalcija u plazmi:

Tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcija putem urina i uzrokovati blagu i prolaznu hiperkalcemiju. Znatno povišena razina kalcija može biti povezana s prethodno nedijagnosticiranim hiperparatireoidizmom. U tom slučaju liječenje se mora prekinuti prije ispitivanja paratireoidne funkcije.

Glukoza u krvi:

Zbog prisutnosti indapamida, kontrola glukoze u krvi važna je kod dijabetičara, osobito ako je prisutna hipokalijemija.

Zatajivanje srca:

U liječenju bolesnika sa zatajenjem srca neophodan je oprez. U dugotrajnom placebo kontroliranom ispitivanju u koje su bili uključeni bolesnici s teškim popuštanjem srca (NYHA klase III i IV) prijavljena incidencija plućnog edema bila je viša u skupini liječenoj amlodipinom nego u skupini s placebom. Antagonisti kalcijevih kanala, uključujući i amlodipin, moraju se primijeniti s oprezom u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca, budući da mogu povećati rizik od kardiovaskularnih događaja i mortaliteta.

Funkcija bubrega:

Tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici u potpunosti su učinkoviti jedino kad je bubrežna funkcija uredna ili samo blago oštećena (razina kreatinina manja od približno 25 mg/l odnosno 220 µmol/l za odrasle osobe). U starijih osoba vrijednost razine kreatinina u plazmi trebaju se odrediti ovisno o dobi, tjelesnoj težini i spolu bolesnika.

Hipovolemija zbog gubitka vode i natrija, izazvana djelovanjem diuretika na početku liječenja, uzrokuje smanjenje glomerularne filtracije. To može dovesti do povećane razine ureje i kreatinina u krvi. Ova prolazna funkcionalna bubrežna insuficijencija nema posljedice za osobe s normalnom funkcijom bubrega, međutim može pogoršati postojeće oštećenje funkcije bubrega.

Amlodipin se može u bolesnika sa zatajenjem bubrega primijeniti u normalnim dozama. Promjene koncentracije amlodipina u plazmi nisu povezane sa stupnjem oštećenja funkcije bubrega. Amlodipin se ne može dijalizirati.

Učinci Natrixama nisu ispitani u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Kod oštećenja bubrega, doze Natrixama bi trebale pratiti doze zasebnih komponenata uzetih pojedinačno.

Mokraćna kiselina:

Zbog prisutnosti indapamida, kod hiperuricemičnih bolesnika povećana je sklonost napadima gihta.

Funkcija jetre:

Poluvrijeme eliminacije amlodipina je produljeno i vrijednosti AUC-a su više u bolesnika sa oštećenom funkcijom jetre, te još nisu utvrđene preporuke za doziranje. Stoga se amlodipin mora uvoditi s najnižom dozom te uz oprez kod uvođenja kao i kod povećavanja doze.

Učinak Natrixama nije ispitan kod jetrene disfunkcije. Uzimajući u obzir učinak indapamida i amlodipina, Natrixam je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem jetre i uz oprez kod bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta:

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili očne boli i obično se javljaju u roku od nekoliko sati do tjedana od početka uzimanja lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Prvo je potrebno prekinuti liječenje što je brže moguće. Ako se ne postigne kontrola intraokularnog tlaka, potrebno je razmotriti potrebu za hitnim medicinskim ili kirurškim zahvatima. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnestički podatak o alergijama na sulfonamide ili penicilin.

Sportaši

Za sportaše je važno da ovaj lijek sadrži djelatnu tvar koja može uzrokovati pozitivnu reakciju kod testiranja na doping.

Starije osobe

Starije osobe mogu se liječiti Natrixamom u skladu s funkcijom bubrega (vidjeti dijelove 5.2).

Pomoćne tvari:

Natrixam se ne smije primjenjivati kod bolesnika s rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom.

Razina natrija

Natrixam sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po obloženoj tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Povezano s indapamidom:

Kombinacije koje se ne preporučuju:

Litij:

Povišena razina litija u plazmi uz znakove predoziranja, npr. pri neslanoj dijeti (smanjeno izlučivanje litija mokraćom). Ako je liječenje diureticima ipak neophodno, potrebno je pažljivo praćenje razine litija u plazmi i prilagođavanje doze.

Kombinacije koje zahtijevaju oprez pri uporabi:

Lijekovi koji mogu izazvati torsades de pointes kao što su, ali nisu ograničeni na:

• antiaritmici skupine Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid),

• antiaritmici skupine III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid, bretilij),

• neki antipsihotici:

  fenotiazini (npr. klorpromazin, ciamemazin, levomepromazin, tioridazin, trifluoperazin), benzamidi (npr. amisulpirid, sulpirid, sultoprid, tiaprid)

  butirofenoni (npr. droperidol, haloperidol) ostali antipsihotici (npr. pimozid),

  ostali lijekovi (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, i.v. eritromicin, halofantrin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, moksifloksacin, i.v. vinkamin, metadon, astemizol, terfenadin).

  Povećani rizik od ventrikularnih aritmija, osobito torsades de pointes (hipokalijemija je čimbenik rizika).

  Praćenje razina kalija i njegovu korekciju treba obaviti ako je to potrebno prije uvođenja ove kombinacije. Praćenje kliničke slike, elektrolita u plazmi te EKG-a.

  Koristite lijekove koji ne uzrokuju torsades de pointes u prisutnosti hipokalijemije.

  Nesteroidni antireumatici (sistemska primjena) uključujući i selektivne inhibitore ciklooksigenaze 2, visoke doze acetilsalicilne kiseline (≥ 3 g/dan):

  Moguće smanjenje antihipertenzivnoga učinka indapamida.

  Rizik od akutnog zatajenja bubrega kod dehidriranih bolesnika (smanjena glomerulska filtracija). Hidrirati bolesnika; pratite funkciju bubrega od početka liječenja.

  Inhibitori konvertaze angiotenzina (ACE-inhibitori):

  Rizik od nagle hipotenzije i/ili akutnog zatajenja bubrega ako se liječenje ACE inhibitorima započinje kod već postojeće deplecije natrija (osobito u osoba sa stenozom bubrežne arterije).

  Kod hipertenzije, kada je prethodno liječenje diureticima moglo izazvati gubitak natrija treba:

• ili prekinuti primjenu diuretika 3 dana prije početka liječenja ACE-inhibitorom i po potrebi ponovo uvesti diuretik s hipokalijemijskim djelovanjem;

• ili dati male početne doze ACE-inhibitora i postepeno ih povećavati.

Kod kongestivnog zatajenja srca početi s vrlo niskom dozom ACE inhibitora, eventualno tek nakon smanjenja doze već uvedenoga hipokalijemijskoga diuretika.

U svim slučajevima pratite funkciju bubrega (kreatinin u plazmi) tijekom prvih tjedana liječenja ACE inhibitorom.

Ostali lijekovi koji uzrokuju hipokalijemiju: amfotericin B (iv.), glukokortikoidi i mineralokortikoidi (sistemska primjena), tetrakosaktid, stimulirajući laksativi:

Povećani rizik od hipokalijemije (aditivni učinak).

Praćenje razine kalija i po potrebi korekcija. Posebna pozornost potrebna je u slučajevima istodobnog liječenja sa srčanim glikozidima. Trebaju se primjenjivati nestimulativni laksativi.

Pripravci digitalisa:

Hipokalijemija stvara i/ili hipomagnezijemija stvaraju predispoziciju za toksične učinke digitalisa. Potrebno je pratiti kalij i magnezija u plazmi i EKG te po potrebi prilagoditi liječenje.

Baklofen:

Pojačan antihipertenzivni učinak.

Potrebno je hidrirati bolesnika; praćenje bubrežne funkcije na početku liječenja.

Alopurinol:

Istodobna primjena s indapamidom može povećati incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Kombinacije koje je potrebno razmotriti:

Diuretici koji štede kalij (amilorid, spironolakton, triamteren):

Dok su ove racionalne kombinacije u nekih bolesnika korisne, mogu se ipak pojaviti hipokalijemija ili hiperkalijemija (pogotovo u bolesnika s bubrežnim zatajenjem ili šećernom bolešću). Potrebno je pratiti razinu kalija u plazmi i EKG, i ako je potrebno, revidirati liječenje.

Metformin:

Povećani rizik od metforminom inducirane laktacidoze kao posljedica mogućeg zatajenja funkcije bubrega povezanog sa primjenom diuretika, osobito diuretika Henleove petlje. Ne smije se primjenjivati metformin kada razina kreatinina u plazmi premašuje 15 mg/l (135 µmola/l) kod muškaraca i 12 mg/l (110 µmola/l) kod žena.

Jodirano kontrastno sredstvo:

U slučajevima dehidracije uzrokovane diureticima, postoji povećani rizik pojave akutnog bubrežnog zatajenja, posebno kada se koriste visoke doze jodiranog kontrastnog sredstva.

Rehidracija se treba obaviti prije primjene jodirane komponente.

Antidepresivi imipraminskog tipa, neuroleptici:

Povećani antihipertenzivni učinak i povećani rizik od ortostatske hipotenzije (aditivni učinak).

Kalcij (soli):

Rizik od hiperkalcijemije zbog smanjene eliminacije kalcija urinom.

Ciklosporin, takrolimus:

Rizik od porasta kreatinina u plazmi bez promjene cirkulirajućih razina ciklosporina, čak i ako ne postoji deplecija vode i natrija.

Kortikosteroidi, tetrakozaktid (sistemska primjena):

Smanjenje antihipertenzivnog učinka (zadržavanje vode/natrija izazvano kortikosteroidima).

Povezano s amlodipinom:

Dantrolen (infuzija): u životinja je zabilježena fatalna ventrikularna fibrilacija i kardiovaskularni kolaps povezani s hiperkalijemijom nakon primjene verapamila i intravenskog dantrolena. Zbog rizika od nastanka hiperkalijemije, preporučuje se izbjegavanje istodobne primjene blokatora kalcijevih kanala kao što je amlodipin kod bolesnika podložnih malignoj hipertermiji i kod liječenja maligne hipertermije.

Primjena amlodipina sa grejpom ili sokom od grejpa se ne preporučuje jer se može povećati bioraspoloživost u pojedinih bolesnika što može dovesti do jačeg smanjivanja krvnog tlaka.

Lijekovi koji inhibiraju CYP3A4: istodobna primjena amlodipina s jakim ili umjerenim inhibitorima CYP3A4 (inhibitori proteaze, azolni antifungici, makrolidi kao npr. eritromicin ili klaritromicin, verapamil ili diltiazem) mogu dovesti do povećane izloženosti amlodipinu. Klinički značaj ovih farmakokinetičkih varijacija može biti više naglašen u starijoj populaciji. Zbog toga može biti potrebno kliničko praćenje i prilagodba doze.

Postoji povećan rizik od hipotenzije u bolesnika koji primaju klaritromicin s amlodipinom. Preporučuje se pažljivo praćenje bolesnika kada se amlodipin primjenjuje istodobno s klaritromicinom.

Lijekovi koji induciraju CYP3A4: Pri istodobnoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može se razlikovati. Stoga je potrebno pratiti krvni tlak i razmotriti reguliranje doze tijekom i nakon istodobnog liječenja, osobito s jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, Hypericum perforatum).

Učinci amlodipina na druge lijekove

Učinci amlodipina na smanjenje krvnog tlaka doprinose učincima smanjenja krvnog tlaka drugih antihipertenzivnih lijekova.

U kliničkim ispitivanjima interakcija, amlodipin nije utjecao na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.

Takrolimus: Postoji rizik od povišene razine takrolimusa u krvi kada se primjenjuje istodobno s amlodipinom. Kako bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, primjena amlodipina u bolesnika liječenih takrolimusom zahtijeva praćenje razine takrolimusa u krvi i prilagođavanje doze takrolimusa kada je potrebno.

Inhibitori ciljne molekule rapamicina u sisavaca (mTOR): Inhibitori mTOR-a, kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus, supstrati su CYP3A. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istodobnu primjenu inhibitora mTOR-a amlodipin može povećati izloženost inhibitorima mTOR-a.

Ciklosporin: Nisu provedena ispitivanja interakcija ciklosporina i amlodipina u zdravih dobrovoljaca ili drugim skupinama osim u bolesnika s transplantacijom bubrega u kojih je opaženo varijabilno povećanje najniže koncentracije (prosječno 0% - 40%) ciklosporina. Potrebno je razmotriti praćenje razina ciklosporina u bolesnika s transplantacijom bubrega koji primaju amlodipin te po potrebi, smanjiti dozu ciklosporina.

Simvastatin: Istovremena primjena višekratnih doza od 10 mg amlodipina s 80 mg simvastatina dovela je do 77%-tnog povećanja izloženosti simvastatinu, u odnosu na simvastatin kao monoterapiju. U bolesnika koji uzimaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg.

Uzimajući u obzir djelovanje pojedinih komponenti ove fiksne kombinacije na trudnoću i dojenje: Ne preporučuje se primjena Natrixama tijekom trudnoće.

Primjena Natrixama nije preporučena tijekom dojenja. Trudnoća

Povezano s indapamidom

Nema podataka ili su podaci o primjeni indapamida u trudnica ograničeni (manje od 300 trudnoća). Produljena izloženost tiazidu tijekom trećeg tromjesečja trudnoće može smanjiti volumen plazme kod majke, kao i uteroplacentalni protok krvi, što može uzrokovati feto-placentalnu ishemiju i zaostajanje u rastu. Osim toga, zabilježeni su rijetki slučajevi hipoglikemije i trombocitopenije kod novorođenčadi nakon njihovog izlaganja blizu termina poroda.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Povezano s amlodipinom

Sigurnost primjene amlodipina tijekom trudnoće kod ljudi nije utvrđena.

U ispitivanjima na životinjama opažena je reproduktivna toksičnost kod visokih doza (vidjeti dio 5.3). Dojenje

Povezano s indapamidom

Nema dovoljno podataka o izlučivanju indapamida/metabolita u majčino mlijeko.

Moguća je pojava preosjetljivosti na derivate sulfonamida i hipokalijemija. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.

Indapamid je srodan tiazidskim diureticima koji su povezani, tijekom dojenja, sa smanjenjem pa čak i prestankom laktacije.

Povezano s amlodipinom

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 do 7 %, uz maksimum od 15 %. Učinak amlodipina na dojenčad nije poznat.

Plodnost

Povezano s indapamidom

Ispitivanje reprodukcijske toksičnosti nije pokazalo utjecaj na plodnost mužjaka niti ženki štakora (vidjeti dio 5.3). Ne očekuje se utjecaj na plodnost u ljudi.

Povezano s amlodipinom

U nekih bolesnika liječenih blokatorima kalcijevih kanala zabilježene su reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija. Klinički podaci u vezi potencijalnog učinka amlodipina na plodnost su nedostatni. U jednom ispitivanju na štakorima zabilježeni su neželjeni učinci na plodnost mužjaka (vidjeti dio 5.3).

Natrixam ima blagi ili umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima:

• Indapamid ne utječe na budnost, ali se u pojedinim slučajevima mogu javiti razne reakcije povezane s padom tlaka, osobito na početku liječenja ili kad se doda drugi antihipertenzivni lijek.

  Zbog toga sposobnost upravljanja vozilima i strojevima može biti smanjena.

• Amlodipin može imati blago ili umjereno djelovanje na sposobnost vožnje i rada na strojevima. Ako bolesnik koji uzima amlodipin pati od omaglice, glavobolje, umora ili mučnine, sposobnost reagiranja može biti narušena. Stoga se preporuča oprez, osobito na početku terapije.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće zabilježene nuspojave sa indapamidom i amlodipinom u pojedinačnoj primjeni su hipokalijemija, somnolencija, omaglica, glavobolja, oštećenje vida, diplopija, palpitacije, crvenilo uz osjećaj vrućine, dispneja, bolovi u abdomenu, mučnina, dispepsija, promjene navike pražnjenja crijeva, proljev, konstipacija, makulopapularni osip, oticanje gležnjeva, spazam mišića, edem, umor i slabost.

Tablični prikaz nuspojava

Niže su navedene nuspojave uočene pri liječenju indapamidom i amlodipinom koje su prema učestalosti klasificirane na sljedeći način: vrlo česte: (>1/10); česte: (>1/100 i <1/10); manje česte:

(>1/1000 i <1/100); rijetke: (>1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetke: (<1/10 000); nepoznate (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka).

* odgovorna za dehidraciju i ortostatsku hipotenziju; istodobni gubitak kloridnih iona može dovesti do sekundarne kompenzatorne metaboličke alkaloze, incidencija i jačina ovog učinka je slaba.

** uglavnom povezano s kolestazom

Opis odabranih nuspojava

Tijekom ispitivanja faze II i III u kojima su uspoređeni indapamid u dozi od 1,5 mg i 2,5 mg, analiza razine kalija u plazmi pokazala je učinak indapamida ovisan o dozi:

• indapamid u dozi od 1,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 10 % bolesnika, a < 3,2 mmol/l u 4 % bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja srednja vrijednost pada razine kalija u plazmi iznosila je 0,23 mmol/l.

• indapamid u dozi od 2,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 25 % bolesnika, a < 3,2 mmol/l u 10 % bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja srednja vrijednost pada razine kalija u plazmi iznosila je 0,41 mmol/l.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Nema podataka o predoziranju s Natrixamom u ljudi.

Za indapamid:

Simptomi

Nije ustanovljena toksičnost indapamida do doze od 40 mg, tj. doze koja je 27 puta veća od terapijske. Znakovi akutnoga trovanja u prvom se redu manifestiraju poremećajem ravnoteže vode i elektrolita (hiponatrijemija, hipokalijemija). Od kliničkih pojava moguće su mučnina, povraćanje, hipotenzija, grčevi, vrtoglavica, omamljenost, smetenost, poliurija ili oligurija sve do anurije (zbog hipovolemije).

Liječenje

Početne mjere moraju uključiti brzu eliminaciju uzetoga lijeka (uzetih lijekova) ispiranjem želuca i/ili davanjem aktivnoga ugljena, a zatim uspostavljanje normalne ravnoteže vode i elektrolita u specijaliziranoj ustanovi.

Za amlodipin:

Ograničeno je iskustvo s namjernim predoziranjem u ljudi. Simptomi

Dostupni podaci ukazuju na to da bi značajno predoziranje moglo izazvati prekomjernu perifernu vazodilataciju i moguću refleksnu tahikardiju. Zabilježeni su i slučajevi značajne i vjerojatno produljene sustavne hipotenzije sve do šoka sa smrtnim ishodom.

Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se može manifestirati s odgođenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere oživljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi održavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.

Liječenje

Klinički značajna hipotenzija uzrokovana predoziranjem amlodipinom zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu potporu, uključujući često praćenje funkcije srca i disanja, povišen položaj ekstremiteta i pozorno praćenje volumena tekućine u cirkulaciji te volumena izlučene mokraće.

Vazokonstriktor može biti koristan u uspostavljanju vaskularnoga tonusa i krvnoga tlaka, pod uvjetom da nema kontraindikacija za njegovu primjenu. Intravenski primijenjen kalcijev glukonat može pomoći u suzbijanju učinaka blokade kalcijevih kanala.

Lavaža želuca može biti korisna u nekim slučajevima. Primjena aktivnog ugljena unutar dva sata nakon primjene 10 mg amlodipina značajno je smanjila apsorpciju amlodipina u zdravih dobrovoljaca. Kako se amlodipin u velikoj mjeri veže za proteine plazme, dijaliza vjerojatno ne bi bila korisna.