Bupropion Genericon indiciran je za liječenje velikih depresivnih epizoda.

Doziranje

Odrasli

Preporučena početna doza je 150 mg, jednom dnevno. U kliničkim ispitivanjima nije ustanovljena

optimalna doza. Ako se nakon 4 tjedna liječenja dozom od 150 mg dnevno ne primjećuje poboljšanje, doza se može povisiti na 300 mg jednom dnevno. Razmak između dvije doze mora biti najmanje 24 sata.

Nastup djelovanja bupropiona zabilježen je 14 dana nakon početka terapije. Kao i kod svih

antidepresiva, potpuni antidepresivni učinak lijeka Bupropion Genericon možda će se uočiti tek nakon nekoliko tjedana liječenja.

Bolesnike s depresijom mora se liječiti tijekom razdoblja od najmanje 6 mjeseci kako bi bili sigurni da više nemaju simptoma.

Nesanica je vrlo čest štetni događaj koji je često prolazan. Nesanica se može smanjiti ako se izbjegava uzimanje lijeka prije spavanja (pod uvjetom da je prošlo najmanje 24 sata između doza).

Prelazak bolesnika s bupropion tableta dva puta dnevno

Kad bolesnici prelaze s bupropion tableta dva puta dnevno na Bupropion Genericon tablete, mora se dati ista ukupna dnevna doza, kad je to moguće.

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija

Bupropion Genericon nije indiciran za primjenu u djece ili adolescenata mlađih od 18 godina (vidjeti dio 4.4). Sigurnost i djelotvornost bupropiona u bolesnika mlađih od 18 godina nisu još ustanovljene.

Starije osobe

Djelotvornost u starijih osoba nije nedvojbeno utvrđena. U kliničkim ispitivanjima starije osobe slijedile su isti režim doziranja kao i odrasli (vidjeti „Odrasli“). Ne može se isključiti veća osjetljivost u nekih starijih osoba.

Oštećenje funkcije jetre

Bupropion Genericon mora se primjenjivati uz oprez u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4). Zbog povećane varijabilnosti u farmakokinetici u bolesnika s blagim do umjerenim

oštećenjem, preporučena doza u tih bolesnika je 150 mg jednom dnevno.

Oštećenje funkcije bubrega

Preporučena doza u tih bolesnika je 150 mg jednom dnevno, jer se bupropion i njegovi aktivni metaboliti mogu u takvih bolesnika nakupljati više nego je uobičajeno (vidjeti dio 4.4).

Način primjene

Bupropion Genericon je namijenjen za peroralnu primjenu.

Bupropion Genericon tablete se moraju progutati cijele. Tablete se ne smiju rezati, drobiti niti žvakati, jer to može povećati rizik od štetnih učinaka, uključujući napadaje.

Bupropion Genericon tablete mogu se uzeti s hranom ili bez nje.

Prestanak terapije

Iako u kliničkim ispitivanjima s bupropionom nisu zabilježene reakcije ustezanja (mjerene prema spontano prijavljenim događajima, a ne bodovnim ljestvicama), može se razmotriti razdoblje postupnog smanjenja doze. Bupropion je selektivni inhibitor ponovne pohrane katekolamina u neuronima i ne može se isključiti povratni ('rebound') učinak ili reakcija ustezanja.

Bupropion Genericon je kontraindiciran u:

• bolesnika koji su preosjetljivi na bupropion ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• bolesnika koji uzimaju neki drugi lijek koji sadrži bupropion, jer je incidencija napadaja ovisna o dozi te da bi se izbjeglo predoziranje.

• bolesnika koji trenutno imaju ili su imali napadaje u anamnezi.

• bolesnika koji imaju tumor u središnjem živčanom sustavu.

• bolesnika koji bilo kada tijekom liječenja naglo prestaju uzimati alkohol ili lijekove koji su povezani s rizikom od napadaja prilikom prekida liječenja (osobito benzodiazepine ili lijekove slične benzodiazepinima).

• bolesnika s teškom cirozom jetre.

• bolesnika s trenutnom ili prethodnom dijagnozom bulimije ili anoreksije.

• Istodobna primjena s inhibitorima monoaminooksidaze (MAOI). Mora proći najmanje 14 dana od prestanka uzimanja ireverzibilnih MAO inhibitora i započinjanja liječenja lijekom Bupropion Genericon. Kod reverzibilnih MAO inhibitora dovoljno je razdoblje od 24 sata.

Napadaji

Ne smije se prekoračiti preporučena doza, jer se uz bupropion veže rizik od napadaja ovisan o dozi. Ukupna incidencija napadaja s bupropion tabletama s prilagođenim oslobađanjem zabilježena u kliničkim ispitivanjima pri dozama do 450 mg dnevno bila je oko 0,1%.

Postoji povećani rizik od napadaja ako su prisutni predisponirajući čimbenici rizika koji snižavaju prag napadaja. Stoga se bupropion mora primjenjivati uz oprez u bolesnika koji imaju jedan ili više stanja koji predisponiraju nižem pragu napadaja.

U svakog bolesnika moraju se procijeniti predisponirajući čimbenici rizika koji uključuju:

• Istodobnu primjenu drugih lijekova za koje se zna da snižavaju prag napadaja (npr. antipsihotici, antidepresivi, antimalarici, tramadol, teofilin, sistemski steroidi, kinoloni i antihistaminici sa sedacijskim djelovanjem)

• Zlouporaba alkohola (vidjeti također dio 4.3)

• Traumu glave u anamnezi

• Dijabetes koji se liječi hipoglikemicima ili inzulinom

• Uporabu stimulansa ili anoreksika

Liječenje lijekom Bupropion Genericon mora se prekinuti i ne započinjati ponovno u bolesnika koji tijekom liječenja dobiju napadaje.

Interakcije (vidjeti dio 4.5)

Uslijed farmakokinetičkih interakcija mogu se promijeniti plazmatske razine bupropiona ili njegovih metabolita, što može povećati mogućnost nastupa nuspojava (npr. suha usta, nesanica, napadaji).

Stoga je nužan oprez kada se bupropion primjenjuje istodobno s lijekovima koji mogu inducirati ili inhibirati metabolizam bupropiona.

Bupropion inhibira metabolizam posredovan citokromom P450 2D6. Preporučuje se oprez kad se istodobno primjenjuju lijekovi koji se metaboliziraju putem tog enzima.

U literaturi je pokazano da lijekovi koji inhibiraju CYP2D6 mogu dovesti do sniženih koncentracija endoksifena koji je aktivni metabolit tamoksifena. Stoga se uporaba bupropiona, koji je inhibitor CYP2D6, kad god je to moguće, mora izbjegavati tijekom liječenja tamoksifenom (vidjeti dio 4.5).

Neuropsihijatrijski simptomi

Samoubojstvo/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija je povezana s povećanim rizikom od suicidalnih misli, samoozljeđivanja i samoubojstva (događaji povezani sa samoubojstvom). Taj rizik traje sve dok ne dođe do značajne remisije. Budući da poboljšanje možda neće nastupiti tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja ili dulje, bolesnike se mora pažljivo pratiti sve dok ne dođe do takvog poboljšanja. Opće kliničko iskustvo ukazuje da se rizik od samoubojstva može povećati u ranim stadijima oporavka.

Poznato je da bolesnici s anamnezom događaja vezanih uz suicid ili oni koji pokazuju značajan stupanj suicidalnih ideja prije početka liječenja, imaju povećan rizik od suicidalnih misli ili pokušaja samoubojstva i mora ih se pažljivo pratiti tijekom liječenja.

Meta-analiza placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja antidepresiva u odraslih bolesnika s

psihijatrijskim poremećajima pokazala je povišen rizik od suicidalnog ponašanja u skupini bolesnika mlađih od 25 godina koji su uzimali antidepresive u usporedbi s placebom.

Tijekom terapije mora se pažljivo nadgledati bolesnike, osobito one s povećanim rizikom i u ranoj fazi liječenja i nakon promjena doze. Bolesnici (i osobe koje za njih skrbe) moraju se upozoriti da je potrebno pratiti pojavu bilo kakvog kliničkog pogoršanja, suicidalnog ponašanja ili misli i neobičnih promjena u ponašanju te odmah zatražiti savjet liječnika ako se takvi simptomi pojave.

Mora se znati da pojava nekih neuropsihijatrijskih simptoma može biti povezana ili s osnovnom

bolešću ili s terapijom lijekovima (vidjeti „Neuropsihijatrijski simptomi uključujući maniju i bipolarni poremećaj“ niže; vidjeti dio 4.8).

Mora se razmotriti promjena terapijskog režima, uključujući i mogućnost ukidanja lijeka, u bolesnika u kojih se pojave suicidalne ideje/ponašanja, osobito ako su ti simptomi teški, nastupe naglo ili nisu bili dio bolesnikovih postojećih simptoma.

Neuropsihijatrijski simptomi uključujući maniju i bipolarni poremećaj

Zabilježeni su neuropsihijatrijski simptomi (vidjeti dio 4.8). Uočena je posebice psihotična i manična simptomatologija, pretežno u bolesnika s poznatom anamnezom psihičke bolesti. Osim toga, velika depresivna epizoda može biti početna slika bipolarnog poremećaja. Općenito se vjeruje (iako nije ustanovljeno u kontroliranim ispitivanjima) da liječenje takve epizode samo antidepresivom može povećati vjerojatnost precipitacije mješovite/manične epizode u bolesnika s rizikom od bipolarnog poremećaja. Ograničeni klinički podaci o primjeni bupropiona u kombinaciji sa stabilizatorima raspoloženja u bolesnika s anamnezom bipolarnog poremećaja ukazuju na nisku stopu prijelaza u

maniju. Prije započinjanja liječenja antidepresivom, bolesnike se mora na odgovarajući način procijeniti kako bi se odredilo imaju li rizik od bipolarnog poremećaja; takva procjena mora obuhvatiti detaljnu psihijatrijsku anamnezu, uključujući obiteljsku anamnezu suicida, bipolarnog poremećaja i depresije.

Podaci iz ispitivanja na životinjama ukazuju na potencijal za zloupotrebu. Međutim, ispitivanja mogućnosti zloupotrebe u ljudi, kao i veliko kliničko iskustvo, pokazuju da bupropion ima mali potencijal za zloupotrebu.

Kliničko iskustvo s bupropionom u bolesnika koji primaju elektrokonvulzivnu terapiju (EKT) je ograničeno. Nužan je oprez u bolesnika koji primaju elektrokonvulzivnu terapiju istodobno s liječenjem bupropionom.

Preosjetljivost

Liječenje lijekom Bupropion Genericon mora se odmah prekinuti ako bolesnik razvije reakcije preosjetljivosti tijekom liječenja. Liječnici moraju znati da se simptomi mogu pojačati ili ponovno pojaviti nakon ukidanja lijeka Bupropion Genericon i moraju osigurati primjenu dovoljno dugog simptomatskog liječenja (najmanje tjedan dana). Tipični simptomi uključuju kožni osip, pruritus, urtikariju ili bol u prsištu, ali teže reakcije mogu uključivati angioedem, dispneju/bronhospazam, anafilaktički šok, erythema multiforme ili Stevens-Johnsonov sindrom. Također su zabilježeni artralgija, mijalgija i vrućica povezani s osipom i drugim simptomima koji ukazuju na kasnu

preosjetljivost (vidjeti dio 4.8). U većine bolesnika, simptomi se poboljšavaju nakon prekida liječenja bupropionom i započinjanja liječenja antihistaminicima ili kortikosteroidima te se vremenom povlače.

Kardiovaskularna bolest

Kliničko iskustvo primjene bupropiona za liječenje depresije u bolesnika s kardiovaskularnom bolesti je ograničeno. Oprez je nužan ako se bupropion primjenjuje u tih bolesnika. Međutim, bupropion se općenito dobro podnosio u ispitivanjima odvikavanja od pušenja u bolesnika s ishemijskom kardiovaskularnom bolešću (vidjeti dio 5.1).

Brugadin sindrom

Bupropion može razotkriti Brugadin sindrom, rijetku nasljednu bolest srčanih natrijevih kanala s karakterističnim promjenama na EKG-u (blok desne grane i elevacija ST segmenta u desnim prekordijalnim odvodima) koja može dovesti do srčanog zastoja ili iznenadne smrti. Preporučuje se postupati uz oprez u bolesnika koji imaju Brugadin sindrom ili pozitivnu obiteljsku anamnezu srčanog zastoja ili iznenadne smrti.

Krvni tlak

Bupropion ne uzrokuje značajna povišenja krvnog tlaka u bolesnika s prvim stadijem hipertenzije koji nemaju depresiju. Međutim, u kliničkoj praksi je u bolesnika koji su primali bupropion zabilježena

hipertenzija koja u nekim slučajevima može biti teška (vidjeti dio 4.8) i zahtijevati akutno liječenje. Ovo je zabilježeno i u bolesnika s postojećom hipertenzijom kao i u onih koji prije nisu imali hipertenziju.

Na početku liječenja mora se utvrditi početna vrijednost krvnog tlaka te ga kasnije kontrolirati osobito u bolesnika s postojećom hipertenzijom. Ako se uoči klinički značajno povišenje krvnog tlaka, mora

se razmotriti prestanak liječenja lijekom Bupropion Genericon.

Istodobna primjena bupropiona i nikotinskog transdermalnog sustava može rezultirati povišenjem krvnog tlaka.

Posebne skupine bolesnika

Pedijatrijska populacija

Liječenje antidepresivima povezano je s povećanim rizikom od suicidalnog razmišljanja i ponašanja u djece i adolescenata s velikim depresivnim poremećajem i drugim psihijatrijskim poremećajima.

Stariji

Djelotvornost u starijih nije nedvojbeno utvrđena. U kliničkim ispitivanjima, starije osobe slijedile su isti režim doziranja kao i odrasli (vidjeti dio 4.2 „Odrasli“ i 5.2). Ne može se isključiti veća osjetljivost u nekih starijih osoba.

Oštećenje funkcije jetre

Bupropion se gotovo u potpunosti metabolizira u jetri u aktivne metabolite koji se dalje

metaboliziraju. Nisu zabilježene statistički značajne razlike u farmakokinetici bupropiona između zdravih dobrovoljaca i bolesnika s blagom do umjerenom cirozom jetre, ali je opažena veća varijabilnost razina bupropiona u plazmi među bolesnicima. Stoga se Bupropion Genericon mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2).

Sve bolesnike s oštećenjem funkcije jetre mora se pažljivo pratiti zbog mogućih nuspojava (npr. nesanica, suha usta, napadaji) koje mogu ukazivati na visoke razine djelatne tvari ili metabolita.

Oštećenje funkcije bubrega

Bupropion se uglavnom izlučuje u urin u obliku metabolita. Stoga se u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, bupropion i aktivni metaboliti mogu akumulirati u većoj mjeri nego je uobičajeno. Bolesnike se mora pažljivo pratiti zbog mogućih nuspojava (npr. nesanica, suha usta, napadaji), koje mogu ukazivati na visoke razine lijeka ili metabolita (vidjeti dio 4.2).

Interferencije s pretragama urina

Kako ima kemijsku strukturu sličnu amfetaminu, bupropion interferira s testovima koji se koriste za brzo određivanje lijekova u urinu, što može rezultirati lažno pozitivnim rezultatima, posebice na

amfetamine. Dobiveni pozitivni rezultati obično se moraju potvrditi specifičnijom metodom.

Neprikladni načini primjene

Bupropion Genericon namijenjen je za primjenu samo kroz usta. Prijavljeno je inhaliranje zdrobljenih tableta ili primjena otopljenog bupropiona injekcijom, što može dovesti do brzog oslobađanja, brže apsorpcije i mogućeg predoziranja lijekom. Prijavljeni su napadaji i/ili smrtni slučajevi kada se bupropion primjenjivao intranazalno ili parenteralnom injekcijom.

Serotoninski sindrom

Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljen je serotoninski sindrom, stanje koje je potencijalno opasno po život, kada se bupropion primjenjuje istovremeno sa serotonergijskim lijekovima, poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili inhibitora ponovne pohrane serotonina i

norepinefrina (SNRIs) (vidjeti dio 4.5). Ako je kliničko opravdano istodobno liječenje drugim

serotonergijskim lijekovima, savjetuje se pažljivi nadzor bolesnika, posebno na početku liječenja i kod povećanja doze.

Serotoninski sindrom može uključivati promjene mentalnog statusa (npr. agitacija, halucinacije, koma), autonomnu nestabilnost (npr. tahikardija, nestabilan krvni tlak, hipertermija), neuromuskularne abnormalnosti (npr. hiperrefleksija, nekoordinacija, ukočenost), i/ili gastrointestinalne simptome (npr. mučnina, povraćanje, dijareja). Ako se sumnja na serotoninski sindrom, treba razmotriti smanjenje

doze ili prekid terapije, ovisno o težini simptoma.

Budući da inhibitori monoaminooksidaze A i B također potiču katekolaminergičke puteve mehanizmom različitim od bupropiona, istodobna primjena bupropiona i inhibitora

monoaminooksidaze (MAO) je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3) jer je povećana mogućnost od nuspojava uslijed njihove istodobne primjene. Mora proći najmanje 14 dana od prestanka uzimanja ireverzibilnih MAO inhibitora i započinjanja liječenja bupropionom. Kod reverzibilnih MAO inhibitora dovoljno je razdoblje od 24 sata.

Učinak bupropiona na druge lijekove

Iako se ne metaboliziraju putem izoenzima CYP2D6, bupropion i njegov glavni metabolit hidroksibupropion inhibiraju put CYP2D6. Istodobna primjena bupropiona i dezipramina u zdravih dobrovoljaca, za koje je bilo poznato da su vrlo brzi metabolizatori izoenzima CYP2D6, rezultirala je velikim povećanjem (2-5 puta) C^max i AUC dezipramina. Inhibicija CYP2D6 trajala je najmanje 7 dana nakon zadnje doze bupropiona.

Istodobna terapija lijekovima uske terapijske širine koji se pretežno metaboliziraju putem CYP2D6 mora započeti najnižom dozom terapijskog raspona tih lijekova. Takvi lijekovi uključuju određene antidepresive (npr. dezipramin, imipramin), antipsihotike (npr. risperidon, tioridazin), beta blokatore (npr. metoprolol), selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI; engl. Serotonin Selective Reuptake Inhibitors) i antiaritmike tipa 1C (npr. propafenon, flekainid). Ako se bupropion dodaje u liječenje bolesnicima koji već uzimaju takav lijek, mora se razmotriti potreba za smanjenjem doze prvobitnog lijeka. U tim slučajevima očekivana korist od liječenja bupropionom mora se pažljivo usporediti s mogućim rizicima.

Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni je serotoninski sindrom, stanje koje je potencijalno opasno po život, kada se bupropion primjenjuje istovremeno sa serotonergijskim lijekovima, poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili inhibitora ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRIs) (vidjeti dio 4.4).

Lijekovi koji trebaju metaboličku aktivaciju s CYP2D6 kako bi postali učinkoviti (npr. tamoksifen), mogu imati smanjenu djelotvornost prilikom istodobne primjene s inhibitorima CYP2D6 kao što je bupropion (vidjeti dio 4.4).

Iako se citalopram (SSRI) primarno ne metabolizira putem CYP2D6, u jednom ispitivanju je bupropion povećao C^max citaloprama za 30%, a AUC citaloprama za 40%.

Istodobna primjena digoksina i bupropiona može sniziti razinu digoksina. Usporedbom različitih ispitivanja, AUC 0-24h digoksina je u zdravih dobrovoljaca bio smanjen, a bubrežni klirens je bio povećan.

Kliničari moraju biti svjesni da se razina digoksina može povisiti nakon prekida primjene bupropiona i da se bolesnici moraju pratiti zbog moguće toksičnosti digoksina.

Učinak drugih lijekova na bupropion

Bupropion se metabolizira u svoj glavni aktivni metabolit hidroksibupropion primarno pomoću citokroma P450 CYP2B6 (vidjeti dio 5.2). Istodobna primjena lijekova koji mogu utjecati na metabolizam bupropiona putem izoenzima CYP2B6 (npr. supstrati CYP2B6: ciklofosfamid, ifosfamid i inhibitori CYP2B6: orfenadrin, tiklopidin, klopidrogel) može dovesti do povišenja plazmatskih

razina bupropiona i nižih razina aktivnog metabolita hidroksibupropiona. Za sada nisu poznate

kliničke posljedice inhibicije metabolizma bupropiona putem enzima CYP2B6 i posljedičnih promjena omjera bupropiona i hidroksibupropiona.

Budući da se bupropion gotovo u potpunosti metabolizira, savjetuje se oprez pri istodobnoj primjeni lijekova koji induciraju (npr. karbamazepin, fenitoin, ritonavir, efavirenz) ili inhibiraju (npr. valproat) metabolizam, jer to može utjecati na njegovu kliničku djelotvornost i sigurnost.

U nizu ispitivanja na zdravim dobrovoljcima, ritonavir (100 mg dva puta dnevno ili 600 mg dva puta dnevno) ili ritonavir 100 mg + lopinavir 400 mg dva puta dnevno smanjili su izloženost bupropionu i njegovim glavnim metabolitima na način ovisan o dozi za približno 20% do 80% (vidjeti dio 5.2).

Slično tome, 600 mg efavirenza jednom dnevno tijekom dva tjedna smanjilo je izloženost bupropionu za približno 55% u zdravih dobrovoljaca. Kliničke posljedice smanjene izloženosti su nejasne, ali mogu uključivati smanjenu djelotvornost u liječenju velike depresije. Bolesnici koji uzimaju bilo koji od ovih lijekova s bupropionom mogu trebati povećanu dozu bupropiona, no maksimalna preporučena doza bupropiona ne smije se prekoračiti.

Ostale interakcije

Primjena lijeka bupropion u bolesnika koji istodobno uzimaju levodopu ili amantadin mora se odvijati uz oprez. Ograničeni klinički podaci ukazuju na veću incidenciju nuspojava (npr. mučnina, povraćanje i neuropsihijatrijski događaji – vidjeti dio 4.8) u bolesnika koji istodobno uzimaju bupropion i levodopu ili amantadin.

Iako klinički podaci ne ukazuju na farmakokinetičke interakcije bupropiona i alkohola, rijetko su

zabilježeni štetni neuropsihijatrijski događaji ili smanjenje tolerancije na alkohol u bolesnika koji su tijekom liječenja bupropionom uzimali alkohol. Konzumiranje alkohola tijekom liječenja bupropionom mora se izbjegavati ili ograničiti na najmanju moguću mjeru.

Nisu provedena farmakokinetička ispitivanja istodobne primjene bupropiona i benzodiazepina. Na temelju metaboličkih puteva in vitro, nema osnova za takvu interakciju. Nakon istodobne primjene bupropiona s diazepamom u zdravih dobrovoljaca, sedacija je bila manja nego kad je diazepam primijenjen samostalno.

Nije provedena sistematična procjena kombinacije bupropiona s antidepresivima (osim dezipramina i citaloprama), benzodiazepinima (osim diazepama) ili neurolepticima. Također je ograničeno kliničko iskustvo s gospinom travom.

Istodobna primjena bupropiona i nikotinskog transdermalnog sustava (NTS) može rezultirati povišenjem krvnog tlaka.

Trudnoća

Neka epidemiološka ispitivanja ishoda trudnoće, nakon izloženosti majki buproprionu tijekom prvog tromjesečja, upućuju na povezanost s povećanim rizikom od nastanka određenih kongenitalnih kardiovaskularnih malformacija osobito ventrikularnog septalnog defekta i defekta izlaznog dijela lijeve klijetke u novorođenčadi. Ovi rezultati nisu konzistentni u svim ispitivanjima. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3). Bupropion Genericon se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće, osim ako kliničko stanje trudnice ne zahtijeva liječenje bupropionom, a ne postoji zamjensko liječenje.

Dojenje

Bupropion i njegovi metaboliti izlučuju se u majčino mlijeko. Potrebno je odlučiti da li se mora prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od terapije lijekom Bupropion Genericon

uzimajući u obzir korist dojenja za novorođenče/dijete i korist terapije za majku.

Plodnost

Nema podataka o učinku bupropiona na ljudsku plodnost. Ispitivanje reprodukcije na štakorima nije pokazalo smanjenu plodnost (vidjeti dio 5.3).

Kao i drugi lijekovi s učinkom na središnji živčani sustav, bupropion može utjecati na sposobnost izvođenja aktivnosti koje zahtijevaju procjenjivanje te motoričke i kognitivne sposobnosti. Stoga bolesnici moraju biti oprezni prije upravljanja vozilima ili rada sa strojevima dok ne budu sigurni da Bupropion Genericon ne utječe negativno na njihovu sposobnost.

Niže navedene nuspojave su zabilježene u kliničkoj primjeni, razvrstane prema klasifikaciji organskih sustava i incidenciji pojavljivanja.

Nuspojave su prema učestalosti pojavljivanja razvrstane u sljedeće kategorije: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

* Preosjetljivost se može manifestirati kao kožne reakcije. Vidjeti “Poremećaji imunološkog sustava” i “Poremećaji kože i potkožnog tkiva”.

** Incidencija napadaja iznosi oko 0,1% (1/1000). Najčešći tip napadaja su generalizirani toničko-klonički napadaji, tip napadaja koji u nekim slučajevima može dovesti do postiktalne konfuzije ili poremećaja pamćenja (vidjeti dio 4.4).

*** Prijavljeni su slučajevi suicidalnih ideja i suicidalnog ponašanja tijekom terapije bupropionom ili rano nakon prekida liječenja (vidjeti dio 4.4)

**** Serotoninski sindrom se može pojaviti kao posljedica interakcije između bupropiona i serotonergijskih lijekova poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili inhibitora ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI) (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Zabilježena je akutna ingestija doza više od 10 puta viša od maksimalne terapijske doze. Osim nuspojava opisanih u dijelu Nuspojave, simptomi predoziranja uključivali su omamljenost, gubitak svijesti i/ili promjene EKG-a poput smetnji provodljivosti (uključujući produljenje QRS-kompleksa), aritmije i tahikardije. Zabilježeno je i produljenje QT intervala, ali je ono obično bilo u kombinaciji s produljenjem QRS-kompleksa i ubrzanom srčanom frekvencijom. Iako se većina bolesnika oporavila bez posljedica, rijetko su zabilježeni smrtni slučajevi povezani s bupropionom u bolesnika koji su progutali velike prekomjerne doze djelatne tvari. Prijavljen je i serotoninski sindrom.

Liječenje

U slučaju predoziranja savjetuje se bolničko liječenje. Moraju se pratiti EKG i vitalni znakovi. Mora se osigurati odgovarajuća prohodnost dišnih puteva, oksigenacija i ventilacija. Preporučuje se uporaba aktivnog ugljena. Nije poznat specifični antidot za bupropion. Daljnje liječenje je potrebno kako je klinički indicirano.