Olimel N7E, emulzija za infuziju

OLIMEL je indiciran za parenteralnu prehranu odraslih i djece starije od 2 godine života kada je peroralna ili enteralna prehrana nemoguća, nedovoljna ili kontraindicirana.

Doziranje

OLIMEL se ne preporučuje primjenjivati u djece mlađe od 2 godine života zbog neodgovarajućeg sastava i volumena (vidjeti dijelove 4.4., 5.1. i 5.2.).

Najveća dnevna doza navedena u nižem tekstu ne smije se prekoračiti. Zbog nepromjenjivog sastava vrećice s više odjeljaka, postoji mogućnost da se istodobno ne zadovolje sve nutritivne potrebe

bolesnika. Mogu postojati određene kliničke situacije gdje se potrebe bolesnika za nutrijentima razlikuju od nepromjenjivog sastava vrećice. U tom slučaju pri svakom prilagođavanju volumena (doze) moraju se uzeti u obzir učinci takvog prilagođavanja na doziranje svih ostalih nutritivnih sastojaka lijeka OLIMEL.

Doziranje u odraslih

Doziranje ovisi o potrošnji energije bolesnika, kliničkom stanju, tjelesnoj težini kao i o njegovoj mogućnosti metaboliziranja sastojaka lijeka OLIMEL te ovisi i o dodatnoj energiji ili proteinima unesenim peroralno/enteralno, stoga, sukladno tome se mora odabrati veličina vrećice.

Prosječne dnevne potrebe su:

• 0,16 do 0,35 g dušika/kg tjelesne težine (1 do 2 g aminokiselina/kg), ovisno o bolesnikovom nutritivnom statusu i stupnju kataboličkog stresa

• 20 do 40 kcal/kg

• 20 do 40 ml tekućine/kg ili 1 do 1,5 ml po potrošenim kcal

  Najveća dnevna doza lijeka OLIMEL ovisi o unosu ukupnih kalorija, a iznosi 40 kcal/kg u volumenu od 35 ml/kg, što odgovara 1,5 g/kg aminokiselina, 4,9 g/kg glukoze, 1,4 g/kg lipida, 1,2 mmol/kg natrija i 1,1 mmol/kg kalija. Za bolesnika od 70 kg to bi odgovaralo 2450 ml lijeka OLIMEL po danu, što rezultira unosom 108 g aminokiselina, 343 g glukoze i 98 g lipida (odnosno 2352 neproteinskih kcal i 2793 ukupnih kcal).

  Inače, brzina infuzije mora se postepeno povećavati tijekom prvog sata primjene, a nakon toga se mora prilagoditi ovisno o primijenjenoj dozi, dnevnom unosu volumena i trajanju infuzije.

  Najveća brzina infuzije za OLIMEL je 1,7 ml/kg/sat, što odgovara 0,08 g/kg/sat aminokiselina, 0,24 g/kg/sat glukoze i 0,07 g/kg/sat lipida.

  Doziranje u djece starije od 2 godine života i adolescenata

  Nisu provedena ispitivanja u pedijatrijskoj populaciji.

  Doziranje ovisi o potrošnji energije bolesnika, kliničkom stanju, tjelesnoj težini kao i o njegovoj mogućnosti metaboliziranja sastojaka lijeka OLIMEL te ovisi i o dodatnoj energiji ili proteinima unesenim peroralno/enteralno, stoga, sukladno tome se mora odabrati veličina vrećice.

  Osim toga, dnevne potrebe za tekućinom, dušikom i energijom se kontinuirano smanjuju sa starenjem. Stoga, treba uzeti u obzir dvije grupe, djecu u dobi od 2 do 11 godina i od 12 do 18 godina života.

  Za OLIMEL N7E koncentracija magnezija je limitirajući čimbenik za dnevnu dozu za obje dobne skupine. Limitirajući čimbenik za brzinu primjene po satu za obje dobne skupine je koncentracija glukoze. Preporuke za doziranje prikazane su u sljedećoj tablici:

  H A L M E D

  10 - 02 - 2022

  O D O B R E N O

  25

  50 – 80

  25

  60 – 120

  tekućine (ml/kg/d)

  Najveća dnevna doza

  OLIMEL N7E

  najveći volumen

  Preporučeno^a

  OLIMEL N7E

  najveći volumen

  Preporučeno^a

  12 do 18 godina 2 do 11 godina Sastojak

  3

  aminokiseline (g/kg/d)	1 – 2 (do 2,5)	1,1	1 – 2	1,1
  glukoza (g/kg/d)	1,4 – 8,6	3,5	0,7 – 5,8	3,5
  lipidi (g/kg/d)	0,5 – 3	1,0	0,5 – 2 (do 3)	1,0
  ukupna energija (kcal/kg/d)	30 – 75	28,5	20 – 55	28,5
  Najveća brzina primjene po satu
  OLIMEL N7E (ml/kg/h)		2,6		1,7
  aminokiseline (g/kg/h)	0,20	0,11	0,12	0,08
  glukoza (g/kg/h)	0,36	0,36	0,24	0,24
  lipidi (g/kg/h)	0,13	0,10	0,13	0,07

  a: Preporučene vrijednosti iz smjernica 2018 ESPGHAN/ESPEN/ESPR

  Inače, brzinu infuzije mora se postepeno povećavati tijekom prvog sata primjene, a nakon toga se mora prilagoditi ovisno o primijenjenoj dozi, dnevnom unosu volumena i trajanju infuzije.

  Općenito se u male djece preporučuje započeti infuziju s malom dnevnom dozom i postepeno ju povećavati do najveće doze (vidjeti gornju tablicu).

  Način i trajanje primjene

  Samo za jednokratnu uporabu.

  Nakon otvaranja vrećice, lijek se mora upotrijebiti odmah i ne smije se čuvati za daljnju infuziju. Nakon rekonstitucije, nastala mješavina je homogena emulzija mliječnog izgleda.

  Za upute o pripremi i rukovanju emulzijom za infuziju vidjeti dio 6.6.

  Zbog visoke osmolarnosti, OLIMEL se smije primjenjivati samo putem centralne vene. Preporučeno trajanje infuzije parenteralne prehrane iz vrećice je između 12 i 24 sata.

  Liječenje parenteralnom prehranom moguće je nastaviti dok god to zahtijeva bolesnikovo kliničko stanje.

Uporaba lijeka OLIMEL kontraindicirana je u sljedećim situacijama:

• u nedonoščadi, dojenčadi i djece mlađe od 2 godine života

• preosjetljivost na proteine jaja, soje, kikirikija ili kukuruz/proizvode od kukuruza (vidjeti dio 4.4.) ili neku od djelatnih ili pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• prirođeni poremećaji metabolizma aminokiselina

• teška hiperlipidemija ili teški poremećaji metabolizma lipida praćeni hipertrigliceridemijom

• teška hiperglikemija

• patološki visoka koncentracija natrija, kalija, magnezija, kalcija i/ili fosfora u plazmi

Primjena otopina za potpunu parenteralnu prehranu iznimno velikom brzinom može imati teške ili fatalne posljedice.

Infuzija se mora odmah prekinuti ako se razviju znakovi ili simptomi alergijske reakcije (poput znojenja, vrućice, zimice, glavobolje, osipa po koži ili dispneje). Ovaj lijek sadrži sojino ulje i fosfolipide jaja. Sojino ulje i proteini jaja mogu izazvati reakcije preosjetljivosti. Ustanovljene su i križne alergijske reakcije između proteina soje i kikirikija.

OLIMEL sadrži glukozu dobivenu iz kukuruza, što može izazvati reakcije preosjetljivosti u bolesnika

alergičnih na kukuruz ili proizvode od kukuruza (vidjeti dio 4.3.). ^{H A L M E D}

Ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s drugim intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, čak niti putem različitih infuzijskih linija ili na različitim mjestima primjene infuzije. Ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se primjenjuju infuzijskim linijama na različitim mjestima ili ako se infuzijske linije zamijene ili temeljito isperu između dviju infuzija fiziološkom otopinom kako bi se izbjeglo taloženje. U bolesnika kojima je potrebna kontinuirana infuzija otopina za potpunu parenteralnu prehranu koje sadrže kalcij, zdravstveni djelatnici mogu razmotriti primjenu drugih antibiotika koji sa sobom ne nose sličan rizik od taloženja. Ako se primjena ceftriaksona smatra neophodnom u bolesnika kojima je potrebna kontinuirana prehrana, otopine za potpunu parenteralnu prehranu i ceftriakson mogu se primjenjivati istodobno, ali kroz različite infuzijske linije i na različitim mjestima. Druga mogućnost je prekinuti infuziju otopine za potpunu parenteralnu prehranu tijekom infuzije ceftriaksona te isprati infuzijske linije između primjene tih dviju otopina (vidjeti dijelove 4.5. i 6.2.).

Zabilježeni su slučajevi taloženja u krvnim žilama pluća koji uzrokuju pulmonalnu vaskularnu

emboliju i respiratorni distres u bolesnika koji su primali parenteralnu prehranu. U nekim slučajevima prijavljeni su fatalni ishodi. Prekomjerno dodavanje kalcija i fosfata povećava rizik od stvaranja taloga kalcijevog fosfata (vidjeti dio 6.2.).

Također postoje prijave o sumnji na taloženje u krvotoku.

Osim pregleda otopine, moraju se redovito pregledavati infuzijski set i kateter na stvaranje taloga. Ako se jave znakovi respiratornog distresa, infuzija se mora zaustaviti i mora se započeti medicinska procjena.

Nemojte dodavati druge lijekove ili tvari u bilo koji odjeljak vrećice ili pripremljene emulzije bez da prethodno provjerite njihovu kompatibilnost i stabilnost nastale mješavine (potrebno je osobito pripaziti na stabilnost lipidne emulzije). Stvaranje taloga ili destabilizacija lipidne emulzije može uzrokovati vaskularnu okluziju (vidjeti dijelove 6.2. i 6.6.).

Prije započinjanja s infuzijom moraju se korigirati teški poremećaji ravnoteže vode i elektrolita, teška stanja opterećenja tekućinom i teški metabolički poremećaji.

Potrebno je specifično kliničko praćenje kad se počinje s intravenskom infuzijom.

U bolesnika koji primaju parenteralnu prehranu mogu se javiti komplikacije poput infekcije vaskularnog pristupa i sepse, osobito u slučajevima kad se kateteri slabo održavaju ili kod

imunosupresivnih učinaka bolesti ili lijekova. Pozorno nadgledanje znakova, simptoma kao i rezultata laboratorijskih pretraga poput vrućice/zimice, leukocitoze, tehničkih komplikacija s priborom za primjenu i hiperglikemije može pomoći u raspoznavanju ranih znakova infekcije. Bolesnici kojima je indicirana parenteralna prehrana obično su skloni komplikacijama s infekcijama zbog pothranjenosti i/ili osnovnog stanja bolesti. Učestalost pojave komplikacija vezanih uz sepsu može se smanjiti ako se pojačano vodi računa o primjeni aseptične tehnike kod postavljanja i održavanja katetera, kao i pripremi emulzije za parenteralnu prehranu u aseptičnim uvjetima.

Za vrijeme liječenja potrebno je pratiti ravnotežu vode i elektrolita, serumsku osmolarnost, serumske trigliceride, acidobaznu ravnotežu, glukozu u krvi, funkciju jetre i bubrega, pretrage koagulacije i broj krvnih stanica, uključujući trombocite.

Kod drugih sličnih lijekova, prijavljeni su povišenje jetrenih enzima i kolestaza. Mora se razmotriti praćenje amonijaka u serumu ako se sumnja na insuficijenciju jetre.

Mogu se pojaviti metaboličke komplikacije ako unos nutrijenata nije prilagođen potrebama bolesnika ili ako metabolički kapacitet bilo kojeg danog dijetalnog sastojka nije na pravi način procijenjen.

Metaboličke nuspojave mogu se javiti zbog primjene neodgovarajućeg nutrijenta ili njegove prekomjerne primjene ili zbog neodgovarajućeg sastava mješavine koja nije u skladu s potrebama bolesnika.

Zbog primjene otopina aminokiselina može doći do akutnog nedostatka folata, stoga se preporučuje davati folnu kiselinu na dnevnoj bazi.

Ekstravazacija

Mjesto gdje je umetnut kateter mora se redovito pratiti na znakove ekstravazacije.

Ako se javi ekstravazacija, primjena se mora odmah zaustaviti, pri čemu umetnuti kateter ili kanila moraju ostati kako bi se bolesnika moglo u slučaju potrebe hitno zbrinuti. Ako je moguće, mora se provesti aspiracija putem umetnutog katetera/kanile kako bi se smanjila količina tekućine prisutne u tkivima prije uklanjanja katetera/kanile.

Ovisno o ekstravazaciji lijeka (uključujući dodatke koji su dodani u OLIMEL, ako je primjenjivo) i stanju/opsegu bilo koje ozljede, moraju se poduzeti odgovarajuće specifične mjere. Mjere zbrinjavanja mogu biti ne-farmakološke, farmakološke i/ili kirurška intervencija. U slučaju obilne ekstravazacije, mora se konzultirati plastičnog kirurga unutar prvih 72 sata.

Mjesto ekstravazacije se mora nadzirati najmanje svaka 4 sata tijekom prvih 24 sata, a nakon toga jednom dnevno.

Infuzija se ne smije ponovno primijeniti u istu centralnu venu.

Insuficijencija jetre

Zbog rizika od razvoja ili pogoršanja neuroloških poremećaja povezanih s hiperamonemijom, ovaj lijek potrebno je koristiti s oprezom u bolesnika s insuficijencijom jetre. Redovito je potrebno provoditi kliničke i laboratorijske pretrage, osobito parametre jetrene funkcije, provjeru glukoze u krvi, elektrolita i triglicerida.

Insuficijencija bubrega

Zbog rizika od razvoja ili pogoršanja metaboličke acidoze i hiperazotemije ako nije provedeno naknadno uklanjanje otpadnih tvari iz bubrega, ovaj lijek potrebno je koristiti s oprezom u bolesnika s insuficijencijom bubrega, naročito ako je prisutna hiperkalijemija. Mora se pomno nadzirati status

tekućine, triglicerida i elektrolita u ovih bolesnika.

Hematološki parametri

Koristiti s oprezom u bolesnika s poremećajima koagulacije i anemijom. Mora se pomno nadzirati krvna slika i koagulacijski parametri.

Endokrinologija i metabolizam Koristiti s oprezom u bolesnika s:

• metaboličkom acidozom. Primjena ugljikohidrata se ne preporučuje u slučaju prisutnosti laktacidoze. Potrebno je provoditi redovite kliničke i laboratorijske pretrage.

• dijabetes melitusom. Potrebno je nadzirati koncentracije glukoze, glikozuriju, ketonuriju te kada je potrebno, prilagoditi doziranje inzulina.

• hiperlipidemijom, zbog prisutnosti lipida u emulziji za infuziju. Potrebno je provoditi redovite kliničke i laboratorijske pretrage.

• poremećajem metabolizma aminokiselina

  Hepatobilijarni poremećaji

  Poznato je da se u nekih bolesnika na parenteralnoj prehrani mogu javiti hepatobilijarni poremećaji koji uključuju kolestazu, jetrenu steatozu, fibrozu i cirozu, koji mogu dovesti do zatajenja jetre, kao i kolecistitis i kolelitijazu. Smatra se da više čimbenika uzrokuje nastanak ovih poremećaja te se može razlikovati ovisno o individualnim karakteristikama bolesnika. U bolesnika u kojih se razviju

  abnormalni laboratorijski parametri ili drugi znakovi hepatobilijarnih poremećaja mora se izvršiti rana procjena od strane kliničara koji je educiran o bolestima jetre kako bi se mogli utvrditi mogući uzroci i faktori koji doprinose nastanku takvog stanja kao i moguće terapijske i profilaktičke intervencije.

  Redovno se moraju pratiti koncentracije serumskih triglicerida i sposobnost tijela da uklanja lipide. Koncentracije triglicerida u serumu ne smiju prijeći 3 mmol/l tijekom infuzije.

  Ako se sumnja na neuobičajen metabolizam lipida, preporučuje se dnevno mjerenje razina triglicerida u serumu, u razdoblju od 5 do 6 sati nakon prestanka primjene lipida. Serum u odraslih osoba mora biti bistar u manje od 6 sati nakon zaustavljanja infuzije koja sadrži emulziju lipida. Sljedeća infuzija se smije primijeniti samo ako su se koncentracije triglicerida u serumu vratile na osnovne vrijednosti.

  Pojava „sindroma preopterećenja mastima“ prijavljena je sa sličnim lijekovima. Smanjena ili ograničena sposobnost metaboliziranja lipida sadržanih u lijeku OLIMEL može rezultirati

  „sindromom preopterećenja mastima“ koji može biti uzrokovan predoziranjem, iako se znakovi i simptomi ovog sindroma mogu također javiti i kad je lijek primijenjen sukladno uputama (vidjeti također dio 4.8.).

  U slučaju hiperglikemije, mora se prilagoditi brzina infuzije lijeka OLIMEL i/ili primijeniti inzulin. NE SMIJE SE PRIMJENJIVATI U PERIFERNU VENU.

  Iako ovaj lijek sadrži elemente u tragovima i vitamine, te razine su nedovoljne da bi se zadovoljile tjelesne potrebe. Elementi u tragovima i vitamini moraju se dodati u dovoljnim količinama sukladno individualnim potrebama bolesnika i kako bi se spriječio razvoj njihovog nedostatka u bolesnika.

  Vidjeti upute za dodavanje dodataka ovom lijeku.

  OLIMEL se mora primjenjivati s posebnim oprezom u bolesnika s povišenom osmolarnošću, adrenalnom insuficijencijom, zatajenjem srca ili plućnom disfunkcijom.

  Uvođenje parenteralne prehrane u pothranjenih bolesnika može izazvati premještanje tekućine u organizmu što može rezultirati plućnim edemom i kongestivnim zatajenjem srca kao i smanjenjem

  serumske koncentracije kalija, fosfora, magnezija ili vitamina topljivih u vodi. Ove promjene mogu se javiti unutar 24 do 48 sati, stoga se preporučuje pozorno i polagano uvođenje parenteralne prehrane uz stalno praćenje i odgovarajuću prilagodbu tekućine, elektrolita, elemenata u tragovima i vitamina.

  Ne smiju se spajati vrećice u serije jer takav način korištenja može imati za posljedicu zračnu emboliju uslijed zaostalog plina u primarnoj vrećici.

  Kako bi se izbjegli rizici povezani s prebrzom infuzijom, preporučuje se koristiti kontinuiranu i kontroliranu infuziju.

  OLIMEL se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji imaju sklonost zadržavanju elektrolita.

  Intravenska infuzija aminokiselina praćena je povećanim izlučivanjem elemenata u tragovima putem mokraće, što se posebno odnosi na bakar i cink. Ovu činjenicu se mora uzeti u obzir kod dodavanja elemenata u tragovima, osobito tijekom dugotrajne parenteralne prehrane.

  Interferencija s laboratorijskim pretragama

  Lipidi koji se nalaze u emulziji mogu interferirati s rezultatima određenih laboratorijskih pretraga (vidjeti dio 4.5.).

  Posebne mjere opreza u djece

  Kad se primjenjuje djeci starijoj od 2 godine života, neophodno je koristiti vrećicu čiji volumen odgovara dnevnoj dozi.

  OLIMEL nije prikladan za primjenu djeci mlađoj od 2 godine života zbog toga što:

• je unos glukoze premalen, uslijed čega nastaje nizak omjer glukoza/lipidi

• ne sadrži cistein te je time profil aminokiselina neodgovarajući

• je prenizak sadržaj kalcija

• volumen vrećica nije odgovarajući

  Najveća brzina infuzije je 2,6 ml/kg/sat u djece u dobi od 2 do 11 godina i 1,7 ml/kg/sat u djece u dobi od 12 do 18 godina života.

  Uvijek je potrebno nadomještanje vitamina i elemenata u tragovima. Moraju se primjenjivati pedijatrijske formulacije.

  Starija populacija

  Odabir doze za starijeg bolesnika općenito mora biti uz oprez, obzirom na veću učestalost smanjene funkcije jetre, bubrega ili srca te istodobne bolesti ili drugu postojeću terapiju.

Nisu provedena ispitivanja interakcija.

OLIMEL se ne smije primjenjivati istodobno s krvlju putem istog infuzijskog seta zbog moguće pseudoaglutinacije.

Lipidi koji se nalaze u ovoj emulziji mogu utjecati na rezultate određenih laboratorijskih pretraga (npr. bilirubin, laktat dehidrogenaza, zasićenje kisikom, hemoglobin u krvi) ako je uzorak krvi uzet prije nego su lipidi eliminirani (općenito se eliminiraju nakon razdoblja od 5 do 6 sati bez naknadnog primanja lipida).

Do taloženja ceftriaksona sa soli kalcija može doći kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s

intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući OLIMEL, putem iste infuzijske linije (primjerice putem Y katetera). Međutim, ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se infuzijske linije temeljito isperu između dviju infuzija kompatibilnom otopinom (vidjeti dijelove 4.4. i 6.2.).

OLIMEL sadrži vitamin K, koji se prirodno nalazi u lipidnim emulzijama. Količina vitamina K prisutna u preporučenim dozama lijeka OLIMEL ne bi trebala utjecati na učinke kumarinskih derivata.

Zbog sadržaja kalija u lijeku OLIMEL, posebna pozornost se mora posvetiti bolesnicima koji se liječe diureticima koji štede kalij (npr. amilorid, spironolakton, triamteren), inhibitorima enzima konvertaze angiotenzina (ACE inhibitori), antagonistima angiotenzin II receptora ili imunosupresivima takrolimusom ili ciklosporinom, zbog rizika od razvoja hiperkalijemije.

Neki lijekovi, poput inzulina, mogu utjecati na sustav lipaze u tijelu. Međutim, čini se da ta interakcija ima ograničeno kliničko značenje.

Heparin primijenjen u kliničkim dozama uzrokuje prolazno otpuštanje lipoproteinske lipaze u krvotok. To u početku može izazvati povećanje lipolize u plazmi nakon čega dolazi do prolaznog smanjenog klirensa triglicerida.

Trudnoća

Nema kliničkih podataka o primjeni lijeka OLIMEL u trudnica. S lijekom OLIMEL nisu provedena ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama (vidjeti dio 5.3.). Uzimajući u obzir indikacije kao i način primjene lijeka OLIMEL, može se razmotriti njegova primjena tijekom trudnoće, ako je neophodno. OLIMEL se smije primjenjivati u trudnica samo nakon pažljive procjene.

Dojenje

Nema dovoljno podataka o izlučivanju sastojaka/metabolita lijeka OLIMEL u majčino mlijeko.

Parenteralna prehrana može postati nužna tijekom dojenja. OLIMEL se smije primjenjivati u žena koje doje samo nakon pažljive procjene.

Plodnost

Nema odgovarajućih podataka.

Nije značajno.

Moguće nuspojave se mogu javiti uslijed nepravilnog korištenja (npr. predoziranje ili prevelika brzina infuzije) (vidjeti dijelove 4.4. i 4.9.).

Infuzija se mora odmah prekinuti ukoliko se na početku infuzije javi bilo koji od sljedećih neuobičajenih znakova (znojenje, vrućica, drhtanje, glavobolja, osip po koži, dispneja).

Nuspojave zabilježene s lijekom OLIMEL N9-840 u randomiziranom, dvostruko-slijepom, aktivno kontroliranom ispitivanju o djelotvornosti i sigurnosti primjene nalaze se u donjoj tablici. Dvadeset i osam bolesnika s različitim medicinskim stanjima (npr. neuzimanje hrane na usta nakon kirurškog zahvata, teška pothranjenost, nedovoljna ili kontraindicirana enteralna prehrana) bilo je uključeno u ispitivanje u kojem su bolesnici u OLIMEL skupini primali do 40 ml/kg/d lijeka tijekom 5 dana.

Zbirni podaci iz kliničkih ispitivanja i iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet ukazuju na sljedeće nuspojave vezane s primjenom lijeka OLIMEL:

a: Za prikaz učestalosti nuspojava korišten je sljedeći kriterij: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

b: nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka OLIMEL u promet

Sljedeće nuspojave opisane su iz drugih izvora sa sličnim lijekovima iz skupine za parenteralnu prehranu; njihova učestalost nije poznata.

• Poremećaji krvi i limfnog sustava: trombocitopenija

• Poremećaji jetre i žuči: kolestaza, hepatomegalija, žutica

• Poremećaji imunološkog sustava: preosjetljivost

• Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije: bolest jetre povezana s parenteralnom prehranom (vidjeti dio 4.4., pododjeljak „Hepatobilijarni poremećaji“)

• Pretrage: povišena alkalna fosfataza u krvi, povišene transaminaze, povišen bilirubin u krvi, povišeni jetreni enzimi

• Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava: azotemija

• Krvožilni poremećaji: taloženje u krvnim žilama pluća (plućna embolija i respiratorni distres) (vidjeti dio 4.4.)

  Sindrom preopterećenja mastima (vrlo rijetko)

  Sindrom preopterećenja mastima uočen je prilikom primjene sličnih lijekova. Uzrok može biti nepravilna primjena (npr. predoziranje i/ili brzina infuzije viša od preporučene; vidjeti dio 4.9.);

  međutim znakovi i simptomi ovog sindroma se također mogu pojaviti i na početku infuzije kad se lijek primjenjuje u skladu s uputama. Smanjena ili ograničena sposobnost metaboliziranja lipida sadržanih u lijeku OLIMEL u kombinaciji s odgođenim klirensom iz plazme može rezultirati „sindromom

  preopterećenja mastima“. Sindrom je povezan s naglim pogoršanjem bolesnikovog kliničkog stanja i karakteriziran je parametrima kao što su vrućica, anemija, leukopenija, trombocitopenija, poremećaji koagulacije, hiperlipidemija, nakupljanje masnoća u jetri (hepatomegalija), pogoršanje funkcije jetre i posljedice po središnji živčani sustav (npr. koma). Sindrom je obično reverzibilan nakon zaustavljanja infuzije emulzije lipida.

  Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

  Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

U slučajevima nepravilne primjene (predoziranje i/ili brzina infuzije veća od preporučene) mogu se pojaviti znaci hipervolemije i acidoze.

Prebrza infuzija ili primjena neodgovarajućih volumena ovog lijeka mogu izazvati mučninu, povraćanje, zimicu, glavobolju, navalu vrućine, hiperhidrozu i poremećaje elektrolita. U tim slučajevima mora se odmah prekinuti infuzija.

Kad brzina infuzije glukoze premašuje klirens mogu se razviti hiperglikemija, glikozurija i hiperosmolarni sindrom.

Smanjena ili ograničena sposobnost metaboliziranja lipida može rezultirati „sindromom

preopterećenja mastima“, čiji su rezultati obično reverzibilni nakon zaustavljanja infuzije emulzije lipida (vidjeti također dio 4.8.).

U nekoliko ozbiljnih situacija mogu biti potrebne hemodijaliza, hemofiltracija ili hemodijafiltracija.