Cefazolin Sandoz 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Cefazolin 1 g
Cefazolin Sandoz je indiciran u odraslih i djece starije od 1 mjeseca (vidjeti dio 4.2. i 4.4.) za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama osjetljivim na cefazolin (vidjeti dio 5.1.):
-
infekcije dišnih puteva uzrokovane bakterijama Staphylococcus pneumoniae, Klebsiella, Haemophilus influenzae, Staphylococcus aureus (osjetljiv na penicilin i penicilin-rezistentan) i beta-hemolitičkim streptokokom grupe A
-
infekcije urogenitalnog sustava uzrokovane bakterijama Escherichia coli, Proteus mirabilis i
Klebsiella
-
infekcije žučovoda uzrokovane bakterijama Escherichia coli, različitim sojevima streptokoka, Proteus mirabilis, Klebsiella i Staphylococcus aureus
-
infekcije kože i mekih tkiva uzrokovane bakterijama Staphylococcus aureus (osjetljiv na penicilin i penicilin-rezistentan), beta-hemolitičkim streptokokom grupe A i ostalim sojevima streptokoka
-
infekcije kostiju i zglobova uzrokovane bakterijom Staphylococcus aureus
-
septikemije uzrokovane bakterijama Staphylococcus pneumoniae, Staphylococcus aureus
(osjetljiv na penicilin i penicilin-rezistentan), Proteus mirabilis, Escherichia coli i Klebsiella
-
endokarditis uzrokovan bakterijom Staphylococcus aureus (osjetljiv na penicilin i penicilin-rezistentan) i beta-hemolitičkim streptokokom skupine A
-
perioperativna profilaksa – predoperativna, intraoperativna i postoperativna profilaksa radi smanjenja učestalosti postoperativnih infekcija u bolesnika s operacijama koje su klasificirane kao rizične ili potencijalno rizične za nastanak infekcije.
Ako je moguće, treba utvrditi osjetljivost uzročnika, premda se liječenje može započeti prije negoli su poznati rezultati.
Treba se pridržavati prihvaćenih smjernica (npr. nacionalnih preporuka) o pravilnoj uporabi antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Doza, način primjene i interval primjene određuju se ovisno o težini infekcije, osjetljivosti utvrđenih uzročnika i stanju bolesnika (npr. funkcija bubrega).
Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina s normalnom funkcijom bubrega
Infekcije uzrokovane vrlo osjetljivim patogenima
Uobičajeno doziranje je 1 g do 2 g dnevno podijeljeno u 2 do 3 jednake doze (jedna doza svakih 8 do 12 sati).
Infekcije uzrokovane manje osjetljivim patogenima
Uobičajeno doziranje je 3 g do 4 g dnevno podijeljeno u 3 do 4 jednake doze (jedna doza svakih 6 do 8 sati).
U slučaju teških, po život opasnih infekcija mogu se primjeniti doze od 6 g do 12 g dnevno podijeljene u 3 do 4 jednake doze (jedna doza svakih 6 do 8 sati).
Za perioperativnu profilaksu kod odraslih osoba i adolescenata starijih od 12 godina preporučuju se sljedeće doze:
-
1 g intravenski ili intramuskularno 30 min do 1 sat prije početka operacije
-
kod duljih operativnih zahvata (2 sata ili više), 0,5 – 1 g intravenski ili intramuskularno, tijekom operativnog zahvata. Veličina doze i vrijeme primjene ovisi o vrsti i trajanju operativnog zahvata.
-
postoperativno 0,5 – 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 6 do 8 sati tijekom 24 sata. Ukoliko postoji realna opasnost da se kod bolesnika razvije teška infekcija, savjetuje se produženje postoperativne primjene cefazolina u razdoblju od 3 do 5 dana.
Važno je da se preoperativna doza primijeni pravovremeno (30 minuta do 1 sat) prije početka operativnog zahvata kako bi se u serumu i tkivu postigle odgovarajuće koncentracije antibiotika.
Osim toga, ukoliko postoji opasnost od infekcije, Cefazolin Sandoz potrebno je davati u
odgovarajućim razmacima tijekom operacije, kako bi se održale dovoljne koncentracije antibiotika.
Odrasli s oštećenom funkcijom bubrega
U odraslih bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega možda će trebati prilagoditi dozu (smanjiti je) kako bi se izbjeglo nakupljanje antibiotika u tijelu. Potrebno smanjenje doze može se odrediti na osnovu koncentracije antibiotika u krvi. Ukoliko to nije moguće, doziranje se određuje prema klirensu kreatinina u serumu.
U bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega potrebno je dati preporučenu inicijalnu dozu. Sljedeća doziranja određuju se prema stupnju oštećenja bubrežne funkcije, težini infekcije, te osjetljivosti
uzročnika.
U bolesnika na hemodijalizi režim doziranja ovisi o uvjetima dijalize. Vidjeti i dio 4.4.
Stupanj smanjenja funkcije bubrega
| Klirens kreatinina(ml/min/1,73 m²) | Kreatinin u serumu (mg/100 ml) | Ukupna dnevna doza | Interval doziranja |
| > 55 | <1,5 | puna dnevna doza | nepromijenjen |
| 35-54 | 1,6-3,0 | puna dnevna doza | najmanji razmak 8 sati |
| 11-34 | 3,1-4,5 | pola dnevne doze | 12 sati |
| < 10 | > 4,6 | pola dnevne doze | 18 - 24 sata |
Pedijatrijska populacija
Dojenčad (starija od 1 mjesec) i djeca do 12 godina starosti
Kod većine blagih do umjereno teških infekcija djelotvorna je ukupna dnevna doza cefazolina od 25 do 50 mg/kg tjelesne težine, ravnomjerno podijeljena u tri do četiri pojedinačne doze.
Za teške infekcije ukupna dnevna doza cefazolina može se povećati do maksimalno preporučene doze od 100 mg/kg tjelesne težine.
Smjernice za pedijatrijsko doziranje (okvirne vrijednosti)
| Tjelesna težina | 25 mg/kg po danu kao 3 podijeljenedoze | 25 mg/kg po danu kao 4 podijeljenedoze | ||
| doziranje u intervalima od otprilike 8 sati. | volumen koji treba povući pri koncentraciji od 125 mg/mL | doziranje u intervalima od otprilike 6 sati | Volumen koji treba povući pri koncentraciji od 125 mg/mL | |
| 4.5 kg | 40 mg | 0.35 ml | 30 mg | 0.25 ml |
| 9.0 kg | 75 mg | 0.6 ml | 55 mg | 0.45 ml |
| 13.5 kg | 115 mg | 0.9 ml | 85 mg | 0.7 ml |
| 18.0 kg | 150 mg | 1.2 ml | 115 mg | 0.9 ml |
| 22.5 kg | 190 mg | 1.5 ml | 140 mg | 1.1 ml |
| Tjelesna težina | 50 mg/kg po danu kao 3 podijeljenedoze | 50 mg/kg po danu kao 4 podijeljenedoze | ||
| intervalima od otprilike 8 sati | volumen koji treba povući pri koncentraciji od 225 mg/ml | doziranje u intervalima od otprilike 6 sati | volumen koji treba povući pri koncentraciji od 225 mg/ml | |
| 4.5 kg | 75 mg | 0.35 ml | 55 mg | 0.25 ml |
| 9.0 kg | 150 mg | 0.7 ml | 110 mg | 0.5 ml |
| 13.5 kg | 225 mg | 1.0 ml | 170 mg | 0.75 ml |
| 18.0 kg | 300 mg | 1.35 ml | 225 mg | 1.0 ml |
| 22.5 kg | 375 mg | 1.7 ml | 285 mg | 1.25 ml |
Novorođenčad: Sigurnost primjene kod novorođenčadi nije utvrđena (vidjeti dio 4.4). Primjena cefazolina kod pedijatrijskih bolesnika mlađih od 1 mjeseca se ne preporučuje.
Djeca s oštećenjem funkcije bubrega
U djece s oštećenom funkcijom bubrega možda će (kao i u odraslih) trebati prilagoditi dozu (smanjiti je) kako bi se izbjeglo nakupljanje antibiotika u tijelu. Potrebno smanjenje doze može se odrediti na osnovu koncentracije antibiotika u krvi. Ukoliko to nije moguće, doziranje se određuje prema klirensu kreatinina u serumu.
Kod smanjene funkcije bubrega potrebno je dati preporučenu inicijalnu dozu. Sljedeća doza određuje se prema stupnju oštećenja bubrežne funkcije, težini infekcije, te osjetljivosti uzročnika.
Stupanj smanjenja funkcije bubrega
| Klirens kreatinina (ml/min) | Postotak uobičajene dnevne doze | |
| 70 – 40 ml/min | 60% uobičajene dnevne doze podijeljeno u 2jednake doze | |
| 40 – 20 ml/min | 25% uobičajene dnevne doze podijeljeno u 2jednake doze | |
| 20 – 5 ml/min | 10% uobičajene dnevne doze podijeljeno u 2 | |
| 3 | H A L M E D23 - 09 - 2026O D O B R E N O | |
| jednake doze |
Nedonoščad i djeca mlađa od 1 mjeseca
Ne preporučuje se primjena cefazolina u nedonoščadi i novorođenčadi (<1 mj.) jer sigurnost primjene nije utvrđena (vidjeti dio 4.4.).
Stariji bolesnici
U starijih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega nije potrebno prilagođavati dozu.
Način primjene
Pripremljena otopina primjenjuje se duboko intramuskularno ili intravenski.
Ne smije se koristiti više od 500 mg cefazolina za jednu intramuskularnu primjenu.
Cefazolin Sandoz pripremljen s lokalnim anestetikom primjenjuje se isključivo intramuskularno, ne smije se davati intravenski.
Upute za pripremu otopine navedene su u dijelu 6.6.
Preosjetljivost na djelatnu tvar i/ili druge cefalosporine.
Kontraindicirana je primjena cefazolina u osoba u kojih su se javile akutne i/ili teške reakcije preosjetljivosti na penicilin ili na bilo koji drugi beta-laktamski antibiotik.
Reakcije preosjetljivosti
Prije početka primjene cefazolina, treba provjeriti jesu li bolesnici imali alergijske reakcije na beta-laktame (peniciline i cefalosporine). Posebna pažnja potrebna je u bolesnika s alergijskom dijatezom, bronhalnom astmom ili peludnom groznicom.
U bolesnika koji pokazuju alergijske reakcije, primjenu lijeka treba prekinuti i primijeniti
odgovarajuću simptomatsku terapiju. Treba uzeti u obzir da se mogu javiti i križne alergijske reakcije na druge cefalosporine, a ponekad i na peniciline. Ako je poznata preosjetljivost na penicilin, treba
uzeti u obzir križnu alergiju s drugim beta-laktamima. npr. cefalosporinima.Teške kožne nuspojave (SCARS)
Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARS), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN poznatu i kao Lyellov sindrom), reakciju na lijekove praćenu eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), multiformni eritem (EM) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti opasne za život ili smrtonosne, prijavljene su nakon stavljanja lijeka u promet u vezi s liječenjem cefazolinom. Pri propisivanju lijeka, bolesnike je potrebno upozoriti na znakove i simptome ovih kožnih reakcija. Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na te reakcije, potrebno je prekinuti liječenje cefazolinom i razmotriti zamjensku terapiju. Ako je bolesnik uz primjenu cefazolina razvio ozbiljnu reakciju kao što su SJS-a, TEN-a, AGEP-a ili DRESS-a, taj bolesnik ne smije ponovo započinjati liječenje cefazolinom ni u kojem trenutku.
Poremećaji koagulacije
Tijekom liječenja cefazolinom, rijetko se mogu javiti poremećaji zgrušavanja krvi. Ugroženi su bolesnici s čimbenicima rizika koji dovode do pomanjkanja vitamina K ili utječu na druge mehanizme zgrušavanja krvi (parenteralna prehrana, pothranjenost, smanjenje jetrene i bubrežne funkcije, trombocitopenija). Isto vrijedi i za popratne bolesti (npr. hemofilija, čir na želucu ili duodenumu) koje mogu uzrokovati ili pojačati krvarenje. Stoga u bolesnika s navedenim bolestima treba kontrolirati protrombinsko vrijeme, INR i aPTV, te ukoliko je potrebno započeti terapiju vitaminom K (10 mg tjedno).
Pseudomembranozni kolitis povezan s antibioticima
Slučajevi kolitisa povezani s primjenom antibiotika prijavljeni su kod gotovo svih antibiotika, a posljedice mogu biti blage do po život opasne (vidjeti dio 4.8.). Stoga je važno imati na umu ovu dijagnozu u bolesnika koji imaju proljev tijekom ili nakon antibiotika.
Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, primjena cefazolina mora se odmah prekinuti i započeti odgovarajuća terapija pod nadzorom liječnika. U ovoj situaciji je kontraindicirana primjena lijekova koji usporavaju peristaltiku crijeva.
Prekomjerni rast neosjetljivih mikroorganizama
Prolongirana primjena cefazolina može potaknuti umnožavanje rezistentnih odnosno neosjetljivih mikroorganizama. Zbog moguće superinfekcije, bolesnike treba pažljivo nadzirati. Ukoliko se superinfekcija pojavi, odmah treba primijeniti odgovarajuće mjere liječenja.
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s jako smanjenom funkcijom bubrega, s vrijednošću glomerularne filtracije ispod 55 ml/min, očekuje se nakupljanje cefazolina te se stoga doza lijeka treba smanjiti i/ili produljiti interval doziranja (vidjeti dio 4.2.).
Meningitis
Cefazolin nije prikladan za liječenje meningitisa zbog slabe difuzije cefazolina u cerebrospinalnu tekućinu.
Dugotrajna primjena visokih doza cefazolina
Redovito praćenje funkcije organa i organskih sustava, uključujući bubrega, jetre i hematopoetskog sustava, preporučuje se tijekom dugotrajnog liječenja ili liječenja visokim dozama cefazolina.
Zabilježeni su porast jetrenih enzima i promjene u krvnim stanicama (vidjeti dio 4.8).
Hipertenzija i srčano zatajenje
U bolesnika s hipertenzijom ili bolestima srca treba uzeti u obzir količinu natrija u otopinama za injekciju (48 mg/1 g cefazolina).
Pedijatrijska populacija
Nedonoščad i novorođenčad mlađa od jednog mjeseca
Cefazolin se ne smije davati nedonoščadi i novorođenčadi mlađoj od mjesec danaa budući da su podaci o djelotvornosti cefazolina nedostatni, a sigurnost primjene nije utvrđena.
Laboratorijske pretrage
Za vrijeme liječenja cefazolinom rezultati testova određivanja glukoze u urinu mogu biti lažno pozitivni ako se upotrebljava Benedictov reagens, Fehlingova otopina ili Clinitest tablete, što nije slučaj ukoliko se koriste testovi utemeljeni na enzimskim reakcijama.
Direktni i indirektni Coombsov test može također dati lažno pozitivan rezultat npr. u novorođenčadi čije su majke liječene cefalosporinima.
Cefazolin se ne smije primijeniti intratekalno.
Nakon intratekalne primjene cefazolina zabilježena je teška intoksikacija središnjeg živčanog sustava (uključujući konvulzije).
Cefazolin nije prikladan za liječenje meningitisa zbog slabog prodiranja u cerebrospinalnu tekućinu.
Cefazolin Sandoz sadrži natrij.
Ovaj lijek sadrži 50,6 mg natrija po 1 g cefazolina, što odgovara 2,53% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Istodobna primjena koja je kontraindicirana
Antibiotici
Cefazolin se ne smije primjenjivati istodobno s bakteriostatskim antibioticima zbog antagonističkog učinaka utvrđenog in vitro (npr. tetraciklini, sulfonamidi, eritromicin, kloramfenikol).
Istodobna primjena koja se ne preporučuje
Probenecid
Ukoliko se probenecid primjenjuje istovremeno s cefazolinom bubrežni klirens cefazolina bit će umanjen.
Istodobna primjena kod koje treba biti na oprezu
Antikoagulansi
Vrlo rijetko cefalosporini mogu uzrokovati poremećaje zgrušavanja krvi (vidjeti dio 4.4). Kod istovremene primjene s peroralnim antikoagulansima ili heparinom u visokim dozama, parametre zgrušavanja krvi treba posebno kontrolirati.
Nefrotoksični lijekovi
Ne može se u cijelosti isključiti povećana mogućnost oštećenja bubrega kod istodobne primjene cefazolina i nekih antibiotika (npr. aminoglikozidi, kolistin, polimiksin B) ili diuretika (npr. furosemid). Kod istovremene primjene navedenih lijekova treba pažljivo pratiti pokazatelje bubrežne funkcije.
Vitamin K1
Neki cefalosporini kao što su cefamandol, cefazolin i cefotetan mogu ometati metabolizam vitamina K1, osobito u slučajevima nedostatka vitamina K. Stoga može biti potrebno nadomjestiti vitamin K1.
Trudnoća
Nema dovoljno iskustva u primjeni cefazolina tijekom trudnoće u ljudi. Cefazolin se stoga treba koristiti tijekom trudnoće tek nakon pažljive procjene rizika i koristi, osobito u prvom tromjesečju.
Dojenje
Cefazolin se u malim koncentracijama izlučuje u majčino mlijeko. Stoga se kod dojenčadi hranjene majčinim mlijekom može javiti senzibilizacija, poremećaj ravnoteže crijevne flore, te infekcija Candidom. U takvim okolnostima tijekom liječenja cefazolinom treba prekinuti dojenje.
Plodnost
Nema podataka o utjecaju cefazolina na plodnost.
Ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima nisu provedena. Unatoč tome, mogu se pojaviti nuspojave (npr. alergijske reakcije, vrtoglavica) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima (vidjeti točku 4.8).
Nuspojave su navedene prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i učestalosti: vrlo česte (≥1/10), česte (≥1/100 do <1/10), manje česte (≥1/1000 do <1/100), rijetke (≥1/10000 do <1/1000), vrlo rijetke (<1/10000) i nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| MedDRA klasifikacija organskih sustava | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | Nije poznato |
| Infekcije i infestacije | rinits | dugotrajno liječenje ili ponovljena primjena može dovesti do superinfekcije ili kolonizacije s rezistentnim bakterijama ili gljivicama (oralna kandidijaza, moniliasis vaginalis) | |||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | trombocitopenija, neutropenija, leukopenija, eozinofilija, agranulocitoza, hemolitička anemija, granulacitoza, leukocitoza, monocitoza, limfocitopenija, bazofilija | poremećaj zgrušavanja krvi, krvarenja* | |||
| Poremećaji imunološkog sustava | alergijske kožne reakcije kao što su eritem, urtikarija i svrbež | teške reakcije preosjetljivosti kao što su angioneurotski edem i vrućica uzrokovana lijekom | anafilaktički šok koji ugrožava život bolesnika** | ||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | hiperglikemija, hipoglikemija | ||||
| Poremećaji živčanog sustava | omaglica | glavobolja, vrtoglavica, parestezije, agitacija središnjeg živčanog sustava, mioklonus i grčevi$ | |||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | pleuralni izljev, dispneja ili respiratorni distres, kašalj | ||||
| Poremećaji probavnog sustava | proljev, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, nadutost i bol u trbuhu# | pseudomembranski kolitis+ | |||
| Poremećaji jetre i žuči | blagi i prolazni porast aktivnosti ALT, AST ialkalne fosfataze | prolaznopovećanje GGT-a, bilirubina i/ili LDH-a | reverzibilni hepatitis i kolestatska žutica |
| Poremećaji kože i potkožnog sustava | osip | eritem, multiformni eritem, urtikarija, angioedem | toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom | ||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | intersticijski nefritis i druge bolesti bubrega$ | ||||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | flebitis, tromboflebitis | slabost, umor, bol u prsima |
* ugroženi su bolesnici s čimbenicima rizika koji vode do nedostatka vitamina K1 ili utječu na druge mehanizme zgrušavanja, kao i pacijenti sa stanjima koja mogu izazvati ili pogoršati krvarenje.
** to može zahtijevati hitno reagiranje.
§ osobito u slučaju predoziranja ili neprilagođene doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. # u većini slučajeva ovi simptomi su blagi i povlače se za vrijeme ili nakon liječenja.
+ u slučaju pojave teških i dugotrajnih proljeva tijekom ili nakon liječenja cefazolinom treba potražiti savjet/pomoć liječnika, jer ti proljevi mogu biti uzrokovani pseudomembranoznim kolitisom koji se mora odmah liječiti. Bolesnici ne smiju na svoju ruku uzimati lijekove koji koče peristaltiku.
$ najčešće u teških bolesnika koji su primili više lijekova.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Predoziranje može izazvati bol, upalu i flebitis na mjestu primjene injekcije i/ili infuzije. Primjena vrlo visokih parenteralnih doza cefalosporina može izazvati glavobolju, vrtoglavicu, parestezije,
uzbudu središnjeg živčanog sustava i mioklonus. Predoziranje cefalosporinima može dovesti i do konvulzija, posebno u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.
Nakon predoziranja mogu se pojaviti i promjene u rezultatima laboratorijskih testova koji mogu uključivati: porast bilirubina, BUN-a, kreatinina i jetrenih enzima, pozitivni Coombs-ov test, trombocitozu, trombocitopeniju, eozinofiliju, leukopeniju i produženo protrombinsko vrijeme.
Liječenje
U slučaju konvulzija nužno je odmah prekinuti davanje lijeka i po potrebi primijeniti odgovarajuće liječenje (antikonvulzijske lijekove). Potrebno je pažljivo nadzirati vitalne funkcije kao i rezultate laboratorijskih pretraga. U slučaju teškog predoziranja, osobito u bolesnika s oštećenjem bubrega, kombinacija hemodijalize i hemoperfuzije može biti korisna ukoliko bolesnik ne odgovara na drugo liječenje, iako nema podataka koji to potkrjepljuju.
Peritonealna dijaliza nije učinkovita.
Farmakološka svojstva - Cefazolin 1 g
Farmakoterapijska skupina: cefalosporini I. generacije, ATK oznaka: J01DB04 Cefazolin je parenteralni ß laktamski antibiotik iz skupine cefalosporina.
Mehanizam djelovanja
Mehanizam djelovanja cefazolina temelji se na inhibiciji sinteze bakterijske stanične stijenke (u fazi rasta) blokiranjem proteina koji vežu penicilin (PBP), kao što su transpeptidaze. To rezultira baktericidnim učinkom.
Odnos farmakokinetike i farmakodinamike
Opseg baktericidnog djelovanja ovisi o vremenu tijekom kojeg razina cefazolina u serumu nadmašuje minimalnu inhibitornu koncentraciju (MIK) patogena.
Mehanizmi rezistencije
Otpornost bakterija na cefazolin može biti rezultat sljedećih mehanizama:
-
inaktivacija ß laktamazama: Cefazolin ima visoku otpornost u odnosu na učinke penicilinaza brojnih gram-pozitivnih bakterija, no znatno manje je otporan na brojne ß laktamaze kodirane plazmidima npr. ß laktamaze proširenog spektra (ESBLs) ili kromosomski kodirane ß laktamaze tipa AmpC.
-
smanjen afinitet proteina koji vežu peniciline za cefazolin: Stečena rezistencija pneumokoka i drugih streptokoka uzrokovana je promjenama već postojećih PBP-a (od eng. Penicillin Binding Proteins) kao posljedica mutacije. Za razliku od toga kod stafilokoka rezistentnih na meticilin-(oksacilin) za rezistenciju prema cefazolinu odgovorno je stvaranje dodatnih PBP s umanjenim afinitetom prema cefazolinu.
-
nedovoljno prodiranje cefazolina kroz vanjsku staničnu stijenku gram-negativnih bakterija može rezultirati nedovoljnom inhibicijom PBPa.
-
postojanje 'efflux pumps' tj. mehanizma kojim se aktivno izbacuje (transportira) cefazolin iz bakterijske stanice.
Cefazolin je djelomično ili u cijelosti križno rezistentan s drugim penicilinima i cefalosporinima.
Kriterije za tumačenje minimalnih inhibitornih koncentracija (MIK) pri ispitivanju osjetljivosti utvrdio je European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing (EUCAST) za cefazolin, a navedeni su ovdje: https://www.ema.europa.eu/documents/other/minimum-inhibitory-concentration-mic-breakpoints_en.xlsx
Prevalencija stečene rezistencije za odabrane vrste može varirati ovisno o zemljopisnom području i vremenu, te je poželjno uzeti u obzir lokalne epidemiološke podatke o rezistentnosti bakterija,
osobito kod liječenja teških infekcija. Ako je učinkovitost lijeka kod pojedinih vrsta infekcija upitna zbog lokalne rezistencije, treba potražiti stručni savjet.
| Uobičajeno osjetljive vrste | |
| Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmi Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)° Staphylococcus saprophyticus° Staphylococcus agalactiae°Streptococcus pneumoniae Staphylococcus pyogenes °Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmiCitrobacter koseri | |
| Vrste kod kojih bi rezistencija mogla predstavljati problem | |
| 9 | H A L M E D23 - 09 - 2026O D O B R E N O |
| Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmiStaphylococcus aureus Staphylococcus epidermidis+ Staphylococcus haemolyticus+ Staphylococcus hominis+Staphylococcus pneumoniae (intermedijarno osjetljiv na penicilin)Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmiEscherichia coli% Haemophilus influenzae Klebsiella oxytoca+% Klebsiella pneumoniae% Proteus mirabilis% |
| Inherentno rezistentni mikroorganizmi |
| Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus spp.Staphylococcus aureus (rezistentan na meticilin)Staphylococcus pneumoniae (rezistentan na penicilin)Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmiAcinetobacter spp. Citrobacter freundii Enterobacter spp. Legionella spp.Morganella morganii Moraxella catarrhalis Proteus vulgaris Pseudomonas aeruginosa Serratia marcescensStenotrophomonas maltophiliaAnaerobni mikroorganizmiBacteroides fragilisOstali mikroorganizmiChlamydia spp.Chlamydophila spp. Mycoplasma spp. |
° podatke o bakterijskoj osjetljivosti potkrjepljuju literaturni podaci, referentne knjige i terapijski vodiči
+ vrste kod kojih su opažene visoke stope rezistencije (više od 50 %)
u ambulantnom području stopa rezistencije je manja od 10%
% sojevi koji proizvode ESBL uvijek su otporni
Koncentracije u serumu (µg/ml) nakon intramuskularne primjene
| Doza | Nakon 30 min | Nakon 1 h | Nakon 2 h | Nakon 4 h | Nakon 6 h | Nakon 8 h | |
| 250 mg | 15,5 | 17 | 13 | 5,1 | 2,5 | ||
| 10 | H A L M E D23 - 09 - 2026O D O B R E N O | ||||||
| 500 mg | 36,2 | 36,8 | 37,9 | 15,5 | 6,3 | 3 |
| 1 g* | 60,1 | 63,8 | 54,3 | 29,3 | 13,2 | 7,1 |
* Prosječna vrijednost iz dva istraživanja
Koncentracije u serumu (µg/ml) nakon intravenske primjene 1 g
| Nakon 5 min | Nakon 15 min | Nakon 30 min | Nakon 1 h | Nakon 2 h | Nakon 4 h |
| 188,4 | 135,8 | 106,8 | 73,7 | 45,6 | 16,5 |
U slučaju intravenske primjene vrijeme poluživota iznosi oko 1,4 sata. Apsorpcija
Jednosatna intravenska infuzija od 3,5 mg cefazolina/kg (oko 250 mg) praćena dvosatnom intravenskom infuzijom od 1,5 mg cefazolina/kg (oko 100 mg) dovele su do postizanja ravnotežne koncentracije u serumu od oko 28 µg/ml tijekom trećeg sata.
U bolesnika koji su bili na peritonealnoj dijalizi (2 l/h) nakon 24-satne instilacije otopine od 50 mg/l odnosno 150 mg/l, srednje vrijednosti u serumu iznosile su 10 odnosno 30 µg/ml.
Kod primjene 50 mg/l, srednja najviša vrijednost iznosila je 29 µg/ml (3 bolesnika), odnosno kod primjene 150mg/l, 72 µg/ml (6 bolesnika). Intraperitonealna primjena cefazolina većinom se dobro podnosi.
Distribucija
Vezanje na proteine plazme iznosi 65 do 92 %, a volumen distribucije 11 l/1,73 m2.
Kod davanja cefazolina bolesnicima bez začepljenja žučnih vodova, u tkivu žučnog mjehura i žučnoj tekućini postižu se koncentracije koje su znatno veće od onih u serumu. Međutim, u slučajevima opstrukcije žučnih vodova koncentracija antibiotika u žući znatno je niža nego u serumu.
Difuzija cefazolina u cerebrospinalnu tekućinu (uključujući slučajeve meningitisa) te u očnu vodicu nije adekvatna.
Cefazolin prolazi kroz upaljenu sinovijalnu membranu te se koncentracija antibiotika u zglobnom prostoru može usporediti s koncentracijom u serumu.
Cefazolin prolazi kroz placentarnu barijeru i ulazi u krv pupkovine i plodnu vodu. U vrlo malim koncentracijama pronađen je i u majčinom mlijeku.
Biotransformacija/eliminacija
Cefazolin se nepromijenjen izlučuje mokraćom i to najvećim dijelom glomerularnom filtracijom, a manjim dijelom tubularnom sekrecijom. Nakon intramuskularne injekcije od 500 mg u roku od 6 sati renalno se eliminira 56 do 89% primijenjene doze, a u roku od 24 sata od 80% do gotovo 100%.
Nakon intramuskularne primjene 500 mg odnosno 1 g cefazolina postižu se maksimalne koncentracije u mokraći od više od 1000 µg/ml odnosno više od 4000 µg/ml.
Cefazolin se može dijalizirati (hemodijaliza i peritonealna dijaliza). Ekstrakcija kod 6-satne dijalize iznosi 23%.
Farmaceutski podaci - Cefazolin 1 g
Cefazolin je inkompatibilan sa: amikacinsulfat, amobarbitalnatrij, askorbatna kiselina, bleomicinsulfat, kalcijev glukoheptonat, kalcijev glukonat, cimetidinklorid, kolistinmetansulfonatnatrij, eritromicin glukoheptonat, kanamicinsulfat, oksitetraciklinklorid, pentobarbitalnatrij, polimiksin B sulfat, tetraciklinklorid.
Prije otvaranja:
3 godine.
Nakon pripreme (i razrjeđivanja):
S mikrobiološkog stajališta, nakon otvaranja, pripremljenu otopinu treba odmah upotrijebiti. Ako se ne primijeni neposredno nakon pripreme, otopina je stabilna do 24 sata pri temperaturi od 2 – 8 °C . Za vrijeme i uvjete čuvanja odgovorno je stručno medicinsko osoblje.
Čuvati na temperaturi ispod 25 °C, u originalnom pakiranju. Pripremljena otopina: Čuvati pri temperaturi 2 – 8 °C.
Cefazolin Sandoz prašak za otopinu za injekciju ili infuziju: staklena boca (staklo tip III) od 15 ml s gumenim čepom i aluminijskim prstenom s crvenim „flip-off“ zatvaračem.
10 bočica u kutiji.
i druga rukovanja lijekom
Intravenska primjena:
Otopina za intravensku injekciju priprema se otapanjem praška u vodi za injekcije ili
0,9 % otopini natrijeva klorida. Treba koristiti najmanje 5 ml otapala za svaki gram praška.
Otopina za intravensku infuziju priprema se otapanjem 1 g cefazolina u 5 ml otapala (voda za injekcije ili 0,9 % otopina natrijeva klorida), pričeka se da se supstanca otopi, a zatim se razrijedi s 50 – 100 ml vode za injekciju ili 0,9 % otopinom natrijeva klorida i nakon toga se polako infundira.
Intramuskularna primjena:
Otopina za intramuskularnu injekciju priprema se otapanjem 1 g praška u 4 ml 0,5 % otopine lidokaina. Intramuskularna doza aplicira se u mišiće velike mase. Maksimalna doza cefazolina koja se smije upotrijebiti intramuskularno je 1 g.
Otopina s lidokainom kontraindicirana je za intravensku primjenu.
Smije se upotrebljavati samo bistra i bezbojna otopina, pripremljena neposredno pred primjenu. Lijek se smije koristiti samo jednokratno. Svu preostalu količinu otopine treba odbaciti u skladu s važećim propisima.
Prije uporabe, pripremljenu otopinu treba vizualno pregledati zbog eventualno prisutnih čestica i promjene boje. Otopina se smije primijeniti samo ako je bistra i ako u njoj nema vidljivih čestica.
Sav neiskorišteni lijek ili otpadni materijal koji potječe od lijeka treba zbrinuti u skladu s važećim propisima.