Berlithion 600 mg meke kapsule
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Berlithion 600 mg
Simptomatsko liječenje parestezija kod dijabetičke polineuropatije. Berlithion je indiciran u odraslih bolesnika.
Doziranje
Dnevna doza je 1 kapsula Berlithiona (što odgovara 600 mg tioktatne kiseline) oko 30 minuta prije prvog obroka.
Kod vrlo izraženih parestezija, može se početno primijeniti terapija infuzijom tioktatne kiseline.
Pedijatrijska populacija
Berlithion ne smiju uzimati djeca i adolescenti (vidjeti dio 4.3.).
Način primjene
Kapsula Berlithiona se mora progutati cijela na prazan želudac uz dovoljno tekućine. Istodobno uzimanje hrane može omesti apsorpciju lijeka. Zbog toga je posebno važno da bolesnici koji dodatno imaju produljeno vrijeme pražnjenja želuca uzimaju lijek pola sata prije doručka.
Budući da je dijabetička polineuropatija kronična bolest, može biti potrebno dugotrajno liječenje. Temelj liječenja dijabetičke polineuropatije je optimalna kontrola dijabetesa.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Pedijatrijska populacija
Berlithion se ne smije koristiti u liječenju djece i adolescenata, budući da ne postoje klinička iskustva.
Ovaj lijek sadrži 42-51 mg sorbitola u jednoj mekoj kapsuli.
Slučajevi autoimunog inzulinskog sindroma (engl. Insulin Autoimmune Syndrome, IAS) prijavljeni su tijekom liječenja tioktatnom kiselinom. Bolesnici s genotipom humanog leukocitnog antigena poput HLA-DRB*04:06 i HLA-DRB1*04:03 alela, podložniji su razvitku IAS-a kada se liječe tioktatnom kiselinom. HLA-DRB1*04:03 alel (omjer izgleda podložnosti prema IAS: 1,6) posebno je prisutan u bijelaca, s većom prevalencijom na jugu u odnosu na sjever Europe i HLA-DRB1*04:06 alel (omjer izgleda podložnosti prema IAS: 56,6) posebno je prisutan u japanskih i korejskih bolesnika.
IAS je potrebno uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnostici spontane hipoglikemije u bolesnika koji koriste tioktatnu kiselinu (vidjeti dio 4.8.).
Zabilježena je neučinkovitost cisplatina kod istodobne primjene Berlithiona.
Tioktatna kiselina je kelator metala i zbog toga se ne smije, iz osnovanih razloga, davati zajedno sa spojevima metala (npr. nadomjescima željeza, nadomjescima magnezija ili mliječnim proizvodima zbog sadržaja kalcija). Ako se cijela dnevna doza Berlithiona uzme 30 minuta prije doručka, nadomjesci željeza i magnezija mogu se uzeti poslijepodne ili navečer.
Učinak inzulina ili oralnih antidijabetika na snižavanje glukoze u krvi može biti povećan. Zbog toga je potrebna pažljiva kontrola glukoze u krvi, posebno u početku liječenja tioktatnom kiselinom.
U izoliranim slučajevima, može biti potrebno smanjiti dozu inzulina ili dozu oralnog antidijabetika kako bi se izbjegli simptomi niske glukoze u krvi.
Napomena:
Redovito konzumiranje alkohola predstavlja značajan faktor rizika za razvoj i napredovanje kliničke slike neuropatije te se time također može smanjiti uspješnost liječenja Berlithionom. Zbog toga se uvijek preporučuje da bolesnici s dijabetičkom polineuropatijom što je moguće više izbjegavaju konzumaciju alkohola. To se odnosi i na razdoblja u kojima se ne uzima terapija.
Plodnost
Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama nisu pokazala učinak na plodnost.
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju (vidjeti dio 5.3.). Berlithion se smije koristiti u trudnoći samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika.
Dojenje
Nje poznato izlučuju li se tioktatna kiselina / metaboliti u majčino mlijeko. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Berlithion uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Berlithion ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Kod prikaza učestalosti nuspojava koriste se sljedeće kategorije:
Vrlo često: ≥ 1/10
Često: ≥ 1/100 i < 1/10
Manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100
Rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000
Vrlo rijetko: < 1/10 000
Nepoznato ne može se procijeniti iz dostupnih podataka
Poremećaji imunološkog sustava
Vrlo rijetko: alergijske reakcije kao što su kožni osip, urtikarija i svrbež. Učestalost nije poznata: autoimuni inzulinski sindrom (vidjeti dio 4.4.)
Poremećaji metabolizma i prehrane
Vrlo rijetko: hipoglikemija
Poremećaji živčanog sustava
Vrlo rijetko: disgeuzija, glavobolja, omaglica
Poremećaji oka
Vrlo rijetko: poremećaj vida
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Vrlo rijetko: hiperhidroza
Poremećaji probavnog sustava
Vrlo rijetko: mučnina, povraćanje, proljev, bolovi u želucu i probavnom sustavu
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Vrlo rijetko:
Zbog poboljšane iskoristivosti glukoze može doći do pada razina šećera u krvi. Zabilježeni su simptomi niske razine šećera u krvi uz omaglicu, znojenje, glavobolju i poremećaje vida.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Kod predoziranja se mogu pojaviti mučnina, povraćanje i glavobolja.
Do ozbiljnih intoksikacija, u nekim slučajevima sa smrtnim ishodom, došlo je nakon slučajnoga oralnog unosa ili unosa s ciljem samoubojstva doza između 10 i 40 g tioktatne kiseline u kombinaciji s alkoholom. Klinička slika intoksikacije može se u početku manifestirati kao psihomotorni nemir ili pomračenje svijesti, i tipično je popraćena daljnjom progresijom uz generalizirane konvulzije i razvoj laktacidoze. Nadalje, hipoglikemija, šok, rabdomioliza, hemoliza, diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK), depresija koštane srži i višestruko otkazivanje organa opisani su kao posljedice intoksikacije visokim dozama tioktatne kiseline.
Terapijske mjere kod intoksikacije:
Čak i ako se samo sumnja na značajnu intoksikaciju Berlithionom (npr. > 10 mekih kapsula od 600 mg kod odraslih i > 50 mg/kg TT kod djece), indicirani su hitna hospitalizacija i poduzimanje mjera u skladu s općim načelima liječenja intoksikacije (npr. inducirano povraćanje, ispiranje želuca, aktivni ugljen itd.).
Liječenje generaliziranih konvulzija, laktacidoze i svih posljedica intoksikacije koje ugrožavaju život mora se temeljiti na načelima suvremenoga intenzivnog liječenja i mora biti simptomatsko. Korist od uporabe hemodijalize, hemoperfuzije ili tehnika filtracije za forsirano uklanjanje tioktatne kiseline nije do sada potvrđena.
Farmakološka svojstva - Berlithion 600 mg
Farmakoterapijska skupina: ostali lijekovi za probavni sustav i metabolizam, tioktatna kiselina ATK oznaka: A16AX01
Tioktatna kiselina je tvar srodna vitaminima, ali se stvara endogeno, s funkcijom koenzima u oksidativnoj dekarboksilaciji α-keto kiselina.
Zbog hiperglikemije uzrokovane dijabetesom melitusom dolazi do vezanja glukoze za matriks proteina u krvnim žilama i stvaranja takozvanih "završnih proizvoda glikozilacije".
Ovaj proces uzrokuje smanjenje endoneuralnog protoka krvi te endoneuralnu hipoksiju/ishemiju, koja je povezana s povećanim stvaranjem slobodnih kisikovih radikala koji oštećuju periferne živce. Također je uočena deplecija antioksidansa, poput glutationa u perifernim živcima.
U ispitivanjima na štakorima, tioktatna je kiselina ulazila u interakciju s tim biokemijskim procesima, ubrzanim kod dijabetesa induciranog streptozocinom, smanjujući stvaranje krajnjih produkata glikozilacije, poboljšavajući endoneuralni protok krvi i povećavajući fiziološke antioksidativne razine glutationa. Ona također djeluje kao antioksidans za slobodne kisikove radikale u živcima dijabetičkih bolesnika.
Ovi učinci uočeni u eksperimentalnim uvjetima upućuju da tioktatna kiselina može poboljšati funkcionalnost perifernih živaca. To se odnosi na poremećaje osjeta kod dijabetičke polineuropatije, koji se mogu manifestirati kao dizestezije i parestezije kao što su npr. žarenje, bol, osjet utrnulosti i mravci.
Kao nadopuna dosadašnjim kliničkim spoznajama u simptomatskom liječenju dijabetičke polineuropatije tioktatnom kiselinom, u provedenom multicentričnom, placebo kontroliranom ispitivanju provedenom 1995. godine utvrđeni su povoljni učinci tioktatne kiseline na ispitivane simptome žarenja, parestezija, osjeta utrnulosti i boli.
Tioktatna se kiselina brzo apsorbira nakon oralne primjene u ljudi. Kao rezultat učinka prvog prolaza kroz jetru, apsolutna bioraspoloživost (u usporedbi s intravenskom primjenom) oralno primijenjene tioktatne kiseline je oko 20%. Zbog brze distribucije u tkivima, poluvrijeme tioktatne kiseline u plazmi u ljudi je oko 25 minuta.
Relativna bioraspoloživost tioktatne kiseline nakon oralne primjene čvrstog dozirnog oblika iznosi više od 60% u odnosu na otopine koje se piju. Vršne razine u plazmi od oko 4 µg/ml mjere se oko 0,5 h nakon oralne primjene 600 mg tioktatne kiseline.
U pokusima na životinjama (štakor, pas) pomoću radioaktivnog označavanja, u 80 - 90% slučajeva dokazano je izlučivanje pretežno renalnim putem i u obliku metabolita. I kod ljudi se u urinu nalaze samo male količine izlučene nepromijenjene tvari. Biotransformacija se pretežno odvija oksidacijskim skraćivanjem postraničnog lanca (ß-oksidacija) i/ili S-metilacijom odgovarajućih tiola.
Tioktatna kiselina reagira in vitro s kompleksima metalnih iona (npr. sa cisplatinom). Tioktatna kiselina stvara slabo topive komplekse s molekulama šećera.
