Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete

Lijek je namijenjen simptomatskom liječenju akutnog proljeva povezanog s gastrointestinalnim tegobama uzrokovanim stvaranjem plinova, a koje uključuju meteorizam, flatulenciju ili grčeve u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina.

Odrasli stariji od 18 godina:

Započeti liječenje uzimanjem dvije tablete odjednom, a zatim nastaviti uzimajući po jednu tabletu nakon svake sljedeće tekuće stolice.

Najveća dopuštena doza su 4 tablete dnevno, tijekom najviše 2 dana.

Adolescenti između 12 i 18 godina starosti:

Započeti liječenje uzimanjem jedne tablete, a zatim nastaviti uzimajući po jednu tabletu nakon svake sljedeće tekuće stolice.

Najveća dopuštena doza su 4 tablete dnevno, tijekom najviše 2 dana.

Primjena u djece:

Djeca mlađa od 12 godina ne smiju uzimati Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete.

Primjena u starijih osoba:

U starijih osoba nije potrebno prilagođavati dozu.

Oštećena funkcija bubrega:

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega nije potrebno prilagođavati dozu.

Oštećena funkcija jetre:

S obzirom da nema raspoloživih farmakokinetičkih podataka o primjeni lijeka u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre, Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete treba s oprezom primjenjivati u takvih bolesnika zbog smanjenog metabolizma prvog prolaza (vidjeti dio 4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).

Kroz usta.

Tablete treba progutati s tekućinom.

Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete ne smiju se primjenjivati:

• u djece mlađe od 12 godina starosti

• u bolesnika s poznatom preosjetljivosti na loperamidklorid, simetikon ili bilo koju od prisutnih pomoćnih tvari

• u bolesnika s akutnom dizenterijom koju karakteriziraju pojava krvi u stolici i povišena tjelesna temperatura

• u bolesnika s akutnim ulceroznim kolitisom

• u bolesnika s pseudomembranoznim kolitisom povezanim s primjenom antibiotika širokog spektra

• u bolesnika s bakterijskim enterokolitisom uzrokovanim invazivnim mikroorganizmima kao što su Salmonella, Shigella i Campylobacter.

  Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete se ne smiju primjenjivati kada je potrebno izbjeći inhibiciju peristaltike uslijed moguće opasnosti od ozbiljnih posljedica uključujući ileus, megakolon i toksični megakolon. Primjena ovog lijeka mora se odmah prekinuti ako dođe do razvoja ileusa, konstipacije ili abdominalne distenzije.

Liječenje proljeva istovremenom primjenom loperamida i simetikona je isključivo simptomatsko. Kad god je to moguće, treba odrediti etiologiju bolesti i prema tome primijeniti specifično liječenje.

U bolesnika s proljevom može se pojaviti gubitak tekućine i elektrolita. Važno je posvetiti pozornost nadomještanju izgubljene tekućine i elektrolita na prikladan način.

Ako unutar 48 sati nije primijećeno kliničko poboljšanje primjena Imodium COMBO 2 mg/125 mg tableta mora se prekinuti, a bolesnika savjetovati da kontaktira liječnika.

U bolesnika s AIDS-om koji su zbog proljeva liječeni Imodium COMBO 2 mg/125 mg tabletama, terapija se mora prekinuti čim se pojave prvi znakovi abdominalne distenzije. Zabilježeni su izolirani slučajevi opstipacije s povećanom opasnošću od razvoja toksičnog

megakolona u bolesnika s AIDS-om koji su imali infektivni kolitis uzrokovan virusnim i bakterijskim patogenima, a koji su liječeni loperamidkloridom.

Iako nema raspoloživih farmakokinetičkih podataka o primjeni ovog lijeka u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre, Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete treba s oprezom primjenjivati u takvih bolesnika zbog smanjenog metabolizma prvog prolaza koje za posljedicu može imati relativno predoziranje što onda dovodi do toksičnog djelovanja na središnji živčani sustav (SŽS). Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete treba primjenjivati uz liječnički nadzor u bolesnika s disfunkcijom jetre.

Opisana je zlouporaba loperamida kod ovisnika o opijatima radi olakšanja simptoma ustezanja ili postizanja euforije.

Prijavljena je povezanost predoziranja i kardioloških događaja, uključujući produženi QT interval i QRS kompleks te torsades de pointes. U nekim slučajevima došlo je do smrtnog ishoda (vidjeti dio 4.9).

Predoziranjem se može otkriti postojeći Brugada sindrom.

Bolesnici ne smiju prekoračiti preporučenu dozu i/ili preporučeno trajanje liječenja. Imodium Combo sadrži manje od 0,026 mg benzilnog alkohola.

Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije. Zbog rizika od metaboličke acidoze, mjere opreza trebaju se poduzeti u trudnoći, dojenju, bolesti jetre ili bubrega.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po jednoj tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Ovaj lijek sadrži manje od 0,00044 mg alkohola (etanola) u svakoj tableti. Mala količina alkohola prisutna u ovom lijeku neće imati nikakav zamjetan učinak.

Ovaj lijek sadrži maltodekstrin koji sadrži glukozu. Bolesnici s rijetkom malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Neklinički podaci pokazuju da je loperamid supstrat P-glikoproteina.

Istovremena primjena loperamida (u pojedinačnoj dozi od 16 mg) s kinidinom ili ritonavirom koji su inhibitori P-glikoproteina, rezultirala je porastom razina loperamida u plazmi 2 do 3 puta. Nije poznat klinički značaj ove farmakokinetičke interakcije s inhibitorima P-glikoproteina kod primjene loperamida u preporučenim dozama.

Istovremena primjena loperamida (u pojedinačnoj dozi od 4 mg) s itrakonazolom, inhibitorom CYP3A4 i P-glikoproteina, imala je za posljedicu porast koncentracije loperamida u plazmi 3 do 4 puta. U istom ispitivanju je CYP2C8 inhibitor gemfibrozil uzrokovao porast koncentracije loperamida približno 2 puta. Kombinacija itrakonazola i gemfibrozila rezultirala je 4-strukim povećanjem vršne koncentracije loperamida u plazmi, odnosno zabilježeno je 13-struko povećanje ukupne ekspozicije lijeku. Ova povišenja nisu utjecala na središnji živčani sustav, što je utvrđeno psihomotoričkim testovima (npr. subjektivni osjećaj pospanosti i test supstitucije brojki simbolima - DDST).

Istovremena primjena loperamida (u pojedinačnoj dozi od 16 mg) s ketokonazolom, inhibitorom CYP3A4 i P-glikoproteina, rezultirala je povišenjem koncentracije loperamida u plazmi 5 puta.

Ovo povišenje nije imalo za posljedicu povećan farmakodinamički učinak, što je utvrđeno pupilometrijom.

Istovremena primjena s desmopresinom primijenjenim kroz usta rezultirala je povećanjem koncentracije desmopresina u plazmi 3 puta, vjerojatno zbog sporijeg gastrointestinalnog motiliteta.

Za očekivati je da će lijekovi sa sličnim farmakološkim svojstvima pojačavati učinak loperamida dok bi lijekovi koji ubrzavaju gastrointestinalni prolaz trebali smanjivati njegovo djelovanje.

Budući da se simetikon ne apsorbira iz probavnog sustava, ne očekuju se bitne interakcije između simetikona i drugih lijekova.

Trudnoća

Iako nije utvrđena sigurnost primjene u ljudi tijekom trudnoće, iz ispitivanja na životinjama proizlazi da ne postoje indicije kako loperamid ili simetikon imaju bilo kakva teratogena ili embriotoksična svojstva. Imodium COMBO 2 mg/125 mg tablete nije preporučljivo primjenjivati u trudnoći, posebice tijekom prvog trimestra, osim ako je klinički opravdano.

Dojenje

Male količine loperamida mogu se pojaviti u majčinom mlijeku. Stoga se ne preporučuje primjena Imodium COMBO 2 mg/125 mg tableta tijekom dojenja.

U bolesnika liječenih loperamidom su zabilježeni umor, omaglica, pospanost, smanjena razina svijesti i gubitak svijesti. Bolesnici ne bi trebali upravljati vozilima ili rukovati strojevima ako lijek utječe na njih (vidjeti dio 4.8 Nuspojave).

Sigurnost istovremene primjene loperamida i simetikona je ocijenjena na temelju rezultata prikupljenih iz 5 kliničkih ispitivanja u kojima je sudjelovalo 2040 bolesnika. U sva ispitivanja su bili uključeni bolesnici s akutnim proljevom i plinovima uzrokovanom nelagodom u trbuhu, a koji su uzimali simetikon i loperamid u obliku tablete za žvakanje. U četiri ispitivanja je kombinacija loperamida i simetikona uspoređivana s loperamidom, simetikonom i placebom, a u jednom kliničkom ispitivanju su uspoređivana dva farmaceutska oblika kombinacije loperamida i simetikona s placebom.

Najčešće prijavljivane nuspojave (npr. one s učestalošću ≥ 1%) tijekom kliničkih ispitivanja (s % učestalosti) bile su: poremećaj osjeta okusa-disgeuzija (2,6%) i mučnina (1,6%).

Sigurnost primjene loperamidklorida je procijenjena analizom rezultata 26 kontroliranih i nekontroliranih kliničkih ispitivanja u kojima je 2755 odraslih i djece u dobi od 12 i više godina dobivalo loperamidklorid za liječenje akutnog proljeva. Najčešće prijavljivane nuspojave (> 1%) tijekom ovih kliničkih ispitivanja bile su: opstipacija (2,7%), nadutost (1,7%), glavobolja (1,2 %) i mučnina (1,1%).

Sigurnost primjene loperamidklorida je također ocijenjena analizom rezultata 5 kontroliranih i nekontroliranih kliničkih ispitivanja u kojima je 321 bolesnik dobivao loperamidklorid za liječenje kroničnog proljeva. Najčešće prijavljivane nuspojave (> 1%) tijekom ovih kliničkih ispitivanja bile su: nadutost (2,8%), opstipacija (2,2%), omaglica (1,2 %) i mučnina (1,2%).

Sigurnost primjene loperamidklorida je bila procjenjivana kroz rezultate 13 kontroliranih i nekontroliranih kliničkih ispitivanja u kojima je sudjelovalo 607 bolesnika u dobi od 10 dana do 13 godina, a dobivali su loperamidklorid za liječenje akutnog proljeva. Jedina nuspojava u bolesnika liječenih loperamidkloridom prijavljena s učestalošću ≥ 1% bila je povraćanje.

Tablica 1 prikazuje prijavljene nuspojave povezane s primjenom loperamida i simetikona bilo tijekom kliničkih ispitivanja ili nakon stavljanja lijeka u promet. Također, prikazane su i prijavljene nuspojave povezane s primjenom samog loperamidklorida (jedna od aktivnih tvari u kombinaciji loperamida i simetikona).

Prikazane nuspojave su razvrstane prema organskim sustavima i učestalosti na sljedeći način: Vrlo često (≥1/10); često (≥1/100, <1/10); manje često (≥1/1000, < /100); rijetko (≥1/10000, <

/1000); i vrlo rijetko (<1/10000), nije poznato (ne može biti procijenjeno iz raspoloživih podataka).

aUključivanje ovih pojmova se temelji na izvješćima za loperamidklorid nakon stavljanja u promet. S obzirom da u postupak utvrđivanja nuspojava nakon stavljanja u promet nije bilo uvedeno razlikovanje kroničnih od akutnih indikacija, odnosno, odraslih od djece, učestalost je procjenjivana na osnovu prikupljenih podataka iz svih kliničkih ispitivanja u kojima se loperamid HCl pojavljivao u kombinaciji, uključujući ispitivanja u djece ≤ 12 godina (N = 3683).

cUključivanje ovih pojmova se temelji na izvješćima za kombinaciju loperamidklorid-simetikon nakon stavljanja u promet. Kategorija učestalosti dodijeljena je na temelju kliničkih ispitivanja kombinacije loperamid-simetikon u akutnim proljevima (N = 618). Omaglica i abdominalna distenzija su nuspojave također zabilježene tijekom kliničkih ispitivanja s loperamidkloridom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi:

U slučaju predoziranja (uključujući relativno predoziranje uslijed oštećene funkcije jetre) mogu se javiti: depresija središnjeg živčanog sustava (stupor, poremećaj koordinacije pokreta, pospanost, mioza, mišićna hipertonija i depresija disanja), suhoća usta, nelagoda u abdomenu, mučnina i povraćanje, opstipacija, retencija mokraće i paralitički ileus. Djeca mogu biti osjetljivija od odraslih glede učinaka predoziranja na SŽS.

Kod pojedinaca koji su se predozirali loperamidom, opaženi su kardiološki događaji kao što je produženi QT interval i QRS kompleks, torsades de pointes, druge ozbiljne ventrikularne aritmije, srčani zastoj i sinkopa (vidjeti dio 4.4). Prijavljeni su i smrtni slučajevi.

Zlouporaba, pogrešna uporaba i/ili predoziranje s prekomjerno velikim dozama loperamidklorida može razotkriti Brugada sindrom.

Nakon prestanka terapije lijekom, primijećeni su slučajevi sindroma ustezanja u pojedinaca koji su zlorabili, pogrešno koristili ili se namjerno predozirali s prekomjernim dozama loperamida.

Terapija:

U slučajevima predoziranja, potrebno je pratiti EKG te posebno obratiti pažnju na pojavu produženja QT intervala, proširenja QRS kompleksa, aritmija ili promjena u skladu s Brugada sindromom.

Ako se pojave simptomi predoziranja može se primijeniti protuotrov nalokson. Budući da je trajanje djelovanja loperamidklorida dulje od djelovanja naloksona (1 do 3 sata), može biti potrebna ponovna primjena naloksona. Bolesnika stoga treba pozorno nadzirati najmanje 48 sati kako bi se pravovremeno uočila eventualna depresija središnjeg živčanog sustava.