Složena otopina natrijevog laktata, otopina za infuziju (Hartmannova otopina)

Složena otopina natrijevog laktata primjenjuje se u sljedećim indikacijama:

• nadoknada tekućine i elektrolita u stanjima nenarušene acidobazne ravnoteže i blage acidoze,

• izotonična i hipotonična dehidracija,

• kratkotrajna intravaskularna nadoknada volumena,

• kao prijenosna otopina za kompatibilne koncentrate elektrolita i lijekove.

Doziranje

Doziranje otopine ovisi o potrebama organizma za tekućinom i elektrolitima, kliničkom i fiziološkom (acido-baznom) stanju, dobi i tjelesnoj težini bolesnika. Možda će biti potrebno pratiti ravnotežu

tekućine, serumske elektrolite i acidobaznu ravnotežu prije i tijekom primjene lijeka, s osobitom pozornošću na serumski natrij u bolesnika s povećanim neosmotskim otpuštanjem vazopresina

(sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona) te u bolesnika na istodobnoj terapiji agonistima vazopresina zbog rizika od bolnički stečene hiponatrijemije (vidjeti dijelove 4.4., 4.5. i 4.8).

Praćenje serumskog natrija osobito je važno kod hipotoničnih tekućina. Osmolarnost složene otopine natrijeva laktata kad je infundirana: 277 mOsm/l.

Brzina i volumen infuzije ovise o dobi, težini, kliničkom stanju (npr. opekline, operacije, ozljede glave, infekcije), a istodobnu terapiju treba odrediti u savjetovanju s liječnikom koji ima iskustva u pedijatrijskoj primjeni terapije intravenskom tekućinom (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).

Preporučene doze su:

Odrasli i adolescenti

Maksimalna dnevna doza

Do 40 ml na kilogram tjelesne težine (TT) dnevno, što odgovara količini od 5,24 mmol natrija po kg TT dnevno i maksimalno 0,22 mmol kalija po kg TT dnevno.

Maksimalna brzina infuzije

Brzinu infuzije treba uskladiti s kliničkim stanjem bolesnika.

Brzina infuzije obično ne bi smjela prelaziti vrijednost od: 5 ml po kg TT na sat.

Pedijatrijska populacija

Preporučena doza za dojenčad i djecu

20 ml–100 ml po kg TT dnevno, što odgovara količini od 2,6–13 mmol natrija po kg TT po danu i 0,08–0,54 mmol kalija po kg TT dnevno.

Maksimalna brzina infuzije

Brzina infuzije je prosječno 5 ml po kg TT na sat, ali vrijednosti variraju ovisno o dobi:

• 6–8 ml po kg TT na sat za dojenčad¹

• 4–6 ml po kg TT na sat za djecu od 1 do 2 godine¹

• 2–4 ml po kg TT na sat za djecu stariju od 2 godine²

  1dojenčad i djeca od 1–2 godine: raspon dobi od 28 dana do 23 mjeseca

  2djeca školske dobi: raspon dobi od 2 godine do 11 godina

  Stariji bolesnici

  Uglavnom vrijedi ista doza kao i za odrasle, ali je potreban oprez u bolesnika koji pate od bolesti kao što su srčana insuficijencija ili bubrežna insuficijencija koje mogu često biti povezane s poodmaklom dobi.

  Bolesnici s opeklinama

  Da bi se izračunale potrebe za tekućinom bolesnika s opeklinama, prema Parklandu sljedeće vrijednosti mogu poslužiti kao smjernica:

  Odrasli

  Tijekom prva 24 sata, Složena otopina natrijevog laktata se primjenjuje u količini od 4 ml/kg/% opeklina.

  Djeca

  Tijekom prva 24 sata, Složena otopina natrijevog laktata se primjenjuje u količini od 3 ml/kg/% opeklina. Sljedeći volumen preporučeno je davati kao održavanje za djecu prema njihovoj težini:

• za djecu težine 0 - 10 kg daje se 4 ml/kg tjelesne težine/h;

• za djecu težine 10 - 20 kg daje se 40 ml/h + 2 ml/kg tjelesne težine/h;

• za djecu s više od 20 kg, količina je 60 ml/h + 1 ml/kg tjelesne težine/h.

Primjena kao prijenosne otopine

Kad se Složena otopina natrijevog laktata koristi kao prijenosna otopina za koncentrate kompatibilnih elektrolita i lijekove, potrebno je slijediti podatke o primjeni lijeka koji se dodaje.

Kratkotrajno nadomještanje volumena

Kako bi se ponovno uspostavile normalne vrijednosti volumena krvi, potrebno je primijeniti 3–5 puta veću količinu otopine od količine izgubljene krvi.

Način primjene

Intravenski.

Za mjere opreza koje se odnose na infuziju pod tlakom vidjeti dio 4.4.

• Smanjenje iskorištenosti laktata s hiperlaktatemijom (vidjeti također dio 4.4.)

• Hiperhidracija

  Otopina nije namijenjena za liječenje teške metaboličke acidoze.

  Istodobna primjena Složene otopine natrijevog laktata i ceftriaksona je kontraindicirana u novorođenčadi (do starosti od 28 dana) zbog opasnosti od precipitacije ceftriakson-kalcija (vidjeti dijelove 4.5, 4.8 i 6.2).

Ovu otopinu potrebno je primijeniti se s posebnim oprezom u slijedećim stanjima:

• hipertonične dehidracije,

• hiperkalijemije,

• hiperkloremije,

• hiperrnatrijemije,

• hiperkalcijemije,

• jetrene insuficijencije.

  Infuzije velikog volumena moraju se primjenjivati pod posebnim praćenjem u bolesnika sa zatajenjem srca ili pluća te u bolesnika sa plućnim, ili moždanim edemom te s neosmotskim otpuštanjem

  vazopresina (uključujući sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona) zbog rizika od bolnički stečene hiponatrijemije (vidjeti u nastavku).

  Hiponatrijemija

  U bolesnika s neosmotskim otpuštanjem vazopresina (npr. kod akutne bolesti, boli, postoperativnog stresa, infekcija, opeklina i bolesti središnjeg živčanog sustava), bolesnika s bolestima srca, jetre i bubrega te bolesnika izloženih agonistima vazopresina (vidjeti dio 4.5.) postoji poseban rizik od

  razvoja akutne hiponatrijemije nakon infuzije hipotonične tekućine.

  Akutna hiponatrijemija može prouzročiti akutnu hiponatrijemičku encefalopatiju (cerebralni edem) koju obilježavaju glavobolja, mučnina, napadaji, letargija i povraćanje. U bolesnika s cerebralnim edemom postoji osobit rizik od nastanka teške, ireverzibilne ozljede mozga opasne po život.

  U djece, žena u reproduktivnoj dobi i bolesnika sa smanjenom cerebralnom rezervom elastičnosti (compliance) (npr. meningitis, intrakranijalno krvarenje, cerebralna kontuzija i edem mozga) postoji osobit rizik od teškog oticanja mozga opasnog po život prouzročenog akutnom hiponatrijemijom.

  Iskorištenost laktata može biti smanjena u prisutnosti hipoksije ili jetrene insuficijencije.

  Složena otopina natrijevog laktata sadrži količinu kalija koja je slična fiziološkoj koncentraciji kalija u ljudskoj krvi. Ipak, ona nije prikladna za liječenje bolesnika s teškim nedostatkom kalija.

  Kako otopina sadrži ione koji se metaboliziraju (npr. laktate) to može uzrokovati metaboličku alkalozu. Stoga je potrebno otopinu davati uz oprez bolesnicima s metaboličkom alkalozom.

  Otopine koje sadrže natrijev klorid potrebno je davati s oprezom bolesnicima sa:

• srčanom insuficijencijom, perifernim edemom ili izvanstaničnom hiperhidracijom, hipertenzijom, oštećenom bubrežnom funkcijom, postojećom ili predstojećom eklampsijom, aldosteronizmom ili drugim stanjima ili liječenjem (npr. kortikoidi/steroidi) povezani sa

  zadržavanjem natrija (vidjeti također dio 4.5).

  Otopine koje sadrže kalijeve soli potrebno je primjenjivati s oprezom u bolesnika sa srčanim bolestima, stanjima koja predisponiraju hiperkalijemiju kao što su bubrežna ili adrenokortikalna insuficijencija, akutna dehidracija ili opsežna razaranja tkiva što se događa kod teških opeklina.

  Zbog prisutnosti kalcija:

• potrebno je poduzeti mjere kako bi se spriječila ekstravazacija tijekom intravenske infuzije,

• otopinu je potrebno davati uz oprez bolesnicima s oštećenom funkcijom bubrega ili bolestima povezanim s povišenim koncentracijama vitamina D, kao što je sarkoidoza.

  Prema tome je primjenu otopina koje sadrže kalcija potrebno izbjegavati u bolesnika s bubrežnim kamencima ili s poviješću bubrežnih kamenaca. U slučaju istodobne transfuzije krvi, otopina se ne smije davati putem istog infuzijskog seta.

  Bolesnici s kroničnom hiponatremijom:

  Prebrza korekcija razine natrija u serumu mora se izbjegavati u bolesnika s kroničnom hiponatremijom jer brzi porast razine serumskog natrija može u rijetkim slučajevima dovesti do štetnih osmotskih učinaka, npr. do sindroma osmotske demijelinizacije.

  Pedijatrijski bolesnici

  Novorođenčadi mlađoj od 3 mjeseca otopina se smije davati samo uz poseban oprez.

  Primjena kao prijenosna otopina

  Imajte na umu: ako se ova otopina koristi kao prijenosna otopina, moraju se uzeti u obzir sigurnosne informacije proizvođača dodanog lijeka.

  Kliničko praćenje bolesnika mora uključivati provjeru razine elektrolita u serumu, acido-bazne ravnoteže i ravnoteže tekućina.

  Laktat u serumu mora se pažljivo pratiti, i ako dođe do njegove akumulacije tijekom infuzije, dozu i brzinu infuzije potrebno je smanjiti ili, ako je nužno, prekinuti davanje otopine.

  U slučajevima infuzije pod tlakom, koja može biti potrebna u hitnim stanjima koja ugrožavaju život, iz plastičnog spremnika i pribora za infuziju prije davanja infuzije potrebno je odstraniti sav zrak.

Primjena Složene otopine natrijevog laktata u skladu s preporučenim indikacijama i kontraindikacijama ne povećava koncentraciju elektrolita prisutnih u plazmi. U slučaju da postoji porast koncentracije elektrolita iz bilo kojeg drugog razloga, slijedeće interakcije moraju se uzeti u obzir.

Interakcije povezane s unosom natrija

Primjena kortikosteroida/steroida i karbenoksolona može se povezati sa zadržavanjem natrija i vode (edemi, hipertenzija).

Interakcije povezane s unosom kalija

Suksametonij, diuretici koji štede kalij (amilorid, spironolakton, triamteren, sami ili u kombinaciji), ACE inhibitori (npr. kaptopril, enalapril), antagonisti receptora angiotenzina II (npr. valsartan, losartan), takrolimus, ciklosporin mogu povećati koncentraciju kalija u plazmi i dovesti do potencijalno smrtonosne hiperkalemije osobito u slučaju zatajenja bubrega kada se povećava hiperkalemični učinak.

Interakcije povezane s unosom kalcija

• Glikozidima digitalisa (srčani glikozidi) se može pojačati učinak tijekom hiperkalcemije što može dovesti do ozbiljnih ili po život opasnih srčanih aritmija.

• Tiazidski diuretici i vitamin D primijenjeni istodobno s kalcijem mogu izazvati hiperkalcijemiju.

• Ukoliko se bifosfonati, fluoridi, neki fluorkinoloni i tetraciklini daju istodobno s otopinama koje sadrže kalcij, bioraspoloživost (smanjena apsorpcija) gore navedenih lijekova može se smanjiti.

  Opisani su slučajevi fatalnih reakcija s precipitatima ceftriakson-kalcija u plućima i bubrezima nedonoščadi i na termin rođene novorođenčadi starih manje od mjesec dana. Najmanje jedno od njih je primilo ceftriakson i kalcij u različito vrijeme i kroz različite intravenske cjevčice. Prema dostupnim znanstvenim podacima nema izvješća o potvrđenoj intravaskularnoj precipitaciji u bolesnika koji su liječeni ceftriaksonom i otopinama koje sadrže kalcij ili drugim lijekovima koji sadrže kalcij, osim u novorođenčadi. In vitro ispitivanja su pokazala da je novorođenčad pod većim rizikom od taloženja ceftriakson-kalcija u usporedbi s drugim dobnim skupinama.

  U svim dobnim skupinama ceftriakson se ne smije miješati ili primjenjivati istodobno s intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, čak niti putem različitih infuzijskih cjevčica ili na različitim mjestima infuzije.

  Međutim, u bolesnika starijih od 28 dana može se primijeniti ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij uzastopno, jedno za drugim, ako se koriste infuzijske cjevčice na različitim mjestima ili se infuzijske cjevčice zamijene ili temeljito isperu fiziološkom otopinom soli između infuzija kako bi se izbjegla precipitacija.

  Interakcije povezane sa unosom laktata

  Primjena bikarbonata ili perkusora bikarbonata poput laktata, dovodi do alkalizacije urina s povećanim bubrežnim klirensom kiselih lijekova (npr. salicilatna kiselina). Poluživot osnovnih lijekova, posebno simpatomimetika (npr. efedrin, pseudoefedrin) i stimulansa (npr. deksamfetamin sulfat, fenfluramin hidroklorid) se produljuje ako se istodobno daje i otopina koja sadrži laktat.

  Lijekovi koji dovode do povećanog učinka vazopresina

  Lijekovi navedeni u nastavku povećavaju učinak vazopresina, što dovodi do smanjenog bubrežnog izlučivanja vode bez elekrolita i mogu povećati rizik od bolnički stečene hiponatrijemije nakon neodgovarajuće uravnotežene terapije intravenskim tekućinama (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 4.8).

• Lijekovi koji potiču otpuštanje vazopresina: klorpropamid, klofibrat, karbamazepin, vinkristin, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, 3,4-metilendioksi-N-metamfetamin, ifosfamid, antipsihotici, narkotici

• Lijekovi koji potiču djelovanje vazopresina: klorpropamid, nesteroidni protuupalni lijekovi, ciklofosfamid

• Analozi vazopresina: dezmopresin, oksitocin, vazopresin, terlipresin

Ostali lijekovi koji povećavaju rizik od hiponatrijemije također uključuju općenito diuretike i antiepileptike kao što je okskarbazepin.

Trudnoća

Podaci o primjeni Složene otopine natrijevog laktata u trudnica su ograničeni (manje od 300 trudnoća).

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju. (vidjeti dio 5.3.) Kako su sve komponente Složene otopine natrijevog laktata prirodno prisutne u tijelu, a njihova biokemijska svojstva su dobro poznata, proizvod se može koristiti kao što je indicirano.

Složenu otopinu natrijevog laktata treba primjenjivati s posebnim oprezom u trudnica tijekom poroda, osobito u odnosu na serumski natrij, ako se primjenjuje u kombinaciji s oksitocinom (vidjeti dio 4.4, 4.5 i 4.8).

Poseban oprez treba primijeniti u slučaju toksemije u trudnoći. Dojenje

Kalcij se izlučuje u majčino mlijeko , ali se pri terapijskoj dozi lijeka Složena otopina natrijevog laktata ne očekuju učinci na dojenu novorođenčad/dojenčad. Stoga se Složena otopina natrijevog laktata može koristiti tijekom dojenja.

Plodnost

Nema posebnih mjera opreza.

Složena otopina natrijevog laktata ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nuspojave su navedene prema učestalostima kako slijedi:

Vrlo često (≥ 1/10)

Često (≥ 1/100 i < 1/10)

Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1 000) Vrlo rijetko (< 1/10 000)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

Poremećaji metabolizma i prehrane:

Nepoznato: bolnički stečena hiponatrijemija

Poremećaji živčanog sustava:

Nepoznato: akutna hiponatrijemijčka encefalopatija

Bolnički stečena hiponatrijemija može prouzrokovati ireverzibilnu ozljedu mozga i smrt zbog

nastanka akutne hiponatrijemičke encefalopatije, učestalost nepoznata (vidjeti dijelove 4.2, 4.4, 4.5).

Rijetke, teške i ponekad smrtonosne nuspojave zabilježene su kod nedonoščadi i novorođenčadi rođene na termin (mlađe od 28 dana), koja su bila liječena intravenskim ceftriaksonom i kalcijem. Posmrtno su zamijećeni precipitati soli ceftriakson-kalcija u plućima i bubrezima. Visoki rizik od precipitacije kod novorođenčadi povezan je sa njihovim malim volumenom krvi i duljim poluvremenom ceftriaksona u usporedbi s odraslima.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da

prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Predoziranje može dovesti do hiperhidracije s povećanom napetošću kože, venskom kongestijom, edemima, eventualno edemom pluća i mozga, poremećajem ravnoteže elektrolita i acidobazne

ravnoteže te hiperosmolarnošću seruma.

Liječenje

Prekid infuzije, davanje diuretika s neprekidnim praćenjem razine elektrolita u serumu, ispravljanje poremećaja ravnoteže elektrolita i acidobazne ravnoteže.

U težim slučajevima predoziranja biti će možda potrebna dijaliza.