Lutetium [ Lu] chloride Billev 51,8 GBq/ml radiofarmaceutski prekursor, otopina

Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev je radiofarmaceutski prekursor i nije namijenjen za izravnu primjenu bolesnicima. Smije se koristiti samo za radioaktivno označavanje molekula nosača koje su posebno razvijene i odobrene za radioaktivno označavanje lutecijevim[¹⁷⁷Lu] kloridom.

Lijek Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev smiju koristiti samo specijalisti s iskustvom u radioaktivnom

označavanju in vitro. Doziranje

Količina lijeka Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev potrebna za radioaktivno označavanje i količina lijeka označenog lutecijem[¹⁷⁷Lu] koja se naknadno primjenjuje ovisi o lijeku koji se radioaktivno označava i o njegovoj namjeni. Pogledajte sažetak opisa svojstava lijeka / uputu o lijeku za konkretni lijek koji se

radioaktivno označava.

Pedijatrijska populacija

Više informacija o pedijatrijskoj primjeni lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] potražite u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Način primjene

Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev je namijenjen za in vitro radioaktivno označavanje lijekova koji se

naknadno primjenjuju odobrenim putem.

Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev se ne smije primijeniti izravno bolesniku. Za upute za pripremu lijeka prije primjene vidjeti dio 12.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Ustanovljena trudnoća ili sumnja na trudnoću ili u slučaju kada se trudnoća ne može isključena (vidjeti dio 4.6).

  Više informacija o kontraindikacijama određenih lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] koji su pripremljeni radioaktivnim označavanjem lijekom Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev potražite u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Procjena omjera koristi i rizika kod pojedinog bolesnika

Za svakog bolesnika izloženost zračenju mora biti opravdana očekivanom koristi. Primijenjena aktivnost u svakom slučaju mora biti na razini toliko niskoj koliko je to razumno moguće postići kako bi se postigao potrebni terapijski učinak.

Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev se ne smije primijeniti izravno bolesniku nego se mora upotrijebiti za radioaktivno označavanje molekula nosača kao što su monoklonska protutijela, peptidi, vitamini ili drugi supstrati.

Oštećenje funkcije bubrega i hematološki poremećaji

U takvih je bolesnika potrebno pažljivo razmotriti omjer koristi i rizika zbog mogućnosti povećane izloženosti zračenju. Preporučuje se da se provedu pojedinačne dozimetrijske procjene zračenja određenih organa koji možda nisu ciljni organ terapije.

Mijelodisplastični sindrom i akutna mijeloična leukemija

Mijelodisplastični sindrom (MDS) i akutna mijeloična leukemija (AML) uočeni su nakon peptidne radionuklidne terapije lutecijem[¹⁷⁷Lu] (engl. lutetium peptide receptor radionuclide therapy) kod liječenja neuroendokrinih tumora (vidjeti dio 4.8). To je potrebno uzeti u obzir pri razmatranju omjera koristi i rizika, naročito u bolesnika s mogućim faktorima rizika poput prethodne izloženosti kemoterapijskim tvarima (poput alkilirajućih tvari).

Mijelosupresija

Tijekom radioligandne terapije lutecijem[¹⁷⁷Lu] može se pojaviti anemija, trombocitopenija, leukopenija, limfopenija te manje često neutropenija. Događaji su većinom blagi i prolazni, ali u nekim slučajevima bolesnicima je bila potrebna transfuzija krvi i trombocita. U nekih bolesnika može biti zahvaćeno više od jedne stanične linije te je zabilježena pancitopenija zbog koje je bio potreban prekid liječenja. Krvnu sliku potrebno je provjeriti na početku liječenja i pratiti redovito tijekom liječenja, sukladno kliničkim smjernicama.

Zračenje bubrega

Radioaktivno označeni analozi somatostatina izlučuju se bubrezima. Nakon peptidne radionuklidne terapije s drugim radioizotopima kod liječenja neuroendokrinih tumora prijavljena je radijacijska nefropatija. Funkciju bubrega potrebno je provjeriti na početku i tijekom liječenja te razmotriti zaštitu bubrega, sukladno kliničkim smjernicama.

Hepatotoksičnost

Nakon stavljanja lijeka u promet i u literaturi zabilježeni su slučajevi hepatotoksičnosti u bolesnika s metastazama u jetri liječenih peptidnom radionuklidnom terapijom lutecijem[¹⁷⁷Lu] zbog neuroendokrinih tumora. Tijekom liječenja treba redovito pratiti funkciju jetre. U bolesnika u kojih nastane hepatotoksičnost možda će trebati sniziti dozu.

Sindrom oslobađanja hormona

Zabilježeni su slučajevi karcinoidne krize i drugih sindroma povezanih s oslobađanjem hormona iz funkcionalnih neuroendokrinih tumora nakon peptidne radionuklidne terapije lutecijem[¹⁷⁷Lu], što je možda povezano sa zračenjem tumorskih stanica. Zabilježeni simptomi uključuju navale crvenila i proljev povezan s hipotenzijom. U nekim slučajevima treba razmotriti hospitalizaciju preko noći i promatranje bolesnika (npr. bolesnika sa slabom farmakološkom kontrolom simptoma). U slučaju hormonske krize, liječenje može uključiti: intravensku primjenu visokih doza analoga somatostatina, intravenske tekućine, kortikosteroide i korekciju poremećaja elektrolita u bolesnika s proljevom i/ili povraćanjem.

Sindrom lize tumora

Nakon radioligandne terapije lutecijem[¹⁷⁷Lu] prijavljen je sindrom lize tumora. Bolesnici s bubrežnom insuficijencijom u anamnezi i velikim tumorskim opterećenjem mogu imati veći rizik i potrebno ih je liječiti uz pojačan oprez. Na početku i tijekom liječenja potrebno je procijeniti funkciju bubrega i ravnotežu elektrolita.

Ekstravazacija

Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi ekstravazacije liganada obilježenih lutecijem[¹⁷⁷Lu]. U slučaju ekstravazacije potrebno je odmah prekinuti infuziju lijeka i smjesta obavijestiti liječnika iz područja nuklearne medicine i ljekarnika. Zbrinjavanje treba biti sukladno važećim protokolima.

Zaštita od zračenja

Aproksimacija točkastog izvora pokazuje da 20 sati nakon primjene doze od 7,3 GBq radiofarmaceutika označenog lijekom Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev (residualna radioaktivnost je 1,5 GBq) prosječna stopa doze zračenja u osobe koja je udaljena jedan metar od centra bolesnikova tijela s abdominalnim polumjerom od 15 cm iznosi 3,5 µSv/h. Povećanje udaljenosti od bolesnika na dva metra smanjuje stopu doze zračenja 4 puta, na 0,9 µSv/h. U bolesnika s abdominalnim polumjerom od 25 cm ista doza rezultira stopom doze zračenja od 2,6 µSv/h na udaljenosti od jednog metra. Opće prihvaćeni granični prag za otpuštanje liječenog bolesnika iz bolnice jest 20 µSv/h. U većini zemalja, granična vrijednost izloženosti za bolničko osoblje jednaka je onoj koja je utvrđena za opću javnost, a koja iznosi 1 mSv/godišnje. Ako se pretpostavi da je prosječna stopa doze zračenja 3,5 µSv/h, to bolničkom osoblju omogućuje da radi otprilike 300 sati godišnje u neposrednoj blizini bolesnika liječenih radiofarmaceuticima koji su označeni lijekom Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev bez nošenja opreme za zaštitu od zračenja.

Naravno, od osoblja koje radi u području nuklearne medicine očekuje se da nosi standardnu opremu za zaštitu od zračenja.

Sve druge osobe koje se nalaze u neposrednoj blizini liječenog bolesnika potrebno je obavijestiti o mogućim načinima smanjenja vlastite izloženosti zračenju koje emitira bolesnik.

Posebna upozorenja

Više informacija o posebnim upozorenjima i mjerama opreza pri uporabi lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] potražite i u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Dodatne mjere opreza u pogledu rodbine, njegovatelja i bolničkog osoblja navedene su u dijelu 6.6.

Nisu provedena ispitivanja interakcija lutecijeva[¹⁷⁷Lu] klorida s drugim lijekovima.

Informacije o interakcijama povezanima s primjenom lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] potražite u

sažetku opisa svojstava lijeka/uputi o lijeku onog lijeka koji se radioaktivno označava.

Žene u reproduktivnoj dobi

Ako se radiofarmaceutici namjeravaju primijeniti u žene reproduktivne dobi, važno je utvrditi je li ona trudna. Za svaku ženu kojoj je izostala mjesečnica treba pretpostaviti da je trudna dok se ne utvrdi suprotno. Ako se sumnja na moguću trudnoću (ako je ženi izostala mjesečnica, ako su joj mjesečnice neredovite itd.), bolesnici treba ponuditi droge metode u kojima se ne primjenjuje ionizirajuće zračenje (ako je takva metoda dostupna). Prije korištenja lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] potrebno je isključiti trudnoću pomoću prikladnog/validiranog testa.

Trudnoća

Primjena lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] kontraindicirana je u slučaju ustanovljene trudnoće, sumnje na trudnoću ili u slučaju kada se trudnoća nije isključila, zbog rizika od ionizirajućeg zračenja za fetus (vidjeti dio 4.3).

Dojenje

Prije primjene radiofarmaceutika majci koja doji, potrebno je razmotriti može li se primjena radionuklida odgoditi sve dok majka ne prestane dojiti te odrediti koji je radiofarmaceutik najprikladniji s obzirom na izlučivanje aktivnosti u majčino mlijeko. Ako se primjena smatra neophodnom, dojenje se mora prekinuti, a izdojeno mlijeko baciti.

Plodnost

Učinci lutecijeva[¹⁷⁷Lu] klorida na mušku i žensku plodnost nisu ispitani na životinjama. Mogle su se dokazati niske razine izloženosti muških i ženskih spolnih organa. Ne može se isključiti da lijekovi označeni lutecijem[¹⁷⁷Lu] uzrokuju reproduktivnu toksičnost, uključujući oštećenje spermatogeneze u testisima ili genetska oštećenja u testisima ili jajnicima.

Dodatne informacije u pogledu plodnosti u vezi s uporabom lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] navedene su u sažetku opisa svojstava lijeka za lijek koji se radioaktivno označava.

Informacije o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nakon liječenja lijekovima koji su označeni lutecijem[¹⁷⁷Lu] navedene su u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave nakon primjene lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] koji su pripremljeni radioaktivnim označavanjem lijekom Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev ovise o konkretnom lijeku koji se koristi. Takve su informacije navedene u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku onog lijeka koji se radioaktivno označava.

Izloženost ionizirajućem zračenju povezana je s indukcijom raka i mogućnošću razvoja nasljednih mana. Doza zračenja do koje dolazi zbog terapijske izloženosti može rezultirati većom incidencijom raka i mutacija. U svim je slučajevima neophodno osigurati da su rizici od zračenja manji nego rizici od same bolesti koja se liječi.

Tablični popis nuspojava

Nuspojave su razvrstane u skupine prema učestalosti sukladno MedDRA-inoj konvenciji: vrločesto (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablica 1: Popis nuspojava

Opis odabranih nuspojava

Suha usta

U bolesnika s metastatskim karcinomom prostate rezistentnim na kastraciju koji su primali lutecijem[¹⁷⁷Lu]-označene radioligande usmjerene na PSMA zabilježena su suha usta, no to je bilo

prolazno.

Alopecija

U bolesnika koji su primali peptidnu radionuklidnu terapiju lutecijem[¹⁷⁷Lu] za liječenje

neuroendokrinih tumora zabilježena je alopecija, opisana kao blaga i privremena. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prisutnost slobodnog lutecijeva[¹⁷⁷Lu] klorida u tijelu nakon nehotične primjene lijeka Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev dovest će do povećane toksičnosti za koštanu srž i oštećenja krvotvornih matičnih stanica. Stoga je u slučaju nehotične primjene lijeka

Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev nužno smanjiti radiološku toksičnost za bolesnika trenutačnom (tj. u roku od sat vremena) primjenom pripravaka koji sadrže kelatore kao što su Ca-DTPA ili Ca-EDTA kako bi se povećala eliminacija radionuklida iz tijela.

U zdravstvenim ustanovama koje upotrebljavaju lijek Lutetium [¹⁷⁷Lu] chloride Billev za označavanje molekula nosača u terapijske svrhe moraju biti dostupni sljedeći pripravci:

• Ca-DTPA (trinatrijev kalcijev dietilentriaminpentaacetat) ili

• Ca-EDTA (kalcijev dinatrijev etilendiamintetraacetat)

Ta sredstva za kelaciju pomažu u eliminaciji radiotoksičnosti lutecija[¹⁷⁷Lu] izmjenom kalcijeva iona u kompleksu i lutecijeva[¹⁷⁷Lu] iona. Zbog sposobnosti kelirajućih liganada (DTPA, EDTA) da tvore komplekse topljive u vodi, ti se kompleksi i vezani lutecij[¹⁷⁷Lu] brzo eliminiraju putem bubrega.

Jedan gram sredstava za kelaciju potrebno je primijeniti sporom intravenskom injekcijom tijekom 3 – 4 minute ili infuzijom (1 g u 100 do 250 ml otopine glukoze ili otopine natrijeva klorida od 9 mg/ml (0,9 %) za injekciju).

Djelotvornost kelacije najveća je pri trenutačnoj primjeni ili u roku od jednog sata od izloženosti kada radionuklid cirkulira ili je dostupan u tekućinama tkiva i plazmi. Međutim, interval > 1 sata nakon izloženosti ne isključuje primjenu i učinkovito djelovanje kelatora sa smanjenom učinkovitošću.

Intravenska primjena ne smije trajati više od 2 sata.

U svakom je slučaju potrebno pratiti krvne parametre bolesnika te odmah poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju dokazane radiotoksičnosti.

Toksičnost slobodnog lutecija[¹⁷⁷Lu] uslijed in vivo oslobađanja iz označene biomolekule u tijelu

tijekom terapije može se smanjiti naknadnom primjenom sredstava za kelaciju.