Baqsimi 3 mg prašak za nos u jednodoznom spremniku
Informacije o propisivanju
Lista
O - Osnovna
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Baqsimi 3 mg
Baqsimi je indiciran za liječenje teške hipoglikemije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 1 ili više godina sa šećernom bolešću.
Doziranje
Odrasli, adolescenti i djeca u dobi od 1 ili više godina
Preporučena doza je 3 mg glukagona, a primjenjuje se u jednu nosnicu.
Starije osobe
Nije potrebno prilagođavati dozu s obzirom na dob.
Podaci o djelotvornosti i sigurnosti u bolesnika u dobi od 65 i više godina vrlo su ograničeni, a za bolesnike u dobi od 75 i više godina takvih podataka nema.
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavati dozu na temelju funkcije bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu na temelju funkcije jetre.
Pedijatrijska populacija u dobi od 0 do < 1 godine
Sigurnost i djelotvornost lijeka Baqsimi u dojenčadi i djece u dobi od 0 do < 1 godine nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Način primjene
Samo za nazalnu primjenu. Glukagon prašak za nos primjenjuje se samo u jednu nosnicu. Glukagon se pasivno apsorbira kroz nosnu sluznicu. Nije potrebno inhalirati ni duboko disati nakon primjene doze.
Bolesnike i njihove njegovatelje treba upoznati sa znakovima i simptomima teške hipoglikemije. Budući da teška hipoglikemija zahtijeva pomoć drugih za oporavak, bolesnika treba uputiti da o lijeku Baqsimi i njegovoj uputi o lijeku obavijesti osobe iz svoje okoline. Kada se prepozna teška
hipoglikemija, lijek Baqsimi treba primijeniti što je prije moguće. Bolesnika ili njegovatelja treba uputiti da pročitaju uputu o lijeku. Treba istaknuti sljedeće upute:
Upute za primjenu glukagon praška za nos
-
Skinite zaštitnu foliju tako da povučete crvenu trakicu.
-
Izvadite jednodozni spremnik iz plastične kutijice. Nemojte pritiskati klip dok ne budete spremni za primjenu doze.
-
Držite jednodozni spremnik prstima i palcem. Nemojte isprobavati spremnik prije primjene jer sadrži samo jednu dozu glukagona i ne može se ponovno upotrijebiti.
-
Nježno stavite vrh jednodoznog spremnika u jednu nosnicu tako da prstom/prstima dodirujete vanjski dio nosa.
-
Pritisnite klip do kraja. Doza je isporučena kada zelena linija više nije vidljiva.
-
Ako je osoba bez svijesti, okrenite je na bok da spriječite gušenje.
-
Nakon primjene doze njegovatelj mora odmah pozvati liječničku pomoć.
-
Nakon što bolesnik odgovori na liječenje, treba peroralno primijeniti ugljikohidrate da bi se razina glikogena u jetri vratila u normalu i spriječio relaps hipoglikemije.
Za posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi vidjeti dio 4.4.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Feokromocitom (vidjeti dio 4.4).
Feokromocitom
U bolesnika s feokromocitomom glukagon može potaknuti oslobađanje katekolamina iz tumora. Ako u bolesnika dođe do drastičnog povišenja krvnog tlaka, pokazalo se da primjena neselektivnih
α-adrenergičkih blokatora učinkovito snižava krvni tlak. Baqsimi je kontraindiciran u bolesnika s feokromocitomom (vidjeti dio 4.3).
Inzulinom
U bolesnika s inzulinomom primjena glukagona može inicijalno povisiti razinu glukoze u krvi. Međutim, primjena glukagona može izravno ili neizravno (inicijalnim povišenjem razine glukoze u krvi) potaknuti prekomjerno oslobađanje inzulina iz inzulinoma i uzrokovati hipoglikemiju. U bolesnika kod kojega se nakon primjene doze glukagona razviju simptomi hipoglikemije treba peroralno ili intravenski primijeniti glukozu.
Reakcije preosjetljivosti i alergijske reakcije
Mogu se javiti alergijske reakcije koje su prijavljene kod injekcijske primjene glukagona i koje uključuju generalizirani osip, a u nekim slučajevima i anafilaktički šok praćen otežanim disanjem i hipotenzijom. Ako se u bolesnika javi otežano disanje, potrebno je odmah pozvati liječničku pomoć.
Zalihe glikogena i hipoglikemija
Glukagon je učinkovit u liječenju hipoglikemije samo ako je prisutna dovoljna količina glikogena u jetri. Budući da su u stanju izgladnjelosti te u slučaju insuficijencije nadbubrežne žlijezde, kronične zlouporabe alkohola ili kronične hipoglikemije učinci glukagona maleni ili nikakvi, ta stanja treba liječiti glukozom.
Da bi se spriječio relaps hipoglikemije, nakon što bolesnik odgovori na liječenje treba mu peroralno dati ugljikohidrate kako bi se vrijednosti glikogena u jetri vratile u normalu.
Nisu provedena ispitivanja interakcija. Inzulin
Inzulin djeluje antagonistički na glukagon. Indometacin
Kada se primjenjuje s indometacinom, glukagon može izgubiti sposobnost povišenja razine glukoze u krvi ili čak uzrokovati hipoglikemiju.
Beta-blokatori
U bolesnika koji uzimaju beta-blokatore može se očekivati veće ubrzanje pulsa i veće povišenje krvnog tlaka, koji će biti prolazni zbog kratkog poluvijeka glukagona.
Budući da liječenje glukagonom uzrokuje oslobađanje katekolamina iz nadbubrežnih žlijezda, istodobna primjena beta-blokatora mogla bi dovesti do neometane stimulacije alfa-adrenergičkih receptora i, posljedično, većeg povišenja krvnog tlaka (vidjeti dio 4.4).
Varfarin
Glukagon može pojačati antikoagulacijski učinak varfarina.
Trudnoća
Nisu provedena ispitivanja učinaka glukagon praška za nos na reprodukciju i plodnost u životinja.
Baqsimi se može primjenjivati tijekom trudnoće. Glukagon ne prolazi kroz posteljičnu barijeru u ljudi. Postoje izvješća o primjeni glukagona u trudnica sa šećernom bolešću te nisu utvrđeni štetni učinci tog lijeka na tijek trudnoće, kao ni na zdravlje nerođenog djeteta ili novorođenčeta.
Dojenje
Baqsimi se može primjenjivati tijekom dojenja. Glukagon se vrlo brzo eliminira iz krvotoka pa se očekuje da će količina glukagona koja se izlučuje u mlijeko dojilja nakon liječenja teške hipoglikemijske reakcije biti iznimno mala. Budući da se glukagon razgrađuje u probavnom sustavu te da se ne može apsorbirati u nepromijenjenom obliku, neće dovesti ni do kakvih metaboličkih učinaka u djeteta.
Plodnost
Nisu provedena ispitivanja učinaka glukagon praška za nos na plodnost. Ispitivanja na štakorima pokazala su da glukagon ne smanjuje plodnost.
Baqsimi zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Bolesnikova sposobnost koncentracije i reakcije može biti umanjena zbog hipoglikemije koja može potrajati još kratko razdoblje nakon primjene liječenja. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti osobito važne, kao što su upravljanje vozilima ili rad sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljene nuspojave bile su pojačana lakrimacija (36 %), iritacija gornjeg dišnog sustava (34 %), mučnina (27 %), glavobolja (21 %) i povraćanje (16 %).
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave su navedene u tablici 1 kao MedDRA preporučeni pojmovi prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Odgovarajuća kategorija učestalosti za svaku nuspojavu definira se kako slijedi: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i
< 1/1000) i vrlo rijetko (< 1/10 000).
Tablica 1. Učestalost nuspojava glukagon praška za nos
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često |
| Poremećaji živčanog sustava | glavobolja | disgeuzija | |
| Poremećaji oka | pojačana lakrimacija | hiperemija oka svrbež oka | |
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | iritacija gornjeg dišnog sustavaa | ||
| Poremećaji probavnog sustava | povraćanje mučnina | ||
| Poremećaji kože i potkožnogtkiva | svrbež | ||
| Pretrage | povišen sistolički krvni tlakbpovišen dijastolički krvni tlakb | povećana srčana frekvencijab |
a Iritacija gornjeg dišnog sustava: rinoreja, nelagoda u nosu, kongestija nosa, svrbež nosa, kihanje, iritacija grla, kašalj, epistaksa i parosmija.
b Povećanje srčane frekvencije i krvnog tlaka: utvrđeno mjerenjem vitalnih znakova. Učestalosti se temelje na promjenama od vrijednosti prije liječenja do vrijednosti nakon liječenja.
Imunogenost
Sveukupno su se u 5,6 % bolesnika tijekom liječenja razvila protutijela na glukagon. Ta protutijela nisu bila neutralizirajuća i nisu smanjila djelotvornost glukagona niti su bila povezana s razvojem nuspojava tijekom liječenja.
Pedijatrijska populacija
Prema podacima iz kliničkih ispitivanja, očekuje se da će učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece u dobi od 1 godine i više biti jednake kao i u odraslih.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U slučaju predoziranja kod bolesnika se mogu javiti mučnina, povraćanje, inhibicija gastrointestinalnog motiliteta, povišenje krvnog tlaka i povećanje srčane frekvencije. U slučaju sumnje na predoziranje treba pratiti i po potrebi korigirati razinu kalija u serumu, koja može biti snižena. Ako u bolesnika dođe do drastičnog povišenja krvnog tlaka, pokazalo se da primjena neselektivnih
α-adrenergičkih blokatora učinkovito snižava krvni tlak tijekom kratkog razdoblja u kojem bi bila potrebna kontrola tlaka (vidjeti dio 4.4).
Farmakološka svojstva - Baqsimi 3 mg
Farmakoterapijska skupina: hormoni gušterače, glikogenolitički hormoni, ATK oznaka: H04AA01 Mehanizam djelovanja
Glukagon povećava koncentraciju glukoze u krvi tako što aktivira jetrene glukagonske receptore, čime potiče razgradnju glikogena i oslobađanje glukoze iz jetre. Da bi glukagon mogao izazvati antihipoglikemijski učinak neophodne su zalihe glikogena u jetri.
Farmakodinamički učinci
Spol i tjelesna težina nisu klinički značajno utjecali na farmakodinamiku glukagon praška za nos.
Nakon primjene 3 mg glukagon praška za nos u odraslih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, razine glukoze počele su rasti već nakon 5 minuta (vidjeti sliku 1). Nakon 10 minuta medijan razine glukoze bio je veći od 3,9 mmol/l (70 mg/dl). Srednja vrijednost maksimalnog povišenja razine glukoze iznosila je 7,8 mmol/l (140 mg/dl).
Nakon primjene 3 mg glukagon praška za nos u pedijatrijskih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 (u dobi od 1 do < 17 godina), razine glukoze počele su rasti već nakon 5 minuta , a srednja vrijednost maksimalnog povišenja razine glukoze iznosila je između 5,7 mmol/l (102 mg/dl) i 7,7 mmol/l
(138 mg/dl). Prosječni maksimalni porast glukoze u odnosu na početnu vrijednost iznosio je 7,33 mmol/L (132 mg/dl) (od 1 do < 4 godine), 7,67 mmol/l (138 mg/dl) (od 4 do < 8 godina), 7,39 mmol/l
(133 mg/dl) (od 8 do < 12 godina) i 5,67 mmol/l (102 mg/dl) (od 12 do < 17 godina) (slika 2)
Prehlada praćena kongestijom nosa nije utjecala na farmakodinamiku glukagon praška za nos, neovisno o istodobnoj primjeni dekongestiva.
Slika 1. Srednja vrijednost koncentracije glukoze tijekom vremena u odraslih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1
Slika 2. Srednja vrijednost koncentracije glukoze tijekom vremena u pedijatrijskih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1
―― 1 do <4 godina
―― 4 do <8 godina
―▲― 8 do <12 godina
―― 12 do <17 godina
252
234
216
Srednja vrijednost glukoze (mg/dL)
198
180
162
144
126
108
90
72
54
36
18
0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
Vrijeme (minute)
Klinička djelotvornost
Pivotalno ispitivanje u odraslih bilo je randomizirano, multicentrično, otvoreno, ukriženo ispitivanje s 2 razdoblja provedeno u odraslih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 ili šećernom bolešću tipa 2.
Primarni cilj je bio usporediti djelotvornost jedne doze od 3 mg glukagon praška za nos i doze od 1 mg glukagona za intramuskularnu primjenu u odraslih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1. Razine
glukoze u krvi inzulinom su se snižavale do hipoglikemijskog raspona, pri čemu je ciljna najniža vrijednost (nadir) glukoze u krvi iznosila < 2,8 mmol/l (< 50 mg/dl).
U pivotalno ispitivanje su bila uključena ukupno 83 bolesnika u dobi od 18 do < 65 godina. Sedamdeset i sedam bolesnika imalo je šećernu bolest tipa 1. Među njima je srednja vrijednost dobi iznosila 32,9 godina, srednja vrijednost trajanja šećerne bolesti 18,1 godinu, a 45 (58%) bolesnika bilo je ženskog spola. Među bolesnicima sa šećernom bolešću tipa 2 (n = 6) srednja vrijednost dobi iznosila je 47,8 godina, srednja vrijednost trajanja šećerne bolesti 18,8 godina, a 4 (67 %) bolesnika bila su ženskog spola.
Primarna mjera ishoda za djelotvornost bio je udio bolesnika koji su postigli terapijski uspjeh, koji se definirao ili kao povišenje razine glukoze u krvi na ≥ 3,9 mmol/l (≥ 70 mg/dl) ili povišenje za
≥ 1,1 mmol/l (≥ 20 mg/dl) od najniže vrijednosti glukoze unutar 30 minuta nakon primjene ispitivanog glukagona bez poduzimanja dodatnih mjera za povišenje razine glukoze u krvi. Nadir vrijednosti glukoze definirao se kao najniža razina glukoze izmjerena u trenutku primjene glukagona ili unutar
10 minuta od njegove primjene.
U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 srednja vrijednost nadira glukoze u krvi iznosila je 2,5 mmol/l (44,2 mg/dl) za glukagon prašak za nos te 2,7 mmol/l (48,9 mg/dl) za intramuskularni glukagon.
Glukagon prašak za nos pokazao se neinferiornim intramuskularnom glukagonu u neutralizaciji hipoglikemije inducirane inzulinom. Naime, terapijski uspjeh je unutar 30 minuta postiglo
98,7 % bolesnika liječenih glukagon praškom za nos i 100 % onih liječenih intramuskularnim glukagonom (vidjeti tablicu 2). Svi su bolesnici zadovoljili kriterije za uspjeh liječenja s obzirom na razinu glukoze unutar 40 minuta. Svi bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2 (100 %) su postigli terapijski uspjeh unutar 30 minuta.
Srednja vrijednost vremena do terapijskog uspjeha iznosila je 16,2 minute u skupini liječenoj glukagon praškom za nos te 12,2 minute u onoj koja je primila 1 mg intramuskularnog glukagona. Vrijeme do terapijskog uspjeha označava vrijeme od primjene glukagona do postizanja terapijskog uspjeha; ne uključuje vrijeme potrebno za rekonstituciju i pripremu intramuskularne injekcije u kontrolnoj skupini.
Unutar 30 minuta nakon primjene glukagona i u bolesnika liječenih glukagon praškom za nos i u onih koji su primili intramuskularni glukagon opaženo je slično poboljšanje simptoma hipoglikemije, utvrđeno Edinburškim upitnikom za ocjenu simptoma hipoglikemije (engl. Edinburgh Hypoglycaemia Symptom Questionnaire).
Tablica 2. Bolesnici koji su u pivotalnom ispitivanju zadovoljili kriterije za terapijski uspjeh i druge kriterije za razinu glukoze
| Šećerna bolest tipa 1 (n = 75)a | Šećerna bolest tipa 1 i tipa 2 (n = 80)a | |||
| glukagon prašak za nos3 mg | intramuskularni glukagon1 mg | glukagon prašak za nos3 mg | intamuskularni glukagon 1 mg | |
| Terapijski uspjeh – n (%) | 74 (98,7 %) | 75 (100 %) | 79 (98,8 %) | 80 (100 %) |
| Razlika između liječenja (dvostrani interval pouzdanosti od 95 %)b,c | 1,3 % (-3,8%; 7,2 %) | 1,3 % (-3,6 %; 6,8 %) | ||
| Zadovoljeni kriteriji zarazinu glukoze – n (%)d | ||||
| (i) ≥ 3,9 mmol/l(≥ 70 mg/dl) | 72 (97 %) | 74 (99 %) | 77 (97 %) | 79 (99 %) |
| (ii) povećanje za≥ 1,1 mmol/l (≥ 20 mg/dl) odnajniže vrijednosti | 74 (100 %) | 75 (100 %) | 79 (100 %) | 80 (100 %) |
| Kriteriji (i) i (ii) | 72 (97 %) | 74 (99 %) | 77 (97 %) | 79 (99 %) |
a Populacija za analizu djelotvornosti obuhvaćala je sve bolesnike koji su primili obje doze ispitivanog lijeka i koji su bili pogodni za ocjenu primarnog ishoda.
b Razlika izračunata kao (postotak bolesnika koji su postigli uspjeh uz intramuskularni glukagon) – (postotak bolesnika koji su postigli uspjeh uz glukagon prašak za nos).
c Dvostrani interval pouzdanosti od 95 % (engl. confidence interval, CI) utemeljen na metodi određivanja bezuvjetne vjerojatnosti, uz točno određene granične vrijednosti; granična vrijednost za neinferiornost = 10 %. d Postotak utvrđen na temelju broja bolesnika koji su postigli terapijski uspjeh.
U potvrdno kliničko ispitivanje sličnog dizajna bilo je uključeno 70 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, kod kojih je srednja vrijednost dobi iznosila 41,7 godina (20 – 64 godine), a srednja vrijednost trajanja šećerne bolesti 19,8 godina. Dvadeset i sedam (39 %) bolesnika bilo je ženskog spola.
Glukoza u krvi inzulinom se snižavala na razinu < 3,3 mmol/l (< 60 mg/dl).
Srednja vrijednost nadira glukoze u krvi iznosila je 3,0 mmol/l (54,2 mg/dl) za glukagon prašak za nos te 3,1 mmol/l (55,7 mg/dl) za intramuskularni glukagon. Glukagon prašak za nos pokazao se neinferiornim intramuskularnom glukagonu u neutralizaciji hipoglikemije inducirane inzulinom.
Naime, terapijski uspjeh je postiglo 100 % bolesnika liječenih glukagon praškom za nos i 100 % onih liječenih intramuskularnim glukagonom (vidjeti tablicu 3). Srednja vrijednost vremena do terapijskog uspjeha iznosila je 11,4 minute u skupini liječenoj glukagon praškom za nos te 9,9 minuta u onoj koja je primila 1 mg intramuskularnog glukagona.
Tablica 3. Bolesnici koji su u potvrdnom ispitivanju zadovoljili kriterije za terapijski uspjeh i druge kriterije za razinu glukoze
| Šećerna bolest tipa 1 (n = 66)a | ||
| glukagon prašak za nos3 mg | intramuskularni glukagon1 mg | |
| Terapijski uspjeh – n (%) | 66 (100 %) | 66 (100 %) |
| Razlika između liječenja (dvostrani interval pouzdanosti od 95%)b,c | 0 % (-5,4 %; 5,4 %) | |
| Zadovoljeni kriteriji za razinu glukoze – n (%)Kriteriji (i) i (ii) | 66 (100 %)66 (100 %)66 (100 %) | 66 (100 %)66 (100 %)66 (100 %) |
-
≥ 3,9 mmol/l (≥70 mg/dl)
-
povećanje za ≥ 1,1 mmol/l (≥ 20 mg/dl) od najniže vrijednosti
a Populacija za analizu djelotvornosti obuhvaćala je sve bolesnike koji su primili obje doze ispitivanog lijeka i koji su bili pogodni za ocjenu primarnog ishoda.
b Razlika izračunata kao (postotak bolesnika koji su postigli uspjeh uz intramuskularni glukagon) – (postotak bolesnika koji su postigli uspjeh uz glukagon prašak za nos); granična vrijednost neinferiornosti = 10 %.
c Dvostrani interval pouzdanosti od 95 % utemeljen na metodi određivanja bezuvjetne vjerojatnosti, uz točno određene granične vrijednosti.
U ispitivanju stvarne primjene lijeka kod odraslih u trajanju od približno 6 mjeseci, 129 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 (srednja vrijednost dobi: 46,6 godina; raspon: 18 – 71 godina) i njihovi njegovatelji dobili su glukagon prašak za nos za liječenje epizoda umjerene ili teške hipoglikemije kod kuće ili na poslu. Analiza djelotvornosti obuhvatila je ukupno 157 epizoda umjerene ili teške hipoglikemije, koje je prijavilo 69 bolesnika. Epizoda teške hipoglikemije definirala se kao epizoda tijekom koje je osoba sa šećernom bolešću klinički onesposobljena (tj. osoba je bez svijesti, ima konvulzije ili je izrazito psihički dezorijentirana) do te mjere da joj je potrebna pomoć druge osobe za liječenje hipoglikemije. Epizoda umjerene hipoglikemije definirala se kao epizoda tijekom koje je osoba sa šećernom bolešću pokazivala znakove neuroglikopenije (tj. slabost, otežan govor, dvoslike, omamljenost, nemogućnost koncentracije, zamagljen vid, anksioznost, glad, umor ili konfuziju), a glukometrom joj je izmjerena vrijednost glukoze od približno 60 mg/dl (3,3 mmol/l) ili manje. Kod 151 (96,2 %) od tih epizoda bolesnici su se probudili ili vratili u normalno stanje unutar 30 minuta nakon primjene glukagon praška za nos. Kod svih (100 %) 12 epizoda teške hipoglikemije bolesnici su se probudili, nisu više imali konvulzije (7 epizoda u 4 bolesnika bilo je praćeno konvulzijama prije primjene glukagon praška za nos) ili su se vratili u normalno stanje unutar 5 – 15 minuta nakon primjene glukagon praška za nos.
Pedijatrijska populacija
Pivotalno ispitivanje u pedijatrijskih bolesnika bilo je randomizirano, multicentrično kliničko ispitivanje u kojem se ocjenjivao glukagon prašak za nos u usporedbi s intramuskularnim glukagonom u djece i adolescenata sa šećernom bolešću tipa 1. Glukagon se primjenjivao nakon što je glukoza dosegnula razinu < 4,4 mmol/l (< 80 mg/dl) na dan primjene. Djelotvornost se ocjenjivala na temelju postotka bolesnika kod kojih je zabilježeno povišenje razine glukoze za ≥ 1,1 mmol/l (≥ 20 mg/dl) od nadira unutar 30 minuta nakon primjene glukagona.
Četrdeset i osam uključenih bolesnika primilo je najmanje jednu dozu ispitivanog lijeka. Srednja vrijednost dobi u kohorti male djece (u dobi od 4 do < 8 godina) iznosila je 6,5 godina. U kohorti djece (u dobi od 8 do < 12 godina) srednja vrijednost dobi iznosila je 11,1 godinu, dok je u kohorti adolescenata (u dobi od 12 do < 17 godina) srednja vrijednost dobi iznosila 14,6 godina. U svim su dobnim kohortama bolesnici uglavnom bili muškog spola i bijelci.
U svim dobnim skupinama su i uz glukagon prašak za nos u dozi od 3 mg i uz intramuskularni glukagon u dozi od 0,5 mg (djeca tjelesne težine manje od 25 kg) ili 1 mg (djeca tjelesne težine 25 kg ili više) zabilježeni slični glikemijski odgovori. Svi (100 %) bolesnici su u obje liječene skupine neovisno o dobi postigli povišenje razine glukoze za ≥ 1,1 mmol/l (≥ 20 mg/dl) od najniže vrijednosti unutar 20 minuta od primjene glukagona.
Srednja vrijednost vremena do povišenja razine glukoze za ≥ 1,1 mmol/l (≥ 20 mg/dl) bila je slična uz glukagon prašak za nos i intramuskularni glukagon u svim dobnim skupinama (vidjeti tablicu 4).
Tablica 4. Srednja vrijednost vremena do povišenja razine glukoze za ≥ 1,1 mmol/l
(≥ 20 mg/dl) od najniže vrijednosti u pivotalnom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika
| Povećanje od najniže vrijednosti | Srednja vrijednost vremena nakon primjene glukagona (minute) | |||||
| Mala djeca(4 do < 8 godina) | Djeca(8 do < 12 godina) | Adolescenti(12 do < 17 godina) | ||||
| i.m. glukagona n = 6 | glukagon prašak za nos3 mgn = 12 | i.m. glukagona n = 6 | glukagon prašak za nos3 mgn = 12 | i.m. glukagona n = 12 | glukagon prašak za nos3 mgn = 12 | |
| ≥ 1,1 mmol/l(≥ 20 mg/dl) | 10,0 | 10,8 | 12,5 | 11,3 | 12,5 | 14,2 |
a 0,5 mg ili 1 mg intramuskularnog glukagona (ovisno o tjelesnoj težini)
i.m. = intramuskularni
U ispitivanju stvarne primjene lijeka kod pedijatrijskih bolesnika u trajanju od približno 6 mjeseci, 26 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 u dobi od 4 do < 18 godina (srednja vrijednost dobi:
11,7 godina; raspon: 5 – 17 godina) i njihovi njegovatelji dobili su 3 mg glukagon praška za nos za liječenje epizoda umjerene hipoglikemije (uključujući značajnu hipoglikemiju) kod kuće ili u školi. Analiza djelotvornosti obuhvatila je ukupno 33 epizode umjerene hipoglikemije, koje je prijavilo
14 bolesnika. Epizoda značajne hipoglikemije definirala se kao epizoda tijekom koje je bolesnik imao simptome neuroglikopenije i razinu glukoze nižu od 50 mg/dl (2,8 mmol/l). Epizoda umjerene hipoglikemije definirala se kao epizoda tijekom koje su dijete ili adolescent sa šećernom bolešću imali simptome i/ili znakove neuroglikopenije i razinu glukoze u krvi ≤ 70 mg/dl (3,9 mmol/l). Kod svih su se događaja, uključujući epizode značajne hipoglikemije (8 događaja u 5 bolesnika), bolesnici vratili u normalno stanje unutar 5 – 30 minuta nakon primjene glukagon praška za nos.
U pedijatrijskom otvorenom, multicentričnom ispitivanju faze 1 procijenjena je sigurnost i podnošljivost pojedinačne doze od 3 mg nazalnog glukagona (NG) u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 1 do < 4 godine sa šećernom bolešću tipa 1. Bilo je uključeno 7 bolesnika i svi su primili planiranu dozu ispitivanog lijeka od 3 mg te su dovršili ispitivanje. Ispitanicima je preporučen post tijekom noći prije doziranja kako bi postigli ciljni raspon glukoze u krvi od 70 do 140 mg/dl (3,9 do 7,8 mmol/l) pri doziranju. Djelotvornost je procijenjena na temelju postotka bolesnika s porastom glukoze od ≥ 1,1 mmol/L (20 mg/dl) od nadira glukoze unutar 30 minuta nakon primjene lijeka Baqsimi. Svi (100%) bolesnici postigli su porast razine glukoze ≥ 1,1 mmol/L (20 mg/dl) od nadira glukoze unutar 30 minuta nakon primjene glukagona. Prosječno vrijeme za postizanje porasta glukoze od ≥ 1,1 mmol/l (20 mg/dl) za Baqsimi iznosio je 15,6 minuta (vidjeti dio 4.2 za informacije o primjeni u pedijatrijskoj populaciji).
Apsorpcija
Apsorpcija glukagona nazalnim putem dovela je do srednje vrijednosti vršnih razina u plazmi od 6130 pg/ml nakon 15 minuta.
Distribucija
Prividni volumen distribucije glukagona primijenjenog nazalnim putem iznosio je približno 885 l. Biotransformacija
Poznato je da se glukagon razgrađuje u jetri, bubrezima i plazmi. Eliminacija
Srednja vrijednost poluvijeka glukagona primijenjenog nazalnim putem iznosila je približno 38 minuta.
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu provedena formalna ispitivanja kojima bi se ocijenio utjecaj oštećenja funkcije bubrega. Oštećenje funkcije jetre
Nisu provedena formalna ispitivanja kojima bi se ocijenio utjecaj oštećenja funkcije jetre. Pedijatrijska populacija
U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 4 do < 17 godina) apsorpcija glukagona nazalnim putem je dosegnula srednju vrijednost vršnih razina u plazmi unutar 15 – 20 minuta.
Prehlada i primjena dekongestiva
Na temelju kliničkih podataka u odraslih i pedijatrijskih bolesnika ne očekuje se značajan učinak na odgovor u slučaju nesposobnosti pročišćavanja nosnih prolaza, kao što je slučaj kod mlađe djece kojoj curi nos, jer je izloženost glukagonu dostatna da proizvede približno maksimalan odgovor glukoze usprkos prehladi i/ili kongestiji nosa.
