Levofloksacin AptaPharma 5 mg/ml otopina za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Levofloksacin 5 mg/ml
Levofloksacin AptaPharma otopina za infuziju je indicirana za liječenje sljedećih infekcija u odraslih osoba (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1):
-
Akutni pijelonefritis i komplicirane infekcije mokraćnog sustava (vidjeti dio 4.4)
-
Kronični bakterijski prostatitis
-
Inhalacijski antraks: postekspozicijska profilaksa i liječenje (vidjeti dio 4.4)
U dolje navedenim infekcijama Levofloksacin AptaPharma se smije primjenjivati samo kada se upotreba drugih antimikrobnih lijekova, koji se obično preporučuju za liječenje ovih infekcija, ne smatra prikladnom za početak liječenja.
-
Izvanbolnički stečene pneumonije
-
Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva
Treba uzeti u obzir službene smjernice za odgovarajuću primjenu antibakterijskih lijekova.
Levofloksacin AptaPharma se primjenjuje sporom intravenskom infuzijom jednom ili dva puta dnevno. Doziranje ovisi o vrsti i težini infekcije te osjetljivosti uzročnika za kojeg se pretpostavlja da je uzrokovao infekciju. Nakon inicijalnog liječenja intravenskim oblikom lijeka Levofloksacin AptaPharma, liječenje je
moguće završiti odgovarajućim peroralnim oblikom lijeka sukladno sažetku opisa svojstava lijeka za filmom obložene tablete i sukladno prikladnosti za pojedinog bolesnika. S obzirom na bioekvivalentnost parenteralnih i peroralnih oblika, može se primijeniti ista doza.
Doziranje
Za Levofloksacin AptaPharma infuziju mogu se preporučiti sljedeće doze:
Doziranje u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 50 ml/min)
| Indikacija | Dnevno doziranje(prema težini infekcije) | Ukupno trajanje liječenja1(prema težini infekcije) |
| Izvanbolnički stečena pneumonija | 500 mg jedanput ili dvaput na dan | 7 – 14 dana |
| Akutni pijelonefritis | 500 mg jedanput na dan | 7 – 10 dana |
| Komplicirane infekcije mokraćnog sustava | 500 mg jedanput na dan | 7 – 14 dana |
| Kronični bakterijski prostatitis | 500 mg jedanput na dan | 28 dana |
| Komplicirane infekcije kože imekog tkiva | 500 mg jedanput ili dvaput na dan | 7 – 14 dana |
| Inhalacijski antraks | 500 mg jedanput na dan | 8 tjedana |
1 Trajanje liječenja uključuje intravensko plus peroralno liječenje. Prelazak s intravenskog na peroralno liječenje ovisi o kliničkoj situaciji, ali je obično 2 do 4 dana.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina ≤ 50 ml/min)
| Način doziranja | |||
| 250 mg/24 h | 500 mg/24 h | 500 mg/12 h | |
| Klirens kreatinina | prva doza: 250 mg | prva doza: 500 mg | prva doza: 500 mg |
| 50 – 20 ml/min | zatim: 125 mg/24 h | zatim: 250 mg/24 h | zatim: 250 mg/12 h |
| 19 – 10 ml/min | zatim: 125 mg/48 h | zatim: 125 mg/24 h | zatim: 125 mg/12 h |
| < 10 ml/min (uključujućihemodijalizu i CAPD)1 | zatim: 125 mg/48 h | zatim:125 mg/24 h | zatim: 125 mg/24 h |
1Nakon hemodijalize ili kontinuirane ambulantne peritonejske dijalize (engl. continuous ambulatory peritoneal dialysis, CAPD) nisu potrebne dodatne doze.
Za doze koje nisu 500 mg, na tržištu mogu biti dostupni prikladniji lijekovi koji sadrže levofloksacin.
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu, jer se u jetri ne metaboliziraju znatnije količine levofloksacina i lijek se uglavnom izlučuje bubrezima.
Starije osobe
U starijih bolesnika nije potrebno prilagođavati dozu, osim one koja je potrebna a obzirom na bubrežnu funkciju (vidjeti dio 4.4 „Tendinitis i ruptura tetiva“ i „Produljenje QT intervala“).
Pedijatrijska populacija
Levofloksacin AptaPharma je kontraindiciran u djece i adolescenata u razvoju (vidjeti dio 4.3). Način primjene
Levofloksacin AptaPharma otopina za infuziju namijenjen je isključivo za sporu intravensku infuziju; primjenjuje se jednom ili dva puta dnevno. Vrijeme trajanja infuzije mora biti najmanje 60 minuta za 500 mg Levofloksacin AptaPharma otopine za infuziju (vidjeti dio 4.4). U slučaju da se koristi samo polovica vrećice otopine (250 mg levofloksacina/50 ml), vrijeme infuzije mora biti najmanje 30 minuta.
Za inkompatibilnosti vidjeti dio 6.2, a za kompatibilnost s drugim infuzijskim otopinama vidjeti dio 6.6.
Levofloksacin AptaPharma otopina za infuziju se ne smije primjenjivati:
-
u bolesnika preosjetljivih na levofloksacin ili na bilo koji drugi kinolon ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1,
-
u bolesnika s epilepsijom,
-
u bolesnika koji u anamnezi imaju poremećaje tetiva povezane s primjenom fluorokinolona,
-
u djece i adolescenata u razvoju,
-
u trudnoći,
-
u dojilja.
Primjenu levofloksacina treba izbjegavati u bolesnika koji su prije imali ozbiljne nuspojave kad su se primjenjivali lijekovi koji sadrže kinolon ili fluorokinolon (vidjeti dio 4.8). Liječenje tih bolesnika levofloksacinom se smije započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti te nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika (vidjeti također dio 4.3).
Rizik od rezistencije
Za meticilin rezistentni S. aureus je vrlo vjerojatno da posjeduje križnu rezistenciju na fluorokinolone, uključujući levofloksacin. Zbog toga se levofloksacin ne preporučuje za liječenje potvrđene ili suspektne MRSA infekcije, osim u slučajevima kada laboratorijski rezultati daju potvrdu osjetljivosti mikroorganizma na levofloksacin (i najčešće preporučeni antimikrobni lijekovi za liječenje MRSA infekcije se smatraju neodgovarajućim).
Rezistencija na fluorokinolone u E. coli, najčešćeg uzročnika infekcija mokraćnog sustava, je različita unutar Europske Unije. Liječnicima se savjetuje da uzmu u obzir lokalnu prevalenciju rezistencije kod E. coli na fluorokinolone.
Inhalacijski antraks
Primjena lijeka u ljudi se temelji na in vitro podacima o osjetljivosti Bacillus anthracis i eksperimentalnim
podacima na životinjama zajedno s ograničenim podacima iz ispitivanja na ljudima. Tijekom liječenja liječnik treba uzeti u obzir nacionalni i/ili internacionalni konsenzus o liječenju antraksa.
Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne nuspojave
U bolesnika koji primaju kinolone i fluorokinolone zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite organske sustave, a ponekad istodobno i više njih (mišićno-koštani, živčani, psihijatrijski i osjetilni poremećaji), bez obzira na dob bolesnika i prethodno prisutne čimbenike rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne nuspojave primjenu levofloksacina treba odmah prekinuti, a bolesnicima
savjetovati da se obrate liječniku koji im je propisao lijek.
Trajanje infuzije
Trebalo bi se pridržavati preporučenog vremena trajanja infuzije od najmanje 60 minuta za 500 mg Levofloksacin AptaPharma otopine za infuziju (vidjeti dio 4.2). Poznato je da se tijekom infuzije ofloksacina može razviti tahikardija i prolazni pad krvnog tlaka. U rijetkim slučajevima, kao posljedica izrazitog pada krvnoga tlaka može doći do cirkulatornog kolapsa. Ukoliko tijekom infuzije levofloksacinom (L-izomer ofloksacina) dođe do primjetnog pada krvnoga tlaka, infuziju treba odmah prekinuti.
Tendinitis i ruptura tetiva
Tendinitis i ruptura tetive (osobito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i nakon samo 48 sati od početka liječenja kinolonima i fluorokinolonima, a njihov je nastanak zabilježen čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja. Rizik od tendinitisa i rupture tetive povećan je u starijih bolesnika,
bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, bolesnika s presađenim solidnim organima, bolesnika koji primaju dnevnu dozu lijeka od 1000 mg i onih koji se istodobno liječe kortikosteroidima. Stoga se istodobna primjena kortikosteroida mora izbjegavati.
Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolnog oticanja, upale) treba prekinuti liječenje levofloksacinom i razmotriti drugu mogućnost liječenja. Zahvaćeni(e) ud(ove) treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom).
Ako se pojave znakovi tendinopatije, ne smiju se primjenjivati kortikosteroidi.
Mioklonus
Prijavljeni su slučajevi mioklonusa kod pacijenata koji primaju levofloksacin (vidjeti odjeljak 4.8). Rizik od mioklonusa je povećan kod starijih pacijenata i kod pacijenata s oštećenjem bubrega ako se doza levofloksacina ne prilagodi klirensu kreatinina. Pri prvoj pojavi mioklonusa treba odmah prekinuti primjenu levofloksacina i započeti odgovarajuće liječenje.
Bolest povezana s Clostridioides difficile
Proljev, posebice ako je težak, dugotrajan i/ili krvav, tijekom ili nakon liječenja levofloksacinom (uključujući i nekoliko tjedana nakon liječenja), može biti simptom bolesti povezane s primjenom antibiotika i uzrokovane bakterijom Clostridioides difficile (engl. Clostridioides difficile-Associated Disease, CDAD). CDAD može varirati po težini od blage do po život opasne, od koje je najteži oblik pseudomembranozni kolitis (vidjeti dio 4.8). Zato je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika u kojih se razvije ozbiljan proljev tijekom ili nakon liječenja levofloksacinom. Ukoliko se posumnja ili potvrdi CDAD, liječenje levofloksacinom treba odmah prekinuti i bez odgode započeti odgovarajuće liječenje. Antiperistaltici su kontraindicirani u ovoj kliničkoj situaciji.
Bolesnici skloni epileptičkim napadajima
Kinoloni mogu smanjiti konvulzivni prag i potaknuti napadaje. Levofloksacin je kontraindiciran u bolesnika s epilepsijom u anamnezi (vidjeti dio 4.3), a kao i kod primjene drugih kinolona, potreban je krajnji oprez u
bolesnika sklonih konvulzijama ili kod istodobnog liječenja djelatnim tvarima koje snižavaju prag cerebralnih napadaja kao npr. teofilin (vidjeti dio 4.5). U slučaju pojave konvulzija (vidjeti dio 4.8), liječenje
levofloksacinom treba prekinuti.
Bolesnici s nedostatkom G-6- fosfat dehidrogenaze
Bolesnici s latentnim ili postojećim nedostatkom aktivnosti enzima glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze, mogu biti skloni hemolitičkim reakcijama kada se liječe kinolonima. Stoga, ako levofloksacin treba primjenjivati u ovih bolesnika, moraju se nadzirati zbog moguće pojave hemolize.
Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega
Budući da se levofloksacin izlučuje uglavnom preko bubrega, dozu Levofloksacina AptaPharma treba prilagoditi u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.2).
Reakcije preosjetljivosti
Levofloksacin može uzrokovati ozbiljne reakcije preosjetljivosti, potencijalno sa smrtnim ishodom (npr. angioedem pa sve do anafilaktičkog šoka), ponekad već nakon prve doze (vidjeti dio 4.8). Bolesnici odmah moraju prekinuti liječenje i obratiti se svom liječniku ili liječniku hitne službe koji će poduzeti odgovarajuće mjere hitnog liječenja.
Teške kožne nuspojave
Teške kožne nuspojave (engl. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujuči toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN; poznatu i kao Lyellov sindrom), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti po život opasne ili fatalne, su zabilježene kod primjene levofloksacina (vidjeti dio 4.8). U trenutku propisivanja terapije, bolesnike treba
savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija, te ih pomno pratiti. Ako se pojave znakovi ili simptomi koji upućuju na te reakcije, liječenje levofloksacinom treba odmah prekinuti te razmotriti zamjensko liječenje. Ako je na primjenu levofloksacina bolesnik razvio ozbiljnu reakciju poput SJS-a, TEN-a, DRESS-a ili AGEP-a, ni u jednom trenutku se u ovih bolesnika ne smije ponovno započeti liječenje levofloksacinom.
Disglikemija
Kao i kod svih kinolona, prijavljeni su poremećaji glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju, javljajući se češće u starijih osoba, obično u bolesnika s dijabetesom koji se istodobno liječe oralnim
hipoglikemicima (npr. glibenklamidom) ili inzulinom. Prijavljeni su i slučajevi hipoglikemične kome. U bolesnika s dijabetesom preporučuje se pažljivo praćenje glukoze u krvi (vidjeti dio 4.8).
Liječenje Levofloksacinom AptaPharma se mora odmah prekinuti ako bolesnik prijavi poremećaj glukoze u krvi te se mora razmotriti zamjenska antibakterijska terapija koja ne uključuje fluorokinolone.
Prevencija fotosenzibilizacije
Zabilježena je fotosenzibilizacija pri primjeni levofloksacina (vidjeti dio 4.8). Bolesnicima se preporučuje da se nepotrebno ne izlažu jakom sunčevom svjetlu ili umjetnim UV-zrakama (npr. lampe koje emitiraju sunčane zrake, solarij) tijekom liječenja i 48 sati nakon prekida liječenja, kako bi se spriječila fotosenzibilizacija.
Bolesnici liječeni antagonistima vitamina K
Zbog mogućeg povećanja vrijednosti koagulacijskih testova (PT/INR) i/ili krvarenja u bolesnika liječenih levofloksacinom u kombinaciji s antagonistima vitamina K (npr. varfarin), treba kontrolirati koagulacijske vrijednosti kod istovremene primjene ovih lijekova (vidjeti dio 4.5).
Psihotične reakcije
U bolesnika koji uzimaju kinolone, uključujući levofloksacin, zabilježene su psihotične reakcije. U vrlo
rijetkim slučajevima one su napredovale do suicidalnih misli i samougrožavajućih ponašanja – ponekad nakon samo jedne doze levofloksacina (vidjeti dio 4.8). Ako se u bolesnika pojave takve reakcije, kod prvih znakova ili simptoma tih reakcija, primjenu levofloksacina se mora odmah prekinuti, a bolesnika se mora uputiti da se za savjet obrate svom liječniku. Mora se razmotriti zamjenska antibakterijska terapija koja ne uključuje fluorokinolone i poduzeti odgovarajuće mjere. Oprez se preporučuje ako se levofloksacin primjenjuje u
psihotičnih bolesnika ili bolesnika koji u povijesti bolesti imaju psihijatrijsku bolest.
Produljenje QT intervala
Oprez je potreban kod primjene fluorokinolona, uključujući levofloksacin, u bolesnika s poznatim čimbenicima za produljenje QT intervala kao što su na primjer:
-
urođeni sindrom dugog QT intervala
-
istovremena primjena lijekova za koje se zna da produljuju QT interval (npr. antiaritmici skupine IA i III, triciklički antidepresivi, makrolidi, antipsihotici)
-
nekorigirani poremećaj ravnoteže elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija)
-
srčana bolest (kao npr. zatajenje srca, infarkt miokarda, bradikardija)
Starije osobe i žene mogu biti osjetljivije na lijekove koji produljuju QT interval. Stoga se mora paziti kod primjene fluorokinolona, uključujući levofloksacin, u ovim populacijama (vidjeti dio 4.2 Starije osobe, 4.5, 4.8 i 4.9).
Periferna neuropatija
Zabilježeni su slučajevi senzorne ili senzorimotoričke polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, disesteziju ili slabost u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone. Bolesnike koji se liječe levofloksacinom se mora savjetovati da prije nastavka liječenja obavijeste svog liječnika ako se pojave
simptomi neuropatije kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost ili slabost, kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8).
Hepatobilijarni poremećaji
Prijavljeni su slučajevi nekroze jetre sve do po život opasnog zatajenja jetre kod primjene levofloksacina, prvenstveno u bolesnika s postojećom teškom bolesti, npr. sepsom (vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba savjetovati da prekinu liječenje i obrate se svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi bolesti jetre, kao što su anoreksija, žutica, tamni urin, svrbež ili osjetljivi abdomen.
Pogoršanje mijastenije gravis
Fluorokinoloni, uključujući i levofloksacin, imaju aktivnost neuromuskularnog blokatora i mogu uzrokovati slabost mišića u bolesnika s mijastenijom gravis. Ozbiljne nuspojave nakon stavljanja lijeka u promet, uključujući smrtne ishode i potrebu za pomoć pri disanju su bile prijavljene kod bolesnika s mijastenijom gravis. Levfloksacin se ne preporučuje u bolesnika s poznatom mijastenijom gravis u anamnezi.
Poremećaji vida
Ako vid počne slabiti ili se primijete bilo kakvi učinci na očima, bolesnik bi se odmah trebao savjetovati s oftalmologom (vidjeti dijelove 4.7 i 4.8).
Superinfekcija
Primjena levofloksacina, posebno ako je dugotrajna, može rezultirati prekomjernim rastom neosjetljivih mikroorganizama. Ako tijekom liječenja dođe do superinfekcije, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.
Interakcija s laboratorijskim testovima
U bolesnika koji se liječe levofloksacinom, rezultati pretraga određivanja opijata u urinu mogu biti lažno pozitivni. Možda će biti potrebno potvrditi pozitivne rezultate pretraga sa specifičnijim metodama za
potvrđivanje opijata.
Levofloksacin može inhibirati rast Mycobacterium tuberculosis i stoga može dati lažno negativne rezultate bakterioloških testova prilikom postavljanja dijagnoze tuberkuloze.
Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska
U epidemiološkim ispitivanjima prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebice u starijih bolesnika, i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorokinolona. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i
regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.8).
Stoga se fluorokinoloni smiju primjenjivati samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika i nakon
razmatranja drugih mogućnosti liječenja u bolesnika s aneurizmatskom bolesti ili s urođenom bolesti srčanih zalistaka u obiteljskoj anamnezi, ili u bolesnika kojima je prethodno dijagnosticirana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka, ili u prisutnosti drugih čimbenika rizika ili predisponirajućih stanja:
-
za aneurizmu i disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji
vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom, Ehlers-Danlosov sindrom, Turnerov sindrom, Behcetova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno
-
za aneurizmu i disekciju aorte (npr. krvožilni poremećaji kao što su Takayasuov arteritis ili arteritis divovskih stanica ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno
-
za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).
Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture može biti povećan i u bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.
U slučajevima iznenadne boli u abdomenu, prsištu ili leđima, bolesnike je potrebno savjetovati da se odmah obrate liječniku u hitnoj medicinskoj službi.
Bolesnike je potrebno savjetovati da potraže hitnu medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.
Akutni pankreatitis
U bolesnika koji uzimaju levofloksacin može se uočiti akutni pankreatitis. Bolesnike treba upoznati s karakterističnim simptomima akutnog pankreatitisa. Bolesnici koji osjete mučninu, malaksalost,
nelagodu u trbuhu, akutnu bol u trbuhu ili povraćaju trebaju imati hitnu liječničku procjenu. Ako se sumnja na akutni pankreatitis, treba prekinuti primjenu levofloksacina; ako se potvrdi, levofloksacin se ne smije ponovno započeti. Potreban je oprez u bolesnika s pankreatitisom u anamnezi (vidjeti dio 4.8).
Poremećaji krvi
Tijekom liječenja levofloksacinom se može razviti zatajenje koštane srži, uključujući leukopeniju,
neutropeniju, pancitopeniju, hemolitičku anemiju, trombocitopeniju, aplastičnu anemiju ili agranulocitozu (vidjeti dio 4.8). Ako se posumnja na bilo koji od ovih poremećaja krvi, treba pratiti krvnu sliku. U slučaju abnormalnih rezultata, treba razmotriti prekid liječenja levofloksacinom.
Levofloksacin AptaPharma sadrži natrij
Ovaj lijek sadrži 354 mg natrija na 100 ml otopine, što odgovara 17,7 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Učinci drugih lijekova na Levofloksacin AptaPharma
Teofilin, fenbufen ili slični nesteroidni protuupalni lijekovi
U kliničkom ispitivanju nisu utvrđene farmakokinetičke interakcije levofloksacina s teofilinom. Međutim, može doći do naglašenog snižavanja cerebralnog praga za epileptičke napadaje kada se kinoloni primjenjuju paralelno s teofilinom, nesteroidnim protuupalnim lijekovima i drugim tvarima koje snizuju prag za napadaje. Koncentracije levofloksacina bile su oko 13 % više u prisutnosti fenbufena nego kad se levofloksacin primjenjivao sam.
Probenecid i cimetidin
Probenecid i cimetidin su imali statistički značajan učinak na eliminaciju levofloksacina. Bubrežni klirens levofloksacina bio je smanjen cimetidinom (24 %) i probenecidom (34 %). To je zato što obje djelatne tvari imaju sposobnost blokiranja bubrežne tubularne sekrecije levofloksacina.
Međutim, pri dozama ispitanim u ispitivanju nije vjerojatno da će dobivene statistički značajne kinetičke razlike biti od kliničke važnosti.
Potreban je oprez kada se levofloksacin istodobno primjenjuje s djelatnim tvarima koje utječu na bubrežnu tubularnu sekreciju, poput probenecida i cimetidina, osobito u bolesnika s oštećenjem bubrega.
Ostali važni podaci
Kliničko -farmakološka ispitivanja pokazala su da, u klinički značajnoj mjeri, nema utjecaja na
farmakokinetiku levofloksacina kada se levofloksacin primjenjuje zajedno sa sljedećim lijekovima: kalcijev karbonat, digoksin, glibenklamid i ranitidin.
Učinak Levofloksacina AptaPharma na druge lijekove
Ciklosporin
Poluvijek ciklosporina bio je produžen za 33 % kada je primjenjivan istodobno s levofloksacinom.
Antagonisti vitamina K
Povećanje parametara koagulacije (PT/INR) i/ili krvarenje , koje može biti ozbiljno, zabilježeno je u bolesnika koji su liječeni levofloksacinom u kombinaciji s antagonistima vitamina K (npr.
varfarinom). Stoga je potrebno pratiti parametre koagulacije u bolesnika liječenih antagonistima vitamina K (vidjeti dio 4.4).
Lijekovi za koje je poznato da produljuju QT-interval
Levofloksacin se, kao i ostali fluorokinolini, mora koristiti s oprezom u bolesnika koji primaju lijekove za koje je poznato da produljuju QT-interval (npr. antiaritmici skupine IA i III, triciklički antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (vidjeti dio 4.4 Produljenje QT intervala).
Ostale relevantne informacije
U ispitivanju farmakokinetičke interakcije, levofloksacin nije utjecao na farmakokinetiku teofilina (koji je probni supstrat za CYP1A2), što ukazuje da levofloksacin nije inhibitor CYP1A2.
Trudnoća
Podaci o primjeni levofloksacina u trudnica su ograničeni. Ispitivanja levofloksacina na životinjama
ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju (vidjeti dio 5.3). Međutim, zbog nedostatka podataka kod ljudi i zbog toga što eksperimentalni podaci ukazuju na rizik od oštećenja hrskavice koja nosi težinu organizma u razvoju uzrokovanog fluorokinolonima, levofloksacin se ne smije koristiti u trudnica (vidjeti dijelove 4.3 i 5.3).
Dojenje
Primjena Levoflaksacina AptaPharma je kontraindicirana u dojilja. Nema dovoljno podataka o izlučivanju levofloksacina u majčino mlijeko; međutim ostali se fluorokinoloni izlučuju u majčino mlijeko.
Zbog nedostatka podataka kod ljudi i zbog toga što eksperimentalni podaci ukazuju na rizik od oštećenja hrskavice koja nosi težinu organizma u razvoju uzrokovanog fluorokinolonima, levofloksacin se ne smije koristiti u dojilja (vidjeti dijelove 4.3 i 5.3).
Plodnost
Levofloksacin nije uzrokovao oštećenje plodnosti ili reproduktivne sposobnosti u štakora.
Levofloksacin AptaPharma ima blagi ili umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Neke nuspojave (npr. omaglica/vrtoglavica, pospanost, smetnje vida,) mogu oslabiti bolesnikovu sposobnost koncentracije i reakcije te stoga mogu predstavljati rizik u situacijama kada su te sposobnosti od posebne važnosti (npr. vožnja automobilom ili upravljanje strojevima).
Informacije navedene u nastavku temelje se na podacima iz kliničkih ispitivanja provedenih na više od 8300 bolesnika i na opsežnom iskustvu nakon stavljanja lijeka u promet.
Učestalosti navedene u tablici definirane su prema sljedećoj konvenciji: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti. Tablica nuspojava
| Klasifikacija organskih sustava | Često(≥1/100 i <1/10) | Manje često(≥ 1/1000 i < 1/100) | Rijetko(≥ 1/10 000 i < 1/1000) | Nepoznato (nemože se procijenitiiz dostupnih podataka) |
| Infekcije i infestacije | gljivična infekcija uključujući infekciju kandidom, rezistencija patogena | |||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | leukopenija, eozinofilija | trombocitopenija, neutropenija | zatajenje koštane srži uključujućiaplastičnu anemiju, pancitopenija, agranulocitoza,hemolitička anemija | |
| Poremećaji imunološkog sustava | angioedem, preosjetljivost (vidjeti dio 4.4) | anafilaktički šoka, anafilaktoidni šoka (vidjeti dio 4.4) | ||
| Endokrini poremećaji | sindrom neodgovarajućeglučenja antidiuretskog hormona (engl.Syndrome of inappropriate secretion of antidiuretic hormone,SIADH) | |||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | anoreksija | hipoglikemija, osobito u bolesnika s dijabetesom, hipoglikemijska koma(vidjeti dio 4.4) | hiperglikemija (vidjeti dio 4.4) |
| Psihijatrijski poremećaji* | nesanica | anksioznost, konfuzno stanje, nervoza | psihotične reakcije (s npr. halucinacijama, paranojom), depresija agitacija,neuobičajeni snovi, noćne more,delirij | psihotični poremećaji sasamougrožavajućim ponašanjem uključujući suicidalne ideje ili pokušaj suicida (vidjeti dio 4.4), manija,napadaj panike | |
| Poremećaji živčanog sustava1 | glavobolja, omaglica | somnolencija, tremor, disgeuzija | konvulzije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4), parestezija,poremećaj pamćenja | perifernasenzorička neuropatija (vidjeti dio 4.4),perifernasenzomotorička neuropatija (vidjeti dio 4.4),parozmija uključujući anozmiju, diskinezija, ekstrapiramidalni poremećaj, ageuzija, sinkopa,benigna intrakranijalna hipertenzija,mioklonus, neuralgija | |
| Poremećaji oka* | smetnje vida poput zamagljenog vida (vidjeti dio 4.4) | prolazni gubitak vida (vidjeti dio 4.4),uveitis | |||
| Poremećaji uha i labirinta | vrtoglavica | tinitus | gubitak sluha, oštećenje sluha | ||
| SrčaniPoremećaji** | tahikardija, palpitacije | ventrikularna tahikardija koja može dovesti do srčanog zastoja, ventrikularna aritmija itorsade de pointes(prijavljeno pretežno kod pacijenata sfaktorima rizika za produljenje QT intervala), produljeni QT interval na elektrokardiogramu(vidjeti dijelove 4.4 | |||
| 9 | H A L M E D06 - 11 - 2025O D O B R E N O | ||||
| i 4.9) | |||||
| Krvožilni poremećaji** | odnosi se jedino na i.v. primjenu:flebitis | hipotenzija | |||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | dispneja | bronhospazam, alergijski pneumonitis | |||
| Poremećaji probavnog sustava | proljev, povraćanje, mučnina | bol u abdomenu, dispepsija, vjetrovi, konstipacija | proljev – hemoragijski koji u vrlo rijetkimslučajevima može ukazivati na enterokolitis, uključujući pseudomembranski kolitis (vidjeti dio 4.4),pankreatitis (vidjeti dio 4.4) | ||
| Poremećajijetre i žuči | povišeni jetrenienzimi (ALT/AST,alkalna fosfataza, GGT) | povišeni bilirubin ukrvi | žutica i teškooštećenje jetre, uključujući smrtne slučajeve s akutnim zatajenjem jetre, prvenstveno ubolesnika s teškim osnovnim bolestima (vidjeti dio 4.4)hepatitis | ||
| Poremećaji kožei potkožnog tkiva | osip, pruritus, urtikarija, hiperhidroza | reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) (vidjeti dio 4.4),fiksno izbijanje kožnih promjena uzrokovanih lijekom | toksična epidermalna nekroliza,Stevens-Johnsonov sindrom, multiformni eritem, fotosenzitivna reakcija (vidjeti dio 4.4),leukocitoklastički vaskulitis, stomatitis, hiperpigmentacija kože,akutna generaliziranaegzantematozna pustuloza (AGEP) | ||
| Poremećajimišićno-koštanog sustava ivezivnog tkiva | artralgija,mialgija | poremećaji tetiva(vidjeti dijelove 4.3 i 4.4) uključujući tendinitis (npr.Ahilove tetive),mišićna slabost koja | rabdomioliza,ruptura tetive (npr. Ahilove tetive) (vidjeti dijelove 4.3i 4.4), ruptura ligamenta, | ||
| 10 | H A L M E D06 - 11 - 2025O D O B R E N O | ||||
| može biti od posebne | ruptura mišića, | |||
| važnosti kod bolesnika | artritis | |||
| s mijastenijom gravis | ||||
| (vidjeti dio 4.4) | ||||
| Poremećaji | povišeni kreatinin u | akutno zatajenje | ||
| bubrega i | krvi | bubrega (npr. zbog | ||
| mokraćnog | intersticijskog | |||
| sustava | nefritisa) | |||
| Opći | odnosi se jedino | astenija | pireksija | bol (uključujući bol |
| poremećaji | na i.v. primjenu: | u leđima, prsnom | ||
| i reakcije na | reakcija na | košu i udovima) | ||
| mjestu | mjestu infuzije | |||
| primjene | (bol, crvenilo) |
aAnafilaktičke i anafilaktoidne reakcije mogu se ponekad pojaviti čak i nakon prve doze
bMukokutane reakcije se ponekad mogu pojaviti čak i nakon prve doze
Druge nuspojave povezane s primjenom fluorokinolona uključuju:
- napade porfirije u bolesnika s porfirijom.
*Vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju nekoliko organskih sustava i osjetila, a ponekad i više njih istodobno (uključujući reakcije poput tendinitisa, rupture tetive, artralgije, boli u ekstremitetima, poremećaja hodanja, neuropatije povezane s parastezijom i neuralgijom, umora, psihijatrijskih simptoma (uključujući poremećaje spavanja, anksioznost, napadaje panike, depresiju i suicidalne ideje), poremećaj pamćenja i koncentracije, i oštećenja sluha, vida, okusa i njuha) zabilježeni su u povezanosti s primjenom kinolona i fluorokinolona u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika (vidjeti dio 4.4).
** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U skladu s toksikološkim ispitivanjima na životinjama ili kliničko-farmakološkim ispitivanjima provedenim na supraterapijskim dozama, najvažniji znakovi koji se mogu očekivati nakon akutnog predoziranja
Levofloksacin AptaPharma otopinom za infuziju su simptomi središnjeg živčanog sustava kao što su konfuzija, omaglica, poremećaji svijesti i konvulzije te produljenje QT intervala.
Učinci na središnji živčani sustav, uključujući stanje konfuzije, konvulzije, mioklonus, halucinacije i tremor, uočeni su u praćenju nakon stavljanja lijeka u promet.
U slučaju predoziranja, treba provesti simptomatsko liječenje. Treba provesti EKG praćenje zbog mogućnosti produljenja QT intervala. Hemodijaliza, uključujući peritonealnu dijalizu i kontinuiranu ambulantnu
peritonealnu dijalizu (CAPD), nije učinkovita u uklanjanju levofloksacina iz tijela. Ne postoji specifični antidot.
Farmakološka svojstva - Levofloksacin 5 mg/ml
Farmakoterapijska skupina: antibakterijski lijekovi za sistemsku primjenu, fluorokinoloni, ATK oznaka: J01MA12
Levofloksacin je sintetski antibiotik iz skupine fluorokinolona i to S (-) enantiomer racemične djelatne tvari ofloksacina.
Mehanizam djelovanja
Kao fluorokinolonski antibiotik, levofloksacin djeluje na kompleks DNA-DNA-giraze i na topoizomerazu IV.
Odnos farmakokinetike/farmakodinamike
Stupanj baktericidne aktivnosti levofloksacina ovisi o omjeru najveće koncentracije u serumu (Cmax) ili površine ispod krivulje (AUC) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIK).
Mehanizam rezistencije
Rezistencija na levofloksacin se može razviti postepeno putem mutacija ciljnog mjesta oba tipa II
topizomeraza, DNA girazi i topoizomerazi IV. Drugi mehanizmi rezistencije kao što su promjena barijere propusnosti (često kod Pseudomonas aeruginosa), kao i mehanizma efluks pumpi mogu utjecati na osjetljivost na levofloksacin.
Zabilježena je i križna rezistencija između levofloksacina i drugih fluorokinolona. Zbog mehanizma djelovanja, u pravilu ne postoji križna rezistencija između levofloksacina i antibiotika drugih farmakoterapijskih skupina.
Granične vrijednosti pri ispitivanju osjetljivosti
Kriterije za tumačenje minimalnih inhibitornih koncentracija (MIK) pri ispitivanju osjetljivosti utvrdio je European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing (EUCAST) za levofloksacin, a navedeni su ovdje: https://www.ema.europa.eu/documents/other/minimum-inhibitory-concentration-mic-breakpoints_en.xlsx
Uobičajeno osjetljive vrste
Aerobne Gram-pozitivne bakterije
Bacillus anthracis
Staphylococcus aureus osjetljiv na meticilin
Staphylococcus saprophyticus Streptococci, skupina C i G
Streptococcus agalactiae Streptococcus pneumoniae Streptococcus pyogenes
Aerobne Gram-negativne bakterije
Eikenella corrodens
Haemophilus influenzae
Haemophilus para-influenzae Klebsiella oxytoca
Moraxella catarrhalis Pasteurella multocida Proteus vulgaris
Providencia rettgeri
Anaerobne bakterije
Peptostreptococcus
Ostale
Chlamydophila pneumoniae Chlamydophila psittaci
Chlamydia trachomatis Legionella pneumophila
Mycoplasma pneumoniae Mycoplasma hominis Ureaplasma urealyticum
| Vrste kod kojih bi stečena rezistencija mogla predstavljati problem Aerobne Gram-pozitivne bakterijeEnterococcus faecalisStaphylococcus aureus rezistentan na meticilin# Koagulaza negativni Staphylococcus spp. |
| Aerobne Gram-negativne bakterijeAcinetobacter baumannii Citrobacter freundii Klebsiella aerogenesEnterobacter cloacae Escherichia coli Klebsiella pneumoniae Morganella morganii Proteus mirabilisProvidencia stuartii Pseudomonas aeruginosa Serratia marcescens |
| Anaerobne bakterijeBacteroides fragilisInherentno rezistentni sojeviAerobne Gram-pozitivne bakterijeEnterococcus faecium |
# Vrlo je vjerojatno da meticilin rezistentni S. aureus posjeduje križnu rezistenciju na fluorokinolone, uključujući levofloksacin.
Apsorpcija
Peroralno primijenjen levofloksacin se apsorbira brzo i gotovo u potpunosti s postizanjem vršne koncentracije u plazmi unutar 1 – 2 sata. Apsolutna bioraspoloživost je 99 – 100 %.
Hrana ima mali učinak na apsorpciju levofloksacina.
Stanje dinamičke ravnoteže postiže se unutar 48 sati u režimu doziranja 500 mg jednom ili dva puta dnevno.
Distribucija
Približno 30 – 40 % levofloksacina se veže na proteine u serumu.
Srednja vrijednost volumena distribucije levofloksacina iznosi približno 100 l, nakon jednokratne i ponovljenih doza od 500 mg, što ukazuje na opsežnu distribuciju u tjelesna tkiva.
Prodiranje u tkiva i tjelesne tekućine
Pokazalo se da levofloksacin prodire u bronhalnu sluznicu, u tekućinu koja oblaže epitel, u alveolarne makrofage, plućno tkivo, kožu (tekućinu u mjehurićima), tkivo prostate i urin. Međutim, levofloksacin slabo prodire u cerebrospinalnu tekućinu.
Biotransformacija
Levofloksacin se metabolizira u vrlo malom opsegu, a njegovi metaboliti su dezmetil-levofloksacin i
levofloksacin-N-oksid. Ovi metaboliti čine < 5 % doze i izlučuju se urinom. Levofloksacin je stereokemijski stabilan i ne podliježe kiralnoj inverziji.
Eliminacija
Nakon peroralne i intravenske primjene levofloksacina, relativno se sporo eliminira iz plazme (t½: 6 – 8 sati). Izlučuje se prvenstveno putem bubrega (> 85 % primijenjene doze).
Srednja vrijednost ukupnog prosječnog prividnog klirensa levofloksacina iz tijela nakon primjene jednokratne doze od 500 mg iznosila je 175 +/– 29,2 ml/min.
Nema velikih razlika u farmakokinetici levofloksacina nakon intravenske ili peroralne primjene, što upućuje da su peroralni i intravenski putevi primjene lijeka međusobno zamjenjivi.
Linearnost
Levofloksacin u rasponu od 50 do 1000 mg prati linearnu farmakokinetiku. Posebne populacije
Ispitanici s oštećenom funkcijom bubrega
Oštećenje funkcije bubrega utječe na farmakokinetiku levofloksacina. Sa smanjenjem bubrežne funkcije smanjuju se bubrežna eliminacija i klirens, a poluvrijeme eliminacije se produljuje, kako je prikazano u donjoj tablici:
Farmakokinetika kod oštećene funkcije bubrega nakon jednokratne doze od 500 mg
| Clcr [ml/min] | < 20 | 20 – 49 | 50 – 80 |
| ClR [ml/min] | 13 | 26 | 57 |
| tl/2 [h] | 35 | 27 | 9 |
Stariji ispitanici
Nema značajnijih razlika u farmakokinetici levofloksacina u mlađih i starijih ispitanika, osim onih povezanih s razlikama u klirensu kreatinina.
Spolne razlike
Zasebne analize za muške i ženske ispitanike pokazale su male do zanemarive spolne razlike u farmakokinetici levofloksacina. Nema dokaza da su te razlike među spolovima klinički značajne.
Farmaceutski podaci - Levofloksacin 5 mg/ml
natrijev klorid
kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH) voda za injekcije
Inkopatibilnosti
Ovaj lijek se ne smije miješati s heparinom ili alkalnim otopinama (npr. natrijev hidrogenkarbonat). Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.
2 godine.
Levofloksacin AptaPharma otopinu za infuziju treba odmah upotrijebiti (unutar 3 sata) nakon perforacije gumenog čepa kako bi se spriječila bakterijska kontaminacija.
S mikrobiološkog stajališta, otopinu za infuziju treba odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.
Čuvati na temperaturi ispod 30 ºC. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Za uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka vidjeti dio 6.3.
Levofloksacin AptaPharma je pakiran u plastične infuzijske vrećice od 100 ml. Infuzijske vrećice su
opremljene jednom plastičnom cijevi za infuziju i jednim minitulip konektorom (izrađenim od polikarbonata s klorobutilnim čepom) ili konektorom na odvrtanje (izrađenim od polipropilena).
Jedna infuzijska vrećica s jednom dozom je zatvorena u višeslojnu zaštitnu foliju radi zaštite od vlage i svjetlosti. Vrećice s omotačem su pakirane u kutije.
Levofloksacin AptaPharma je dostupan kao:
-
500 mg levofloksacina u 100 ml otopine (infuzijska vrećica od 100 ml).
Pakiranja od 20 vrećica sa 100 ml otopine.
i druga rukovanja lijekom
Samo za jednokratnu primjenu.
Budući da je infuzijska otopina osjetljiva na svjetlost, ostavite infuzijsku vrećicu zatvorenu u višeslojnoj zaštitnoj foliji. Tijekom infuzije nije potrebna zaštita od svjetlosti.
Otopinu treba vizualno pregledati prije upotrebe. Smije se koristiti samo ako je otopina bistra, žuta do zelenkasto-žuta, praktički bez čestica.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Miješanje s drugim otopinama za infuziju:
Levofloksacin AptaPharma je kompatibilan sa sljedećim otopinama za infuziju:
-
9 mg/ml (0,9 %) otopina natrijevog klorida
-
50 mg/ml (5 %) otopina glukoze
-
25 mg/ml (2,5 %) glukoza u Ringerovoj otopini
-
Kombinirane otopine za parenteralnu prehranu (aminokiseline, glukoza, elektroliti).
Za inkompatibilnosti vidjeti dio 6.2.