Hypnomidate 2 mg/ml otopina za injekciju

Hypnomidate je namijenjen za indukciju opće anestezije.

Hypnomidate je indiciran za kratke, dijagnostičke zahvate ili za one koje se obavljaju ambulantno, kada je potreban brz oporavak bez rezidualnih učinaka.

Doziranje

Odrasli i djeca:

Doza od 0,3 mg/kg tjelesne mase, primijenjena intravenski pri indukciji anestezije, dovoljna za san koji traje 4-5 minuta.

Ova doza treba se individualno prilagoditi bolesniku i kliničkim učincima.

Budući da etomidat nema analgetički učinak, pri procedurama koje izazivaju bolne podražaje treba upotrijebiti prikladni analgetik, npr. 1-2 ml fentanila intravenski kroz 1-2 minute, prije primjene injekcije Hypnomidatea.

Hipnoza se može produljiti primjenom još jedne injekcije Hypnomidatea. Ne smije se prekoračiti ukupna količina od 3 ampule (30 mL) po proceduri.

Starije osobe

Starijim osobama treba dati jednostruku dozu od 0,15 - 0,2 mg/kg tjelesne mase, koju dalje treba individualno prilagodavati bolesniku i kliničkim učincima (vidjeti dio 4.4.).

Pedijatrijska populacija

U djece mlade od 15 godina dozu će možda trebati povisiti: ponekad je potrebno dozu povisiti za 30% preporučene doze za odrasle kako bi se postigla ista dubina i trajanje sna kao i kod odraslih.

Način primjene Intravenski.

Hypnomidate se primjenjuje polagano, intravenskim putem.

Lijek smije primijeniti isključivo liječnik koji je obučen za endotrahealnu intubaciju. Oprema za umjetno disanje mora biti dostupna.

Hypnomidate se može razrijediti s otopinom za infuziju natrijevog klorida ili otopinom za infuziju glukoze, ali nije kompatibilan sa sastojcima otopine za infuziju natrijevog laktata (Hartmannova otopina).

Miješanje s pankuronij bromidom može dovesti do nastanka laganih opalescencija te se iz tog razloga ove dvije otopine ne bi smjele miješati.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Upozorenja:

Kod bolesnika s cirozom jetre, te kod onih koji su već primili neuroleptike, opioide ili sedative, dozu etomidata treba smanjiti.

Hynomidate se smije primijeniti isključivo intravenski.

Tijekom indukcije opće anestezije s Hypnomidateom može doći do laganog i prolaznog pada krvnog tlaka zbog smanjenja otpora u perifernim krvnim žilama. Kod bolesnika u lošem općem stanju, za koje hipotenzija može biti štetna, treba poduzeti sljedeće mjere:

1. Tijekom indukcije bolesnika treba držati u ležećem položaju.

2. Osigurajte dobar intravenski pristup kako bi se mogao nadomještati volumen krvi u cirkulaciji.

3. Primijenite Hypnomidate polagano putem intravenske injekcije (npr. 10 ml u 1 minuti).

4. Izbjegavajte primjenu ostalih lijekova za indukciju ako je to moguće.

   Tijekom primjene Hypnomidatea oprema za reanimaciju treba stajati na dohvat ruke zbog zbrinjavanja respiratorne depresije i mogućnosti apneje.

   Pojedinačne indukcijske doze etomidata mogu dovesti do prolazne adrenalne insuficijencije i sniženih razina kortizola u serumu (vidjeti dio 5.1.). Kada postoji sumnja da bolesnik prolazi stanje ozbiljnog stresa, posebice se to odnosi na bolesnike s adrenokortikalnom disfunkcijom, potrebno je uzeti u obzir dodatak egzogenog kortizola. U ovakvim situacijama stimulacija nadbubrežne žlijezde adrenokortikotropnim hormonom (ACTH) nije od koristi.

   Etomidat je potrebno koristiti s oprezom u kritično bolesnih, uključujući bolesnike sa sepsom.

   HupotArebLu

   M E D

   Produljena supresija endogenog lučenja kortizola i aldosterona može nastati kao neposredna posljedica kontinuiranog infuzijskog davanja etomidata ili njegovog višekratnog davanja. Stoga

   Hypnomidatea za održavanje anestezije treba izbjegavati. U takvim situacijama stimulacija nadbubrežne žlijezde s ACTH nije od koristi. Međutim, kada se etomidat koristi za indukciju, postoperativni porast serumske razine kortizola koji se opažanakon indukcije tiopentonom odgođen je za otprilike 3-6 sati.

   Mogu se javiti spontani pokreti jedne ili više grupa mišića, naročito ako nije bila primijenjena premedikacija. Ovi pokreti pripisani su subkortikalnoj dezinhibiciji. Oni se u velikoj mjeri mogu spriječiti intravenskom primjenom malih doza fentanila s diazepamom 1-2 min prije indukcije Hypnomidateom.

   Mioklonus i bol na mjestu primjene injekcije, uključujući i vensku bol primijećeni su tijekom primjene Hypnomidatea, posebno kada je primijenjen injekcijom u malu venu. Oni se u velikoj mjeri mogu izbjeći intravenskom primjenom male doze odgovarajućeg opioida, npr. fentanila, 1 do 2 minute prije indukcije.

   Hypnomidate je potrebno koristiti s oprezom kod starijih bolesnika, s obzirom na to da postoji potencijalan rizik od smanjenja udarnog volumena srca, što je bilo primijećeno u slučajevima kada su korištene doze više od preporučenih (vidjeti dio 4.2.).

   U bolesnika koji nisu primili premedikaciju može doći do razvoja konvulzija.

   Oprez:

   Hypnomidate treba primijeniti intravenski polagano (npr. 10 ml tijekom 30-60 s).

   Hypnomidate sadrži propilenglikol (E 1520)

   1 ml otopine sadrži 362,6 mg propilenglikola, stoga je lijek potrebno primijeniti s oprezom u određenim skupinama bolesnika:

   • Primjena Hypnomidatea u dozi koja sadrži ≥ 1 mg/kg/dan propilenglikola istodobno s bilo kojim supstratom alkohol dehidrogenaze, kao što je etanol, može izazvati ozbiljne štetne učinke u novorođenčadi.

   • Primjena Hypnomidatea u dozi koja sadrži ≥ 50 mg /kg/dan propilenglikola istodobno s bilo kojim supstratom alkohol dehidrogenaze, kao što je etanol, može izazvati ozbiljne štetne učinke u djece mlađe od 5 godina.

   • Iako se nije pokazalo da propilenglikol uzrokuje reproduktivnu ili razvojnu toksičnost ni u životinja, ni u ljudi, može dospjeti do fetusa i pronađen je u mlijeku. Stoga, primjenu propilenglikola u lijeku Hypnomidate u dozi koja sadrži ≥ 50 mg/kg/dan propilenglikola u bolesnica koje su trudne ili doje treba razmotriti od slučaja do slučaja.

   • Kod primjene Hypnomidatea u dozi koja sadrži ≥ 50 mg/kg/dan propilenglikola u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre potreban je medicinski nadzor, budući da su prijavljeni razni štetni događaji koji se pripisuju propilenglikolu, kao što su disfunkcija bubrega (akutna tubularna nekroza), akutno zatajenje bubrega i disfunkcija jetre.

   • Doze Hypnomidatea koje sadrže više od 500 mg/kg/dan propilenglikola ne bi se trebale primjenjivati djeci mlađoj od 5 godina, a primjenu kod djece starije od 5 godina treba razmotriti od slučaja do slučaja. Kod primjene visokih doza ili dugotrajne primjene propilenglikola zabilježeni su razni štetni događaji, kao što su hiperosmolalnost, laktacidoza; disfunkcija bubrega (akutna tubularna nekroza), akutno zatajenje bubrega; kardiotoksičnost (aritmija, hipotenzija); poremećaji središnjeg živčanog sustava (depresija, koma, napadaji); respiratorna depresija, dispneja; disfunkcija jetre; hemolitička reakcija (intravaskularna hemoliza) i hemoglobinurija; ili disfunkcija više organskih sustava.

   Štetni događaji obično se povlače nakon prekidanja primjene propilenglikola, a u težim slučajevima nakon hemodijalize.

   Potreban je medicinski nadzor.

Neuroleptici, opioidi, sedativi i alkohol mogu pojačati hipnotički učinak etomidata.

Indukcija s etomidatom može biti popraćena blagim i prolaznim sniženjem perifernog otpora što može pojačati učinak drugih lijekova koji smanjuju krvni tlak.

Hypnomidate je farmakološki kompatibilan s mišićnim relaksansima, lijekovima za premedikaciju i inhalacijskim anesteticima koji se trenutno upotrebljavaju u kliničkoj praksi.

Utjecaj drugih lijekova na etomidat

Kod istovremene primjene etomidata i alfentanila zabilježeno je smanjenje poluvremena eliminacije etomidata na otprilike 29 minuta. Potreban je oprez kada se etomidat i alfentanil daju zajedno jer koncentracija etomidata može pasti ispod razine potrebne za hipnotsko djelovanje.

Ukupni klirens plazme i volumen distribucije etomidata je smanjen faktorom 2 do 3, bez promjene poluvremena eliminacije kod zajedničke primjene s intravenskim (i.v.) fentanilom. Kada se etomidat primjenjuje istovremeno s i.v. fentanilom, može biti potrebno smanjiti dozu etomidata.

Utjecaj etomidata na druge lijekove

Kod istovremene primjene etomidata i ketamina nema značajnog utjecaja na koncentraciju ketamina u plazmi, kao niti na farmakokinetske parametre ketamina ili njegovog glavnog metabolita, norketamina.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Sigurnost primjene u humanoj trudnoći nije ustanovljena. Kao i kod drugih lijekova, potrebno je procijeniti rizik primjene lijeka za plod u odnosu na korist liječenja prije nego što se lijek primjeni u trudnica. Hypnomidate se smije koristiti tijekom trudnoće samo ako potencijalna korist nadvladava rizik za fetus.

Tijekom anestezije lijekom Hypnomidate u porodiljstvu etomidat prolazi kroz posteljicu. Apgar ocjene novorođenčadi čije majke su primile Hypnomidate usporedive su s Apgar ocjenama novorođenčadi koja su rođena nakon primjene drugih hipnotika. Nakon što je majka primila Hypnomidate, kod novorođenčeta je opažen prolazni pad razina kortizola koji je trajao oko 6 sati. Ove snižene vrijednosti zadržale su se unutar normalnog raspona.

Dojenje

Etomidat je bio identificiran u majčinom mlijeku. Učinak etomidata na novorođenčad nije poznat. Dojenje se mora prekinuti tijekom liječenja i tijekom razdoblja od otprilike 24 sata nakon liječenja lijekom Hypnomidate.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama pokazala su da pri preporučenim dozama Hypnomidate nema učinka na plodnost (vidjeti dio 5.3.).

Etomidat značajno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Iako se normalan

stupanj reagiranja bolesnika može povratiti 30 do 60 minuta nakon buđenja, ne preporučuje se upravljanje vozilima ili rad sa strojevima barem 24 sata od primjene lijeka Hypnomidate.

Sigurnost Hypnomidatea procijenjena je u 812 ispitanika, koji su sudjelovali u 4 otvorena klinička ispitivanja u kojima je Hypnomidate korišten za indukciju opće anestezije. Ovi ispitanici su dobili najmanje jednu dozu Hypnomidatea nakon čega su sakupljani podaci o sigurnosti. Na temelju udruženih podataka iz ovih kliničkih ispitivanja najčešće prijavljene (postotak učestalosti ≥5%) nuspojave bile su diskinezija (10,3%) i venska bol (7,6%). Uključujući prethodno spomenute nuspojave, sljedeća tablica prikazuje nuspojave prijavljene uz primjenu Hypnomidatea u kliničkim ispitivanjima ili iz postmarketinškog iskustva.

Kategorije učestalosti prikazane su prema sljedećim smjernicama: vrlo često (≥ 1/10) često (≥ 1/100 do < 1/10), manje često (≥ 1/1 000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 to <1/1 000) vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka kliničkih ispitivanja).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Predoziranje etomidatom, primijenjenim putem bolusne injekcije, produbljuje san i može uzrokovati hipotenziju, smanjenje adrenokortikalne sekrecije, depresiju disanja ili čak arest disanja. Ako se javi arest disanja, potrebna je odgovarajuća potporna mjera disanju. Takoder se mogu javiti dezorijentacija i odgodeno budenje.

Liječenje

Preporučuju se opće potporne mjere i pomna opservacija. Dodatno može biti potrebno primijeniti

50-100 mg hidrokortizona (ne adrenokortikotropnog hormona [ACTH]) zbog depresije lučenja kortizola. Preporučuju se opće potporne mjere i pomna opservacija.