Vyvgart 1000 mg otopina za injekciju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Vyvgart 1000 mg
Vyvgart je indiciran kao
-
dodatna terapija standardnoj terapiji za liječenje odraslih bolesnika s generaliziranom
miastenijom gravis (gMG) koji su pozitivni na protutijela na acetilkolinske receptore (AChR)
-
monoterapija za liječenje odraslih bolesnika s progresivnom ili relapsnom aktivnom kroničnom upalnom demijelinizacijskom polineuropatijom (engl. chronic inflammatory demyelinating polyneuropathy, CIDP) nakon prethodnog liječenja kortikosteroidima ili imunoglobulinima.
Liječenje mora započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u liječenju bolesnika s neuromuskularnim poremećajima.
Doziranje
Generalizirana miastenija gravis
Prvi ciklus liječenja i prvu primjenu drugog ciklusa liječenja mora provoditi ili nadzirati zdravstveni radnik. Sljedeće liječenje treba provoditi zdravstveni radnik, ili ga može provesti bolesnik ili njegovatelj kod kuće nakon odgovarajuće obuke o tehnici davanja supkutane injekcije.
Preporučena doza je 1000 mg koja se daje kao supkutana injekcija jednom tjedno u ciklusima od 4 tjedna. Sljedeće cikluse liječenja treba primjenjivati prema kliničkoj procjeni. Učestalost ciklusa liječenja može varirati ovisno o bolesniku (vidjeti dio 5.1).
U programu kliničkog razvoja, najranije vrijeme za početak sljedećeg ciklusa liječenja bilo je
7 tjedana od početne infuzije prethodnog ciklusa.
Za bolesnike koji trenutno intravenski primaju efgartigimod alfa, otopina za supkutanu injekciju može se koristiti kao zamjena. Preporučuje se zamijeniti formulaciju na početku novog ciklusa liječenja. Nema dostupnih podataka o sigurnosti i djelotvornosti u bolesnika koji su mijenjali formulacije tijekom istog ciklusa.
Kronična upalna demijelinizacijska polineuropatija
Prve 4 injekcije mora dati zdravstveni radnik ili njihova primjena mora biti pod njegovim nadzorom. Sljedeće injekcije treba davati zdravstveni radnik, ili njihovu primjenu može provesti bolesnik ili njegovatelj kod kuće nakon odgovarajuće obuke o tehnici davanja supkutane injekcije.
Preporučena je doza 1000 mg primijenjeno supkutanom injekcijom jednom tjedno.
Liječenje se započinje režimom doziranja jednom tjedno, a može se prilagoditi i na svaka dva tjedna na temelju kliničke procjene. U slučaju pogoršanja simptoma, treba ponovno započeti s primjenom injekcija jednom tjedno.
Bolesnici koji prelaze sa svoje trenutačne terapije za CIDP trebali bi, po mogućnosti, započeti liječenjem lijekom Vyvgart prije nego što dođe do slabljenja kliničkog učinka tih prethodnih terapija.
Klinički odgovor obično se ostvaruje u roku od 3 mjeseca od početka liječenja efgartigimodom alfa
primijenjenim supkutanom injekcijom. Potrebno je razmotriti provedbu kliničke procjene 3 do
6 mjeseci nakon početka liječenja radi procjene učinaka liječenja, a potom u redovitim vremenskim
razmacima.
Propuštena doza
Između dvije uzastopne primjene trebala bi proći najmanje 3 dana. Ako nije moguće dati injekciju u zakazano vrijeme, doza se mora primijeniti što je prije moguće ili najmanje 3 dana prije sljedeće primjene. Ako je sljedeća primjena zakazana za manje od 3 dana, propuštena doza treba se preskočiti, a sljedeća doza treba se primijeniti u zakazano vrijeme.
Posebne populacije
Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika u dobi od 65 godina i starijih (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Dostupni su ograničeni podaci o sigurnosti i djelotvornosti u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega. Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega. Postoje vrlo ograničeni podaci o sigurnosti i djelotvornosti u bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Nema dostupnih podataka za bolesnike s oštećenjem funkcije jetre. Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost efgartigimoda alfa u pedijatrijskoj populaciji nisu još ustanovljene. Nema
dostupnih podataka.
Način primjene
Ovaj lijek se smije primijeniti samo putem supkutane injekcije. Ne smije se primijeniti intravenski.
Nakon što izvadite bočicu iz hladnjaka, pričekajte najmanje 15 minuta prije ubrizgavanja kako bi otopina dosegla sobnu temperaturu. Primijenite aseptičnu tehniku pri pripremi i davanju otopine lijeka. Nemojte tresti bočicu.
Otopina za injekciju može se primjenjivati uporabom polipropilenske štrcaljke, igala za prijenos od nehrđajućeg čelika i seta za infuziju s krilcima od polivinil klorida, s maksimalnim početnim volumenom od 0,4 ml.
-
Izvucite cijeli sadržaj otopine efgartigimoda alfa iz bočice pomoću igle za prijenos.
-
Zamijenite iglu na štrcaljki sa setom za infuziju s krilcima.
-
Prije primjene volumen štrcaljke potrebno je prilagoditi na 5,6 ml.
Tijekom prvih primjena efgartigimoda alfa (vidjeti dio 4.2), treba biti dostupno odgovarajuće liječenje reakcija povezanih s ubrizgavanjem i preosjetljivošću (vidjeti dio 4.4). Preporučena mjesta ubrizgavanja (abdomen) potrebno je mijenjati i injekcije se nikada ne smiju davati u madeže, ožiljke ili područja osjetljive, crvene ili tvrde kože ili kože koja ima modrice. Volumen od 5,6 ml potrebno je ubrizgavati 30 do 90 sekundi. Ubrizgavanje se može usporiti ako bolesnik osjeća nelagodu.
Prva samostalna primjena obavezno se mora provesti pod nadzorom zdravstvenog radnika. Nakon odgovarajuće obuke o tehnici davanja supkutane injekcije, bolesnici ili njegovatelji mogu ubrizgati lijek kod kuće ako zdravstveni radnik utvrdi da je to prikladno. Bolesnike ili njegovatelje potrebno je uputiti kako da daju injekciju lijeka Vyvgart prema uputama navedenima u uputi o lijeku.
Detaljne upute za primjenu lijeka potražite u uputama za uporabu u uputi o lijeku.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je
jasno evidentirati.
Bolesnici klase V na temelju klasifikacije Američke zaklade za miasteniju gravis
Liječenje efgartigimodom alfa bolesnika klase V prema Američkoj zakladi za miasteniju gravis (engl. Myasthenia Gravis Foundation of America, MGFA) (tj. miastenična kriza), definirano kao intubacija s mehaničkom ventilacijom ili bez nje, osim u uvjetima rutinske postoperativne skrbi, nije
proučavano. Potrebno je razmotriti slijed početka terapije između uspostavljenih terapija za MG krizu
i efgartigimoda alfa, te njihove potencijalne interakcije (vidjeti dio 4.5). Infekcije
Budući da efgartigimod alfa uzrokuje prolazno smanjenje razina IgG-a, može se povećati rizik od infekcija (vidjeti dijelove 4.8 i 5.1). Najčešće infekcije uočene u kliničkim ispitivanjima bile su infekcije gornjeg dijela dišnog sustava i infekcije mokraćnog sustava (vidjeti dio 4.8). Tijekom liječenja lijekom Vyvgart bolesnike je potrebno pratiti zbog kliničkih znakova i simptoma infekcija. U bolesnika s aktivnom infekcijom mora se uzeti u obzir omjer koristi i rizika od nastavka liječenja efgartigimodom alfa ili njegove obustave sve dok se infekcija ne povuče. Ako se pojave ozbiljne infekcije, potrebno je razmotriti odgađanje liječenja efgartigimodom alfa dok se infekcija ne povuče.
Reakcije na injekciju i reakcije preosjetljivosti
U kliničkim ispitivanjima prijavljene su reakcije na injekciju poput osipa ili svrbeža (vidjeti dio 4.8). Bile su blage do umjerene. Slučajevi anafilaktičkih reakcija na intravensku primjenu efgartigimoda alfa prijavljeni su nakon stavljanja lijeka u promet. Prve primjene lijeka Vyvgart moraju se provoditi pod nadzorom zdravstvenog radnika (vidjeti dio 4.2). Bolesnike je potrebno nadzirati 30 minuta nakon primjene zbog kliničkih znakova i simptoma reakcija na injekciju. Ako dođe do reakcije i ovisno o težini reakcije, treba započeti primjenu potpornih mjera. Sljedeće davanje injekcije može se oprezno provesti na temelju kliničke procjene.
Ako se posumnja na anafilaktičku reakciju, primjena lijeka Vyvgart mora se odmah potpuno obustaviti i mora se započeti s odgovarajućim liječenjem. Bolesnike treba obavijestiti o znakovima i simptomima preosjetljivosti i anafilaktičkih reakcija te ih savjetovati da odmah kontaktiraju svog zdravstvenog radnika ako se pojave.
Imunizacije
Sva je cjepiva potrebno primijeniti u skladu sa smjernicama za imunizaciju.
Sigurnost imunizacije živim ili živim atenuiranim cjepivima i odgovor na imunizaciju tim cjepivima tijekom liječenja efgartigimodom alfa nisu poznati. U bolesnika koji se liječe efgartigimodom alfa u pravilu se ne preporučuje cijepljenje živim ili živim atenuiranim cjepivima. Ako je cijepljenje živim ili živim atenuiranim cjepivima nužno, ta je cjepiva potrebno primijeniti najmanje 4 tjedna prije liječenja i najmanje 2 tjedna nakon posljednje doze efgartigimoda alfa.
Druga cjepiva se po potrebi mogu primjenjivati u bilo kojem trenutku tijekom liječenja
efgartigimodom alfa.
Imunogenost
U aktivno kontroliranom ispitivanju ARGX-113-2001, postojeća protutijela koja se vežu na efgartigimod alfa otkrivena su u 12/110 (11 %) bolesnika s gMG-om. Protutijela na efgartigimod alfa otkrivena su u 19/55 (35 %) bolesnika liječenih efgartigimodom alfa supkutanom injekcijom u
usporedbi s 11/55 (20 %) bolesnika liječenih intravenskom formulacijom. Neutralizirajuća protutijela otkrivena su u 2 (4 %) bolesnika liječena efgartigimodom alfa supkutanom injekcijom i 2 (4 %) bolesnika liječena efgartigimodom alfa intravenski.
U ispitivanju ARGX-113-1802, otprije postojeća protutijela koja se vežu na efgartigimod alfa otkrivena su u 13/317 (4,1 %) bolesnika s CIDP-om. Protutijela na efgartigimod alfa otkrivena su u 20/317 (6,3 %) bolesnika liječenih u otvorenom dijelu ispitivanja (faza A) i u 2/111 (1,8 %) bolesnika liječenih u placebom kontroliranom dijelu (faza B). Neutralizirajuća protutijela otkrivena su u 1
(0,3 %) bolesnika jedino u otvorenom dijelu ispitivanja (vidjeti dio 5.1).
Utjecaj protutijela na kliničku djelotvornost ili sigurnost efgartigimoda alfa, farmakokinetiku i farmakodinamiku ne može se procijeniti s obzirom na nisku incidenciju neutralizirajućih protutijela.
Terapije imunosupresivnim i antikolinesteraznim lijekovima
Kada se terapija nesteroidnim imunosupresivima, kortikosteroidima i antikolinesterazama smanji ili
prekine, bolesnike je potrebno pomno pratiti zbog znakova pogoršanja bolesti. Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.
Polisorbati
Ovaj lijek sadrži 2,7 mg polisorbata 20 u svakoj bočici, što odgovara 0,4 mg/ml. Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije.
Nisu provedena ispitivanja interakcija.
Efgartigimod alfa može smanjiti koncentracije lijekova koji se vežu na ljudski neonatalni Fc receptor (FcRn), tj. imunoglobulinskih lijekova, monoklonskih protutijela ili pripravaka protutijela koji sadrže ljudsku Fc domenu IgG podklase. Ako je moguće, preporučuje se odgoda početka liječenja ovim lijekovima na 2 tjedna nakon posljednje doze lijeka Vyvgart. Kao mjeru opreza, bolesnike koji primaju Vyvgart dok su na liječenju ovim lijekovima potrebno je pomno nadzirati u pogledu željene djelotvornosti tih lijekova.
Zamjena plazme, imunoadsorpcija i plazmafereza mogu smanjiti cirkulirajuće razine
efgartigimoda alfa.
Sva je cjepiva potrebno primijeniti u skladu sa smjernicama za imunizaciju.
Potencijalna interakcija s cjepivima proučavana je na nekliničkom modelu koristeći hemocijanin iz morskih puževa (engl. keyhole limpet hemocyanin, KLH) kao antigen. Tjedna primjena lijeka u dozi od 100 mg/kg majmunima nije utjecala na imunološki odgovor na imunizaciju KLH-om.
U bolesnika koji se liječe efgartigimodom alfa u pravilu se ne preporučuje cijepljenje živim ili živim atenuiranim cjepivima. Ako je cijepljenje živim ili živim atenuiranim cjepivima nužno, ta je cjepiva potrebno primijeniti najmanje 4 tjedna prije liječenja i najmanje 2 tjedna nakon posljednje doze efgartigimoda alfa (vidjeti dio 4.4).
Trudnoća
Nema dostupnih podataka o primjeni efgartigimoda alfa tijekom trudnoće. Poznato je da se protutijela, uključujući terapijska monoklonska protutijela, aktivno transportiraju kroz placentu (nakon 30 tjedana gestacije) vezanjem na neonatalni Fc receptor.
Efgartigimod alfa se može prenijeti s majke na fetus u razvoju. Budući da se očekuje da efgartigimod alfa smanji razinu majčinih protutijela, a očekuje se i da inhibira prijenos majčinih protutijela na fetus, predviđa se smanjenje pasivne zaštite novorođenčeta. Stoga treba uzeti u obzir rizike i koristi primjene živih/živih atenuiranih cjepiva namijenjenih dojenčadi izloženoj efgartigimodu alfa in utero
(vidjeti dio 4.4).
Liječenje trudnica lijekom Vyvgart treba uzeti u obzir samo ako je klinička korist veća od rizika.
Dojenje
Nema podataka o prisutnosti efgartigimoda alfa u majčinom mlijeku, učincima na dojeno dijete ili učincima na proizvodnju mlijeka. Ispitivanja na životinjama o prijenosu efgartigimoda alfa u mlijeko nisu provedena, te se stoga ne može isključiti njegovo izlučivanje u majčino mlijeko. Poznato je da je majčinski IgG prisutan u majčinom mlijeku. Liječenje dojilja efgartigimodom alfa treba uzeti u obzir samo ako je klinička korist veća od rizika.
Plodnost
Nema dostupnih podataka o učinku efgartigimoda alfa na ljudsku plodnost. Ispitivanja na životinjama nisu pokazala utjecaj efgartigimoda alfa na parametre plodnosti muškaraca i žena (vidjeti dio 5.3).
Vyvgart ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće opažene nuspojave bile su reakcije na mjestu ubrizgavanja (33 %), infekcije gornjeg dijela
dišnog sustava (10,7 %) i infekcije mokraćnog sustava (9,5 %).
Cjelokupni sigurnosni profil lijeka Vyvgart koji se primjenjuje supkutanom injekcijom bio je u skladu s poznatim sigurnosnim profilom intravenske formulacije za oba režima doziranja, i ciklični i neprekidni.
Tablični popis nuspojava
Nuspojave opisane u ovom dijelu utvrđene su u kliničkim ispitivanjima i na temelju prijava nakon stavljanja lijeka u promet. Ove su reakcije prikazane prema klasifikaciji organskih sustava i preporučenim pojmovima. Kategorije učestalosti su definirane kao: vrlo često (≥ 1/10), često
(≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) ili nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
Tablica 1. Nuspojave
| Klasifikacija organskih sustava | Nuspojava | Kategorija učestalosti |
| Infekcije i infestacije* | Infekcije gornjeg dijela dišnogsustava | Vrlo često |
| Infekcije mokraćnog sustava | Često | |
| Bronhitis | Često | |
| Poremećaji imunološkog sustava | Anafilaktička reakcija a | Nepoznato |
| Poremećaji probavnog sustava | Mučnina b | Često |
| Poremećaji mišićno-koštanogsustava i vezivnog tkiva | Mialgija | Često |
| Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene* | Reakcije na mjestu ubrizgavanja c,d | Vrlo često |
| Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije* | Proceduralna glavobolja e | Često |
* Vidjeti dio „Opis odabranih nuspojava”.
a Iz spontanog prijavljivanja nakon stavljanja lijeka u promet kod intravenskog puta primjene.
b Iz spontanog prijavljivanja nakon stavljanja lijeka u promet.
c Samo kod supkutane primjene.
d (npr. osip, eritem, svrbež, bol na mjestu ubrizgavanja).
e Samo kod intravenske primjene.
Opis odabranih nuspojava
Reakcije na mjestu ubrizgavanja
U objedinjenom skupu podataka iz dva klinička ispitivanja supkutane primjene efgartigimoda alfa u bolesnika s gMG-om (n = 168), sve reakcije na mjestu ubrizgavanja bile su blage do umjerene težine i nisu dovele do prekida liječenja. 44,0 % (n = 74) bolesnika doživjelo je reakciju na mjestu ubrizgavanja. Reakcije na mjestu ubrizgavanja pojavile su se u roku od 24 sata nakon primjene u
78,4 % (58/74) bolesnika i povukle su se bez liječenja u 85,1 % (63/74) bolesnika. Incidencija reakcija na mjestu ubrizgavanja bila je najveća u prvom ciklusu liječenja, prijavljena u 36,3 % (61/168) bolesnika tijekom prvog ciklusa liječenja i smanjena na 20,1 % (30/149), 15,4 % (18/117) i 12,5 % (10/80) bolesnika u drugom, trećem i četvrtom ciklusu liječenja. U objedinjenom skupu podataka iz dva klinička ispitivanja u bolesnika s CIDP-om koji su neprekidno primali efgartigimod alfa supkutanom injekcijom, incidencija reakcije na mjestu ubrizgavanja iznosila je 26 % (61/235).
Analizom intervala od tri mjeseca pokazalo se da je postotak sudionika s reakcijama na mjestu ubrizgavanja bio najveći u prva tri mjeseca liječenja (73 [22,2 %] sudionika) te se smanjivao svaka sljedeća tri mjeseca (raspon: od 0 do 17 [6,8 %] sudionika).
Infekcije
U placebom kontroliranom ispitivanju generalizirane miastenije gravis (gMG) ARGX-113-1704 s efgartigimodom alfa primijenjenim intravenski, najčešće prijavljene nuspojave bile su infekcije, a najčešće prijavljene infekcije bile su infekcije gornjeg dijela dišnog sustava (10,7 % [n = 9] bolesnika liječenih efgartigimodom alfa intravenski i 4,8 % [n = 4] bolesnika liječenih placebom) i infekcije mokraćnog sustava (9,5 % [n = 8] bolesnika liječenih efgartigimodom alfa intravenski i 4,8 % [n = 4] bolesnika liječenih placebom). Te infekcije su bile blage do umjerene težine u bolesnika koji su primali efgartigimod alfa intravenski (stupanj ≤ 2 prema Zajedničkim terminološkim kriterijima za nuspojave). Načelno, infekcije koje su nastale tijekom liječenja prijavljene su u 46,4 % (n = 39) bolesnika liječenih efgartigimodom alfa intravenski i u 37,3 % (n = 31) bolesnika liječenih placebom. Medijan vremena od početka liječenja do pojave infekcije bio je 6 tjedana. Incidencija infekcija nije se povećavala s narednim ciklusima liječenja. Trajni ili privremeni prekid liječenja zbog infekcije dogodili su se u manje od 2 % bolesnika. U tom placebom kontroliranom dijelu ispitivanja
ARGX-113-1802 u bolesnika s CIDP-om, neprekidna supkutana primjena efgartigimoda alfa nije bila povezana s porastom incidencije infekcija (31,5 % [35/111] u skupini koja je primala efgartigimod alfa supkutanom injekcijom i 33,6 % [37/110] u skupini koja je liječena placebom) (vidjeti dio 5.1).
Proceduralna glavobolja
Proceduralna glavobolja prijavljena je u 4,8 % bolesnika liječenih efgartigimodom alfa intravenski i u 1,2 % bolesnika liječenih placebom. Proceduralna glavobolja prijavljena je kada je procijenjeno da je glavobolja vremenski povezana s intravenskom infuzijom efgartigimoda alfa. Svi slučajevi bili su blagi ili umjereni osim jednog koji je prijavljen kao težak (stupanj 3).
Sve ostale nuspojave bile su blage ili umjerene s izuzetkom jednog slučaja mialgije (stupanj 3). Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Nema poznatih specifičnih znakova i simptoma predoziranja efgartigimodom alfa. U slučaju predoziranja ne očekuje se da će se štetni događaji, koji se mogu pojaviti, razlikovati od onih koji se mogu uočiti pri preporučenoj dozi. Bolesnike je potrebno nadzirati radi nuspojava i započeti odgovarajuće simptomatsko i potporno liječenje. Ne postoji specifičan antidot za predoziranje efgartigimodom alfa.
Farmakološka svojstva - Vyvgart 1000 mg
Farmakoterapijska skupina: imunosupresivi, selektivni imunosupresivi, ATK oznaka: L04AA58 Mehanizam djelovanja
Efgartigimod alfa je fragment ljudskog protutijela imunoglobulina G1 dizajniran radi povećanja afiniteta prema neonatalnom Fc receptoru (FcRn). Efgartigimod alfa se veže na neonatalni Fc receptor, što rezultira smanjenjem razina cirkulirajućih IgG protutijela uključujući patogena IgG autoprotutijela. Efgartigimod alfa ne utječe na razinu drugih imunoglobulina (IgA, IgD, IgE ili IgM) i ne smanjuje razinu albumina.
IgG autoprotutijela temeljni su uzrok patogeneze autoimunih bolesti posredovanih IgG protutijelima.
U miasteniji gravis ona slabe neuromišićni prijenos vezanjem na acetilkolinske receptore (AChR), mišićno-specifičnu tirozin kinazu (MuSK) ili protein 4 povezan s receptorom lipoproteina niske gustoće (LRP4).
U CIDP-u, više dokaza upućuje na ključnu ulogu IgG autoprotutijela u patogenezi te bolesti. To uključuje dokaz djelovanja autoreaktivnih IgG protutijela protiv komponenti mijeliniziranih živaca, pasivni prijenos simptoma CIDP-a na životinjske modele s pomoću seruma ili IgG autoprotutijela bolesnika s CIDP-om, i terapijski učinak izmjene plazme i imunoadsorpcije pri liječenju bolesnika s CIDP-om.
Farmakodinamički učinci
Intravenska formulacija
U dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju ARGX-113-1704 u bolesnika s generaliziranom miastenijom gravis, 10 mg/kg efgartigimoda alfa primijenjeno jedanput tjedno u 4 tjedna smanjilo je razine IgG-a u serumu i razine autoprotutijela acetilkolinskih receptora
(AChR-Ab). Maksimalna srednja vrijednost postotka smanjenja ukupnih razina IgG-a u odnosu na početnu vrijednost dosegla je 61 % tjedan dana nakon posljednje infuzije početnog ciklusa liječenja, a povratak na početne razine ostvaren je 9 tjedana nakon posljednje infuzije. Slični učinci su uočeni i
za sve podtipove IgG-a. Smanjenje razine receptora AChR-Ab uslijedilo je nakon sličnog vremenskog perioda s najvećom srednjom vrijednosti postotka smanjenja od 58 % tjedan dana nakon posljednje infuzije, a povratak na početne razine ostvaren je 7 tjedana nakon posljednje infuzije. Slične promjene uočene su tijekom drugog ciklusa ispitivanja.
Supkutana formulacija
U ispitivanju ARGX-113-2001, smanjenje razina receptora AChR-Ab pratilo je usporediv vremenski tijek kao i razine ukupnog IgG-a i bilo je slično između skupine koja je supkutano primala efgartigimod alfa i skupine koja ga je primala intravenski. Maksimalna srednja vrijednost postotka smanjenja razina receptora AChR-Ab od 62,2 % i 59,6 % uočen je tjedan dana nakon posljednje primjene u skupini koja je efgartigimod alfa primala supkutano odnosno intravenski. I za skupinu koja je efgartigimod alfa primala supkutano i za skupinu koja ga je primala intravenski, smanjenje ukupnih razina IgG-a i receptora AChR-Ab bilo je povezano s kliničkim odgovorom što je izmjereno promjenom u odnosu na početnu vrijednost ukupnog rezultata prema ljestvici MG-ADL (vidi sliku 1).
A. Supkutana primjena efgartigimoda alfa
B. Intravenska primjena efgartigimoda alfa
AChR-Ab (nmol/l)
Ukupni IgG (mg/l)
Ukupni IgG (mg/l)
Tjedan
Početna
vrijednost
Početna
vrijednost
Srednja vrijednost promjene ukupnog MG-ADL rezultata (±SE)
Srednja postotna promjena ukupnog IgG-a i AChR-Ab (±SE)
Slika 1. Odnos između ukupnog IgG-a i receptora AChR-Ab i ukupnog rezultata prema ljestvici MG-ADL u populaciji seropozitivnoj na protutijela na AChR liječenoj efgartigimodom alfa supkutanom primjenom (1A) i efgartigimodom alfa intravenski (1B) (ispitivanje ARGX-113-2001)
U ispitivanju ARGX-113-1802 u bolesnika s CIDP-om koji su neprekidno primali efgartigimod alfa supkutanom injekcijom jednom tjedno u dozi od 1000 mg, srednja vrijednost postotka promjene u odnosu na početnu vrijednost ukupnih razina IgG-a održao se od 4. tjedna tijekom ostatka liječenja (srednja vrijednost postotka smanjenja u odnosu na početnu vrijednost između 66,8 % i 71,6 %).
Klinička djelotvornost i sigurnost
Generalizirana miastenija gravis Intravenska formulacija
Djelotvornost efgartigimoda alfa u liječenju odraslih osoba s generaliziranom miastenijom gravis (gMG) proučavana je u 26-tjednom, multicentričnom, randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju (ARGX-113-1704).
U ovom ispitivanju bolesnici su morali zadovoljiti sljedeće glavne kriterije pri probiru:
-
Klasa II, III ili IV kliničke klasifikacije Američke zaklade za miasteniju gravis (MGFA);
-
Bolesnici s pozitivnim ili negativnim serološkim testovima na protutijela na acetilkolinski
receptor;
-
Ukupni rezultat na ljestvici svakodnevnih životnih aktivnosti bolesnika s miastenijom gravis
(engl. MG-Activities of Daily Living, MG-ADL) ≥ 5;
-
Primanje stabilnih doza u terapiji miastenije gravis prije probira, koja je uključivala inhibitore acetilkolinesteraze (AChE), steroide ili nesteroidnu imunosupresivnu terapiju (NSIST), bilo u kombinaciji ili samostalno [nesteroidne imunosupresivne terapije su uključivale, ali nisu bile ograničene na azatioprin, metotreksat, ciklosporin, takrolimus, mofetilmikofenolat i ciklofosfamid];
-
Razina IgG-a najmanje 6 g/l.
Bolesnici s generaliziranom miastenijom gravis klase V prema MGFA; bolesnici s dokumentiranim nedostatkom kliničkog odgovora na zamjenu plazme; bolesnici liječeni zamjenom plazme, IVIg-om mjesec dana i monoklonskim protutijelima šest mjeseci prije početka liječenja; i bolesnici s aktivnom (akutnom ili kroničnom) infekcijom hepatitisom B, seropozitivnošću na hepatitis C i dijagnozom AIDS-a, isključeni su iz ispitivanja.
Ukupno 167 bolesnika bilo je uključeno u ispitivanje i randomizirani su na intravensko primanje efgartigimoda alfa (n = 84) ili placeba (n = 83). Karakteristike na početku ispitivanja bile su slične između skupina liječenja, uključujući medijan dobi pri postavljanju dijagnoze [45 (19 – 81) godina], spol [većina su bile žene; 75 % (efgartigimod alfa) naspram 66 % (placebo)], rasu [većina bolesnika bili su bijelci; 84,4 %] i medijan vremena od dijagnoze [8,2 godine (efgartigimod alfa) i 6,9 godina (placebo)].
Većina bolesnika (77 % u svakoj skupini) bila je pozitivna na protutijela na acetilkolinski receptor (engl. antibodies to AChR, AChR-Ab), a 23 % bolesnika bilo je negativno na AChR-Ab.
Tijekom ispitivanja, preko 80 % bolesnika u svakoj skupini primalo je AChE inhibitore, preko 70 % u svakoj skupini liječenja primalo je steroide, a približno 60 % u svakoj skupini liječenja primalo je nesteroidnu imunosupresivnu terapiju, u stabilnim dozama. Pri ulasku u ispitivanje, otprilike 30 % bolesnika u svakoj skupini liječenja nije prethodno bilo izloženo nesteroidnoj imunosupresivnoj terapiji.
Medijan ukupnog rezultata na ljestvici svakodnevnih životnih aktivnosti bolesnika s miastenijom gravis bio je 9,0 u obje skupine liječenja, a medijan ukupnog rezultata na kvantitativnoj ljestvici za miasteniju gravis (engl. Quantitative Myasthenia Gravis, QMG) bio je 17 odnosno 16 u skupinama liječenim efgartigimodom alfa i placebom.
Bolesnici su liječeni efgartigimodom alfa od 10 mg/kg intravenskom primjenom jedanput tjedno u 4 tjedna i primili su najviše 3 ciklusa liječenja.
Djelotvornost efgartigimoda alfa mjerena je pomoću ljestvice svakodnevnih životnih aktivnosti bolesnika s miastenijom gravis (MG-ADL) koja procjenjuje utjecaj generalizirane miastenije gravis na dnevne funkcije. Ukupni rezultat kreće se od 0 do 24, pri čemu viši rezultati ukazuju na više oštećenja. U ovom ispitivanju, osoba s odgovorom na ljestvici MG-ADL bio je bolesnik sa smanjenjem ukupnog MG-ADL rezultata za ≥ 2 boda u usporedbi s rezultatom na početku ciklusa liječenja, tijekom najmanje 4 uzastopna tjedna, pri čemu se prvo smanjenje dogodilo najkasnije 1 tjedan nakon posljednje infuzije ciklusa.
Djelotvornost efgartigimoda alfa izmjerena je i korištenjem ukupnog rezultata na ljestvici QMG koja predstavlja sustav ocjenjivanja za procjenu mišićne slabosti s ukupnim mogućim rezultatom od
0 do 39, pri čemu viši rezultati ukazuju na teže oštećenje. U ovom ispitivanju, osoba s odgovorom na ljestvici QMG bio je bolesnik sa smanjenjem ukupnog QMG rezultata za ≥ 3 boda u usporedbi s rezultatom na početku ciklusa liječenja, tijekom najmanje 4 uzastopna tjedna, pri čemu se prvo smanjenje dogodilo najkasnije 1 tjedan nakon posljednje infuzije ciklusa.
Primarna mjera ishoda djelotvornosti bila je usporedba postotka osoba s odgovorom na ljestvici
MG-ADL tijekom prvog ciklusa liječenja (C1) između skupina liječenja u populaciji seropozitivnoj na
protutijela na AChR.
Ključna sekundarna mjera ishoda bila je usporedba postotka osoba s odgovorom na ljestvici QMG tijekom C1 između obje skupine liječenja u bolesnika seropozitivnih na protutijela na AChR.
Tablica 2. Broj osoba s odgovorom na ljestvicama MG-ADL i QMG tijekom 1. ciklusa u populaciji seropozitivnoj na protutijela na AChR (skup za analizu modificirane populacije predviđene za liječenje (engl. modified intent-to-treat, mITT))
| Populacija | Efgartigimod alfan/N (%) | Placebo n/N (%) | p-vrijednost | Razlika efgartigimod alfa–placebo (95 % CI) | |
| MG-ADL | AChR-Ab seropozitivni | 44/65 (67,7) | 19/64 (29,7) | < 0,0001 | 38,0 (22,1; 54,0) |
| QMG | AChR-Ab seropozitivni | 41/65 (63,1) | 9/64 (14,1) | < 0,0001 | 49,0 (34,5; 63,5) |
AChR-Ab = protutijela na acetilkolinski receptor; MG-ADL = ljestvica svakodnevnih životnih aktivnosti bolesnika s miastenijom gravis; QMG = kvantitativna ljestvica za miasteniju gravis; mITT = modificirana populacija predviđena za liječenje; n = broj bolesnika za koje je prijavljeno opažanje; N = broj bolesnika u skupu za analizu; CI (engl. confidence interval) = interval pouzdanosti;
Logistička regresija stratificirana za status AChR-Ab (ako je primjenjivo), japanski/nejapanski i standard njege, s početnom/im vrijednošću/stima za MG-ADL kao kovarijatom/QMG kao kovarijatima
Egzaktna p-vrijednost (dvostrana)
Analize pokazuju da su tijekom drugog ciklusa liječenja stope odgovora na ljestvici MG-ADL bile
slične onima tijekom prvog ciklusa liječenja (vidjeti Tablicu 3).
Tablica 3. Broj osoba s odgovorom na ljestvicama MG-ADL i QMG tijekom 2. ciklusa u populaciji seropozitivnoj na protutijela na AChR (skup za analizu modificirane populacije predviđene za liječenje (mITT))
| Populacija | Efgartigimod alfa n/N (%) | Placebo n/N (%) | |
| MG-ADL | AChR-Ab seropozitivni | 36/51 (70,6) | 11/43 (25,6) |
| QMG | AChR-Ab seropozitivni | 24/51 (47,1) | 5/43 (11,6) |
AChR-Ab = protutijela na acetilkolinski receptor; MG-ADL = ljestvica svakodnevnih životnih aktivnosti bolesnika s miastenijom gravis; QMG = kvantitativna ljestvica za miasteniju gravis; mITT = modificirana populacija predviđena za liječenje; n = broj bolesnika za koje je prijavljeno opažanje; N = broj bolesnika u skupu za analizu.
Istraživački podaci pokazuju da je početak odgovora primijećen unutar 2 tjedna od početne infuzije u 37/44 (84 %) bolesnika liječenih efgartigimodom alfa intravenski, seropozitivnih na protutijela na AChR i s odgovorom na ljestvici MG-ADL.
U dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju (ARGX-113-1704) najranije moguće vrijeme za početak sljedećeg ciklusa liječenja bilo je 8 tjedana nakon početne infuzije prvog ciklusa liječenja. U ukupnoj populaciji srednja vrijednost vremena do drugog ciklusa liječenja u skupini koja je primala efgartigimod alfa intravenski bilo je 13 tjedana (SD 5,5 tjedana), a medijan vremena bio je 10 tjedana (8 – 26 tjedana) od početne infuzije prvog ciklusa liječenja. U nastavku ispitivanja otvorenog tipa (ARGX-113-1705) najranije je moguće vrijeme početka sljedećih ciklusa liječenja bilo 7 tjedana.
U bolesnika koji su odgovorili na liječenje, trajanje kliničkog poboljšanja bilo je 5 tjedana u 5/44 (11 %) bolesnika, 6 – 7 tjedana u 14/44 (32 %) bolesnika, 8 – 11 tjedana u
10/44 (23 %) bolesnika i 12 tjedana ili više u 15/44 (34 %) bolesnika.
Supkutana formulacija
Provedeno je 10-tjedno, randomizirano, otvoreno, multicentrično ispitivanje s paralelnim skupinama (ARGX-113-2001) u odraslih bolesnika s gMG-om kako bi se procijenila neinferiornost farmakodinamičkog učinka efgartigimoda alfa primijenjenog supkutanom injekcijom u usporedbi s efgartigimodom alfa primijenjenog intravenski. Glavni kriteriji za uključivanje i isključivanje bili su isti kao u ispitivanju ARGX-113-1704.
Randomizirano je ukupno 110 bolesnika koji su primili jedan ciklus primjene lijeka jedanput tjedno tijekom 4 tjedna, ili supkutano 1000 mg (n = 55) efgartigimoda alfa ili intravenski 10 mg/kg (n = 55) efgartigimoda alfa. Većina bolesnika bila je pozitivna na protutijela na receptor AChR (AChR-Ab): 45 bolesnika (82 %) u skupini koja je primala efgartigimod alfa supkutano i 46 bolesnika (84 %) u skupini koja je efgartigimod alfa primala intravenski. Svi su bolesnici primali stabilne doze u terapiji miastenije gravis prije probira, koja je uključivala inhibitore acetilkolinesteraze (AChE), steroide ili nesteroidnu imunosupresivnu terapiju (NSIST), bilo u kombinaciji ili samostalno.
Karakteristike početnih vrijednosti bile su slične između skupina liječenja.
Tijekom ispitivanja preko 80 % bolesnika u svakoj skupini primalo je inhibitore AChE-a, preko 60 % bolesnika u svakoj skupini primalo je steroide, a oko 40 % u svakoj skupini liječenja primalo je NSIST u stabilnim dozama. Pri ulasku u ispitivanje približno 56 % bolesnika u svakoj skupini liječenja nije prethodno bilo izloženo nesteroidnim imunosupresivnim terapijama (NSIST).
Primarna mjera ishoda bila je usporedba postotka smanjenja ukupnih razina IgG-a od početne vrijednosti 29. dana između liječenih skupina u ukupnoj populaciji. Rezultati u populaciji seropozitivnoj na AChR-Ab pokazuju neinferiornost efgartigimoda alfa primijenjenog supkutanom injekcijom u usporedbi s efgartigimodom alfa primijenjonog intravenski (vidjeti tablicu 4).
Tablica 4. ANCOVA analiza postotka promjene u odnosu na početnu vrijednost ukupne razine IgG-a 29. dana u populaciji seropozitivnoj na protutijela na AChR (skup za analizu modificirane populacije predviđene za liječenje (mITT))
| Efgartigimod alfa SC | Efgartigimod alfa IV | Razlika efgartigimod alfa SC –efgartigimod alfa IV | ||||||
| N | Srednja vrijedn. LS-a | 95 % CI | N | Srednja vrijedn. LS-a | 95 % CI | Razlika sr. vrijedn. LS-a | 95 % CI | p-vrijednost |
| 41 | -66,9 | -69,78, -64,02 | 43 | -62,4 | -65,22, -59,59 | -4,5 | -8,53, -0,46 | < 0,0001 |
AChR-Ab = protutijela na acetilkolinski receptor; ANCOVA = analiza kovarijata; CI = interval pouzdanosti;
SC = supkutano; IV = intravenski; LS (engl. least squares) = najmanji kvadrati; mITT = modificirana populacija
predviđena za liječenje; N = broj bolesnika po skupu koji su bili uključeni u ANCOVA analizu.
Sekundarne mjere ishoda djelotvornosti bile su usporedbe postotka osoba s odgovorom na ljestvicama MG-ADL i QMG, kako je definirano u ispitivanju ARGX-113-1704, između obje liječene skupine.
Rezultati u populaciji seropozitivnoj na protutijela na AChR prikazani su u tablici 5.
Tablica 5. Osobe s odgovorom na ljestvicama MG-ADL i QMG na dan 29. u populaciji seropozitivnoj na protutijela na AChR (skup za analizu modificirane populacije predviđene za liječenje (mITT))
| Efgartigimod alfa SC n/N (%) | Efgartigimod alfa IV n/N (%) | Razlika efgartigimod alfa SC –efgartigimod alfa IV (95 % CI) | |
| MG-ADL | 32/45 (71,1) | 33/46 (71,7) | -0,6 (-19,2 do 17,9) |
| QMG | 31/45 (68,9) | 24/45 (53,3) | 15,6 (-4,3 do 35,4) |
AChR-Ab = protutijela na acetilkolinski receptor; MG-ADL = ljestvica svakodnevnih životnih aktivnosti
bolesnika s miastenijom gravis; QMG = kvantitativna ljestvica za miasteniju gravis; SC = supkutano; IV = intravenski; mITT = modificirana populacija predviđena za liječenje; n = broj bolesnika za koje je prijavljeno opažanje; N = broj bolesnika u skupu za analizu; CI = interval pouzdanosti.
Istraživački podaci pokazuju da je početak odgovora primijećen unutar 2 tjedna od početne primjene u 28/32 (88 %) bolesnika liječenih efgartigimodom alfa primijenjenim supkutanom injekcijom i 27/33 (82 %) bolesnika liječenih efgartigimodom alfa primijenjenim intravenski, seropozitivnih
na protutijela na AChR i s odgovorom na ljestvici MG-ADL.
Kronična upalna demijelinizacijska polineuropatija
Djelotvornost supkutane primjene efgartigimoda alfa u liječenju odraslih bolesnika s CIDP-om ispitivala se u prospektivnom, multicentričnom ispitivanju ARGX-113-1802 koje se provodilo u 2 faze liječenja: otvorenoj fazi A i dvostruko slijepoj, placebom kontroliranoj fazi B s randomiziranim prekidom doziranja.
Bolesnici su ili primali liječenje ili nisu primali liječenje protiv CIDP-a tijekom razdoblja od 6 mjeseci prije ulaska u ispitivanje. I oni koji su prethodno primali liječenje i oni koji nisu primali liječenje protiv CIDP-a, koji nisu imali zabilježenih dokaza o nedavnom pogoršanju simptoma CIDP-a, ušli su u uvodno razdoblje bez liječenja, a bolesnici s jasnim dokazima klinički značajnog pogoršanja simptoma ušli su u fazu A ispitivanja. Oni koji nisu primali liječenje protiv CIDP-a, a koji su imali nedavno zabilježeni dokaz pogoršanja CIDP-a, preskočili su uvodno razdoblje i ušli odmah u fazu A.
Ukupno 322 bolesnika bilo je uključeno u fazu A. Bolesnici su primali do 12 supkutanih injekcija efgartigimoda alfa u dozi od 1000 mg jednom tjedno do pojave dokaza kliničkog poboljšanja na dva uzastopna posjeta u okviru ispitivanja. Potom su bolesnici s potvrđenim dokazima kliničkog poboljšanja ušli u fazu B ispitivanja te su randomizirani na primanje jednom tjedno efgartigimoda alfa primijenjenog supkutanom injekcijom (111 bolesnika) ili placeba (110 bolesnika). Dokaz kliničkog poboljšanja definiran je kao kliničko poboljšanje na prilagođenoj ljestvici aINCAT
(engl. Inflammatory Neuropathy. Cause and Treatment) ili poboljšanje na ljestvici I-RODS (engl. Inflammatory Rasch-built Overall Disability Scale) / jakosti stiska šake u bolesnika koji su imali pogoršanje simptoma na tim ljestvicama isključivo prije ulaska u fazu A.
Medijan dobi bolesnika u fazi A bio je 54 godine (raspon: od 20 do 82 godine), medijan vremena proteklog od dijagnoze CIDP-a bio je 2,8 godina, a medijan rezultata na ljestvici INCAT bio je 4,0. Šezdeset pet posto sudionika bili su muškarci i 66 % bijelci. U fazi B, medijan dobi bolesnika bio je 55 godina (raspon: od 20 do 82 godine), medijan vremena proteklog od dijagnoze CIDP-a bio je
2,2 godine, a medijan rezultata na ljestvici INCAT bio je 3,0. Šezdeset četiri posto bolesnika bili su muškarci i 65 % bijelci. Karakteristike na početku ispitivanja u fazi B bile su slične između skupina liječenja.
U fazi A je primarna mjera ishoda bila postotak ispitanika s odgovorom koji su definirani kao bolesnici u kojih je postignut potvrđeni dokaz kliničkog poboljšanja. Primarna mjera ishoda ostvarena je u 66,5 % bolesnika, dodatne pojedinosti prikazane su u Tablici 6.
Sekundarna mjera ishoda u fazi A bila je vrijeme do prvog potvrđenog dokaza kliničkog poboljšanja. Kriteriji za dokaz kliničkog poboljšanja najranije su se uspjeli ispuniti u 4. tjednu. Do tog je trenutka u do 40 % bolesnika postignut dokaz kliničkog poboljšanja. Na temelju dodatne unaprijed određene analize, u 25 % bolesnika zabilježeno je klinički relevantno poboljšanje nakon 9 dana prema barem jednom od tri parametra (aINCAT, I-RODS ili jakost stiska šake).
U svim skupinama s prethodnim liječenjem protiv CIDP-a postignut je potvrđen dokaz kliničkog poboljšanja u većine bolesnika.
Tablica 6. Dokaz kliničkog poboljšanja u bolesnika s CIDP-om u fazi A ispitivanja ARGX-113-1802
| Ispitanici s odgovorom (dokazom kliničkog poboljšanja) i vrijeme doprvog potvrđenog dokaza kliničkog poboljšanja | Faza A |
| Efgartigimod alfa SC (N = 322) | |
| Ispitanici s odgovorom (bolesnici s potvrđenim kliničkim poboljšanjem) | 214/322 (66,5 %) |
| n/N (%) (95 % CI) | (61,0; 71,6) |
| Vrijeme do prvog potvrđenog dokaza kliničkog poboljšanja u danima | 43,0 |
| medijan (95 % Cl) | (31,0; 51,0) |
n = broj bolesnika za koje je prijavljeno opažanje; N = broj bolesnika u skupu za analizu
U fazi B, primarna je mjera ishoda bila definirana kao vrijeme do pojave prvog dokaza kliničkog pogoršanja (povećanje od jednog boda na ljestvici aINCAT u usporedbi s početnom vrijednosti u fazi B, koje je potvrđeno pri sljedećem posjetu nakon prvog povećanja od jednog boda na ljestvici aINCAT, ili povećanje ≥ dva boda na ljestvici aINCAT u usporedbi s početnom vrijednosti u fazi B). U bolesnika koji su primali efgartigimod alfa supkutanom injekcijom prošlo je značajno više vremena do pojave relapsa (tj. kliničkog pogoršanja) nego u bolesnika koji su primali placebo, kako je vidljivo iz omjera hazarda koji iznosi 0,394 [95 % CI (0,253; 0,614)]. U 31/111 (27,9 %) bolesnika koji su primali efgartigimod alfa supkutanom injekcijom tijekom faze B ispitivanja došlo je do relapsa u usporedbi s 59/110 (53,6 %) bolesnika koji su primali placebo. Rezultati su prikazani u Tablici 7 i na Slici 2.
Tablica 7. Prvi dokaz kliničkog pogoršanja u bolesnika s CIDP-om u fazi B ispitivanja ARGX-113-1802
| Vrijeme do 1. povećanja na ljestvici aINCAT (kliničko pogoršanje) | Faza B | |
| Supkutana primjenaefgartigimoda alfa (N = 111) | Placebo (N = 110) | |
| Omjer hazarda (95 % Cl) | 0,394 (0,253; 0,614)p-vrijednost < 0,0001 | |
| Medijan u danima (95 % Cl) | NI (NI; NI) | 140,0 (75,0; NI) |
NI = nije izračunato; N = broj bolesnika u skupu za analizu; aINCAT = prilagođena ljestvica aINCAT (engl.
Inflammatory Neuropathy Cause and Treatment)
EFG SC placebo
1,00
supkutana primjena EFG u odnosu na placebo Omjer hazarda 0,39 (95 % Cl 0,25 – 0,61);
p = < 0,0001
0,75
0,50
0,25
0,00
Vrijeme (u tjednima)
Broj sudionika izloženih riziku
EFG SC
Placebo
Vjerojatnost izostanka pogoršanja prema prilagođenoj ljestvici INCAT
Slika 2. Vrijeme do prvog pogoršanja prema ljestvici aINCAT (Kaplan-Meierova krivulja) u bolesnika s CIDP-om u fazi B ispitivanja ARGX-113-1802
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove odgodila je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Vyvgart u jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije u liječenju miastenije gravis (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Vyvgart u svim podskupinama pedijatrijske populacije u liječenju CIDP-a (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Apsorpcija
Na temelju analize farmakokinetičkih podataka populacije procijenjena bioraspoloživost 1000 mg efgartigimoda alfa primjenjenog supkutanim putem iznosi 77 %.
Prosječna srednja vrijednost Ctrough koncentracije nakon 4 primjene jedanput tjedno s 1000 mg efgartigimoda alfa primjenjenog supkutanim putem i 10 mg/kg efgartigimoda alfa primjenjenog intravenski iznosila je 22,0 µg/ml (37 % CV) odnosno 14,9 µg/ml (43 % CV). Vrijednosti AUC0-168h efgartigimoda alfa nakon primjene jednog ciklusa liječenja s 1000 mg supkutano i 10 mg/kg intravenski bile su usporedive.
U bolesnika koji su neprekidno primali 1000 mg efgartigimoda alfa supkutanom injekcijom jednom tjedno, srednja vrijednost Ctrough koncentracije bila je u rasponu od 14,9 do 20,1 µg/ml.
Distribucija
Na temelju analize farmakokinetičkih podataka populacije u zdravih ispitanika i bolesnika volumen distribucije iznosi 18 l.
Biotransformacija
Očekuje se da se efgartigimod alfa razgradi proteolitičkim enzimima u male peptide i aminokiseline.
Eliminacija
Terminalni poluvijek je 80 do 120 sati (3 do 5 dana). Na temelju analize farmakokinetičkih podataka populacije klirens iznosi 0,128 l/h. Molekularna težina efgartigimoda alfa iznosi približno 54 kDa, što je na granici molekula koje se bubrežno filtriraju.
Linearnost/nelinearnost
Farmakokinetički profil efgartigimoda alfa linearan je, neovisno o dozi ili vremenu, uz minimalnu akumulaciju.
Posebne populacije
Dob, spol, rasa i tjelesna težina
Na farmakokinetiku efgartigimoda alfa nisu utjecale dob (19 – 84 godine), spol, rasa i tjelesna težina.
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu provedena posebna ispitivanja farmakokinetike u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Učinak procijenjene brzine glomerularne filtracije [engl. estimated glomerular filtration rate, eGFR] markera bubrežne funkcije kao kovarijate u analizi populacijske farmakokinetike pokazao je povećanje izloženosti (11 % do 21 %) u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega
(eGFR 60 – 89 ml/min/1,73 m2). Ne preporučuje se posebna prilagodba doze u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega.
Nema dovoljno podataka o utjecaju umjerenog oštećenja funkcije bubrega
(eGFR 30 – 59 ml/min/1,73 m2) i teškog oštećenja funkcije bubrega (eGFR < 30 ml/min/1,73 m2) na farmakokinetičke parametre efgartigimoda alfa.
Oštećenje funkcije jetre
Nije provedeno posebno ispitivanje farmakokinetike u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre.
Učinak markera jetrene funkcije kao kovarijata u analizi populacijske farmakokinetike nije pokazao
nikakav utjecaj na farmakokinetiku efgartigimoda alfa.
Farmaceutski podaci - Vyvgart 1000 mg
Ljudska rekombinantna hijaluronidaza (rHuPH20) L-histidin
L-histidinklorid hidrat L-metionin
Polisorbat 20 (E432) Natrijev klorid Saharoza
Voda za injekcije
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.
18 mjeseci
Ako je potrebno, neotvorene bočice mogu se čuvati na sobnoj temperaturi (do 30 °C) do 3 dana. Nakon čuvanja na sobnoj temperaturi, neotvorene bočice mogu se vratiti u hladnjak. Ako se čuvaju izvan hladnjaka i zatim vrate u hladnjak, ukupno vrijeme izvan hladnjaka ne smije premašiti 3 dana.
S mikrobiološkog stajališta, osim ako metoda pripreme štrcaljke isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije, lijek je potrebno odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja za vrijeme primjene odgovornost su korisnika.
Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C).
Ne zamrzavati.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
5,6 ml otopine u staklenoj bočici tipa I od 6 ml s gumenim čepom, aluminijskim prstenom i
polipropilenskim flip-off zatvaračem. Veličina pakiranja je 1 bočica.
i druga rukovanja lijekom
Vyvgart se isporučuje kao otopina spremna za uporabu u bočici za jednokratnu uporabu. Lijek nije potrebno razrjeđivati.
Vizualno provjerite je li sadržaj bočice žućkasta, bistra do opalescentna otopina, bez krutih čestica. Ako se uoče vidljive čestice, bočica se ne smije koristiti.
Nakon vađenja bočice iz hladnjaka, pričekajte najmanje 15 minuta prije ubrizgavanja kako bi otopina dosegla sobnu temperaturu (vidjeti dio 6.3).
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.