Nitrofurantoin Galenika 50 mg tvrde kapsule

Nitrofurantoin Galenika je indiciran za primjenu u odraslih i adolescenata za liječenje akutnih ili profilaksu rekurentnih nekompliciranih infekcija donjeg mokraćnog sustava koje uzrokuju mikroorganizmi osjetljivi na nitrofurantoin (vidjeti dio 5.1).

Treba razmotriti službene smjernice o odgovarajućoj primjeni antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Odrasli i adolescenti

Akutne nekomplicirane infekcije donjeg mokraćnog sustava: 50 mg četiri puta dnevno ili 100 mg dva puta dnevno tijekom razdoblja od sedam dana.

Profilaksa rekurentnih nekompliciranih infekcija donjeg mokraćnog sustava: 50 mg-100 mg prije spavanja

Pedijatrijska populacija

Nitrofurantoin Galenika nije prikladan za djecu mlađu od 12 godina.

U djece mlađe od 12 godina treba razmotriti primjenu nitrofurantoin oralne suspenzije. Nitrofurantoin je kontraindiciran u dojenčadi mlađe od 3 mjeseca (vidjeti dio 4.3).

Stariji bolesnici

Pod uvjetom da ne postoji značajno oštećenje funkcije bubrega, u kojem je nitrofurantoin kontraindiciran, doza bi trebala biti ista kao i u normalnih odraslih osoba. Vidjeti mjere opreza i rizike za starije bolesnike povezane s dugotrajnom terapijom (dio 4.8).

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega potrebno je praćenje funkcije bubrega tijekom liječenja nitrofurantoinom te će možda biti potrebna prilagodba doze, uključujući starije osobe s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 4.8).

Nitrofurantoin je kontraindiciran u bolesnika s poremećajem funkcije bubrega u kojih je eGFR manji od 45 ml/min (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

Nitrofurantoin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre, a u starijih bolesnika na dugotrajnoj terapiji nitrofurantoinom može biti potrebno praćenje (vidjeti dio 4.4).

Način primjene

Za primjenu kroz usta

Dozu treba uzeti s hranom ili mlijekom (npr. za vrijeme obroka).

• Preosjetljivost na djelatnu tvar, druge nitrofurane ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Bolesnici s poremećajem funkcije bubrega u kojih je eGFR manji od 45 ml/min.

• Nedostatak G6PD-a: Može izazvati neonatalnu hemolizu ako se koristi tijekom termina. Samo su male količine prisutne u majčinom mlijeku, ali mogu biti dovoljne za uzrokovanje hemolize u dojenčadi s nedostatkom G6PD-a.

• Akutna porfirija.

• U dojenčadi mlađe od tri mjeseca kao i u trudnica u terminu (tijekom trudova i poroda) zbog teoretske mogućnosti hemolitičke anemije u fetusa ili novorođenčeta zbog nerazvijenih enzimskih sustava eritrocita.

Nitrofurantoin nije učinkovit u liječenju parenhimskih infekcija jedinog funkcionalnog bubrega. U rekurentnim ili teškim slučajevima potrebno je isključiti kirurški uzrok infekcije.

Budući da već postojeća stanja mogu prikriti nuspojave, nitrofurantoin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s plućnom bolesti, poremećajem funkcije jetre, neurološkim poremećajima i alergijskom dijatezom.

Nitrofurantoin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s anemijom, dijabetesom, poremećajem ravnoteže elektrolita, iscrpljujućim stanjima i nedostatkom vitamina B (osobito folata).

Neuropatija

Zabilježeni su pojava periferne neuropatije i sklonost perifernoj neuropatiji koja može postati ozbiljna ili ireverzibilna te može biti opasna po život. Stoga liječenje treba prekinuti kod prvih znakova neuronske infekcije (parestezije).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Bolesnicima s blagim do umjerenim poremećajem funkcije bubrega bit će potrebno odgovarajuće

praćenje jer može doći do povećanja plućnih štetnih događaja tijekom uzimanju nitrofurantoina, vidjeti dijelove 4.2 i 4.8.

Nitrofurantoin je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.3).

Plućne reakcije

U bolesnika liječenih nitrofurantoinom opažene su akutne, subakutne i kronične plućne reakcije. Ako se pojave te reakcije, potrebno je odmah prekinuti s primjenom nitrofurantoina. Akutne

plućne reakcije javljaju se unutar prvog tjedna liječenja i reverzibilne su. Ako se pojavi bilo koja od

sljedećih respiratornih reakcija, potrebno je prekinuti primjenu lijeka. Akutne plućne reakcije obično se javljaju unutar prvog tjedna liječenja i reverzibilne su nakon prestanka liječenja. Akutne plućne reakcije obično se manifestiraju vrućicom, zimicom, kašljem, bolovima u prsima, dispnejom, infiltracijom pluća s konsolidacijom ili pleuralnim izljevom na rendgenskim snimkama prsnog koša i eozinofilijom. U

subakutnim plućnim reakcijama vrućica i eozinofilija javljaju se rjeđe nego u akutnom obliku.

Kronične plućne reakcije (uključujući plućnu fibrozu i difuzni intersticijski pneumonitis) mogu se

podmuklo razviti i često se mogu javiti u starijih bolesnika. Potrebno je pomno praćenje bolesti pluća u bolesnika koji primaju dugotrajnu terapiju (osobito u starijih osoba).

Došlo je do promjena u EKG-u vezanih za plućne reakcije. Blaži simptomi kao što su vrućica, zimica, kašalj i dispneja mogu biti značajni. Kolaps i cijanoza rijetko su zabilježeni. Čini se da su težina

kroničnih plućnih reakcija i njihov stupanj povlačenja povezani s trajanjem terapije nakon pojave prvih kliničkih znakova. Važno je što ranije prepoznati simptome. Plućna funkcija može biti trajno oštećena, čak i nakon prestanka liječenja.

Zabilježen je sindrom nalik lupusu povezan s plućnim reakcijama na nitrofurantoin (vidjeti dio 4.8).

Hematološki učinci

Nitrofurantoin može uzrokovati hemolizu u bolesnika s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (deset posto bolesnika crne rase i varijabilni postotak etničkih skupina mediteranskog, bliskoistočnog i

azijskog podrijetla). Hemoliza prestaje prekidom korištenja lijeka. Zabilježene su pojave agranulocitoze, leukopenije, granulocitopenije, hemolitičke anemije, trombocitopenije, anemije zbog nedostatka glukoze-6-fosfat hidrogenaze, megaloblastične anemije i eozinofilije. Aplastična anemija rijetko je

zabilježena. Prekidom liječenja krvna slika vraćena je u normalu.

Proljev povezan s Clostridioides difficile (CDAD)

Gastrointestinalne reakcije mogu se minimalizirati uzimanjem lijeka s hranom ili mlijekom, ili prilagodbom doze.

Proljev povezan s Clostridioides difficile (CDAD) zabilježen je kod primjene gotovo svih antibakterijskih lijekova, uključujući nitrofurantoin, i može imati raspon ozbiljnosti od blagog proljeva do kolitisa sa smrtnim ishodom. Liječenje antibakterijskim lijekovima mijenja normalnu floru debelog crijeva, što dovodi do prekomjernog rasta bakterije C. difficile.

Hepatoksičnost

Reakcije jetre, uključujući hepatitis, autoimuni hepatitis, kolestatsku žuticu, kronični aktivni hepatitis i nekrozu jetre, javljaju se rijetko. Prijavljeni su smrtni slučajevi. Početak kroničnog aktivnog hepatitisa može biti podmukao, a bolesnike treba periodički pratiti zbog promjena u rezultatima biokemijskih testova koji mogu ukazivati na oštećenje jetre. Kolestatska žutica obično je povezana s kratkotrajnom terapijom (obično u trajanju do dva tjedna). Kronični aktivni hepatitis, koji povremeno dovodi do nekroze jetre, obično je povezan s dugotrajnom terapijom (obično nakon šest mjeseci). Početak može biti podmukao. Liječenje treba prekinuti kod prvog znaka hepatotoksičnosti. Ako se pojavi hepatitis, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka i poduzeti odgovarajuće mjere. Prijavljeni su rijetki slučajevi zatajenje jetre nakon primjene nitrofurantoina (može biti smrtonosno).

Kod dugotrajnog liječenja, potrebno je pažljivo pratiti bolesnika zbog pojave hepatitisa (ili oštećenja jetre), plućnih ili neuroloških simptoma i drugih dokaza toksičnosti. Ako dođe do pojave drugih neobjašnjivih plućnih, hepatotoksičnih, hematoloških ili neuroloških sindroma potrebno je prekinuti liječenje nitrofurantoinom.

Kancerogenost

Postoje ograničeni dokazi o kancerogenim učincima nitrofurantoina u pokusnih životinja, ali nije dokazana kancerogenost u ljudi.

Antimikrobni lijekovi

Kao i kod drugih antimikrobnih lijekova, može doći do pojave superinfekcije gljivicama ili otpornim organizmima kao što je Pseudomonas. Međutim, oni su ograničeni na genitourinarni sustav jer nigdje drugdje u tijelu ne dolazi do supresije normalne bakterijske flore.

Laboratorijske pretrage

Urin može biti žute ili smeđe boje nakon uzimanja nitrofurantoina. Bolesnici koji uzimaju nitrofurantoin mogu imati lažno pozitivan test na glukozu u mokraći (ako se testiraju na reducirajuće tvari u mokraći).

Pomoćne tvari

Kapsule sadrže laktozu i natrij

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Istodobna primjena magnezijeva trisilikata s nitrofurantoinom smanjuje apsorpciju nitrofurantoina.

Urikozurični lijekovi poput probenecida i sulfinpirazona mogu inhibirati bubrežnu tubularnu sekreciju nitrofurantoina. Posljedično povećanje razine u serumu može rezultirati povećanjem toksičnosti. Smanjena razina u mokraći može smanjiti djelotvornost lijeka kao antibakterijsko sredstvo za mokraćni sustav.

Ne preporučuje se istodobna primjena s kinolonima.

U prisutnosti inhibitora karboanhidraze i sredstava za alkalizaciju urina može doći do smanjenog antibakterijskog djelovanja nitrofurantoina.

Prisutnosti nitrofurantoina pri testiranju na reducirajuće tvari može rezultirati lažno pozitivnom reakcijom na glukozu u mokraći.

Prisutnost hrane ili lijekova koji odgađaju pražnjenje želuca može rezultirati povećanom apsorpcijom nitrofurantoina.

Budući da nitrofurantoin pripada skupini antibakterijskih lijekova, imat će sljedeće interakcije:

Cjepivo protiv tifusa (oralno): Antibakterijski lijekovi čine oralno cjepivo protiv tifusa neučinkovitim.

Trudnoća

Nitrofurantoin je kontraindiciran u trudnica u terminu (tijekom trudova i poroda). Kao i kod svih lijekova, nuspojave kod majke, ako se pojave, mogu negativno utjecati na tijek trudnoće. Lijek treba primjenjivati u najnižoj učinkovitoj dozi tek nakon pažljive procjene koristi liječenja u odnosu na potencijalne rizike.

Na temelju ispitivanja reprodukcije u životinja i kliničkog iskustva u ljudi tijekom dugog niza godina, nema dokaza o bilo kakvim teratogenim učincima nitrofurantoina na fetus.

Dojenje

Dojenje dojenčeta za koje se zna ili sumnja da ima bilo kakav nedostatak enzima eritrocita (uključujući nedostatak G6PD-a) mora se privremeno izbjegavati jer se nitrofurantoin u tragovima izlučuje u

majčinom mlijeku.

Plodnost

Nema dostupnih podataka.

Nitrofurantoin značajno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Može uzrokovati omaglicu i omamljenost. Bolesnicima se mora savjetovati da ne upravljaju vozilima ili strojevima sve dok ne nestanu ovi simptomi.

Tablični popis nuspojava naveden je u nastavku:

Nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava i sljedećim učestalostima: Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

*Akutne plućne reakcije obično se javljaju unutar prvog tjedna liječenja i reverzibilne su nakon prestanka liječenja. Akutne plućne reakcije obično se manifestiraju vrućicom, zimicom, kašljem, bolovima u prsima, dispnejom, infiltracijom pluća s konsolidacijom ili pleuralnim izljevom na rendgenskim

snimkama prsnog koša i eozinofilijom. U subakutnim plućnim reakcijama vrućica i eozinofilija javljaju se rjeđe nego u akutnom obliku. Kronične plućne reakcije rijetko se javljaju u bolesnika koji su primali

kontinuiranu terapiju u trajanju od šest mjeseci ili dulje i češće su u starijih bolesnika. Došlo je do promjena u EKG-u vezanih za plućne reakcije.

Prijavljivanje sumnji na nuspojave:

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Simptomi i znakovi predoziranja uključuju iritaciju želuca, mučninu i povraćanje. Postupanje

Ne postoji poznati specifični antidot. Međutim, u slučaju nedavne ingestije, nitrofurantoin se može odstraniti hemodijalizom. Standardna procedura je izazivanje povraćanja ili ispiranje želuca u slučajevima nedavne ingestije. Preporučuje se praćenje potpune krvne slike, funkcije jetre i testova plućne funkcije.

Potrebno je održavati visok unos tekućine kako bi se potaknulo izlučivanje lijeka mokraćom.