CYSTAGON je indiciran za liječenje dokazane nefropatske cistinoze. Cisteamin smanjuje nakupljanje cistina u nekim stanicama (npr. leukocitima, mišićnim i jetrenim stanicama) kod bolesnika s nefropatskom cistinozom te, ukoliko je liječenje rano započeto, odgađa nastanak zatajenja bubrega.

Liječenje lijekom CYSTAGON treba započeti pod nadzorom liječnika s iskustvom u liječenju cistinoze.

Cilj terapije je održati razinu cistina u leukocitima ispod 1 nmol hemicistina/mg proteina. Stoga treba pratiti razinu cistina u leukocitima (Lkc) kako bi se prilagodila doza. Razinu u leukocitima treba mjeriti 5 do 6 sati nakon uzimanja doze te ju treba pri uvođenju terapije često provjeravati (npr. svaki mjesec), a kada se postigne stabilna doza, treba provjeravati svaka 3 – 4 mjeseca.

• Za djecu do 12 godina, CYSTAGON treba dozirati na temelju površine tijela (g/m²/dan). Preporučena doza je 1,30 g/m²/dan slobodne baze podijeljene u četiri puta na dan.

• Za bolesnike iznad 12 godina i preko 50 kg tjelesne težine, preporučena doza CYSTAGONA je 2 g/dan, podijeljena u četiri puta na dan.

  Početna doza treba biti 1/4 do 1/6 očekivane doze održavanja te je treba postupno povećavati kroz 4 – 6 tjedana kako bi se izbjegla intolerancija. Dozu treba povećati ako je tolerancija dobra, a razina cistina u leukocitima ostane > 1 nmol hemicistina/mg proteina. Maksimalna doza CYSTAGONA korištena u kliničkim ispitivanjima bila je 1,95 g/m²/dan.

  Ne preporučuje se primjena doza viših od 1,95 g/m²/dan (vidjeti dio 4.4).

  Podnošenje cisteamina od strane probavnog sustava poboljšano je kada se ovaj lijek uzima neposredno nakon ili tijekom obroka.

  U djece kod koje postoji rizik od aspiracije, u dobi oko 6 godina i mlađe, tvrde kapsule treba otvoriti, a sadržaj posipati po hrani. Iskustvo sugerira da je hrana poput mlijeka, krumpira i drugih proizvoda bogatih škrobom čini se prikladna za miješanje s prahom lijeka. Međutim, kisela pića, npr. sok od naranče, treba općenito izbjegavati jer se prah s njima ne pomiješa dobro već može ostati u talogu.

  Bolesnici na dijalizi ili nakon transplantacije

  Iskustvo je povremeno pokazalo da se neki oblici cisteamina lošije podnose (tj. dovode do više nuspojava) kad su bolesnici na dijalizi. Kod ovih se bolesnika savjetuje pažljivije praćenje razine cistina u leukocitima.

  Bolesnici s insuficijencijom jetre

  Prilagodba doze obično nije potrebna; međutim, treba pratiti razinu cistina u leukocitima.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Primjena CYSTAGONA kontraindicirana je tijekom dojenja. CYSTAGON se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće, osobito tijekom prvog tromjesečja, osim ako nije izričito neophodan (vidjeti dijelove 4.6 i 5.3) jer je teratogen kod životinja.

CYSTAGON je kontraindiciran u bolesnika koji su razvili preosjetljivost na penicilamin.

Liječenje CYSTAGONOM treba započeti odmah nakon potvrde dijagnoze nefropatske cistinoze kako bi se postigla maksimalna korist.

Nefropatska cistinoza mora biti dijagnosticirana na temelju i kliničkih znakova i biokemijskih pretraga (mjerenja cistina u leukocitima).

Zabilježeni su slučajevi sindroma nalik na Ehlers-Danlos i vaskularnih poremećaja na laktovima u djece koja su bila liječena visokim dozama različitih preparata cisteamina (cisteaminkloridom ili cistaminom ili cisteaminhidrogentartaratom) većinom iznad maksimalne doze od 1,95 g/m²/dan. Ove su kožne promjene bile povezivane s vaskularnom proliferacijom, strijama na koži te lezijama kostiju. Stoga se preporučuje redovito kontrolirati kožu te po potrebi razmotriti rendgenske preglede kostiju. Također treba bolesnicima ili roditeljima savjetovati samopregled kože. Ukoliko se pojave bilo koje slične abnormalnosti kože ili kostiju, preporučuje se smanjiti dozu CYSTAGONA.

Ne preporučuje se primjena doza viših od 1,95 g/m²/dan (vidjeti dijelove 4.2 i 4.8). Savjetuje se redovito praćenje krvne slike.

Nije se pokazalo da oralni cisteamin sprječava odlaganje kristala cistina u očima. Stoga, kada se za tu svrhu koristi oftalmološka otopina, njenu upotrebu treba nastaviti.

Za razliku od fosfocisteamina, CYSTAGON ne sadrži fosfat. Većina će bolesnika već primati nadomjestke fosfata te može biti potrebno prilagoditi njihovu dozu kada se CYSTAGON zamijeni fosfocisteaminom.

Neotvorene CYSTAGON tvrde kapsule ne treba davati djeci mlađoj od 6 godina zbog rizika aspiracije (vidjeti dio 4.2).

Nemojte progutati spremnik sa sredstvom za sušenje koji se nalazi u bočici.

Nisu provedena ispitivanja interakcija.

CYSTAGON se može primjenjivati zajedno s nadomjescima za elektrolite i minerale koji su potrebni za liječenje Fanconijevog sindroma kao i s vitaminom D i hormonima štitnjače. U nekih su bolesnika istodobno korišteni indometacin i CYSTAGON. U bolesnika s transplantiranim bubrezima, terapija protiv odbacivanja transplantata korištena je s cisteaminom.

Trudnoća

Ne postoje adekvatni podaci o primjeni cisteaminhidrogentartarata u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost, uključujući teratogenost (vidjeti dio 5.3). Nije poznat potencijalni rizik za ljude. Učinak neliječene cistinoze na trudnoću također nije poznat.

Stoga se CYSTAGON ne smije primjenjivati tijekom trudnoće, osobito u prvom tromjesečju, osim ako je to neophodno.

Ukoliko se dijagnosticira trudnoća ili se ona planira, treba pažljivo razmotriti potrebu za liječenjem, a bolesnicu upoznati s mogućim teratogenim rizikom cisteamina.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se CYSTAGON u majčino mlijeko u ljudi. Međutim, zbog rezultata ispitivanja provedenih na životinjama koje su dojile i njihovoj mladunčadi (vidjeti dio 5.3), dojenje je kontraindicirano u žena koje uzimaju CYSTAGON.

CYSTAGON malo ili umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. CYSTAGON može dovesti do omamljenosti. Pri započinjanju terapije, bolesnici se ne smiju upuštati u potencijalno opasne aktivnosti sve dok se ne vidi učinak ovog lijeka na svakog pojedinca.

Očekuje se da oko 35 % bolesnika razvije nuspojave. One uglavnom uključuju probavni i središnji živčani sustav. Kada se ove nuspojave pojave na početku terapije cisteaminom, privremena obustava i postupno ponovno uvođenje terapije može pomoći u poboljšanju tolerancije.

Zabilježene nuspojave navedene su dolje, prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Učestalost je definirana prema sljedećim kategorijama: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10) te manje često (≥ 1/1000 i < 1/100). Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Zabilježeni su slučajevi nefrotskog sindoma unutar 6 mjeseci od početka terapije s progresivnim oporavkom nakon prekida liječenja. U nekim slučajevima, histologija je pokazala membranozni glomerulonefritis alogeničnog bubrežnog presatka te hipersenzitivni intersticijski nefritis.

Zabilježeni su slučajevi sindroma nalik na Ehlers-Danlos i vaskularni poremećaji na laktovima kod djece koja su bila liječena visokim dozama različitih preparata cisteamina (cisteaminkloridom ili cistaminom ili cisteaminhidrogentartaratom) iznad maksimalne doze koja iznosi 1,95 g/m²/dan.

U nekim slučajevima, ove kožne promjene povezivale su se s vaskularnom proliferacijom, strijama na koži i lezijama kostiju koje su prvo zabilježene tijekom rendgenskog pregleda. Od poremećaja kostiju zabilježeni su genu valgum, bol u nogama i hiperekstenzivni zglobovi, osteopenija, kompresijski prijelomi i skolioza.

U slučajevima u kojima je proveden histopatološki pregled kože, rezultati su upućivali na angioendoteliomatozu.

Jedan je bolesnik posljedično umro od akutne cerebralne ishemije s izraženom vaskulopatijom.

U nekih bolesnika, kožne promjene na laktovima su se povukle nakon smanjenja doze CYSTAGONA. Pretpostavlja se da je mehanizam djelovanja cisteamina ometanje križnog povezivanja kolagenskih vlakana (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje cisteaminom može uzrokovati progresivnu letargiju.

Ukoliko dođe do predoziranja, treba dati suportivnu terapiju dišnog i kardiovaskularnog sustava. Nije poznat specifičan antidot. Nije poznato da li se cisteamin odstranjuje hemodijalizom.