HEPCLUDEX 2 mg prašak za otopinu za injekciju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - HEPCLUDEX 2 mg
Hepcludex je indiciran za liječenje kronične infekcije virusom hepatitisa delta (HDV) u plazmi (ili serumu) odraslih bolesnika pozitivnih na HDV-RNA i pedijatrijskih bolesnika u dobi od 3 i više godina tjelesne težine od najmanje 10 kg, s kompenziranom bolešću jetre.
Liječenje smije započeti samo liječnik s iskustvom u liječenju bolesnika s infekcijom HDV-om. Doziranje
Bulevirtid treba primjenjivati jednom dnevno (svaka 24 sata ± 4 sata) supkutanom injekcijom kao monoterapiju ili u istodobnoj primjeni s analogom nukleozida/nukleotida za liječenje osnovne infekcije virusom hepatitisa B (HBV-om).
U odraslih bolesnika preporučena doza bulevirtida iznosi 2 mg jednom dnevno.
U pedijatrijskih bolesnika preporučena doza bulevirtida temelji se na tjelesnoj težini, kako je detaljno navedeno u tablici u nastavku.
Doziranje u pedijatrijskih bolesnika koji primaju bulevirtid 2 mg prašak za otopinu za injekciju
| Tjelesna težina (kg) | Doza rekonstituiranog bulevirtid 2 mg praška za otopinu za injekciju (ml) | Dnevna doza bulevirtida |
| od 10 kg do < 25 kg | 0,5 ml | 1 mg |
| od 25 kg do < 35 kg | 0,75 ml | 1,5 mg |
| 35 kg i više | 1 ml | 2 mg |
Što se tiče istodobne primjene s analozima nukleozida/nukleotida za liječenje infekcije HBV-om,
vidjeti dio 4.4.
Trajanje liječenja
Optimalno trajanje liječenja nije poznato. Liječenje treba nastaviti sve dok je povezano s kliničkom koristi.
Treba razmotriti prekid liječenja u slučaju produljene (6 mjeseci) serokonverzije HBsAg ili gubitka virološkog i biokemijskog odgovora.
Propuštena doza
Ako injekcija nije primijenjena i proteklo je manje od 4 sata od predviđenog vremena primjene, injekciju je potrebno dati što je prije moguće. Vrijeme primjene sljedeće injekcije neće se računati od vremena „spasonosne“ injekcije, već prema prethodno utvrđenom rasporedu primjene. Stoga se sljedeći dan treba vratiti na uobičajeni obrazac primjene, u prethodno određeno vrijeme.
Ako injekcija nije primijenjena i proteklo je više od 4 sata od predviđenog vremena primjene, propuštena se doza ne smije davati.
Sljedeća će se injekcija dati prema uobičajenom rasporedu (ubrizgavanje propisane doze bez udvostručavanja), u određeno vrijeme sljedeći dan.
Ako je injekcija pogreškom primijenjena kada je od predviđenog vremena prošlo više od 4 sata, sljedeća primjena mora biti u uobičajeno vrijeme (tj. u skladu s prvobitnim rasporedom).
Posebne populacije
Starije osobe
Nema dostupnih podataka za bolesnike starije od 65 godina.
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu provedena ispitivanja s bulevirtidom kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Bubrežnu funkciju treba pažljivo nadzirati. Tijekom liječenja može doći do povišenja razine žučnih soli. Zbog bubrežne ekskrecije žučnih soli, povišenje razine žučnih soli može biti veće kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebna prilagodba doze kod bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre (klasifikacija ciroze jetre prema ljestvici Child-Pugh-Turcotte, stadij A). Sigurnost i djelotvornost bulevirtida u bolesnika s dekompenziranom cirozom nisu utvrđene (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost bulevirtida u bolesnika mlađih od 18 godina nisu utvrđene u kliničkim ispitivanjima. Preporučena doza bulevirtida za pedijatrijske bolesnike u dobi od 3 i više godina, tjelesne težine od najmanje 10 kg, s kompenziranom bolešću jetre temelji se na populacijskom farmakokinetičkom/farmakodinamičkom modeliranju i simulaciji (vidjeti dio 5.2).
Način primjene
Samo za supkutanu primjenu. Bulevirtid se može ubrizgati na mjesta poput gornjeg dijela bedara ili abdomena.
Potrebno je pružiti odgovarajuću obuku bolesnicima koji sami primjenjuju lijek ili njegovateljima koji primjenjuju lijek, kako bi se smanjio rizik od reakcija na mjestu primjene injekcije.
Bolesnik ili njegovatelj mora pažljivo slijediti „Detaljan vodič za ubrizgavanje” koji se nalazi u kutiji. Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
HDV i HBV genotip
HDV genotip 1 bio je dominantan u populaciji kliničkih ispitivanja. Nije poznato utječe li genotip HDV ili HBV na kliničku djelotvornost bulevirtida.
Dekompenzirana bolest jetre
Farmakokinetika, sigurnost i djelotvornost bulevirtida kod bolesnika s dekompenziranom cirozom nisu utvrđene. Ne preporučuje se primjena kod bolesnika s dekompenziranom bolesti jetre.
Koinfekcija HBV-om
Podležeću infekciju HBV-om treba istodobno liječiti prema trenutačnim smjernicama o liječenju. U kliničko ispitivanje bulevirtida MYR202 uključeni su samo bolesnici sa znakovima aktivnog hepatitisa unatoč liječenju analozima nukleozida/nukleotida; uz bulevirtid je istodobno primijenjen tenofovirdizoproksilfumarat. Preporučuje se pažljivo praćenje razine HBV DNA.
Pogoršanja hepatitisa nakon prestanka liječenja
Prekid liječenja bulevirtidom može dovesti do reaktivacije infekcija HDV-om i HBV-om i do ozbiljnih akutnih pogoršanja hepatitisa, osobito u bolesnika s cirozom koji bi mogli biti pod povećanim rizikom od ozbiljnih pogoršanja ili progresije do dekompenzirane bolesti jetre. U slučaju prekida liječenja, potrebno je pažljivo pratiti funkciju jetre kliničkim i laboratorijskim praćenjem najmanje 6 mjeseci nakon prekida, uključujući praćenje razina transaminaza, kao i HBV DNA i HDV RNA virusnog opterećenja. U određenim okolnostima, možda će biti potrebno nastaviti antivirusnu terapiju.
Koinfekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) i virusom hepatitisa C (HCV)
Nema dostupnih podataka o bolesnicima koji su istodobno zaraženi HIV-om ili HCV-om. Pomoćne tvari
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po ml, tj. zanemarive količine natrija.
In vitro ispitivanja pokazala su da određeni lijekovi mogu inhibirati kotransportirajući polipeptid za natrijev taurokolat (NTCP), na kojeg djeluje bulevirtid. Ne preporučuje se istodobna primjena takvih lijekova (npr. sulfasalazina, irbesartana, ezetimiba, ritonavira i ciklosporina A).
Kao mjera opreza, potrebno je strogo kliničko praćenje kada se istodobno s bulevirtidom primjenjuju supstrati NTCP-a (npr. estron-3-sulfat, fluvastatin, atorvastatin, pitavastatin, pravastatin, rosuvastatin i hormoni štitnjače). Kada je moguće, treba izbjegavati istodobnu primjenu ovih supstrata.
In vitro je opažena inhibicija transportera OATP1B1/3 bulevirtidom, iako samo u koncentraciji
≥ 0,5 µM, koja je postignuta in vivo samo nakon primjene visokih doza bulevirtida (10 mg supkutano).
Nije poznat klinički značaj tih nalaza. Kao mjera opreza potrebno je strogo kliničko praćenje kada se supstrati OATP1B1/3 (npr. atorvastatin, bosentan, docetaksel, feksofenadin, glekaprevir, gliburid (glibenklamid), grazoprevir, nateglinid, paklitaksel, paritaprevir, pitavastatin, pravastatin, repaglinid, rosuvastatin, simeprevir, simvastatin, olmesartan, telmisartan, valsartan, voksilaprevir) primjenjuju istodobno. Kada je moguće, treba izbjegavati istodobnu primjenu ovih supstrata.
U kliničkom ispitivanju na zdravim ispitanicima istodobna primjena tenofovira i bulevirtida nije pokazala utjecaj na farmakokinetiku tenofovira.
Nije primijećena inhibicija CYP-a bulevirtidom in vitro u klinički relevantnim koncentracijama. Ipak, u kliničkom ispitivanju primijećen je porast od približno 40 % geometrijske srednje vrijednosti parcijalnog AUC2-4h istodobno primijenjenog midazolama (supstrat CYP3A4) u kombinaciji s visokom dozom bulevirtida (10 mg) i tenofovira (245 mg), dok značajan utjecaj na AUC2-4h midazolama za sami tenofovir nije ustanovljen. Kao mjera opreza, za istodobne terapije lijekovima s uskim terapijskim indeksom, koji su osjetljivi supstrati CYP3A4 (npr. ciklosporin, karbamazepin, simvastatin, sirolimus i takrolimus) potrebno je strogo kliničko praćenje.
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni bulevirtida u trudnica ograničeni.
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju.
Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu bulevirtida tijekom trudnoće i u žena reproduktivne dobi koje ne upotrebljavaju kontracepciju.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se bulevirtid u majčino mlijeko. Potrebno je odlučiti treba li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje / suzdržati se od liječenja bulevirtidom, uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
Nisu dostupni podaci o učincima bulevirtida na plodnost kod ljudi. U ispitivanjima na životinjama nisu primijećeni učinci bulevirtida na parenje i plodnost mužjaka i ženki.
Lijek malo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Bolesnike treba obavijestiti da je zabilježena omaglica tijekom liječenja bulevirtidom (vidjeti dio 4.8).
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljene nuspojave jesu povećanje razine žučnih soli (vrlo često), glavobolja (vrlo često), pruritus (vrlo često) i reakcije na mjestu primjene injekcije (vrlo često).
Povećanja razine žučnih soli obično su bila asimptomatska i reverzibilna nakon prekida liječenja.
Najčešće prijavljena ozbiljna nuspojava jest pogoršanje hepatitisa nakon prekida davanja bulevirtida, što je vjerojatno povezano s virološkim povratkom nakon prekida liječenja (vidjeti dio 4.4).
Tablični popis nuspojava
Sljedeće nuspojave temelje se na objedinjenim podacima iz kliničkih ispitivanja u odraslih i iskustvu nakon stavljanja lijeka u promet.
Nuspojave su navedene u nastavku prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Učestalosti su definirane na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i
< 1/100).
| Učestalost | Nuspojava |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | |
| često | eozinofilija |
| Poremećaji imunološkog sustava | |
| manje često | preosjetljivost, uključujući anafilaktičku reakcijua |
| Poremećaji živčanog sustava | |
| vrlo često | glavobolja |
| često | omaglica |
| Poremećaji probavnog sustava | |
| često | mučnina |
| Poremećaji jetre i žuči | |
| vrlo često | porast razine ukupnih žučnih soli |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| vrlo često | pruritus |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | |
| često | artralgija |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | |
| vrlo često | reakcije na mjestu primjene injekcijeb |
| često | umor |
| često | bolest nalik gripi |
-
Nuspojava utvrđena tijekom praćenja lijeka nakon stavljanja u promet.
-
Uključuje eritem na mjestu primjene injekcije, reakciju na mjestu primjene injekcije, bol na mjestu primjene injekcije, induraciju na mjestu primjene injekcije, oticanje na mjestu primjene injekcije, osip na mjestu primjene injekcije, hematom na mjestu primjene injekcije, pruritus na mjestu primjene injekcije i dermatitis na mjestu primjene injekcije.
Opis odabranih nuspojava
Povišena razina ukupnih žučnih soli
U kliničkim ispitivanja bulevirtida vrlo je često opažen asimptomatski porast razine žučnih soli, povezan s mehanizmom djelovanja bulevirtida; porast razine žučnih soli povukao se nakon prekida liječenja bulevirtidom.
Budući da se žučne soli izlučuju putem bubrega, porast razine žučnih soli može biti izrazitiji u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Reakcije na mjestu primjene injekcije
Bulevirtid je namijenjen za primjenu supkutanom injekcijom, što je povezano s rizikom od pojave reakcija na mjestu primjene injekcije, kao što su oticanje, crvenilo, iritacija, svrbež, infekcija, hematom, osip, induracija i lokalizirana bol. Te će se lokalne reakcije vjerojatnije pojaviti ako je injekcija nehotice primijenjena na pogrešno mjesto ili je otopina nehotice usmjerena u meko tkivo.
Eozinofilija
U bolesnika liječenih bulevirtidom često je opaženo povećanje broja eozinofila, koje nije bilo povezano s kliničkim posljedicama, jetrenim nuspojavama ili značajnim poremećajima laboratorijskih nalaza povezanih s jetrom.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da
prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - HEPCLUDEX 2 mg
Farmakoterapijska skupina: antivirusni lijekovi za sistemsku uporabu, ostali antivirusni lijekovi. ATK oznaka: J05AX28
Mehanizam djelovanja
Bulevirtid blokira ulazak HBV-a i HDV-a u hepatocite vezanjem i inaktiviranjem NTCP-a, transportera žučnih soli u jetri koji služi kao esencijalni receptor za unos HBV-a/HDV-a.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Klinička djelotvornost i sigurnost bulevirtida ispitivane su u jednom ispitivanju faze 3 i dva ispitivanja faze 2. Uključeni su bolesnici s kroničnom infekcijom HDV-om i aktivnim hepatitisom. Ispitivana populacija svih triju ispitivanja bila je uglavnom bijele rase, prevladavao je HDV genotip 1.
Ispitivanje MYR301
U ispitivanju 301 randomizirano je 100 od 150 bolesnika s kroničnom infekcijom HDV-om koji su odmah započeli liječenje bulevirtidom u dozi od 2 mg jednom dnevno (N = 49) ili je njihovo liječenje bilo odgođeno za 48 tjedana (N = 51). Randomizacija je bila stratificirana prisutnošću ili odsutnošću kompenzirane ciroze.
Srednja vrijednost dobi 49 bolesnika u skupini čije je liječenje počelo odmah bila je 44 godine; 61 % bili su muškarci, 84 % bili su bijelci, a 16 % bili su Azijci. Srednja vrijednost dobi 51 bolesnika u skupini s odgođenim liječenjem bila je 41 godina; 51 % bili su muškarci, 78 % bili su bijelci, a 22 % bili su Azijci. Svih 100 bolesnika imalo je infekciju HDV-om genotipa 1.
Početne karakteristike bile su uravnotežene između skupine čije je liječenje započeto odmah i skupine s odgođenim liječenjem. U bolesnika koji su se od početka liječili dozom od 2 mg bulevirtida srednja vrijednost HDV RNA u plazmi bila je 5,1 log10 IU/ml, srednja vrijednost ALT-a bila je 108 U/l, 47 % bolesnika imalo je cirozu u anamnezi, a 53 % prethodno se liječilo interferonom. Tijekom ispitivanja (do kraja 48. tjedna) 63 % tih bolesnika primilo je istovremeno terapiju u skladu sa standardnom skrbi za svoju osnovnu infekciju HBV-om: najčešći istovremeno primijenjeni lijekovi bili su lijekovi koji su sadržavali tenofovirdizoproksilfumarat ili tenofoviralafenamid (49 %) te entekavir (14 %).
U tablici u nastavku predočeni su virološki i biokemijski ishodi zabilježeni u 48. tjednu za liječenje bulevirtidom koje je započeto odmah u dozi od 2 mg jednom dnevno i za odgođeno liječenje.
| 48. tjedana | ||
| Bulevirtid u dozi od 2 mg(liječenje započeto odmah)(N = 49) | Odgođeno liječenje(N = 51) | |
| Nemjerljivib HDV RNA ili smanjenjeHDV RNA od ≥ 2 log10 IU/ml i normalizacija ALT-a c | 45 %d | 2 % |
| 48. tjedana | ||
| Bulevirtid u dozi od 2 mg(liječenje započeto odmah)(N = 49) | Odgođeno liječenje(N = 51) | |
| Nemjerljivib HDV RNA ili smanjenjeHDV RNA od ≥ 2 log10 IU/ml | 71 %e | 4 % |
| Normalizacija ALT-ac | 51 % e | 12 % |
-
Za prvu mjeru ishoda, vrijednosti koje su nedostajale dobivene su prenošenjem rezultata posljednjeg opažanja dalje (engl. last observation carrying forward, LOCF) ako su bile povezane s bolesti COVID-19; u suprotnom: nedostajuće = neuspjelo. Za drugu i treću mjeru ishoda: nedostajuće = neuspjelo.
-
Niži od donje granice kvantifikacije (engl. lower limit of quantification, LLOQ) (cilj nije opažen)
-
Definirana kao vrijednost ALT-a unutar normalnog raspona: lokacije u Rusiji: ≤ 31 U/l za žene i ≤ 41 U/l za muškarce; sve druge lokacije: ≤ 34 U/l za žene i ≤ 49 U/l za muškarce.
-
p-vrijednost < 0,0001.
-
Bez kontrole multipliciteta.
Ispitivanje MYR202
U ispitivanju MYR202 56 od 118 bolesnika s kroničnom infekcijom HDV-om i prisutnom viralnom replikacijom koji su se prethodno liječili interferonom, imali kontraindikaciju za interferon ili su imali cirozu randomizirano je radi liječenja bulevirtidom u dozi od 2 mg + TDF-om (N = 28) ili samo TDF-om (N = 28) tijekom 24 tjedna. U 24. tjednu 21 % bolesnika u skupini koja se liječila bulevirtidom u dozi od 2 mg + TDF-om postiglo je kombinirani odgovor, 54 % postiglo je nemjerljiv HDV RNA (definiran kao niži od granice opažanja, koja je iznosila 14 IU/ml) ili smanjenje za ≥ 2 log10 IU/ml, dok je njih 43 % postiglo normalizaciju ALT-a. U 24. tjednu nijedan bolesnik iz skupine koja se liječila TDF-om nije postigao kombinirani odgovor; njih 4 % postiglo je nemjerljiv HDV RNA ili smanjenje HDV RNA za ≥ 2 log10 IU/ml, a 7 % postiglo je normalizaciju ALT-a (normalan ALT bio je definiran kao ≤ 31 U/l za žene i ≤ 41 U/l za muškarce).
Ispitivanje MYR203
U ispitivanju MYR203, ukupno 15 bolesnika liječeno je bulevirtidom u dozi od 2 mg dnevno tijekom 48 tjedana. U ovom ograničenom skupu podataka profili djelotvornosti i sigurnosti nisu se bitno razlikovali od onih kod bolesnika liječenih tijekom 24 tjedna. Kod dva je bolesnika nastupio virološki proboj, koji je možda povezan s nepridržavanjem primjene lijekova.
Imunogenost
Bulevirtid ima potencijal za induciranje antitijela na lijek, kao što je ustanovljeno u kliničkim ispitivanjima u kojima se koristio enzimski imunosorbentni test (engl. enzyme-linked immunosorbent assay, ELISA). U ispitivanjima MYR203 i MYR301 ukupno 64 bolesnika liječena monoterapijom bulevirtidom u dozi od 2 mg tijekom 48 tjedana ispunila su uvjete za testiranje prevalencije antitijela na lijek; njih 18 (28,1 %) bilo je pozitivno na prevalenciju antitijela na lijek, od čega su 3 bolesnika (4,7 %) i na početku bila pozitivna na antitijela na lijek.
Nema dokaza da su farmakokinetika, sigurnost ili učinkovitost bulevirtida u tih bolesnika bile
promijenjene. Pedijatrijska populacija
Vidjeti dijelove 4.2 i 5.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni.
Farmakokinetička svojstva bulevirtida opisana su nakon intravenske i supkutane primjene. Izloženost bulevirtidu povećala se neproporcionalno, dok su se prividni klirens i prividni volumen distribucije smanjili s većim dozama.
Distribucija
Procijenjeni volumen distribucije manji je od ukupnog volumena tjelesne vode. In vitro vezanje proteina plazme je visoko, s > 99 % bulevirtida vezanog na proteine plazme.
Biotransformacija
Nije provedeno ispitivanje biotransformacije za bulevirtid. Bulevirtid je linearni peptid koji se sastoji od L-aminokiselina i očekuje se da se razgradi na manje peptide i pojedinačne aminokiseline. Ne očekuju se aktivni metaboliti.
Na temelju rezultata in vitro ispitivanja interakcija, bulevirtid nije inhibirao CYP1A2, CYP2A6, CYP2B6, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 i CYP3A4.
Nije uočena in vitro indukcija CYP1A2, CYP2B6 ili CYP3A4 bulevirtidom.
Na temelju ispitivanja in vitro, ne očekuje se klinički važna interakcija za najčešće efluksne transportere (MDR1, BCRP, BSEP, MATE1 i MATE2K) i transportere preuzimanja (OATP2B1, OAT1, OAT3, OCT1 i OCT2). Prepoznata je specifična in vitro interakcija s polipeptidima koji prenose organske anione, OATP1B1 i OATP1B3 s vrijednostima IC50 od 0,5 odnosno 8,7 µM.
Eliminacija
Nije otkriveno izlučivanje bulevirtida u urin kod zdravih dobrovoljaca. Pretpostavlja se da je eliminacija putem ciljnog (NTCP) vezivanja glavni put eliminacije. I distribucija i eliminacija nakon višestrukog doziranja smanjeni su u odnosu na vrijednosti procijenjene nakon prve doze. Omjeri akumulacije za dozu od 2 mg za Cmax i AUC bili su približno dvostruki. Pretpostavlja se da će se stanje dinamičke ravnoteže postići u prvim tjednima primjene. Nakon postizanja vršnih koncentracija, razine u plazmi padale su uz t1/2 od 4 ‒ 7 sati.
Druge posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu provedena ispitivanja s bulevirtidom kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Nisu provedena ispitivanja s bulevirtidom kod bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem funkcije jetre.
Starije osobe
Nema dostupnih podataka za bolesnike starije od 65 godina.
Pedijatrijska populacija
Farmakokinetika bulevirtida u pedijatrijskih bolesnika nije procjenjivana u kliničkom ispitivanju. Preporuke za doziranje u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 3 i više godina, tjelesne težine od najmanje 10 kg, temelje se na izloženosti pri kojoj pedijatrijska koncentracija bulevirtida odgovara koncentracijama opaženima u odraslih s infekcijom HDV-om koji su liječeni bulevirtidom u dozi od
2 mg jednom dnevno. Za simuliranu izloženost bulevirtidu u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže pri doziranju na temelju tjelesne težine (vidjeti dio 4.2) jednom dnevno supkutanom injekcijom u pedijatrijskih bolesnika se predviđa da je unutar sigurnih i djelotvornih izloženosti povezanih s primjenom 2 mg bulevirtida jednom dnevno supkutanom injekcijom u odraslih.
Farmaceutski podaci - HEPCLUDEX 2 mg
bezvodni natrijev karbonat natrijev hidrogenkarbonat manitol
kloridna kiselina (za prilagodbu pH vrijednosti) natrijev hidroksid (za prilagodbu pH vrijednosti)
3 godine
Nakon rekonstitucije, kemijska i fizikalna stabilnost lijeka u primjeni utvrđena je za razdoblje od 2 sata pri sobnoj temperaturi (do 25 °C). S mikrobiološkog stajališta lijek je potrebno upotrijebiti odmah.
Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C). Bočice čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Bezbojna staklena bočica s čepom od bromobutilne ili klorobutilne gume, zatvorena flip-off
poklopcem (aluminijski prsten s plastičnim diskom). Veličina pakiranja od 30 bočica.
i druga rukovanja lijekom
Svaka bočica namijenjena je samo za jednokratnu uporabu i višak neiskorištenog lijeka mora se pravilno zbrinuti. Bolesniku treba osigurati sterilnu vodu za injekcije, štrcaljke (graduirane kako je potrebno s obzirom na dozu koju treba primijeniti), igle i alkoholne maramice.
Upute za uporabu
Bočicu bulevirtida treba izvaditi iz hladnjaka neposredno prije primjene, a plavi poklopac treba ukloniti. Treba uzeti štrcaljku za jednokratnu uporabu te na nju staviti iglu kako biste izvadili 1 ml sterilne vode za injekcije u štrcaljku. Igla štrcaljke sa štrcaljkom koja sadrži sterilnu vodu za injekcije treba se zatim umetnuti u bočicu bulevirtida kroz gumeni čep. Sterilna voda za injekcije unutar štrcaljke ubrizgat će se u bočicu bulevirtida i bočicu treba pažljivo vrtiti dok se ne dobije bistra otopina. Sadržaj potreban za dozu koju treba primijeniti iz bočice bulevirtida treba izvući natrag u istu štrcaljku s istom iglom (vidjeti tablicu u nastavku).
Volumeni doze koje je potrebno izvući za primjenu bulevirtida
| Doza bulevirtida | Potreban volumen rekonstituiranog bulevirtida koji treba izvući |
| 1 mg | 0,5 ml |
| 1,5 mg | 0,75 ml |
| 2 mg | 1 ml |
Igla se zatim mora odvojiti od štrcaljke. Na ovu štrcaljku treba pričvrstiti iglu za supkutanu injekciju, a preostali mjehurići zraka moraju se ukloniti iz štrcaljke prije ubrizgavanja. Sadržaj bočice će se tada primijeniti supkutano.
Odlaganje lijeka i pomoćnog pribora
Sav upotrijebljeni pribor/otpad treba zbrinuti u skladu s važećim uredbama.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.