Deksametazon Zentiva 4 mg tablete

• moždani edem uzrokovan tumorom mozga, neurokirurškim zahvatom, moždanim apscesom.

• teški akutni napad astme.

• oralno početno liječenje opsežnih, teških, akutnih kožnih bolesti koje reagiraju na glukokortikoide, primjerice eritrodermija, pemphigus vulgaris ili akutni ekcem.

• oralno početno liječenje autoimunih poremećaja kao što je sistemski eritemski lupus (osobito visceralni oblici).

• aktivni reumatoidni artritis teškog progresivnog tijeka, npr. brzo napredujući destruktivni oblici i/ili izvanzglobne manifestacije.

• teške zarazne bolesti s toksičnim stanjima (npr. tuberkuloza, tifus; samo uz istodobnu antiinfektivnu terapiju).

• palijativno liječenje malignih tumora.

• liječenje bolesti koronavirusa 2019 (COVID-19) u odraslih bolesnika i adolescenata (u dobi od 12 i više godina tjelesne težine od najmanje 40 kg), kojima je potrebna dodatna terapija kisikom.

  Uz navedeno, Deksametazon Zentiva 4 mg tablete indicirane su za:

• profilaksu i liječenje povraćanja induciranog citostaticima u sklopu antiemetičkog liječenja.

Ovisno o osnovnoj bolesti, kliničkim simptomima i odgovoru na liječenje, doza se može smanjivati različitim tempom i može se završiti liječenje ili se bolesniku može dati što nižu dozu održavanja, ako je potrebno, uz praćenje osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda.

Opće je pravilo da doza mora biti onoliko visoka koliko je potrebno, ali što manja odnosno da trajanje liječenja mora biti onoliko dugo koliko je potrebno, ali što kraće. Doza se mora smanjivati postupno do prekida liječenja.

Ako je nakon početne terapije potrebna dugotrajna terapija održavanja, potrebno je prijeći na liječenje prednizonom/prednizolonom jer je supresija nadbubrežne žlijezde manje izražena (vidjeti dio 4.4).

Doziranje

Doziranje ovisi o prirodi i težini bolesti te o individualnom odgovoru bolesnika na liječenje. Općenito se primjenjuju relativno visoke početne doze koje kod akutnih teških oblika moraju biti značajno veće nego kod kroničnih bolesti.

Najprikladnija jačina doze odredit će se na temelju početne doze i broja doza raspoređenih tijekom dana.

Osim ako nije drugačije propisano, vrijede sljedeće preporuke za doziranje:

• Moždani edem

  Ovisno o uzroku i ozbiljnosti, početna doza od 8–10 mg (do 80 mg) intravenski, a potom 16–24 mg (do 48 mg) dnevno oralno, podijeljeno na 3–4 (do 6) pojedinačne doze tijekom 4–8 dana. Dugotrajna primjena niže doze deksametazona može biti potrebna tijekom zračenja te kod konzervativnog liječenja neoperabilnih tumora mozga.

• Moždani edem nakon bakterijskog meningitisa

  Odrasli: 0,15 mg/kg tjelesne težine, svakih 6 sati tijekom 4 dana.

  Djeca: 0,4 mg/kg tjelesne težine, svakih 12 sati tijekom 2 dana, počevši prije prve primjene antibiotika

• Teški akutni napad astme

  Odrasli: 8–20 mg, zatim 8 mg svaka 4 sata ako je potrebno. Djeca: 0,15–0,3 mg/kg tjelesne težine.

• Akutne kožne bolesti

  Ovisno o prirodi i proširenosti bolesti, dnevne doze od 8-40 mg, u nekim slučajevima do 100 mg. Potom daljnje liječenje sa snižavanjem doze.

• Aktivna faza reumatskih sistemskih poremećaja Sistemski eritemski lupus: 6-16 mg/dan.

• Aktivni reumatoidni artritis teškog progresivnog tijeka

  Npr. napredovanje u brzim destruktivnim oblicima i/ili s izvanzglobnim manifestacijama: 6-12 mg/dan.

• Teške zarazne bolesti, toksična stanja (npr. tuberkuloza, tifus)

  4–20 mg/dan tijekom nekoliko dana, samo uz odgovarajuću antiinfektivnu terapiju.

• Palijativno liječenje malignih tumora

  U početku 8–16 mg/dan, kod produženog liječenja 4–12 mg/dan.

• Za liječenje bolesti COVID-19

  Odrasli: 6 mg intravenski ili peroralno, jednom dnevno tijekom najviše 10 dana.

  Pedijatrijska populacija: Pedijatrijskim bolesnicima (adolescenti u dobi od 12 i više godina) preporučuje se uzimanje doze od 6 mg intravenski ili peroralno jednom dnevno tijekom najviše 10 dana.

  Trajanje liječenja potrebno je odrediti prema kliničkom odgovoru i potrebama pojedinačnog bolesnika.

• Profilaksa i liječenje povraćanja induciranog citostaticima u sklopu antiemetičkog liječenja

  10–20 mg prije početka kemoterapije, a zatim 4–8 mg dva do tri puta dnevno, ako je potrebno tijekom 1–3 dana (umjereno emetogena kemoterapija) ili do 6 dana (jaka emetogena kemoterapija).

• Profilaksa i liječenje postoperativnog povraćanja

8-20 mg kao jednokratna doza prije kirurškog zahvata.

Djeca u dobi od dvije ili više godina: 0,15 – 0,5 mg/ kg tjelesne težine (najviše 16 mg).

Način primjene

Tablete je potrebno progutati cijele s dovoljno tekućine tijekom ili nakon obroka. Kada je moguće, terapiju je potrebno uzimati kao jednu dnevnu dozu, ako je moguće ujutro (cirkadijalna terapija). Ipak, kod bolesnika s bolestima koje zahtijevaju terapiju visokim dozama često su potrebne višestruke doze tijekom dana radi postizanja maksimalnog učinka.

Posebne populacije

Kod hipotireoze ili ciroze jetre mogu biti dovoljne niske doze, ili može biti potrebno smanjenje doze.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Adrenokortikalna insuficijencija koju uzrokuje liječenje glukokortikoidima može, ovisno o dozi i duljini liječenja, potrajati više mjeseci, a u nekim slučajevima i dulje od godinu dana nakon prekida liječenja. Ako pacijent tijekom liječenja Deksametazonom Zentiva doživi posebno jak fizički stres (traume, operacije, porođaja, itd.), može biti potrebno privremeno povećati dozu. Zbog mogućeg rizika kod stresnih stanja, za bolesnike koji su na dugotrajnom liječenju Deksametazonom Zentiva treba izraditi identifikacijsku karticu bolesnika s naznačenom kortikosteroidnom terapijom. Čak i u slučajevima dugotrajne adrenokortikalne insuficijencije, nakon prekida liječenja može biti potrebna primjena glukokortikoida u situacijama fizičkog stresa (npr. tuberkuloza, tifus). Akutna adrenokortikalna insuficijencija izazvana terapijom može se minimizirati sporim smanjivanjem doze do planiranog vremena prekida.

Infekcije i cijepljenje

Zbog svog imunosupresivnog učinka, liječenje Deksametazonom Zentiva može dovesti do povećanog rizika od bakterijskih, virusnih, parazitskih, oportunističkih i gljivičnih infekcija. Može prikriti simptome postojeće infekcije ili infekcije u razvoju, što otežava dijagnozu. Moguća je reaktivacija latentnih infekcija poput tuberkuloze ili hepatitisa B.

Određene virusne bolesti (vodene kozice, ospice) mogu biti vrlo teške za bolesnike koji se liječe glukokortikoidima. Tom su riziku osobito izloženi bolesnici s oslabljenim imunitetom koji još nisu bili zaraženi vodenim kozicama ili ospicama. Ako ti bolesnici tijekom liječenja Deksametazonom Zentiva dođu u kontakt s osobama zaraženima ospicama ili vodenim kozicama, po potrebi se mora uvesti preventivno liječenje.

Načelno, cijepljenja inaktiviranim cjepivima su moguća. Međutim, treba imati na umu da imunološki odgovor, a stoga i uspjeh cijepljenja može biti smanjen pri višim dozama kortikoida.

Ne smije se prekidati primjena sistemskih kortikosteroida u onih bolesnika koji se već liječe sistemskim (oralnim) kortikosteroidima iz drugih razloga (npr. u bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću), ali im nije potreban dodatni kisik.

Liječenje deksametazonom treba provoditi samo prema najstrožim dijagnostičkim kriterijima i, po potrebi, primijeniti dodatno ciljano antiinfektivno liječenje za sljedeće bolesti:

• akutne virusne infekcije (hepatitis B, herpes zoster, herpes simpleks, vodene kozice, herpetični keratitis);

• HBsAg-pozitivan kronični aktivni hepatitis

• približno 8 tjedana prije i do 2 tjedna nakon cijepljenja živim cjepivima

• sistemske mikoze i parazitoze (npr. nematode)

• u bolesnika kod kojih se sumnja ili im je potvrđena infekcija oblim glistama, odnosno nematodama (strongiloidijaza), glukokortikoidi mogu dovesti do aktivacije i masovne proliferacije ovih parazita

• poliomijelitis

• limfadenitis nakon cijepljenja BCG-om

• akutne i kronične bakterijske infekcije

• kod preboljele tuberkuloze primjenjivati samo pod tuberkulostatskom zaštitom

  Osim toga, liječenje deksametazonom smije se provoditi samo prema najstrožim dijagnostičkim kriterijima i, po potrebi, provoditi dodatno specifično liječenje za:

• gastrointestinalne ulkuse

• osteoporozu

• teško srčano zatajenje

• visoki krvni tlak koji je teško regulirati

• dijabetes melitus koji je teško regulirati

• psihijatrijske poremećaje (uključujući povijest istih), kao i suicidalnost: preporučuje se neurološko ili psihijatrijsko praćenje

• glaukom zatvorenog kuta i glaukom širokog kuta: preporučuje se oftalmološko praćenje i pomoćna terapija

• ulceracije rožnice i ozljede rožnice: preporučuje se oftalmološko praćenje i pomoćna terapija

  Feokromocitomska kriza

  Feokromocitomska kriza, koja može biti smrtonosna, zabilježena je nakon primjene sistemskih kortikosteroida. Kortikosteroide treba primjenjivati samo u bolesnika u kojih postoji sumnja na feokromocitom ili potvrđeni feokromocitom, i to nakon primjerene procjene omjera rizika i koristi.

  Poremećaj vida

  Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, treba razmotriti potrebu da ga se uputi oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR) koja je zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida.

  Gastrointestinalni poremećaji

  Zbog rizika od perforacije crijeva, Deksametazon Zentiva se smije primjenjivati samo u slučaju hitne indikacije i pod primjerenim nadzorom za:

• teški ulcerativni kolitis s prijetećom perforacijom, koja se može dogoditi bez iritacije peritoneuma

• divertikulitis

• enteroanastomozu (odmah nakon operacije)

Znakovi nadraženosti peritoneuma nakon perforacije gastrointestinalnog ulkusa mogu biti odsutni u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida.

Dijabetes

Dijabetičari koji se liječe lijekom Deksametazon Zentiva, možda će trebati primati povećane doze inzulina ili oralnih antidijabetika.

Ostalo

Potrebno je redovito pratiti krvni tlak tijekom liječenja Deksametazonom Zentiva, a posebice tijekom primjene većih doza te u bolesnika s visokim krvnim tlakom koji je teško regulirati.

Zbog rizika od pogoršanja treba redovito pratiti bolesnike s teškom insuficijencijom srca. Moguća je bradikardija u bolesnika koji se liječe visokim dozama deksametazona.

Moguće su ozbiljne anafilaktičke reakcije.

Rizik od bol u tetivi, tendinitisa i puknuća tetive povećan je u bolesnika koji se istodobno liječe fluorokinolonima i glukokortikoidima.

Na početku liječenja Deksametazonom Zentiva moguće je inicijalno pogoršanje već postojeće miastenije gravis.

Neophodni su redoviti liječnički pregledi (uključujući pregled vida svaka tri mjeseca) tijekom dugotrajnog liječenja Deksametazonom Zentiva.

Kod primjene visokih doza treba pratiti dovoljan unos kalija i ograničeni unos natrija, kao i razine kalija u serumu.

Ovisno o duljini i režimu doziranja, može se očekivati negativan utjecaj na metabolizam kalcija, pa se preporučuje profilaksa za osteoporozu. Ovo se prije svega odnosi na koegzistirajuće faktore rizika,

kao što su obiteljska sklonost, dob, nedovoljan unos proteina i kalcija u razdoblju poslije menopauze, intenzivno pušenje, prekomjeran unos alkohola, kao i nedovoljna tjelovježba. Prevencija se sastoji od dovoljnog unosa kalcija i vitamina D te fizičke aktivnosti. Treba razmotriti dodatno

liječenje u slučaju već prisutne osteoporoze.

Nakon završetka ili prekida dugotrajne primjene glukokortikoida potrebno je razmotriti sljedeće rizike: pogoršanje ili ponovno pojavljivanje osnovne bolesti, akutnu insuficijenciju nadbubrežne žlijezde, sindrom ustezanja kortizona.

Nakon stavljanja lijeka u promet, sindrom lize tumora (TLS, engl. tumour lysis syndrome) prijavljen je u bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima, nakon primjene deksametazona samog ili u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima. Bolesnici s visokim rizikom od razvoja TLS-a, poput bolesnika s visokom stopom proliferacije, velikim tumorskim opterećenjem i jakom

osjetljivošću prema citotoksičnim lijekovima, trebali bi biti pažljivo praćeni uz prikladne mjere opreza.

Pedijatrijska populacija

Prijevremeno rođena novorođenčad

Dostupni podaci sugeriraju na dugoročne štetne događaje na razvoj živčanog sustava nakon ranog liječenja (< 96 sati) nedonoščadi s kroničnom plućnom bolešću pri početnim dozama od 0,25 mg/kg tjelesne težine dva puta na dan.

U fazi rasta djece potrebno je pažljivo odvagnuti omjer koristi i rizika liječenja Deksametazonom Zentiva.

Terapija mora biti ograničenog trajanja, a dugotrajna terapija mora se primjenjivati naizmjenično.

Starije osobe

Budući da su stariji bolesnici izloženi povećanom rizikom od osteoporoze, potrebno je pažljivo odvagnuti omjer koristi i rizika liječenja Deksametazonom Zentiva.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, nedostatkom ukupne laktaze ili malapsorpcijom glukoze-galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadri natrij. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Estrogeni (npr. inhibitori ovulacije)

Poluvijek glukokortikoida može biti produljen. Učinak kortikoida stoga može biti povećan.

Antacidi

Istodobni unos aluminijevog ili magnezijevog hidroksida može dovesti do smanjene apsorpcije glukokortikoida uz smanjenu djelotvornost Deksametazona Zentiva. Stoga je potrebno ostaviti razmak (2 sata) između uzimanja oba lijeka.

CYP3A4 induktori kao što su rifampicin, fenitoin, karbamazepin, barbiturati i primidon Učinak kortikoida može biti smanjen.

CYP3A4 inhibitori (uključujući ketokonazol, itrakonazol, rotonavir i kobicistat)

Očekuje se da će istodobno liječenje inhibitorima CYP3A, uključujući lijekove koji sadrže kobicistat, povećati rizik od sistemskih nuspojava. Navedena kombinacija mora se izbjegavati, osim ako korist nadmašuje povećani rizik od sistemskih nuspojava kortikosteroida, u kojem slučaju se bolesnici moraju nadzirati radi uočavanja sistemskih nuspojava kortikosteroida.

Efedrin

Metabolizam glukokortikoida može biti ubrzan, a time može biti smanjena njihova učinkovitost.

Srčani glikozidi

Nedostatak kalija može pojačati učinak glikozida.

Saluretici, laksativi

Izlučivanje kalija može biti povećano.

Antidijabetici

Hipoglikemijski učinak može biti smanjen.

Derivati kumarina

Antikoagulantni učinak može biti smanjen ili povećan. Kod istodobne primjene može biti potrebna prilagodba doze antikoagulansa.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL-i), salicilati i indometacin Povećan je rizik od gastrointestinalnih ulkusa i krvarenja.

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi

Učinak mišićnog relaksansa može trajati dulje.

Atropin, drugi antikolinergici

Moguća su povećanja intraokularnog tlaka tijekom istodobne primjene.

Prazikvantel

Kortikosteroidi mogu uzrokovati smanjenje koncentracije prazikvantela u krvi.

Klorokin, hidroksiklorokin, meflokin

H A L M E D

Postoji povećan rizik od miopatija i kardiomiopatija.

Somatropin

Dugotrajnim liječenjem može se smanjiti učinak somatropina (hormona rasta).

Protirelin

Moguće je smanjeno povećanje hormona TSH tijekom primjene protirelina.

Imunosupresivi

Povećana osjetljivost na infekcije i moguće pogoršanje ili manifestacija latentnih infekcija. Dodatno, za ciklosporin:

Razine ciklosporina u krvi su povećane: postoji povećan rizik od konvulzija.

Fluorokinoloni

Fluorokinoloni mogu povećati rizik od poremećaja tetiva.

Učinci na metode istraživanja

Kožne reakcije na alergijskim testovima mogu biti umanjene.

Trudnoća

Deksametazon prolazi kroz posteljicu. Tijekom trudnoće, a osobito u prvom tromjesečju, ovaj lijek treba propisivati samo nakon što je pažljivo provedena analiza rizika i koristi.

Kod dugotrajnog liječenja glukokortikoidima tijekom trudnoće ne mogu se isključiti poremećaji rasta fetusa.

Primjena glukokortikoida u gravidnih životinja može uzrokovati abnormalnosti u fetalnom

razvoju, uključujući rascjep nepca, intrauterino zaostajanje u rastu i negativne učinke na rast i razvoj mozga. Ne postoji dokaz da kortikosteroidi dovode do povećane incidencije kongenitalnih abnormalnosti, poput rascjepa nepca/usne u ljudi (vidjeti dio 5.3).

Ako se glukokortikoidi primjenjuju pred kraj trudnoće, kod fetusa postoji rizik od atrofije kore nadbubrežne žlijezde, zbog čega kod novorođenčeta može biti potrebna nadomjesna terapija koja se mora polako smanjivati.

Dojenje

Deksametazon se izlučuje u majčino mlijeko. Još nisu zabilježeni štetni učinci na dojenčad. Indikaciju je ipak potrebno vrlo pažljivo razmotriti tijekom dojenja. Ako bolest zahtijeva veće doze, dojenje se mora prekinuti.

Nisu provedena ispitivanja učinaka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nadomjesna hormonska terapija

Nizak rizik od nuspojava ako se prati preporučeno doziranje.

Farmakoterapija

Mogu se pojaviti sljedeće nuspojave koje izrazito ovise o dozi i trajanju liječenja te se njihova učestalost stoga ne može odrediti.

Infekcije i infestacije

Prikrivanje infekcija, manifestacija i pogoršanje ili reaktivacija virusnih infekcija, gljivičnih infekcija, bakterijskih, parazitskih i oportunističkih infekcija, aktivacija strongiloidijaze (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Umjerena leukocitoza, limfopenija, eozinopenija, policitemija.

Poremećaji imunološkog sustava

Reakcije preosjetljivosti (npr. medikamentozni osip), teške anafilaktičke reakcije kao što su aritmije, bronhospazam, hipotenzija ili hipertenzija, cirkulacijski kolaps, srčani zastoj, slabljenje imunološkog sustava.

Endokrini poremećaji

Pojava Cushingovog sindroma (tipični simptomi uključuju okruglo lice nalik mjesecu, pretilost u području trupa i punokrvnost (pletora)) i supresija nadbubrežne žlijezde (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji metabolizma i prehrane

Zadržavanje natrija uz nastanak edema, povećano izlučivanje kalija (rizik od aritmija), povećanje tjelesne težine, smanjena tolerancija glukoze, dijabetes melitus, hiperkolesterolemija i hipertrigliceridemija, povećan apetit.

Psihijatrijski poremećaji

Depresija, iritabilnost, euforija, pojačan nagon, psihoze, manija, halucinacije, afektivna labilnost, anksioznost, poremećaji spavanja, suicidalnost.

Poremećaji živčanog sustava

Pseudotumor cerebri, manifestacija latentne epilepsije, povećanje sklonosti napadajima kod manifestne epilepsije.

Poremećaji oka

Katarakta, osobito sa stražnjim supkapsularnim zamućenjem, glaukom, pogoršanje simptoma povezanih s ulkusom rožnice, učestalija pojava virusne, gljivične i bakterijske infekcije oka, pogoršanje bakterijske upale rožnice, ptoza, midrijaza, kemoza, jatrogena perforacija bjeloočnice, korioretinopatija, zamućen vid (vidjeti također dio 4.4).

Srčani poremećaji

Hipertenzija, pojačana ateroskleroza i rizik od tromboze, vaskulitis (također kao sindrom ustezanja nakon dugotrajne terapije), povećana krhkost kapilara.

Poremećaji probavnog sustava

Želučani ulkusi, gastrointestinalno krvarenje, pankreatitis, nelagoda u želucu.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Strije, atrofija kože, telangiektazija, petehije, ekhimoza, hipertrihoza, steroidne akne, (perioralni) dermatitis nalik rozacei, promjene pigmentacije kože.

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

Miopatija, atrofija i slabost mišića, osteoporoza (ovisno o dozi, moguća i kod kratkotrajne primjene), aseptična nekroza kosti, poremećaji tetiva, tendinitis, ruptura tetive, epiduralna lipomatoza, inhibicija rasta kod djece.

Važno: Ako se doza prebrzo smanji nakon dugotrajnog liječenja, mogu se pojaviti bolovi u mišićima i zglobovima.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki

Poremećaji lučenja spolnih hormona (posljedično: neredovita menstruacija sve do pojave amenoreje, hirzutizam, impotencija).

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Akutne intoksikacije deksametazonom nisu poznate. U slučaju kroničnog predoziranja, može se očekivati povećani broj nuspojava, osobito onih koji se odnose na endokrini sustav, metabolizam i elektrolite (vidjeti dio 4.8).

Liječenje

Antidot za deksametazon nije poznat.