Levetiracetam Hospira 100 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Levetiracetam 100 mg/ml
Levetiracetam Hospira je indicirana kao monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih i adolescenata od 16. godine života s novodijagnosticiranom epilepsijom.
Levetiracetam Hospira je indicirana kao dodatna terapija
-
u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih, adolescenata i djece od 4 godine života s epilepsijom.
-
u liječenju miokloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od 12. godine života s juvenilnom miokloničkom epilepsijom.
-
u liječenju primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od
12. godine života s idiopatskom generaliziranom epilepsijom.
Levetiracetam Hospira koncentrat je alternativa za bolesnike kada peroralna primjena privremeno nije moguća.
Doziranje
Liječenje levetiracetamom se može započeti intravenskom ili peroralnom primjenom.
Pretvorba u ili iz peroralne u intravensku primjenu može se napraviti izravno, bez titracije. Treba održavati ukupnu dnevnu dozu i učestalost primjene.
Parcijalni napadaji
Preporučena doza za monoterapiju (od 16. godine života) i dodatnu terapiju je ista; kao što je navedeno u nastavku.
Sve indikacije
Odrasli (≥18 godina) i adolescenti (12 do 17 godina) tjelesne težine 50 kg ili više
Početna terapijska doza iznosi 500 mg dva puta na dan. Tom dozom može se započeti prvog dana liječenja. Međutim, može se dati niža početna doza od 250 mg dva puta na dan na temelju procjene liječnika o smanjenju napadaja naspram potencijalnih nuspojava. Doza se može povećati na 500 mg dva puta na dan nakon dva tjedna.
Ovisno o kliničkom odgovoru i podnošljivosti lijeka, dnevna doza može se povećati do 1500 mg dva puta na dan. Doza se može povećavati ili smanjivati za po 250 mg ili 500 mg dva puta na dan svaka dva do četiri tjedna.
Adolescenti (12 do 17 godina) tjelesne težine manje od 50 kg i djeca od 4. godine starosti
Liječnik treba propisati najprikladniji farmaceutski oblik, vrstu pakiranja i jačinu lijeka u skladu s tjelesnom težinom, dobi i dozom. Vidjeti dio „Pedijatrijska populacija“ za prilagodbu doze ovisno o tjelesnoj težini.
Duljina liječenja
Nema iskustva s intravenskom primjenom levetiracetama u razdoblju dužem od 4 dana. Prekid liječenja
Ako treba prekinuti liječenje levetiracetamom, preporučuje se postupni prekid (npr. u odraslih i adolescenata teških 50 kg ili više: smanjenje za 500 mg dva puta na dan svaka dva do četiri tjedna; u djece i adolescenanta teških manje od 50 kg: smanjenje za ne više od 10 mg/kg dva puta na dan svaka dva tjedna).
Posebne populacije
Starije osobe (65 godina i stariji)
U starijih bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom preporučuje se prilagođavanje doze (vidjeti
„Oštećenje funkcije bubrega“ ispod).
Oštećenje funkcije bubrega
Dnevna doza mora se odrediti za svakog bolesnika pojedinačno u skladu s bubrežnom funkcijom.
Za odrasle bolesnike prilagodite dozu prema sljedećoj tablici. Da biste mogli upotrijebiti ovu tablicu za doziranje, potrebna je procjena bolesnikova klirensa kretinina (CLcr) u ml/min. Klirens kreatinina u ml/min može se procijeniti iz serumskog kreatinina (mg/dl), za odrasle i adolescente teške 50 kg ili više, pomoću sljedeće formule:
[140-dob (godine)] x težina (kg)
CLcr (ml/min) = (x 0,85 za žene)
72 x kreatinin u serumu (mg/dl)
Potom se klirens kreatinina prilagodi za površinu tijela (PT) prema sljedećem:
CLcr (ml/min)
CLcr (ml/min/1,73 m2) = 1,73
PT bolesnika (m2)
Prilagođavanje doze za odrasle bolesnike i adolescente teške više od 50 kg s oštećenom bubrežnom funkcijom:
| Skupina | Klirens kreatinina (ml/min/1,73 m2) | Doza i učestalost primjene |
| Normalna bubrežna funkcija | ≥ 80 | 500 do 1500 mg dva puta na dan |
| Blago oštećenje | 50 – 79 | 500 do 1000 mg dva puta na dan |
| Umjereno oštećenje | 30 – 49 | 250 do 750 mg dva puta na dan |
| Teško oštećenje | < 30 | 250 do 500 mg dva puta na dan |
| Bolesnici u krajnjoj fazibubrežne bolesti koji su na dijalizi(1) | - | 500 do 1000 mg jedanput na dan(2) |
(1) Prvog dana liječenja levetiracetamom preporučuje se udarna doza od 750 mg.
(2) Nakon dijalize preporučuje se dopunska doza od 250 ili 500 mg.
Kod djece s oštećenjem funkcije bubrega treba prilagoditi dozu levetiracetama s obzirom na bubrežnu funkciju jer je klirens levetiracetama povezan s bubrežnom funkcijom. Ta preporuka zasnovana je na ispitivanju u odraslih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Klirens kreatinina u ml/min/1,73 m2 može se za mlade adolescente i djecu procijeniti iz vrijednosti serumskog kreatinina (mg/dl) pomoću sljedeće formule (Schwartzova formula):
Visina (cm) x ks
CLcr (ml/min/1,73 m2) =
kreatinin u serumu (mg/dl)
ks= 0,55 za djecu mlađu od 13 godina i za adolescente ženskog spola; ks= 0,7 za adolescente muškog spola
Prilagođavanje doze kod djece i adolescenata s manje od 50 kg tjelesne težine s oštećenom bubrežnom funkcijom:
| Skupina | Klirens kreatinina (ml/min/1,73 m2) | Doza i učestalost primjene |
| Djeca od 4. godine života i adolescenti teški manje od 50 kg | ||
| Normalna bubrežna funkcija | ≥ 80 | 10 do 30 mg/kg (0,10 do 0,30 ml/kg) dvaputa na dan |
| Blago oštećenje | 50 – 79 | 10 do 20 mg/kg (0,10 do 0,20 ml/kg) dva puta na dan |
| Umjereno oštećenje | 30 – 49 | 5 do 15 mg/kg (0,05 do 0,15 ml/kg) dvaputa na dan |
| Teško oštećenje | < 30 | 5 do 10 mg/kg (0,05 do 0,10 ml/kg) dva puta na dan |
| Bolesnici u krajnjoj fazibubrežne bolesti koji su na dijalizi | -- | 10 do 20 mg/kg (0,10 to 0,20 ml/kg)jedanput na dan (1)(2) |
(1) Prvog dana liječenja levetiracetamom preporučuje se udarna doza od 15 mg/kg (0,15 ml/kg).
(2) Nakon dijalize preporučuje se dodatna doza od 5 do 10 mg/kg (0,05 do 0,10 ml/kg).
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavanje doze. U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre klirens kreatinina može lažno pokazivati niži stupanj bubrežne insuficijencije. Stoga se preporučuje 50%-tno smanjenje dnevne doze održavanja ako je klirens kreatinina < 60 ml/min/1,73 m2.
Pedijatrijska populacija
Liječnik treba propisati najprikladniji farmaceutski oblik, vrstu pakiranja i jačinu lijeka u skladu s dobi, tjelesnom težinom i dozom.
Monoterapija
Sigurnost i djelotvornost levetiracetama kod monoterapije u djece i adolescenata mlađih od 16 godina nije još ustanovljena. Nema dostupnih podataka.
Adolescenti (starosti 16 i 17 godina) tjelesne težine 50 kg ili više s parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarne generalizacije s novodijagnosticiranom epilepsijom
Vidjeti dio iznad „Odrasli (≥18 godina) i adolescenti (12 do 17 godina) tjelesne težine 50 kg ili više“.
Dodatna terapija za djecu u dobi od 4 do 11 godina i adolescente (12 do 17 godina) s manje od 50 kg tjelesne težine
Početna terapijska doza iznosi 10 mg/kg dva puta na dan.
Ovisno o kliničkom odgovoru i podnošljivosti lijeka, doza se može povećati do 30 mg/kg dva puta na dan. Promjena doze ne smije premašiti povećanja ili smanjenja za 10 mg/kg dva puta na dan svaka dva tjedna. Za sve indikacije treba koristiti najmanju djelotvornu dozu.
Doza u djece od 50 kg ili više jednaka je kao u odraslih za sve indikacije.
Vidjeti dio iznad „Odrasli (≥18 godina) i adolescenti (12 do 17 godina) tjelesne težine 50 kg ili više“ za sve indikacije.
Preporučene doze za djecu i adolescente:
| Tjelesna težina | Početna doza:10 mg/kg dva puta na dan | Najveća doza:30 mg/kg dva puta na dan |
| 15 kg(1) | 150 mg dva puta na dan | 450 mg dva puta na dan |
| 20 kg(1) | 200 mg dva puta na dan | 600 mg dva puta na dan |
| 25 kg | 250 mg dva puta na dan | 750 mg dva puta na dan |
| Iznad 50 kg(2) | 500 mg dva puta na dan | 1500 mg dva puta na dan |
(1) U djece od 25 kg ili manje liječenje je najbolje započeti oralnom otopinom levetiracetama od 100 mg/ml.
(2) Doza u djece i adolescenata od 50 kg ili više jednaka je kao u odraslih.
Dodatna terapija za dojenčad i djecu mlađu od 4. godine života
Sigurnost i djelotvornost Levetiracetam Hospira koncentarata za otopinu za infuziju kod dojenčadi i djece mlađe od 4 godine nije još ustanovljena.
Trenutno raspoloživi podaci su opisani u dijelovima 4.8, 5.1, i 5.2, ali ne mogu se napraviti preporuke vezane uz doziranje.
Način primjene
Levetiracetam Hospira koncentrat je isključivo za intravensku primjenu i preporučena doza mora se razrijediti u najmanje 100 ml kompatibilnog otapala i primijeniti intravenski kao 15-minutna intravenska infuzija (vidjeti dio 6.6).
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili druge pirolidonske derivate ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega može biti potrebno prilagođavanje doze levetiracetama. U bolesnika s teško oštećenom jetrenom funkcijom treba odrediti funkciju bubrega prije odabira doze (vidjeti dio 4.2).
Akutno oštećenje bubrega
Primjena levetiracetama vrlo je rijetko bila povezana s akutnim oštećenjem bubrega, a može se pojaviti u rasponu od nekoliko dana do nekoliko mjeseci od početka primjene.
Krvna slika
Opisani su rijetki slučajevi smanjenog broja krvnih stanica (neutropenija, agranulocitoza, leukopenija, trombocitopenija i pancitopenija) koji su povezani s primjenom levetiracetama, obično na početku liječenja. Preporučuje se napraviti kompletnu krvnu sliku u bolesnika koji imaju značajnu slabost, vrućicu, ponavljajuće infekcije ili poremećaje koagulacije (dio 4.8).
Samoubojstvo
Samoubojstvo, pokušaj samoubojstva te samoubilačke ideje i ponašanje bili su prijavljivani kod bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima (uključujući levetiracetam). Metaanaliza randomiziranih placebom kontroliranih studija antiepileptičkih lijekova pokazala je mali porast rizika od samoubilačkih misli i ponašanja. Mehanizam tog rizika je nepoznat.
Stoga se kod bolesnika moraju pratiti znakovi depresije i/ili samoubilačke ideje i ponašanje te razmotriti prikladan oblik liječenja. Bolesnicima (i njihovim starateljima) treba savjetovati da potraže medicinski savjet ako se pojave znakovi depresije i/ili samoubilačke ideje ili ponašanja.
Abnormalna i agresivna ponašanja
Levetiracetam može uzrokovati psihotične simptome i poremećaje u ponašanju, uključujući razdražljivost i agresivnost. Bolesnike liječene levetiracetamom potrebno je nadzirati radi razvoja psihijatrijskih znakova koji ukazuju na važne promjene raspoloženja i/ili osobnosti. Ako se takva ponašanja primijete, potrebno je razmotriti prilagodbu ili postupni prekid liječenja. Ako se razmatra prekid liječenja, molimo pogledajte dio 4.2.
Pogoršanje napadaja
Kao i kod drugih vrsta antiepileptičkih lijekova, primjena levetiracetama u rijetkim slučajevima može dovesti do egzacerbacije učestalosti ili težine napadaja. Taj paradoksalni učinak uglavnom je prijavljen unutar mjesec dana nakon početka primjene ili povećanja doze levetiracetama te je bio reverzibilan nakon prekida primjene lijeka ili smanjenja doze. Bolesnike treba savjetovati da se u slučaju pogoršanja epilepsije odmah obrate liječniku. Nedostatak djelotvornosti ili pogoršanje napadaja zabilježeni su na primjer u bolesnika s epilepsijom povezanom s mutacijama alfa podjedinice 8 naponom kontroliranog natrijevog kanala (SCN8A).
Produljenje QT intervala na elektrokardiogramu
Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su rijetki slučajevi produljenja QT intervala na EKG-u. Potrebno je oprezno primjenjivati levetiracetam u bolesnika s produljenjem QTc-intervala, u bolesnika istodobno liječenih lijekovima koji utječu na QTc-interval ili u bolesnika s relevantnim od ranije postojećim srčanim bolestima ili poremećajima elektrolita.
Pedijatrijska populacija
Dostupni podaci o primjeni ovog lijeka u djece nisu pokazali da utječe na rast i pubertet. Međutim, nisu poznati dugoročni učinci kod djece na učenje, inteligenciju, rast, endokrinu funkciju, pubertet i reproduktivnu sposobnost.
Pomoćne tvari
Ovaj lijek sadrži 2,5 mmol (ili 57 mg) natrija po maksimalnoj pojedinačnoj dozi (0,8 mmol (ili 19 mg) po bočici), što odgovara 2,85% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu. Treba uzeti u obzir kod bolesnika koji moraju ograničiti unos natrija.
Antiepileptici
Rezultati kliničkih studija na odraslim bolesnicima prije stavljanja lijeka u promet pokazuju da levetiracetam ne utječe na serumske koncentracije postojećih antiepileptika (fenitoin, karbamazepin, valproatna kiselina, fenobarbital, lamotrigin, gabapentin i primidon) te da ti antiepileptici ne utječu na farmakokinetiku levetiracetama.
Kako u odraslih, tako i u pedijatrijskih bolesnika koji su dobivali do 60 mg/kg/dan levetiracetama, nema dokaza o klinički značajnim interakcijama lijekova.
Na temelju retrospektivne procjene farmakokinetičkih interakcija u djece i adolescenata s epilepsijom (4 do 17 godina) potvrđeno je da dodatno peroralno liječenje levetiracetamom ne utječe na ravnotežne serumske koncentracije istodobno primijenjenog karbamazepina i valproata. Međutim, podaci su pokazali da antiepileptici koji induciraju enzimsku aktivnost kod djece povisuju klirens levetiracetama za 20%. Prilagođavanje doze nije potrebno.
Probenecid
Probenecid (500 mg četiri puta na dan), inhibitor bubrežne tubularne sekrecije, inhibira bubrežni klirens glavnog metabolita levetiracetama ali ne i samog levetiracetama. Koncentracija tog metabolita ipak ostaje niska.
Metotreksat
Pokazalo se da istodobna primjena levetiracetama s metotreksatom smanjuje klirens metotreksata, zbog čega je koncentracija metotreksata u krvi povišena/ dugotrajno povišena do potencijalno toksičnih razina. U bolesnika koji su usporedno liječeni s oba dva lijeka, koncentraciju metotreksata i levetiracetama u krvi treba pažljivo nadzirati.
Oralni kontraceptivi i druge farmakokinetičke interakcije
Levetiracetam primijenjen u dozi od 1000 mg na dan nije utjecao na farmakokinetiku oralnih kontraceptiva (etinilestradiola i levonorgestrela); endokrini pokazatelji (luteinizirajući hormon i progesteron) ostali su nepromijenjeni. Levetiracetam u dozi od 2000 mg na dan nije utjecao na farmakokinetiku digoksina i varfarina; protrombinsko vrijeme ostalo je nepromijenjeno. Istodobna primjena levetiracetama s digoksinom, oralnim kontraceptivima i varfarinom nije utjecala na farmakokinetiku levetiracetama.
Alkohol
Ne postoje podaci o interakciji levetiracetama s alkoholom.
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi treba savjetovati specijalist. Liječenje levetiracetamom treba ponovno razmotriti kada žena planira trudnoću. Kao kod svih antiepileptičnih lijekova, potrebno je izbjegavati iznenadni prekid terapije levetiracetamom jer to može uzrokovati probojne napadaje koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za ženu i nerođeno dijete. Poželjna je monoterapija kad god je to moguće jer bi terapija kombinacijama antiepileptika mogla biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija u odnosu na monoterapiju, ovisno o dotičnim antiepilepticima.
Trudnoća
Velika količina podataka nakon stavljanja lijeka u promet o trudnicama koje su bile izložene monoterapiji levetiracetamom (više od njih 1800 od kojih su više od 1500 bile izložene levetiracetamu tijekom prvog trimestra trudnoće) ne ukazuje na povećanje rizika za teške kongenitalne malformacije.
Dostupni su ograničeni podaci o neurološkom razvoju djece izložene monoterapiji levetiracetamom in utero. Podaci iz dvaju opservacijskih ispitivanja temeljenih na analizi podataka iz registara, uglavnom preuzetih iz istog skupa podataka iz nordijskih zemalja, a koja su obuhvatila više od 1000 djece rođene od majki oboljelih od epilepsije i prenatalno izložene monoterapiji levetiracetamom, ne ukazuju na povećanje rizika od autističkog spektra poremećaja ili intelektualnih teškoća u usporedbi s djecom rođenom od majki oboljelih od epilepsije koja nisu bila izložena antiepileptičkom lijeku
in utero. Srednje vrijeme praćenja djece iz skupine izložene levetiracetamu bilo je kraće nego za djecu iz skupine koja nije bila izložena nijednom antiepileptičkom lijeku (npr. 4,4 godine u odnosu na 6,8 godina u jednom od ispitivanja).
Levetiracetam se može koristiti u trudnoći ako se nakon pažljive procjene smatra da je to klinički neophodno. U takvom slučaju se preporučuje najniža učinkovita doza.
Fiziološke promjene za vrijeme trudnoće mogu utjecati na koncentraciju levetiracetama. Tijekom trudnoće su primijećena sniženja koncentracija levetiracetama u plazmi. To smanjenje koncentracije bilo je više izraženo tijekom trećeg trimestra (do 60% u odnosu na početnu koncentraciju prije trudnoće). Mora se omogućiti prikladno kliničko vođenje trudnica koje uzimaju levetiracetam.
Dojenje
Levetiracetam se izlučuje u majčino mlijeko pa se dojenje ne preporučuje. Međutim, ako je liječenje levetiracetamom potrebno tijekom dojenja, treba procijeniti omjer koristi i rizika liječenja uzimajući u obzir važnost dojenja.
Plodnost
U studijama provedenim na životinjama nije utvrđen utjecaj na plodnost (vidjeti dio 5.3). Nema dostupnih kliničkih podataka, a mogući rizik za ljude nije poznat.
Levetiracetam ima blagi ili umjeren utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Uslijed mogućih razlika u osjetljivosti među pojedincima u nekih bolesnika može se javiti somnolencija ili drugi simptomi vezani za središnji živčani sustav, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze. Stoga je kod takvih bolesnika potreban oprez kada obavljaju poslove koji zahtijevaju vještinu, kao što je upravljanje vozilima i strojevima. Bolesnicima se savjetuje da ne upravljaju vozilima i strojevima sve dok se ne ustanovi da im sposobnost za obavljanje tih aktivnosti nije narušena.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljene nuspojave bile su nazofaringitis, somnolencija, glavobolja, umor i omaglica. Profil nuspojava opisan niže temelji se na analizi zbirnih placebom kontroliranih kliničkih istraživanja za sve ispitivane indikacije, u kojima je ukupno 3416 bolesnika liječeno levetiracetamom. Ti podaci dopunjeni su s podacima iz odgovarajućih ispitivanja otvorenog produžetka o primjeni levetiracetama, kao i postmarketinškim iskustvima. Sigurnosni profil levetiracetama uglavnom je sličan u svim dobnim skupinama (odrasli i pedijatrijski bolesnici) i u svim odobrenim indikacijama epilepsije.
Budući da je izloženost levetiracetamu za intravensku primjenu bila ograničena i budući da su peroralna i intravenska formulacija bioekvivalentne, sigurnosne informacije za intravenski levetiracetam se oslanjaju na levetiracetam za peroralnu primjenu.
Tablični popis nuspojava
Nuspojave zabilježene tijekom kliničkih studija (odrasli, adolescenti, djeca i dojenčad starija od
1 mjeseca) ili iskustva nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u sljedećoj tablici s obzirom na organski sustav i učestalost. Nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti i njihova učestalost je definirana na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) i vrlo rijetko (<1/10 000).
| MedDR A,klasifika cija organskih sustava | Kategorija učestalosti | ||||
| Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | |
| Infekcije iinfestacij e | Nazofarin gitis | Infekcija | |||
| Poremeća ji krvi i limfnogsustava | Trombocitopeni ja, leukopenija | Pancitopenija, neutropenija, agranulocitoza | |||
| Poremeća ji imunološ kog sustava | Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) (1),preosjetljivost (uključujući angioedem ianafilaksiju) | ||||
| Poremeća ji metaboliz ma iprehrane | Anoreksija | Gubitak tjelesne težine, povećanje tjelesne težine | Hiponatrijemij a | ||
| Psihijatrij ski poremeća ji | Depresija, netrpeljivost/ agresivnost, anksioznost,nesanica, nervoza/razdražl | Pokušaj samoubojstva, suicidalne misli, psihotičniporemećaj, poremećaj | Počinjeno samoubojstvo, poremećaj osobnosti,poremećaj mišljenja, | Opsesivno-kompu lzivni poremećaj(2) | |
| MedDR A,klasifika cija organskih sustava | Kategorija učestalosti | ||||
| Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | |
| jivost | ponašanja, halucinacije, srditost, konfuzno stanje, napadaj panike,nestabiln ost afekta/promjeneraspoloženja, agitacija | delirij | |||
| Poremeća ji živčanog sustava | Somnolen cija, glavobolja | Konvulzije, poremećaj ravnoteže, omaglica, letargija, tremor | Amnezija, smetnje pamćenja, poremećaji koordinacije/ata ksija, parestezija, smetnje u koncentraciji | Koreoatetoza, diskinezija, hiperkinezija, poremećaji hodanja, encefalopatija, pogoršanje napadaja, neuroleptični malignisindrom(3) | |
| Poremeća ji oka | Diplopija,zamagljen vid | ||||
| Poremeća ji uha i labirinta | Vrtoglavica | ||||
| Srčani poremeća ji | ProduljenQT interval naelektrokardiog ramu | ||||
| Poremeća ji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | Kašalj | ||||
| Poremeća ji probavno g sustava | Bol u trbuhu, dijareja, dispepsija,povraćanje, mučnina | Pankreatitis | |||
| Poremeća ji jetre i žuči | Abnormalni nalazijetrene funkcije | Zatajenje jetre, hepatitis | |||
| MedDR A,klasifika cija organskih sustava | Kategorija učestalosti | ||||
| Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | |
| Poremeća ji kože i potkožno g tkiva | Osip | Alopecija, ekcem, pruritus | Toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom,multiformni eritem | ||
| Poremeća ji mišićno-koštanog sustava ivezivnog tkiva | Mišićna slabost, mijalgija | Rabdomioliza i povišena kreatin fosfokinaza u krvi(3) | |||
| Poremeća ji bubrega i mokraćnog sustava | Akutno oštećenje bubrega | ||||
| Opći poremeća ji i reakcije na mjestuprimjene | Astenija/umor | ||||
| Ozljede, trovanja i procedura lne komplikacije | Ozljeda | ||||
(1) Vidjeti Opis izdvojenih nuspojava.
(2) Tijekom praćenja nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi razvoja opsesivno-kompulzivnih poremećaja (OKP-a) u bolesnika s OKP-om ili psihijatrijskim poremećajima u povijesti bolesti.
(3) Prevalencija je značajno veća u japanskih bolesnika u usporedbi s bolesnicima koji nisu japanskog podrijetla
Opis izdvojenih nuspojava
Multisistemske reakcije preosjetljivosti na lijek
Multisistemske reakcije preosjetljivosti na lijek (tzv. reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, od engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS) rijetko su prijavljivane u bolesnika liječenih levetiracetamom. Kliničke manifestacije mogu se razviti od 2 do 8 tjedana nakon početka liječenja. Te su reakcije različite izraženosti, ali se obično javljaju s vrućicom, osipom, edemom lica, limfadenopatijama, hematološkim abnormalnostima i mogu biti povezane sa zahvaćenošću različitih organskih sustava, uglavnom jetre. Ako se posumnja na multisistemsku reakciju preosjetljivosti, treba prekinuti primjenu levetiracetama.
Rizik anoreksije je veći ako se levetiracetam uzima istodobno s topiramatom.
U nekoliko slučajeva alopecije utvrđen je oporavak nakon što je levetiracetam ukinut. U nekim slučajevima pancitopenije utvrđena je supresija koštane srži.
Slučajevi encefalopatije općenito su se pojavljivali na početku liječenja (u razdoblju od nekoliko dana do nekoliko mjeseci) i bili su reverzibilni nakon prekida liječenja.
Pedijatrijska populacija
U bolesnika u dobi od 1 mjeseca do manje od 4 godine, ukupno 190 bolesnika liječeno je levetiracetamom u placebom kontroliranim i ispitivanjima otvorenog produžetka. Šezdeset od tih bolesnika bilo je liječeno levetiracetamom u placebom kontroliranim ispitivanjima. U bolesnika u dobi 4-16 godina, ukupno 645 bolesnika liječeno je levetiracetamom u placebom kontroliranim i ispitivanjima otvorenog produžetka. 233 od tih bolesnika bilo je liječeno levetiracetamom u placebom kontroliranim ispitivanjima. U obje od tih pedijatrijskih dobnih skupina, ti podaci dopunjeni
su postmarketinškim iskustvom primjene levetiracetama.
Dodatno, 101 dojenče u dobi manjoj od 12 mjeseci bilo je izloženo levetiracetamu u postmarketinškoj studiji o sigurnosti. Nisu pronađena nikakva nova sigurnosna pitanja za levetiracetam u dojenčadi mlađoj od 12 mjeseci starosti s epilepsijom.
Profil nuspojava levetiracetama općenito je sličan u svim dobnim skupinama i u svim odobrenim indikacijama epilepsije. Sigurnosni rezultati u pedijatrijskih bolesnika u placebom
kontroliranim kliničkim ispitivanjima bili su u skladu sa sigurnosim profilom levetiracetama u odraslih osim za nuspojave ponašanja i psihijatrijske nuspojave koje su bile češće u djece nego u odraslih. U djece i adolescenata u dobi 4 do 16 godina povraćanje (vrlo često, 11,2%), agitacija (često, 3,4%), promjene raspoloženja (često, 2,1%), nestabilnost afekta (često, 1,7%), agresija (često, 8,2%), poremećaj ponašanja (često, 5,6%) i letargija (često, 3,9%) bili su prijavljeni češće nego u drugim dobnim rasponima ili u cjelokupnom sigurnosnom profilu. U dojenčadi i djece u dobi od 1 mjeseca do manje od 4 godine, razdražljivost (vrlo često, 11,7%) i poremećaji koordinacije (često, 3,3%) bili su prijavljeni češće nego u drugim dobnim skupinama ili u cjelokupnom sigurnosnom profilu.
Dvostruko-slijepa i placebom kontrolirana pedijatrijska studija o sigurnosti s neinferiornim dizajnom ocijenila je kognitivne i neuropsihološke učinke levetiracetama u djece od 4. do 16. godine života s parcijalnim napadajima. Zaključeno je da se levetiracetam u populaciji po protokolu nije razlikovao od placeba (nije bio manje vrijedan) s obzirom na promjene od početnih vrijednosti rezultata testiranja dobivenih ljestvicom Leiter-R Attention and Memory, Memory Screen Composite. Rezultati ocjene funkcioniranja ponašanja i emocionalnog funkcioniranja uputili su na pogoršanje u smislu agresivnijeg ponašanja u skupini koja je uzimala levetiracetam, ocijenjenog validiranim instrumentom (CBCL – Achenbach Child Behavior Checklist) na standardiziran i sistematičan način. No u ispitanika koji su uzimali levetiracetam tijekom dugoročne, otvorene studije provedene praćenjem u prosjeku nije bilo pogoršanja bihevioralnog i emocionalnog funkcioniranja; osobito nije bilo pogoršanja pokazatelja agresivnog ponašanja u odnosu na početno stanje.
Prijavljivanje sumnji na nuspojave
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Kod predoziranja levetiracetamom primijećena je somnolencija, agitacija, agresivnost, smanjena razina svijesti, depresija disanja i koma.
Postupak kod predoziranja
Ne postoji specifični antidot za levetiracetam. Liječenje predoziranja je simptomatsko i
može uključiti hemodijalizu. Ekstrakcijska učinkovitost dijalizatora je 60% za levetiracetam i 74% za njegov primarni metabolit.
Farmakološka svojstva - Levetiracetam 100 mg/ml
Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, ostali antiepileptici, ATK oznaka: N03AX14
Djelatna tvar, levetiracetam, jest derivat pirolidona (S-enantiomer α-etil-2-okso-1-pirolidinacetamida), kemijski različit od postojećih antiepileptičkih djelatnih tvari.
Mehanizam djelovanja
Mehanizam djelovanja levetiracetama nije u potpunosti razriješen. Eksperimenti in vitro i in vivo
pokazuju da levetiracetam ne utječe na osnovna svojstva stanica i normalnu neurotransmisiju.
Studije in vitro pokazuju da levetiracetam utječe na razinu Ca2+ u neuronima na način da djelomično inhibira N tip protoka Ca2+ i smanjuje otpuštanje Ca2+ iz skladišta u neuronima. Također djelomično poništava smanjenje GABA- i glicin-posredovanih protoka, inducirano cinkom i β-karbolinima.
Nadalje, studijama in vitro pokazano je da se levetiracetam veže za specifično mjesto u moždanom tkivu glodavaca. Vezno je mjesto sinaptički vezikularni protein 2A, za koji se smatra da je uključen u fuziju vezikula i egzocitozu neurotransmitera. Levetiracetam i srodni analozi s različitim se afinitetom vežu za sinaptički vezikularni protein 2A, a to je, u mišjem modelu audiogene epilepsije, povezano s potencijalom zaštite od napada. Iz toga proizlazi da interakcija levetiracetama i sinaptičkog vezikularnog proteina 2A vjerojatno pridonosi antiepileptičkom mehanizmu djelovanja lijeka.
Farmakodinamički učinci
Levetiracetam štiti od napadaja kod velikog broja životinjskih modela parcijalnih i primarno generaliziranih napadaja te nema prokonvulzijske učinke. Primarni je metabolit neaktivan.
Kod ljudi je njegova aktivnost u stanjima i parcijalne i generalizirane epilepsije (epileptiformno izbijanje/fotoparoksizmalni odgovor) potvrdila širok spektar farmakološkog profila levetiracetama.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Dodatna terapija parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih, adolescenata i djece od 4.godine života nadalje koji pate od epilepsije.
Djelotvornost levetiracetama dokazana je u odraslih u 3 dvostruko slijepe i placebom kontrolirane studije gdje su bolesnici tokom liječenja 18 tjedana dobivali 1000 mg, 2000 mg ili 3000 mg/dan, podijeljeno na dvije doze. Analizom zbirnih podataka utvrđeno je da je postotak bolesnika kod kojih je postignuto 50 %-tno ili više smanjenje učestalosti djelomičnih napadaja tjedno uz konstantnu dozu (12/14 tjedana) bio 27,7% kod uzetih 1000 mg, 31,6% kod uzetih 2000 mg i 41,3% kod uzetih
3000 mg levetiracetama te 12,6% kod uzimanja placeba.
Pedijatrijska populacija
U pedijatrijskih bolesnika (4. do 16. godina života) djelotvornost levetiracetama dokazana je u dvostruko slijepoj i placebom kontroliranoj studiji koja je trajala 14 dana i uključivala 198 bolesnika. Bolesnici su u toj studiji dobivali konstantnu dozu od 60 mg/kg/dan (doziranje dva puta na dan).
U 44,6% bolesnika liječenih levetiracetamom i 19,6% bolesnika koji su dobivali placebo zapaženo je 50%-tno ili više smanjenje od početne učestalosti parcijalnih napadaja tjedno. S nastavkom dugotrajnog liječenja 11,4% bolesnika bilo je barem 6 mjeseci, a 7,2% barem 1 godinu bez napadaja.
35 dojenčadi s parcijalnim napadajima u dobi od manje od 1 godine, od kojih je samo njih 13 bilo u dobi < 6 mjeseci, bilo je uključeno u placebo kontroliranu kliničku studiju.
Monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u bolesnika od navršene 16. godine života s novodijagnosticiranom epilepsijom.
Djelotvornost levetiracetama kao monoterapije dokazana je kod paralelnih grupa u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom s kontroliranim otpuštanjem (engl. controlled release, CR) na 576 bolesnika u dobi od 16 godina ili starijih s novo- ili nedavno dijagnosticiranom epilepsijom. Bolesnici su morali imati spontane parcijalne napadaje ili samo generalizirane toničko-kloničke napadaje. Bolesnici su randomizirani za dobivanje 400 – 1200 mg karbamazepina s kontroliranim otpuštanjem (CR) na dan ili 1000 – 3000 mg levetiracetama na dan, liječenje je trajalo do 121 tjedna, ovisno o odgovoru.
73,0% bolesnika liječenih levetiracetamom i 72,8% bolesnika liječenih karbamazepinom s kontroliranim otpuštanjem (CR) bilo je šest mjeseci bez napadaja: prilagođena apsolutna razlika između liječenja bila je 0,2% (95% CI: -7,8; 8,2). Više od pola ispitanika 12 mjeseci nije imalo napadaje (56,6% bolesnika koji su dobivali levetiracetam i 58,5% ispitanika koji su dobivali karbamazepin s kontroliranim otpuštanjem).
U studiji koja je bila odraz kliničke prakse bilo je moguće prekinuti istodobno antiepileptičko liječenje u ograničenog broja bolesnika koji su odgovorili na dodatno liječenje levetiracetamom (36 od 69 odraslih bolesnika).
Dodatna terapija miokloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od 12 godina života s juvenilnom miokloničkom epilepsijom.
Djelotvornost levetiracetama dokazana je u dvostruko slijepoj i placebom kontroliranoj 16-tjednoj studiji u koju su bili uključeni bolesnici od 12 godina života i stariji s idiopatskom generaliziranom epilepsijom s miokloničkim napadajima kod različitih sindroma. Većina bolesnika imala je juvenilnu miokloničku epilepsiju.
Primijenjena doza kod studije bila je 3000 mg/dan podjeljeno na dvije doze. 58,3% bolesnika liječenih levetiracetamom i 23,3% bolesnika koji su dobivali placebo imalo je barem 50%-tno smanjenje broja dana s miokloničkim napadajima tjedno. S nastavkom dugotrajnog liječenja 28,6% bolesnika bilo je barem 6 mjeseci i 21,0% barem 1 godinu bez miokloničkih napadaja.
Dodatna terapija primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od 12 godina života s idiopatskom generaliziranom epilepsijom.
Djelotvornost levetiracetama dokazana je u dvostruko slijepoj i placebom kontroliranoj studiji u trajanju od 24 tjedna, koja je uključivala odrasle, adolescente i ograničeni broj djece s idiopatskom generaliziranom epilepsijom s primarno generaliziranim toničko-kloničkim (PGTK) napadajima kod različitih sindroma (juvenilna mioklonična epilepsija, epilepsija s apsansima dječje i juvenilne dobi ili epilepsija s grand mal napadajima kod buđenja). Doza levetiracetama u toj studiji bila je 3000 mg na dan za odrasle i adolescente, a za djecu 60 mg/kg/dan, podjeljeno na dvije doze.
U 72,2% bolesnika liječenih levetiracetamom i 45,2% bolesnika koji su dobivali placebo primijećeno je 50%-tno ili više smanjenje učestalosti PGTK napadaja tjedno. S nastavkom dugotrajnog liječenja 47,4% bolesnika bilo je barem 6 mjeseci i 31,5% barem 1 godinu bez toničko-kloničkih napadaja.
Određen je farmakokinetički profil nakon peroralne primjene. Jednokratna doza od 1500 mg levetiracetama razrijeđenog u 100 ml kompatibilnog otapala i primijenjena intravenski tijekom 15 minuta je bioekvivalentna 1500 mg levetiracetama primijenjenog peroralno, danog u 3 tablete od 500 mg.
Procjenjivana je intravenska primjena doza do 4000 mg razrijeđenih u 100 ml 0,9% otopine natrijevog klorida danih infuzijom tijekom 15 minuta i doza do 2500 mg razrijeđenih u 100 ml 0,9% otopine natrijevog klorida danih infuzijom tijekom 5 minuta. Farmakokinetički i sigurnosni profil nije otkrio sigurnosne rizike.
Levetiracetam je lako topiva i permeabilna tvar. Farmakokinetički profil je linearan, a varijabilnost je niska i među različitim bolesnicima, i za istog bolesnika. Ponovljena primjena ovog lijeka ne uzrokuje promjene klirensa. Vremenski neovisan farmakokinetički profil levetiracetama potvrđen je također nakon intravenske infuzije od 1500 mg tijekom 4 dana dva puta dnevno.
Nema dokaza da postoji značajna varijabilnost vezana uz spol, rasu ili cirkadijalni ritam. Farmakokinetički profil zdravih dobrovoljaca i bolesnika s epilepsijom jest usporediv.
Odrasli i adolescenti
Distribucija
Vršna koncentracija u plazmi (Cmax) izmjerena u 17 ispitanika nakon jednokratne intravenske doze od 1500 mg primijenjene infuzijom tijekom 15 minuta bila je 51 ± 19 mikrograma/ml (aritmetička sredina ± standardna devijacija).
Nema podataka o distribuciji ovog lijeka u tkivima kod ljudi.
Levetiracetam kao ni njegov primarni metabolit ne vežu se značajno za proteine plazme (< 10%). Volumen distribucije levetiracetama približno je 0,5 do 0,7 l/kg, što približno odgovara ukupnom volumenu tjelesne vode.
Biotransformacija
Levetiracetam se kod ljudi ne metabolizira značajno. Glavni je metabolički put (24% doze) enzimska hidroliza acetamidne skupine. Nastajanje primarnog metabolita, ucb L057, nije ovisno o izoformama jetrenog citokroma P450. Hidroliza acetamidne skupine odvija se u brojnim tkivima uključujući krvne stanice. Metabolit ucb L057 farmakološki je neaktivan.
Također su pronađena dva manje zastupljena metabolita. Jedan nastaje hidroksilacijom pirolidonskog prstena (1,6% doze), a drugi otvaranjem pirolidonskog prstena (0,9% doze). Ostali neidentificirani metaboliti odgovaraju samo 0,6% doze.
Interkonverzije enantiomera nisu utvrđene in vivo ni za levetiracetam ni za njegov glavni metabolit.
In vitro je pokazano da levetiracetam i njegov glavni metabolit ne inhibiraju aktivnost glavnih izoformi humanog citokroma P450 (CYP3A4, 2A6, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 i 1A2), glukuronil transferaze (UGT1A1 i UGT1A6) i epoksid hidroksilaze. Nadalje, levetiracetam ne utječe na glukuronidaciju valproatne kiseline in vitro.
U kulturi ljudskih hepatocita levetiracetam je imao malen utjecaj ili nije imao utjecaja na CYP1A2, SULT1E1 ili UGT1A1. Levetiracetam je uzrokovao blagu indukciju CYP2B6 ili CYP3A4. In vitro i in vivo podaci o interakciji s oralnim kontraceptivima, digoksinom i varfarinom upućuju na to da nije
očekivana značajna indukcija enzima in vivo. Iz toga proizlazi da interakcija levetiracetama s drugim tvarima, i obrnuto, nije vjerojatna.
Eliminacija
Kod ljudi poluvijek levetiracetama u plazmi iznosi 7±1 sati i ne varira ovisno o dozi, putu primjene ili ponovljenoj primjeni. Srednja vrijednost ukupnog tjelesnog klirensa iznosi 0,96 ml/min/kg.
Levetiracetam se uglavnom izlučuje putem urina, i to 95% doze (približno 93% doze izluči se za 48 sati). Samo 0,3% doze izlučuje se fecesom.
Kumulativno izlučivanje levetiracetama i njegovog glavnog metabolita urinom iznosi 66% odnosno 24% doze tijekom prvih 48 sati.
Bubrežni klirens levetiracetama i ucb L057 jest 0,6, odnosno 4,2 ml/min/kg, što ukazuje da se levetiracetam izlučuje glomerularnom filtracijom nakon čega dolazi do tubularne reapsorpcije te da se glavni metabolit osim glomerularnom filtracijom izlučuje i aktivnom tubularnom sekrecijom.
Eliminacija levetiracetama povezana je s klirensom kreatinina. Stariji
U starijih osoba poluvijek u plazmi povećan je za oko 40% (10 do 11 sati), što je u svezi sa smanjenjem bubrežne funkcije unutar te populacije (vidjeti dio 4.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Prividni tjelesni klirens levetiracetama i njegovog glavnog metabolita povezan je s klirensom kreatinina. Stoga se preporučuje prilagođavanje dnevne doze održavanja levetiracetama s obzirom na klirens kreatinina u bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).
U odraslih bolesnika s anuričnom krajnjom fazom bubrežne bolesti poluvijek iznosi približno 25 i 3,1 sati u razdoblju između dijalize, odnosno tijekom dijalize.
Frakcijsko uklanjanje levetiracetama iznosi 51% tijekom uobičajene četverosatne dijalize. Oštećenje funkcije jetre
U osoba s blagim i umjerenim oštećenjem funkcije jetre klirens levetiracetama nije bitno promijenjen. U većine osoba s teškim oštećenjem funkcije jetre klirens levetiracetama smanjen je za više od 50% uslijed popratnog oštećenja bubrega (vidjeti dio 4.2).
Pedijatrijska populacija
Djeca (4 do 12 godina)
Farmakokinetika u pedijatrijskih bolesnika nije ispitivana nakon intravenske primjene. Međutim, na temelju farmakokinetičkih svojstava levetiracetama, farmakokinetike u odraslih nakon intravenske primjene i farmakokinetike u djece nakon peroralne primjene, očekuje slična izloženost (AUC) levetiracetamu u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 4 do 12 godina nakon intravenske i peroralne primjene.
Nakon primjene jedne peroralne doze (20 mg/kg) u djece s epilepsijom (6 do 12 godina), poluvijek levetiracetama bio je 6,0 sati. Prividni tjelesni klirens korigiran za tjelesnu težinu bio je
približno 30% veći nego u odraslih s epilepsijom.
Nakon ponovljene primjene peroralne doze (20 do 60 mg/kg/na dan) u djece s epilepsijom (4 do 12 godina) levetiracetam se brzo apsorbira. Vršna koncentracija u plazmi postignuta je 0,5 do 1,0 sat
nakon uzimanja lijeka. Za vršne koncentracije u plazmi i površinu ispod krivulje primijećena su linearna povećanja i povećanja proporcionalna s dozom. Poluvrijeme eliminacije iznosilo je oko 5 sati. Prividni tjelesni klirens bio je 1,1 ml/min/kg.
Farmaceutski podaci - Levetiracetam 100 mg/ml
natrijev acetat trihidrat acetatna kiselina, ledena natrijev klorid
voda za injekcije
2 godine
Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost razrijeđenog lijeka koji se čuva u PVC vrećicama tijekom 24 sata pri temperaturi od 30°C i pri 2°C do 8°C. S mikrobiološkog stajališta, lijek se treba odmah primijeniti, osim ako metoda razrjeđivanja isključuje rizik mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika.
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Staklena bočica (tip I) od 5 ml s gumenim čepom obloženim bromobutilom i aluminijskim flip-off
zatvaračem.
Jedna kutija sadrži 10 ili 25 bočica.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Pogledajte tablicu 1 za preporučenu pripremu i primjenu Levetiracetam Hospira koncentrata za otopinu za infuziju kako bi se postigla ukupna dnevna doza od 500 mg, 1000 mg, 2000 mg ili 3000 mg podijeljena u dvije dnevne doze.
Tablica 1. Priprema i primjena Levetiracetam Hospira koncentrata za otopinu za infuziju
| Doza | Volumen koji se izvlači iz bočice | Volumen otapala | Vrijeme infuzije | Učestalost primjene | Ukupna dnevna doza |
| 250 mg | 2,5 ml (pola bočice od 5 ml) | 100 ml | 15 minuta | dva puta na dan | 500 mg/dan |
| 500 mg | 5 ml (jedna bočica od 5 ml) | 100 ml | 15 minuta | dva puta na dan | 1000 mg/dan |
| 1000 mg | 10 ml (dvije bočice od 5 ml) | 100 ml | 15 minuta | dva puta na dan | 2000 mg/dan |
| 1500 mg | 15 ml (tri bočice od 5 ml) | 100 ml | 15 minuta | dva puta na dan | 3000 mg/dan |
Ovaj lijek namijenjen je samo za jednokratnu uporabu, neupotrebljenu otopinu treba baciti.
Utvrđeno je da je Levetiracetam Hospira koncentrat za otopinu za infuziju fizički kompatibilan i kemijski stabilan ako se miješa sa sljedećim otapalima:
-
otopina natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) za injekciju
-
otopina Ringerovog laktata za injekciju
-
otopina glukoze 50 mg/ml (5%) za injekciju
Lijek koji sadrži čestice ili je promijenio boju ne smije se koristiti.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.