KIOVIG 100 mg/ml otopina za infuziju

Nadomjesno liječenje u odraslih te djece i adolescenata (0-18 godina) pri:

• Sindromima primarne imunodeficijencije s poremećenim stvaranjem antitijela (vidjeti dio 4.4).

• Sekundarnim imunodeficijencijama u bolesnika s teškim ili rekurentnim infekcijama, onih u kojih antimikrobno liječenje nije bilo učinkovito te s dokazanim nedostatkom stvaranja specifičnog antitijela (PSAF)* ili s koncentracijom IgG-a u serumu <4 g/l.

  *PSAF (engl. proven specific antibody failure) = nemogućnost postići barem dvostruki porast titra IgG antitijela na polisaharidne i polipeptidne antigene u pneumkoknim cjepivima.

  Imunomodulacija u odraslih te djece i adolescenata (0-18 godina) pri:

• Primarnoj imunološkoj trombocitopeniji u bolesnika s visokim rizikom od krvarenja ili prije kirurškog zahvata kako bi se korigirao broj trombocita.

• Guillain-Barréovom sindromu.

• Kawasakijevoj bolesti (uz acetilsalicilatnu kiselinu, vidjeti dio 4.2).

• Kroničnoj upalnoj demijelinizacijskoj poliradikuloneuropatiji.

• Multifokalnoj motoričkoj neuropatiji (MMN).

Nadomjesnu terapiju mora započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u liječenju imunodeficijencije. Doziranje

Doza i režim doziranja ovise o indikaciji.

Kod nadomjesnog liječenja, doza će se možda trebati prilagoditi za svakog pojedinog bolesnika ovisno o farmakokinetici i kliničkom odgovoru. Za dozu koja se temelji na tjelesnoj težini može biti potrebna prilagodba u bolesnika premale ili prevelike tjelesne težine.

U nastavku su prikazane smjernice za režime doziranja.

Nadomjesno liječenje u sindromima primarne imunodeficijencije

Doziranjem se mora postići najniža koncentracija IgG (mjerena prije sljedeće infuzije) od

najmanje 5 do 6 g/l. Potrebno je tri do šest mjeseci kako bi se postigla ravnoteža (koncentracija IgG-a u stanju dinamičke ravnoteže) nakon početka terapije. Preporučena početna doza je 0,4-0,8 g/kg koja se daje jednom, a nakon toga se daju doze od najmanje 0,2 g/kg svaka tri do četiri tjedna.

Doza potrebna za postizanje najniže koncentracije od 5-6 g/l reda je veličine od 0,2-0,8 g/kg/mjesec. Kada je postignuto stanje dinamičke ravnoteže, razmak između doziranja varira od 3 do 4 tjedna.

Najniže koncentracije IgG-a moraju se mjeriti i procjenjivati prema incidenciji infekcija. Kako bi

se smanjila stopa bakterijske infekcije, možda će biti potrebno povećati dozu kako bi se postigla veća vrijednost najniže koncentracije.

Sekundarne imunodeficijencije (kako su definirane u 4.1.)

Preporučena doza je 0,2-0,4 g/kg svaka tri do četiri tjedna.

Najniže koncentracije IgG-a treba mjeriti i procijeniti prema incidenciji infekcija. Doza se prilagođava prema potrebi kako bi se postigla optimalna zaštita protiv infekcija; povećanje može biti potrebno u bolesnika s perzistirajućom infekcijom, a smanjenje doze može se razmotriti kada bolesnik nema infekciju.

Primarna imunološka trombocitopenija

Postoje dva alternativna režima liječenja:

• 0,8-1 g/kg prvi dan liječenja; ova doza se može ponoviti jednom unutar 3 dana

• 0,4 g/kg dnevno tijekom dva do pet dana

  U slučaju pojave relapsa, liječenje se može ponoviti.

  Guillain-Barréov sindrom

  0,4 g/kg/dan tijekom 5 dana (moguće je ponoviti doziranje u slučaju relapsa).

  Kawasakijeva bolest

  2 g/kg mora se primijeniti u jednokratnoj dozi. Bolesnici se moraju istodobno liječiti acetilsalicilatnom kiselinom.

  Kronična upalna demijelinizacijska polineuropatija

  Početna doza: 2 g/kg u podijeljenim dozama tijekom 2-5 uzastopnih dana. Doze održavanja:

  1. g/kg tijekom 1-2 uzastopna dana svaka 3 tjedna.

     Nakon svakog ciklusa potrebno je procijeniti terapijski učinak; ako se terapijski učinak ne opazi nakon 6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

     Ako je liječenje učinkovito, dugoročno liječenje treba provoditi prema odluci liječnika na temelju bolesnikova odgovora i odgovora na terapiju održavanja. Veličinu doze i intervale doziranja može biti potrebno prilagoditi prema tijeku bolesti u svakog pojedinog bolesnika.

     Multifokalna motorička neuropatija (MMN)

     Početna doza: 2 g/kg tijekom 2-5 uzastopnih dana.

     Doza održavanja: 1 g/kg svaka 2 do 4 tjedna ili 2 g/kg svakih 4 do 8 tjedana tijekom 2-5 dana.

     Nakon svakog ciklusa potrebno je procijeniti terapijski učinak; ako se terapijski učinak ne opazi nakon 6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

     Ako je liječenje učinkovito, dugoročno liječenje treba provoditi prema odluci liječnika na temelju bolesnikova odgovora i odgovora na terapiju održavanja. Veličinu doze i intervale doziranja može biti potrebno prilagoditi prema tijeku bolesti u svakog pojedinog bolesnika.

     Preporuke za doziranje sažete su u sljedećoj tablici:

     Indikacija	Doza	Učestalost injekcija
     Nadomjesna terapija u primarnoj imunodeficijenciji	početna doza: 0,4-0,8 g/kgdoza održavanja: 0,2-0,8 g/kg	svaka 3-4 tjedna do postizanja najniže koncentracije IgG od najmanje 5-6 g/l
     Nadomjesna terapija u sekundarnoj imunodeficijenciji	0,2-0,4 g/kg	svaka 3-4 tjedna do postizanja najniže koncentracije IgG od najmanje 5-6 g/l
     Imunomodulacija:
     Primarna imunološka trombocitopenija	0,8-1 g/kgili0,4 g/kg/dan	1. dana, moguće ponoviti jednom unutar 3 danatijekom 2-5 dana
     Guillain-Barréov sindrom	0,4 g/kg/dan	tijekom 5 dana
     Kawasakijeva bolest	2 g/kg	u jednoj dozi zajedno s acetilsalicilatnom kiselinom

     Indikacija	Doza	Učestalost injekcija
     Kronična upalna demijelinizacijska poliradikuloneuropatija	početna doza: 2 g/kg	u podijeljenim dozama tijekom 2-5 dana
     	doza održavanja: 1 g/kg	tijekom 1-2 dana svaka 3 tjedna
     Multifokalna motorička neuropatija (MMN)	početna doza: 2 g/kg	tijekom 2-5 dana
     	doza održavanja: 1 g/kg	svaka 2-4 tjedna
     	ili2 g/kg	ilitijekom 2-5 dana svakih 4-8 tjedana

     Pedijatrijska populacija

     Doziranje u djece i adolescenata (0-18 godina) ne razlikuje se od onog u odraslih jer je doziranje za svaku indikaciju izraženo prema tjelesnoj težini i prilagođeno kliničkom ishodu kod gore navedenih stanja.

     Oštećenje funkcije jetre

     Nisu dostupni dokazi o potrebi prilagodbe doze.

     Oštećenje funkcije bubrega

     Nema prilagodbe doze osim ako je klinički potrebno, vidjeti dio 4.4.

     Starije osobe

     Nema prilagodbe doze osim ako je klinički potrebno, vidjeti dio 4.4. Način primjene

     Za intravensku primjenu.

     Normalni ljudski imunoglobulin mora se primijeniti intravenskom infuzijom uz početnu brzinu

     od 0,5 ml/kg TT/sat tijekom 30 minuta. Ako se dobro podnosi (vidjeti dio 4.4), brzina primjene može se postupno povećati do najviše 6 ml/kg TT/sat. Klinički podaci dobiveni u ograničenog broja bolesnika također ukazuju da odrasli bolesnici s primarnom imunodeficijencijom (PID) mogu podnijeti brzinu infuzije do 8 ml/kg TT/sat. Za daljnje mjere opreza tijekom primjene, vidjeti dio 4.4.

     Ako je potrebno razrjeđivanje prije infuzije, KIOVIG se može razrijediti s 5%-tnom otopinom glukoze do finalne koncentracije od 50 mg/ml (5% imunoglobulina). Za uputu o razrjeđivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

     Bilo koji štetni događaji povezani s infuzijom moraju se liječiti smanjenjem brzine infuzije ili prekidom infuzije.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Preosjetljivost na ljudske imunoglobuline, posebno u bolesnika s antitijelima na IgA.

Bolesnici sa selektivnom deficijencijom IgA koji su razvili antitijela na IgA, jer primjena lijeka koji sadrži IgA može za posljedicu imati anafilaksiju.

Reakcija na infuziju

Određene teške nuspojave (npr. glavobolja, navale crvenila, zimica, mialgija, piskanje, tahikardija, bol u donjem dijelu leđa, mučnina i hipotenzija) mogu biti povezane s brzinom infuzije. Moraju se točno pridržavati preporučene brzine infuzije prikazane u dijelu 4.2. Bolesnici se moraju pomno pratiti i pažljivo promatrati zbog pojave bilo kakvih simptoma za vrijeme infuzije.

Neke nuspojave mogu se češće pojaviti

• u slučaju velike brzine infuzije

• u bolesnika koji prvi put primaju ljudski normalni imunoglobulin ili, u rijetkim slučajevima, kada bolesnik prelazi s jednog lijeka s ljudskim normalnim imunoglobulinom na drugi ili

  u slučaju dugog razmaka između infuzija

• u bolesnika s neliječenom infekcijom ili podležećom kroničnom upalom.

  Mjere opreza pri uporabi

  Moguće komplikacije često se mogu izbjeći ako se prethodno:

  • provjeri da bolesnici nisu osjetljivi na ljudski normalni imunoglobulin tako da se prva infuzija lijeka injicira polako (0,5 ml/kg TT/sat),

  • osigura da se bolesnici pomno prate zbog pojave bilo kakvih simptoma tijekom trajanja infuzije.

  Bolesnike koji prvi put primaju ljudski normalni imunoglobulin, bolesnike koje se prebacuju s drugog i.v. imunoglobulinskog lijeka ili kada je prošlo dulje vrijeme od prethodne infuzije potrebno je u bolnici pratiti tijekom prve infuzije i prvog sata nakon prve infuzije kako bi se

  otkrili mogući neželjeni znakovi. Svi ostali bolesnici moraju se promatrati najmanje 20 minuta nakon primjene.

  Primjena i.v. imunoglobulina u svih bolesnika zahtijeva:

• odgovarajuću hidraciju prije početka infuzije i.v. imunoglobulina

• praćenje količine izlučenog urina

• praćenje razina kreatinina u serumu

• praćenje znakova i simptoma tromboze

• procjenjivanje viskoznosti krvi u bolesnika kod kojih postoji rizik od hiperviskoznosti

• izbjegavanje istovremene primjene diuretika petlje (vidjeti dio 4.5).

  U slučaju nuspojave, primjenu treba usporiti ili zaustaviti infuziju. Potrebno liječenje ovisi o naravi i težini nuspojave.

  Ako je potrebno razrijediti KIOVIG na niže koncentracije u bolesnika sa dijabetesom, treba ponovno preispitati primjenu 5%-tne otopine glukoze za razrjeđenje lijeka.

  Preosjetljivost

  Reakcije preosjetljivosti su rijetke.

  Anafilaksija se može razviti u bolesnika:

  • u kojih se ne može detektirati IgA i koji imaju anti-IgA antitijela

  • koji su podnosili prijašnje liječenje normalnim ljudskim imunoglobulinom.

    U slučaju šoka potrebno je primijeniti standardnu medicinsku terapiju protiv šoka.

    Tromboembolija

    Postoji klinički dokaz povezanosti primjene i.v. imunoglobulina i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt miokarda, cerebralni vaskularni događaj (uključujući moždani udar), plućna embolija

    i duboka venska tromboza za koje se pretpostavlja da su povezani s relativnim povećanjem viskoznosti krvi pri velikom dotoku imunoglobulina u rizičnih bolesnika. Oprez je nužan pri propisivanju i infuziji

    i.v. imunoglobulina pretilim bolesnicima i bolesnicima s postojećim faktorima rizika za trombotičke događaje (kao što su ateroskleroza u anamnezi, multipli kardiovaskularni faktori rizika, starija dob, smanjen minutni volumen, hipertenzija, uzimanje estrogena, dijabetes i bolesti krvnih žila ili trombotičke epizode u anamnezi, bolesnicima sa stečenim ili nasljednim trombofilijskim poremećajima, hiperkoagulacijskim poremećajima, bolesnicima s produljenim razdobljima imobilizacije, bolesnicima s teškom hipovolemijom te bolesnicima s bolestima koje povećavaju viskoznost krvi, bolesnicima s trajnim vaskularnim kateterima i bolesnicima koji primaju visoku dozu infuzije velikom brzinom).

    Hiperproteinemija, povećana viskoznost seruma i posljedična relativna pseudohiponatrijemija se mogu javiti u bolesnika koji primaju terapiju i.v. imunoglobulinima. Liječnici to moraju uzeti u obzir, jer započinjanje liječenja u bolesnika sa stvarnom hiponatrijemijom (npr. smanjenje slobodne vode

    u serumu) može dovesti do daljnjeg povećanja viskoznosti seruma i moguće predispozicije za tromboembolijske događaje.

    U bolesnika s rizikom od tromboembolijskih nuspojava, i.v. imunoglobulinski lijekovi moraju se primjenjivati najmanjom brzinom infuzije i u prihvatljivoj dozi.

    Akutno zatajenje bubrega

    Prijavljeni su slučajevi akutnog zatajenja bubrega u bolesnika koji su primali i.v. imunoglobuline. Oni uključuju akutno zatajenje bubrega, akutnu tubularnu nekrozu, proksimalnu tubularnu nefropatiju i osmotsku nefrozu. U većini slučajeva bili su identificirani faktori rizika, kao što su prethodno postojeća insuficijencija bubrega, dijabetes, hipovolemija, prekomjerna tjelesna težina, istovremena primjena nefrotoksičnih lijekova, dob iznad 65 godina, sepsa, hiperviskoznost ili paraproteinemija.

    Parametre bubrežne funkcije treba najprije procijeniti prije infuzije i.v. imunoglobulina, osobito u bolesnika za koje je procijenjeno da imaju potencijalno povećan rizik za razvoj akutnog zatajenja bubrega, a zatim u odgovarajućim intervalima. U bolesnika s rizikom za akutno zatajenje bubrega, lijekove koji sadrže i.v. imunoglobuline treba primjenjivati pri najmanjoj brzini infuzije te dozi koja je odgovarajuća. U slučaju oštećenja funkcije bubrega, potrebno je razmotriti prekid primjene

    i.v. imunoglobulina.

    Iako su ove prijave bubrežne disfunkcije i akutnog zatajenja bubrega povezane s primjenom mnogih odobrenih i.v. imunoglobulinskih lijekova koji sadrže različite pomoćne tvari poput saharoze, glukoze i maltoze, oni koji sadrže saharozu kao stabilizator čine nesrazmjerni dio ukupnog broja. U bolesnika s rizikom može se razmotriti primjena i.v. imunoglobulinskih lijekova koji ne sadrže te pomoćne tvari. KIOVIG ne sadrži saharozu, maltozu ili glukozu.

    Akutna ozljeda pluća povezana s transfuzijom

    U bolesnika koji primaju i.v.imunoglobuline (uključujući KIOVIG) prijavljeni su slučajevi akutnog nekardiogenog plućnog edema (akutna ozljeda pluća povezana s transfuzijom). Akutnu ozljedu pluća povezanu s transfuzijom karakterizira teška hipoksija, dispneja, tahipneja, cijanoza, vrućica i hipotenzija. Simptomi se obično razviju tijekom ili unutar 6 sati od transfuzije, često u roku od 1 do 2 sata. Stoga je bolesnike koje primaju i.v. imunoglobuline potrebno pratiti, a u slučaju nuspojava povezanih s plućima, infuziju se mora odmah zaustaviti. Akutna ozljeda pluća povezana s transfuzijom potencijalno je životno opasno stanje koje zahtijeva hitno liječenje u jedinici intenzivne skrbi.

    Sindrom aseptičkog meningitisa

    Prijavljena je pojava sindroma aseptičkog meningitisa povezanog s liječenjem i.v. imunoglobulinima. Sindrom se obično javlja unutar nekoliko sati do 2 dana nakon početka liječenja i.v. imunoglobulinima. Cerebrospinalna tekućina je često pozitivna s pleocitozom do nekoliko tisuća stanica po mm³, prvenstveno od granulocita i povišenom razinom proteina do nekoliko stotina mg/dl. Sindrom aseptičkog meningitisa se može češće javiti u vezi s liječenjem visokim dozama (2 g/kg) i.v. imunoglobulina.

    U bolesnika u kojih se pojave takvi znakovi i simptomi, potrebno je provesti temeljiti neurološki pregled, uključujući analizu cerebrospinalne tekućine, kako bi se isključili drugi uzroci meningitisa.

    Prekid liječenja i.v. imunoglobulinima rezultirao je remisijom sindroma aseptičkog meningitisa unutar nekoliko dana bez posljedica.

    Iz podataka o lijeku KIOVIG prikupljenih nakon stavljanja lijeka u promet nije utvrđena jasna korelacija između sindroma aseptičkog meningitisa i viših doza. Viša incidencija sindroma aseptičkog meningitisa zabilježena je u žena.

    Hemolitička anemija

    I.v. imunoglobulini mogu sadržavati antitijela na krvnu grupu koja mogu djelovati kao hemolizini

    i inducirati in vivo oblaganje crvenih krvnih stanica imunoglobulinima, uzrokujući pozitivnu izravnu antiglobulinsku reakciju (Coombsov test) i, u rijetkim slučajevima, hemolizu. Hemolitička anemija se može razviti nakon primjene i.v. imunoglobulina zbog pojačane sekvestracije crvenih krvnih stanica. Bolesnici koji primaju i.v. imunoglobuline moraju se pratiti zbog pojave kliničkih znakova i simptoma hemolize (vidjeti dio 4.8).

    Neutropenija/leukopenija

    Nakon liječenja i.v. imunoglobulinima prijavljena su prolazna smanjenja broja neutrofila i/ili epizode neutropenije, katkad teške. To se obično događa u roku od nekoliko sati ili dana nakon primjene

    i.v. imunoglobulina, a povlači se spontano unutar 7 do 14 dana.

    Interferencija sa serološkim pretragama

    Nakon infuzije imunoglobulina, prolazno povećanje raznih pasivno prenesenih antitijela može u krvi bolesnika dati lažno pozitivne rezultate seroloških testova.

    Pasivno prenošenje antitijela na antigene eritrocita, npr. A, B, D, može interferirati s nekim serološkim ispitivanjima za antitijela crvenih krvnih stanica, primjerice direktni antiglobulinski test (DAT, direktni Coombsov test).

    Primjena lijeka KIOVIG može dovesti do lažno pozitivnih očitanja u testovima koji se temelje na otkrivanju beta-D-glukana za dijagnozu gljivičnih infekcija. To može potrajati tijekom nekoliko tjedana nakon infuzije lijeka.

    Prijenos infektivnih agensa

    KIOVIG se proizvodi iz ljudske plazme. Kako bi se spriječile infekcije koje nastaju zbog primjene lijekova koji su proizvedeni iz ljudske krvi ili plazme koriste se sljedeće standardne mjere: selekcija donora, pregled individualnih donacija krvi i sakupljene plazme na specifične markere infekcije

    te primjena učinkovitih koraka u proizvodnji kojima se inaktiviraju/uklanjaju virusi. Unatoč navedenome, primjenom lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme, ne može se u potpunosti isključiti mogućnost prijenosa infektivnih agensa. To se također odnosi na nepoznate ili novootkrivene viruse i ostale patogene.

    Poduzete mjere smatraju se učinkovitima protiv virusa s ovojnicom, kao što su HIV, HBV i HCV te virusa bez ovojnice HAV i parvovirus B19.

    Ohrabruje kliničko iskustvo koje ukazuje na nedostatak prenošenja hepatitisa A ili parvovirusa B19 s imunoglobulinima te se također pretpostavlja da sadržaj antitijela značajno doprinosi virusnoj sigurnosti.

    Sljedivost

    Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

    Pedijatrijska populacija

    Ne postoje posebni pedijatrijski rizici povezani uz bilo koju od navedenih nuspojava. Pedijatrijski bolesnici mogu biti osjetljiviji na volumno preopterećenje (vidjeti dio 4.9).

Živa atenuirana virusna cjepiva

Primjena imunoglobulina može smanjiti djelotvornost živih atenuiranih virusnih cjepiva, kao što su morbili, rubeola, parotitis i varičela, u razdoblju od najmanje 6 tjedana do 3 mjeseca. Nakon primjene ovog lijeka mora se napraviti razmak od 3 mjeseca prije cijepljenja sa živim atenuiranim virusnim cjepivima. U slučaju morbila, ovo smanjenje djelotvornosti može trajati i do 1 godine. Zbog toga se

u bolesnika koji se cijepe protiv morbila mora provjeriti status antitijela.

Razrjeđivanje lijeka KIOVIG s 5%-tnom otopinom glukoze može rezultirati povišenim razinama glukoze u krvi.

Diuretici Henleove petlje

Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu diuretika Henleove petlje. Pedijatrijska populacija

Navedene interakcije odnose se na odrasle i na djecu.

Trudnoća

Sigurnost ovog lijeka za primjenu u trudnoći u žena nije ustanovljena u kontroliranim kliničkim ispitivanjima te se stoga u trudnica i dojilja smije primjenjivati samo s oprezom. Pokazalo se da

i.v. imunoglobulini prolaze posteljicu, najviše tijekom trećeg tromjesečja. Kliničko iskustvo

s imunoglobulinima ukazuje da nisu za očekivati štetni učinci na tijek trudnoće, niti na fetus ili na novorođenče.

Dojenje

Imunoglobulini se izlučuju u mlijeko i mogu doprinijeti zaštiti novorođenčeta od patogena kojima je sluznica ulazno mjesto infekcije. Ne očekuju se negativni učinci na dojenu novorođenčad/dojenčad.

Plodnost

Kliničko iskustvo s imunoglobulinima ukazuje da nisu za očekivati štetni učinci na plodnost.

Sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima može biti umanjena nekim nuspojavama povezanim s primjenom lijeka KIOVIG. Bolesnici koji iskuse nuspojave tijekom liječenja moraju pričekati da iste prestanu prije nego počnu upravljati vozilima ili raditi sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave kao što su zimica, glavobolja, omaglica, vrućica, povraćanje, alergijske reakcije, mučnina, artralgija, nizak krvni tlak i umjerena bol u donjem dijelu leđa mogu se povremeno pojaviti.

Ljudski normalni imunoglobulini mogu u rijetkim slučajevima uzrokovati iznenadni pad krvnog tlaka, i u izdvojenim slučajevima, anafilaktički šok, čak i u bolesnika koji nisu bili preosjetljivi u prethodnoj primjeni.

Zapaženi su slučajevi reverzibilnog aseptičkog meningitisa i rijetki slučajevi prolaznih kožnih reakcija (uključujući kožni eritemski lupus – učestalost nepoznata) pri primjeni ljudskog normalnog imunoglobulina. Reverzibilne hemolitičke reakcije bile su zapažene u bolesnika, osobito onih sa krvnim grupama A, B i AB. Nakon liječenja visokim dozama i.v. imunoglobulina može se u rijetkim slučajevima razviti hemolitička anemija koja zahtijeva transfuziju (vidjeti također dio 4.4).

Zapaženo je povećanje razine kreatinina u serumu i/ili akutno zatajenje bubrega.

Vrlo rijetko: tromboembolijske reakcije kao što su infarkt miokarda, moždani udar, plućna embolija i duboka venska tromboza.

Slučajevi akutne ozljede pluća povezane s transfuzijom. Tablični prikaz nuspojava

Tablice su u skladu s klasifikacijom organskih sustava prema MedDRA-i (SOC i razina preporučenog pojma). Tablica 1 prikazuje nuspojave iz kliničkih ispitivanja, a Tablica 2 prikazuje nuspojave nakon stavljanja lijeka u promet.

Za prikaz učestalosti nuspojava korišten je sljedeći kriterij: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Opis odabranih nuspojava

Trzanje mišića i slabost mišića prijavljeni su samo u bolesnika s multifokalnom motoričkom neuropatijom (MMN).

Pedijatrijska populacija

Učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece bile su iste kao i u odraslih. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Za sigurnost obzirom na prijenos infektivnih agensa, vidjeti dio 4.4.

Predoziranje može dovesti do preopterećenja tekućinom i povećane viskoznosti, prvenstveno

u rizičnih bolesnika, uključujući starije bolesnike ili bolesnike s oštećenjem funkcije srca ili bubrega (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Manja djeca ispod 5 godina mogu biti naročito osjetljiva na volumno preopterećenje. Stoga je za tu populaciju potrebno pažljivo izračunati doze. Nadalje, djeca s Kawasakijevom bolesti imaju naročito visoki rizik zbog postojećeg srčanog oštećenja tako da je potrebno pažljivo nadzirati doziranje

i brzinu primjene.