Doziranje Potpuno ili djelomično poništavanje depresije SŽS i posebno respiratorne depresije, uzrokovane prirodnim ili sintetskim opioidima

Odrasli

Doziranje se određuje za svakog bolesnika kako bi se postigao optimalan respiratorni odgovor uz održavanje primjerene analgezije. Intravenska injekcija od 0,1 do 0,2 mg naloksonklorida (otprilike 1,5-3 μg/kg) je obično dovoljna. Ako je potrebno, dodatna i.v. injekcija od 0,1 mg se može primijeniti u intervalima od 2 minute dok se ne postigne zadovoljavajuće disanje i razina svijesti. Dodatna injekcija može biti ponovno potrebna unutar 1 do 2 sata, ovisno o vrsti djelatne tvari koju je potrebno antagonizirati (kratkotrajni učinak ili sporo otpuštanje), primijenjenoj količini i vremenu i načinu primjene. Nalokson se može alternativno primijeniti u obliku i.v. infuzije.

Infuzija:

Duljina djelovanja nekih opioida je duža od učinka i.v. bolusa naloksonklorida. Stoga, u situacijama u kojima se zna da je depresiju izazvala takva supstanca ili postoji razlog za sumnju na to, naloksonklorid treba primijeniti u kontinuiranoj infuziji. Brzina infuzije se određuje za svakog bolesnika individualno, ovisno o odgovoru bolesnika na i.v. bolus i reakciji bolesnika na i.v. infuziju. Primjenu kontinuirane intravenske infuzije treba pažljivo razmotriti i primijeniti pomoć pri disanju, ako je potrebno.

Djeca

Inicijalno, 0,01-0,02 mg naloksonklorida po kg i.v. u intervalima od 2-3 minute dok se ne postigne zadovoljavajuće disanje i razina svijesti. Dodatne doze mogu biti potrebne u intervalima od 1 do 2 sata, ovisno o odgovoru bolesnika te doziranju i trajanju učinka primijenjenog opijata.

Dijagnoza suspektnog akutnog predoziranja opioidima ili intoksikacija

Odrasli

Početna doza iznosi obično 0,4-2 mg naloksonklorida i.v. Ako se željeno poboljšanje respiratorne depresije ne postigne odmah nakon i.v. primjene, injekcija se može ponoviti u intervalima od 2-3 minute.

Naloksonklorid se također može injicirati intramuskularno (početna doza iznosi obično 0,4-2 mg) ako intravenska primjena nije moguća. Ako 10 mg naloksonklorida ne pruži značajno poboljšanje, to može ukazivati da je depresija u potpunosti ili djelomično uzrokovana drugim patološkim stanjima ili drugim djelatnim tvarima osim opioida.

Djeca

Uobičajena početna doza je 0,01 mg naloksonklorida po kg i.v. Ako se ne postigne zadovoljavajući klinički odgovor, može se primijeniti dodatna injekcija od 0,1 mg/kg. Ovisno o svakom individualnom bolesniku, možda će biti potrebna i i.v. infuzija. Ako i.v. primjena nije moguća, naloksonklorid se također može injicirati i.m. (početna doza 0,01 mg/kg), podijeljeno u nekoliko doza.

Poništavanje respiratorne i drugih depresija SŽS u novorođenčadi čije su majke primale opioide Uobičajena doza je 0,01 mg naloksonklorida po kg i.v. Ako respiratorna funkcija nije vraćena na zadovoljavajuću razinu uz navedeno doziranje, injekcija se može ponovno dati u razmacima od 2 do 3 minute. Ako i.v. primjena nije moguća, naloksonklorid se može također injicirati i.m. (početna doza 0,01 mg/kg).

Stariji

U starijih bolesnika s postojećim kardiovaskularnim bolestima ili u onih koji primaju potencijalno kardiotoksične lijekove, naloksonklorid treba koristiti s oprezom s obzirom da su se pojavili ozbiljni neželjeni kardiovaskularni učinci kao što su ventrikularna tahikardija i fibrilacija u postoperativnih bolesnika nakon primjene naloksonklorida.

Način primjene

Ovaj lijek može biti injiciran intravenski (i.v.) ili intramuskularno (i.m.) ili može biti primijenjen intravenskom infuzijom.

Intramuskularna primjena naloksonklorida bi se trebala koristiti samo u slučajevima kada i.v. primjena nije moguća.

Najbrži učinak se postiže i.v. primjenom, te se stoga ovaj način primjene preporučuje u akutnim slučajevima.

Kada se nalokson primjenjuje i.m., potrebno je zapamtiti da je početak djelovanja sporiji nego nakon

i.v. injekcije; međutim, i.m. primjena ima dulje djelovanje u odnosu na i.v. primjenu. Trajanje učinka je ovisno o dozi i putu primjene naloksonklorida, varirajući između 45 minuta i 4 sata.

Nadalje, mora se uzeti u obzir da su potrebne i.m. doze općenito više nego i.v. doze te da dozu treba individualno prilagoditi svakom bolesniku.

S obzirom na to da je moguće da učinci nekih opioida (npr. dekstropropoksifen, dihidrokodein, metadon) traju dulje nego učinak naloksonklorida, bolesnike treba kontinuirano pratiti, te ponovno dati dozu ako je potrebno.

Za nekompatibilnosti i upute o razrjeđivanju lijeka prije davanja vidjeti dijelove 6.2 i 6.6.