Kigabeq 100 mg tablete za oralnu otopinu
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Kigabeq 100 mg
Kigabeq je indiciran za primjenu u dojenčadi i djece u dobi od navršenog jednog mjeseca do manje od sedam godina za:
-
monoterapiju kod infantilnih spazama (Westov sindrom).
-
kombinirano liječenje s drugim antiepilepticima u bolesnika s farmakorezistentnom parcijalnom epilepsijom (fokalni napadaji) sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje, odnosno u slučajevima kada se pokazalo da su sve druge odgovarajuće kombinacije lijekova neprikladne ili ih bolesnik ne podnosi.
Liječenje vigabatrinom mora započeti specijalist iz područja epileptologije, neurologije ili pedijatrijske neurologije. Praćenje bolesnika treba provoditi pod nadzorom specijalista iz područja epileptologije, neurologije ili pedijatrijske neurologije.
Doziranje
Monoterapija kod infantilnih spazama (Westov sindrom)
Preporučena početna doza iznosi 50 mg/kg/dan. Naknadne doze mogu se titrirati u koracima od
25 mg/kg/dan svaka tri dana do najviše preporučene doze od 150 mg/kg/dan. Doze vigabatrina daju se dvaput dnevno prema sljedećoj tablici.
Tablica 1.: Broj tableta za oralnu otopinu prema tjelesnoj težini, početnoj dozi i povećanju doze kod infantilnih spazama
| Tjelesnatežina (kg) | Početna doza od50 mg/kg/dan | Predložene doze za prvi titracijski korak(75 mg/kg/dan) (3. dan) | Predložene doze za drugi titracijski korak(100 mg/kg/dan) (6. dan) |
| 3 | 0,5 x tableta od 100 mg ujutro 1 x tableta od 100 mg navečer | 1 x tableta od 100 mg ujutro 1,5 x tableta od 100 mg navečer | 1,5 x tableta od 100 mg ujutro 1,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 4 | 1 x tableta od 100 mg ujutro 1 x tableta od 100 mg navečer | 1,5 x tableta od 100 mg ujutro 1,5 x tableta od 100 mg navečer | 2 x tableta od 100 mg ujutro 2 x tableta od 100 mg navečer |
| 5 | 1 x tableta od 100 mg ujutro 1,5 x tableta od 100 mg navečer | 1,5 x tableta od 100 mg ujutro 2 x tableta od 100 mg navečer | 2,5 x tableta od 100 mg ujutro 2,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 6 | 1,5 x tableta od 100 mg ujutro1,5 x tableta od 100 mg navečer | 2 x tableta od 100 mg ujutro2,5 x tableta od 100 mg navečer | 3 x tableta od 100 mg ujutro3 x tableta od 100 mg navečer |
| 7 | 1,5 x tableta od 100 mg ujutro 2 x tableta od 100 mg navečer | 2,5 x tableta od 100 mg ujutro 2,5 x tableta od 100 mg navečer | 3,5 x tableta od 100 mg ujutro 3,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 8 | 2 x tableta od 100 mg ujutro 2 x tableta od 100 mg navečer | 3 x tableta od 100 mg ujutro 3 x tableta od 100 mg navečer | 4 x tableta od 100 mg ujutro 4 x tableta od 100 mg navečer |
| 9 | 2 x tableta od 100 mg ujutro2,5 x tableta od 100 mg navečer | 3,5 x tableta od 100 mg ujutro3,5 x tableta od 100 mg navečer | 4,5 x tableta od 100 mg ujutro4,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 10 | 0,5 x tableta od 500 mg ujutro 0,5 x tableta od 500 mg navečer | 0,5 x tableta od 500 mg ujutro 1 x tableta od 500 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg ujutro 1 x tableta od 500 mg navečer |
| 11 | 2,5 x tableta od 100 mg ujutro 3 x tableta od 100 mg navečer | 4 x tableta od 100 mg ujutro 4 x tableta od 100 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg ujutro 1 x tableta od 500 mg i 1 xtableta od 100 mg navečer |
| 12 | 3 x tableta od 100 mg ujutro 3 x tableta od 100 mg navečer | 4,5 x tableta od 100 mg ujutro 4,5 x tableta od 100 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg i 1 x tableta od 100 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 1 xtableta od 100 mg navečer |
| 13 | 3 x tableta od 100 mg ujutro 3,5 x tableta od 100 mg navečer | 4,5 x tableta od 100 mg ujutro 1 x tableta od 500 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg i 1 x tableta od 100 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 2 xtableta od 100 mg navečer |
| 14 | 3,5 x tableta od 100 mg ujutro 3,5 x tableta od 100 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg ujutro 1 x tableta od 500 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg i 2 x tableta od 100 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 2 xtableta od 100 mg navečer |
| 15 | 0,5 x tableta od 500 mg ujutro 1 x tableta od 500 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 1 x tableta od 100 mg navečer | 1,5 x tableta od 500 mg ujutro 1,5 x tableta od 500 mg navečer |
| 16 | 4 x tableta od 100 mg ujutro 4 x tableta od 100 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg i 1 x tableta od 100 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 1 xtableta od 100 mg navečer | 1 x tableta od 500 mg i 3 x tableta od 100 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 3 xtableta od 100 mg navečer |
Farmakorezistentna parcijalna epilepsija (fokalni napadaji)
Preporučena početna doza iznosi 40 mg/kg/dan.
Preporučene doze održavanja s obzirom na tjelesnu težinu iznose:
| Tjelesna težina: | od 10 do 15 kg: | 0,5 do 1 g/dan |
| od 15 do 30 kg: | 1 do 1,5 g/dan |
Doze vigabatrina daju se dvaput dnevno prema sljedećoj tablici.
Tablica 2.: Broj tableta za oralnu otopinu prema tjelesnoj težini i početnoj dozi kod farmakorezistentne parcijalne epilepsije
| Tjelesnatežina (kg) | Početna doza od40 mg/kg/dan |
| 3 | 0,5 x tableta od 100 mg ujutro0,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 4 | 0,5 x tableta od 100 mg ujutro 1 x tableta od 100 mg navečer |
| 5 | 1 x tableta od 100 mg ujutro 1 x tableta od 100 mg navečer |
| 6 | 1 x tableta od 100 mg ujutro1,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 7 | 1,5 x tableta od 100 mg ujutro 1,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 8 | 1,5 x tableta od 100 mg ujutro 2 x tableta od 100 mg navečer |
| 10 | 2 x tableta od 100 mg ujutro2 x tableta od 100 mg navečer |
| 13 | 2,5 x tableta od 100 mg ujutro 2,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 15 | 3 x tableta od 100 mg ujutro 3 x tableta od 100 mg navečer |
| 17 | 3,5 x tableta od 100 mg ujutro3,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 19 | 3,5 x tableta od 100 mg ujutro 4 x tableta od 100 mg navečer |
| 22 | 4,5 x tableta od 100 mg ujutro 4,5 x tableta od 100 mg navečer |
| 25 | 1 x tableta od 500 mg ujutro1 x tableta od 500 mg navečer |
| 28 | 1 x tableta od 500 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 1 x tableta od100 mg navečer |
| 30 | 1 x tableta od 500 mg i 1 x tableta od100 mg ujutro1 x tableta od 500 mg i 1 x tableta od100 mg navečer |
Lijek Kigabeq namijenjen je za peroralnu ili gastričnu primjenu dvaput na dan, a može se uzeti prije ili nakon obroka.
Ne smije se prekoračiti najviša preporučena doza.
Ako nakon odgovarajućeg ciklusa liječenja ne dođe do klinički značajnog poboljšanja u kontroli epilepsije, liječenje vigabatrinom treba prekinuti. Vigabatrin treba postupno ukidati pod strogim medicinskim nadzorom.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Budući da se vigabatrin uklanja putem bubrega, potreban je oprez pri primjeni lijeka u bolesnika s klirensom kreatinina manjim od 60 ml/min. Treba razmotriti prilagodbu doze. U takvih bolesnika
mogao bi se postići odgovor s nižom dozom održavanja. Potreban je nadzor bolesnika zbog pojave nuspojava kao što su sedacija ili smetenost (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Oštećenje funkcije jetre
Vigabatrin se ne metabolizira s pomoću jetrenih enzima, stoga nije potrebno prilagođavanje doze ili učestalosti primjene. Opažen je utjecaj primijenjenog vigabatrina na serološke testove za određivanje nekih jetrenih enzima, uključujući ALT (vidjeti dio 4.4).
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primjena lijeka Kigabeq u novorođenčadi (ispod 27 dana starosti) za indikaciju
„infantilni spazmi”, kao ni u djece starije od sedam godina i adolescenata za indikaciju
„farmakorezistentna parcijalna epilepsija” (fokalni napadaji). Za primjenu u djece starije od sedam godina i adolescenata već su dostupni drugi odgovarajući lijekovi koji sadrže vigabatrin.
Način primjene
Lijek Kigabeq namijenjen je za peroralnu ili gastričnu primjenu, a može se uzeti prije ili nakon obroka.
Gastrična primjena potrebna je u djece koja ne mogu gutati, ali ih se može hraniti enteralno.
Način primjene odredit će liječnik specijalist iz područja epileptologije, neurologije ili pedijatrijske neurologije.
Za upute o otapanju lijeka i rukovanju lijekom prije primjene vidjeti dio 6.6.
Peroralna primjena
Budući da nisu provedena ispitivanja stabilnosti s drugim otapalima osim vode, za pripremu oralne otopine treba upotrebljavati samo vodu. Nakon što se tablete u potpunosti otope, cijeli sadržaj otopine treba odmah iz čaše dati djetetu. Ako postoji rizik od regurgitacije ili dijete nije dovoljno staro da bi pilo iz čaše, cijeli sadržaj otopine treba povući u štrcaljku za usta, kraj štrcaljke staviti u usta djeteta i nježno pritisnuti klip.
Nakon što je dijete u cijelosti popilo otopinu lijeka, čašu treba isprati s jednom do dvije čajne žličice vode (otprilike 5 ili 10 ml) i na isti način dati djetetu.
Gastrična primjena
U slučaju bolesnika koji ne mogu gutati, primjena lijeka Kigabeq moguća je putem želučane sonde. Tablete se otope u otprilike 5 ili 10 ml vode i ta se otopina s pomoću prilagođene štrcaljke ubrizga u sondu. Želučanu sondu treba isprati s 10 ml vode.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Zabilježen je ispad vidnog polja (engl. Visual field defects ,VFD) u velikom udjelu bolesnika koji su primali vigabatrin (otprilike 1/3 bolesnika). Učestalosti ustanovljene u otvorenom kliničkom ispitivanju navedene su u dijelu 4.8. Do te pojave obično dolazi nakon više mjeseci ili godina liječenja vigabatrinom. Suženje vidnog polja može biti teškog stupnja, s mogućim praktičnim posljedicama za bolesnika. Vigabatrin može prouzročiti trajan gubitak vida.
Bolesnici u kojih su perimetrijom utvrđena oštećenja vidnog polja bili su uglavnom asimptomatski bolesnici. Stoga se ova nuspojava može pouzdano otkriti samo sistematskom perimetrijom, koja je
moguća uglavnom samo u bolesnika u razvojnoj dobi iznad devet godina. U mlađih bolesnika treba provesti elektroretinografiju (vidjeti Ispadi vidnog polja).
Dostupni podaci upućuju na to da su ispadi vidnog polja ireverzibilni čak i nakon prekida primjene vigabatrina. Ne može se isključiti pogoršanje ispada vidnog polja nakon prekida liječenja.
Stoga vigabatrin treba primjenjivati samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika u usporedbi s
drugim terapijama.
Primjena vigabatrina ne preporučuje se u bolesnika s postojećim klinički značajnim ispadom vidnog polja.
Bolesnici prije početka liječenja vigabatrinom trebaju obaviti sistematski probirni pregled te redovito obavljati preglede s ciljem otkrivanja ispada vidnog polja. Ispitivanja vidnog polja treba tijekom trajanja liječenja nastaviti u razmacima od šest mjeseci. Procjena se mora nastaviti 6 do 12 mjeseci nakon prekida liječenja (vidjeti Ispadi vidnog polja).
Ispadi vidnog polja (VFD)
Na temelju dostupnih podataka, uobičajeni obrazac je koncentrično sužavanje vidnog polja na oba oka, koje je uglavnom izraženije nazalno nego temporalno. U središnjem vidnom polju (unutar 30 stupnjeva ekscentriciteta) često je prisutan anularni nazalni poremećaj. Međutim prijavljeni ispadi vidnog polja u bolesnika koji su primali vigabatrin bili su u rasponu od blagih do teških. U teškim slučajevima može doći do invalidnosti, a ti se slučajevi mogu karakterizirati kao „tunelski“ vid.
Sljepoća je također bila prijavljena u teškim slučajevima.
Većina bolesnika u kojih su perimetrijom utvrđena oštećenja vidnog polja nije prethodno spontano primijetila nikakve simptome, čak ni u slučajevima kada je perimetrijom ustanovljeno teško oštećenje. Dostupni dokazi upućuju na to da su ispadi vidnog polja ireverzibilni čak i nakon prekida primjene vigabatrina. Ne može se isključiti pogoršanje ispada vidnog polja nakon prekida liječenja.
Objedinjeni podaci iz istraživanja prevalencije upućuju na to da ispad vidnog polja nastupa u do 1/3 bolesnika koji se liječe vigabatrinom. Moguće je da su muškarci izloženi većem riziku od žena.
Učestalosti ustanovljene u otvorenom kliničkom ispitivanju navedene su u dijelu 4.8. U okviru ovog ispitivanja dokazano je da postoji moguća povezanost između rizika od ispada vidnog polja i razine izloženosti vigabatrinu u smislu dnevne doze (od 1 g do više od 3 g) i trajanja liječenja (u najvećoj mjeri tijekom prve tri godine).
Svi bolesnici trebali bi napraviti oftalmološki pregled prije ili ubrzo nakon početka liječenja vigabatrinom.
U djece razvojne dobi ispod devet godina perimetrija je moguća tek u rijetkim slučajevima. Treba vrlo pažljivo razmotriti rizike liječenja u odnosu na moguće koristi u djece. Trenutačno ne postoji utvrđena metoda za dijagnozu ili isključivanje ispada vidnog polja u djece u koje se ne može provesti standardizirana perimetrija. Učestalost i težina stanja u ovoj populaciji utvrđuju se samo neizravno, na temelju anomalija u nalazima elektroretinografije ili vidnih evociranih potencijala.
Provođenje elektroretinografije preporučuje se u dojenčadi i djece koja ne mogu surađivati pri izvođenju perimetrije. Na temelju dostupnih podataka, izgleda da su prvi oscilatorni potencijal i odgovori na titraje od 30 Hz na elektroretinogramu povezani s ispadom vidnog polja zbog primjene vigabatrina. Ti odgovori kasne i ispod su granica normale. Takve promjene nisu zapažene u bolesnika bez ispada vidnog polja koji su liječeni vigabatrinom.
Roditeljima i/ili njegovateljima moraju se detaljno opisati učestalost i posljedice razvoja ispada vidnog polja tijekom liječenja vigabatrinom.
Moguće je da se ispad vidnog polja neće otkriti dok ne bude teškog stupnja, a neotkrivena umjerena oštećenja mogu utjecati na integritet djeteta. Stoga je na početku liječenja potrebno provesti procjenu vida (ne kasnije od četiri tjedna nakon početka liječenja) te barem svakih šest mjeseci tijekom liječenja. Procjena se mora nastaviti 6 do 12 mjeseci nakon prekida liječenja.
Dostupni podaci upućuju na to da su ispadi vidnog polja ireverzibilni.
Ako se tijekom praćenja zamijeti suženje vidnog polja, treba razmotriti postupan prekid liječenja vigabatrinom. U slučaju odluke da se nastavi s liječenjem, trebalo bi razmotriti češće praćenje (perimetrija) radi otkrivanja progresije ili oštećenja koja ugrožavaju vid.
Vigabatrin se ne smije primjenjivati istodobno s drugim retinotoksičnim lijekovima. Neurološka i psihijatrijska stanja
S obzirom na rezultate ispitivanja sigurnosti primjene lijeka koja su provedena na životinjama (vidjeti dio 5.3), preporučuje se pomno praćenje razvoja neuroloških nuspojava u bolesnika liječenih vigabatrinom.
Rijetko su zabilježene pojave simptoma encefalopatije nedugo nakon početka liječenja vigabatrinom, kao što su izražena sedacija, stupor i konfuzija povezane s nespecifičnom aktivnošću sporih valova na elektroencefalogramu. Čimbenici rizika za razvoj tih reakcija uključuju višu početnu dozu od preporučene, brže povećanje doza u većim koracima no što je preporučeno i zatajenje bubrega. Ti su događaji bili reverzibilni nakon smanjenja doze ili prekida primjene vigabatrina (vidjeti dio 4.8).
Abnormalni signali magnetske rezonancije
U neke dojenčadi liječene vigabatrinom zbog infantilnih spazama zabilježene su abnormalne promjene signala magnetske rezonancije obilježene povećanjem T2 signala i ograničenom difuzijom u simetričnom uzorku koji uključuje talamus, bazalne ganglije, moždano deblo i mali mozak. U okviru retrospektivnog epidemiološkog ispitivanja koje je obuhvatilo dojenčad s infantilnim spazmima
(N = 205), prevalencija tih promjena u bolesnika liječenih vigabatrinom bila je 22 % nasuprot 4 % u
bolesnika koji su primali druge oblike liječenja.
Na temelju navedenog ispitivanja, iskustva nakon stavljanja lijeka u promet i izvješća objavljenih u literaturi ustanovljeno je da su te promjene uglavnom nestale nakon prekida liječenja. U nekoliko bolesnika lezije su nestale unatoč nastavku primjene lijeka.
Povrh toga, prijavljeni su slučajevi intramijelinskog edema (IME), naročito u dojenčadi liječene zbog infantilnih spazama (vidjeti dijelove 4.8 i 5.3). Za IME je prijavljeno da je bio reverzibilan nakon prestanka uzimanja vigabatrina, pa se stoga preporučuje postupno ukidanje primjene vigabatrina ako se opazi IME.
U bolesnika s infantilnim spazmima koji su liječeni vigabatrinom zabilježeni su poremećaji pokreta, uključujući distoniju, diskineziju i hipertoniju. Omjer koristi i rizika vigabatrina treba procijeniti za svakog pojedinog bolesnika. Ako se tijekom liječenja vigabatrinom pojave novi poremećaji kretanja, trebalo bi razmotriti smanjenje doze ili postupno prekidanje liječenja.
Primjena vigabatrina može u nekih bolesnika dovesti do povećane učestalosti napadaja ili do novih vrsta napadaja (vidjeti dio 4.8). Bolesnici s miokloničkim napadajima mogu biti osobito podložni tom učinku. U rijetkim slučajevima može doći do novog mioklonusa ili pogoršanja postojećeg. Te pojave mogu također biti posljedica predoziranja, smanjenja koncentracije istodobnih antiepileptičkih lijekova u plazmi ili paradoksalnog učinka.
Nagli prekid liječenja može dovesti do napadaja uslijed ustezanja lijeka (engl. rebound). Ako treba prekinuti liječenje bolesnika vigabatrinom, preporučuje se postupno smanjenje doze tijekom razdoblja od dva do četiri tjedna.
Potreban je oprez pri primjeni vigabatrina u bolesnika s anamnezom psihoze, depresije ili problema u ponašanju. Tijekom liječenja vigabatrinom zabilježeni su psihijatrijski događaji (npr. agitacija,
abnormalno razmišljanje, paranoidne reakcije). Ti događaji nastupili su u bolesnika s anamnezom psihijatrijskih poremećaja i bez nje te su uglavnom bili reverzibilni nakon smanjenja doze vigabatrina ili postupnog ukidanja liječenja.
Suicidalne misli i suicidalno ponašanje
Suicidalne misli i suicidalno ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala blago povećan rizik od suicidalnih misli i suicidalnog ponašanja.
Mehanizam ovog učinka nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika i kod vigabatrina.
Stoga je potreban nadzor bolesnika zbog moguće pojave znakova suicidalnih misli i suicidalnog ponašanja te treba razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njegovateljima tih bolesnika) treba savjetovati da odmah potraže savjet liječnika ako se pojave znakovi suicidalnih misli ili suicidalnog ponašanja.
Oštećenje funkcije bubrega
Budući da se vigabatrin uklanja putem bubrega, potreban je oprez u bolesnika s klirensom kreatinina manjim od 60 ml/min. Takve bolesnike potrebno je pažljivo pratiti zbog moguće pojave nuspojava kao što su sedacija i konfuzija (vidjeti dio 4.2).
Interferencija sa serološkim testovima
Vigabatrin može prouzročiti smanjenje izmjerene aktivnosti alanin aminotransferaze (ALT) u plazmi i, u manjoj mjeri, aspartat aminotransferaze (AST). Prijavljena razina supresije ALT-a kretala se od
30 % do 100 %. Stoga rezultati tih pretraga jetre mogu biti kvantitativno nepouzdani u bolesnika koji uzimaju vigabatrin (vidjeti dio 4.8).
Vigabatrin može povećati količinu aminokiselina u urinu, što može dovesti do lažno pozitivnih nalaza testova na određene rijetke genske metaboličke poremećaje (npr. alfa-aminoadipinska acidurija).
Rizik od medikacijskih pogrešaka
Budući da se obje jačine tableta (100 mg i 500 mg) mogu istodobno primjenjivati, moguć je rizik od zabune pri primjeni tableta ili polovica tableta i posljedičnog nepravilnog doziranja. Potrebno je obratiti posebnu pozornost na veličinu tableta kako bi se ispravno utvrdila jačina.
Pomoćne tvari
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.
Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.
Budući da se vigabatrin ne metabolizira niti se vezuje na protein i ne inducira jetrene citokrom P450 metaboličke enzime, interakcije s drugim lijekovima nisu vjerojatne. Međutim, tijekom kontroliranih kliničkih ispitivanja zabilježeno je postupno smanjenje od 16 % do 33 % plazmatske koncentracije fenitoina. Točna priroda te interakcije trenutačno nije poznata, ali u većini slučajeva malo je vjerojatno da bi to bilo značajno za liječenje.
Tijekom kontroliranih kliničkih ispitivanja promatrane su plazmatske koncentracije karbamazepina, fenobarbitala i natrijevog valproata, no nisu utvrđene klinički značajne interakcije.
Trudnoća
Ovaj lijek nije namijenjen za primjenu u žena reproduktivne dobi.
Dojenje
Ovaj lijek nije namijenjen za primjenu u dojilja. Plodnost
U ispitivanjima plodnosti provedenima na štakorima nije opažen utjecaj na plodnost u mužjaka i ženki (vidjeti dio 5.3).
Kigabeq značajno utječe na sposobnost izvođenja opasnih aktivnosti.
S obzirom na činjenicu da je u kliničkim ispitivanjima vigabatrina zabilježena omamljenost, bolesnike treba na početku liječenja upozoriti na tu mogućnost.
Ispadi vidnog polja, koji mogu značajno utjecati na sposobnost izvođenja opasnih aktivnosti, često su prijavljivani u vezi s primjenom vigabatrina. Potrebno je procijeniti postojanje ispada vidnog polja u bolesnika (vidjeti također dio 4.4). Posebnu pozornost treba obratiti na dojenčad i djecu koji voze bicikl, bave se penjanjem ili bilo kojom drugom opasnom aktivnošću.
Sažetak sigurnosnog profila
Nuspojave koje su se tijekom liječenja vigabatrinom najčešće prijavljivale su ispadi vidnog polja (u rasponu od blagih do teških, uglavnom nakon više mjeseci ili godina liječenja vigabatrinom), psihijatrijski poremećaji kao što su agitacija, ekscitacija, agresivnost, nervoza, depresija, paranoidne reakcije, poremećaji živčanog sustava kao što su izražena sedacija, stupor i konfuzija. Rijetko zabilježeni događaji uključuju pokušaje suicida, encefalopatiju i poremećaje mrežnice.
Pri primjeni vigabatrina u nekih bolesnika može doći od povećane učestalosti napadaja, uključujući epileptični status. Bolesnici s miokloničkim napadajima mogu biti osobito podložni tom učinku. U rijetkim slučajevima može doći do novog mioklonusa ili pogoršanja postojećeg.
Tablični popis nuspojava
Nuspojave navedene u nastavku prijavljene su tijekom primjene vigabatrina diljem svijeta prije i nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Ne odnose se samo na pedijatrijsku populaciju.
Nuspojave navedene u nastavku razvrstane su prema klasifikaciji organskih sustava (SOC) i učestalosti pojavljivanja, s time da su prvo navedene najčešće nuspojave, prema sljedećim smjernicama:
vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i
< 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| Klasifikacij a organskihsustava | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji krvi i limfnogsustava | anemija | |||||
| Psihijatrijskiporemećaji | agitacija, agresivnost, nervoza, depresija, paranoidna reakcija,nesanica | hipomanija, manija, psihotični poremećaj | pokušaj suicida | halucinacija | ||
| Poremećaji živčanog sustava | somnolencija | poremećaj govora, glavobolja, omaglica, parestezija, poremećaj pažnje i poremećaj pamćenja, poremećaj mentalnih sposobnosti (poremećaj razmišljanja), tremor | poremećaji koordinacije (ataksija) | encefalop atija | optički neuritis | abnormalni nalazi MR-a mozga, intramijelinski edem (naročito u dojenčadi) (vidjeti dijelove 4.4i 5.3),poremećaji pokreta, uključujući distoniju, diskineziju i hipertoniju, sami ili povezani s abnormalnim nalazima MR-a mozga |
| Poremećajioka | ispad vidnog polja | zamućen vid, diplopija, nistagmus | poremeća j mrežnice (primjeric e atrofija perifernemrežnice) | optička atrofija | smanjenavidna oštrina | |
| Poremećaji probavnog sustava | mučnina, povraćanje,bol u abdomenu | |||||
| Poremećaji jetre i žuči | hepatitis | |||||
| Poremećaji kože i potkožnogtkiva | alopecija | osip | angioede m, urtikarija | |||
| Poremećaji mišićno- | artralgija |
| koštanog sustava i vezivnogtkiva | ||||||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestuprimjene | umor | edem,razdražljivost | ||||
| Pretrage | povećana težina |
Opis odabranih nuspojava
Ispadi vidnog polja
Epidemiologija ispada vidnog polja u bolesnika s refraktornom parcijalnom epilepsijom zabilježena je u okviru opservacijskog, otvorenog, multicentričnog, komparativnog ispitivanja faze IV s paralelnim skupinama koje je obuhvatilo 734 bolesnika u dobi od najmanje osam godina koji su najmanje jednu godinu bolovali od refraktorne parcijalne epilepsije.
Bolesnici su bili podijeljeni u tri ispitne skupine: bolesnici koji su se trenutačno liječili vigabatrinom (skupina I.), bolesnici koji su prethodno bili izloženi vigabatrinu (skupina II.) i bolesnici koji nikada nisu bili izloženi vigabatrinu (skupina III.).
U tablici u nastavku prikazani su glavni nalazi prilikom uključivanja te prva i posljednja zaključna evaluacija u populaciji koja se mogla procijeniti (n = 524):
| Djeca (od 8 do 12 godina) | Adolescenti i odrasle osobe (>12 godina) | |||||
| Skupina I.1 | Skupina II.2 | Skupina III. | Skupina I.3 | Skupina II.4 | Skupina III. | |
| N = 38 | N = 47 | N = 41 | N = 150 | N = 151 | N = 97 | |
| Ispad vidnog polja neutvrđeneetiologije: | ||||||
| - Zabilježenoprilikomuključivanja | 1 (4,4 %) | 3 (8,8 %) | 2 (7,1 %) | 31 (34,1 %) | 20 (19,2 %) | 1 (1,4 %) |
| - Zabilježeno na prvoj zaključnojevaluaciji | 4 (10,5 %) | 6 (12,8 %) | 2 (4,9 %) | 59 (39,3 %) | 39 (25,8 %) | 4 (4,1 %) |
| - Zabilježeno na posljednjoj zaključnojevaluaciji | 10 (26,3 %) | 7 (14,9 %) | 3 (7,3 %) | 70 (46,7 %) | 47 (31,1 %) | 5 (5,2 %) |
1 Medijan trajanja liječenja: 44,4 mjeseca, prosječna dnevna doza 1,48 g
2 Medijan trajanja liječenja: 20,6 mjeseci, prosječna dnevna doza 1,39 g
3 Medijan trajanja liječenja: 48,8 mjeseci, prosječna dnevna doza 2,10 g
4 Medijan trajanja liječenja: 23,0 mjeseca, prosječna dnevna doza 2,18 g
Psihijatrijski poremećaji
Tijekom liječenja vigabatrinom zabilježene su psihijatrijske reakcije. Te su reakcije nastupile u bolesnika s anamnezom psihijatrijskih poremećaja i bez nje, te su uglavnom bile reverzibilne nakon smanjenja doze vigabatrina ili postupnog ukidanja liječenja (vidjeti dio 4.4). Depresija je bila česta psihijatrijska reakcija u kliničkim ispitivanjima, no prekid liječenja vigabatrinom rijetko je bio potreban.
Encefalopatija
Rijetko su zabilježene pojave simptoma encefalopatije nedugo nakon početka liječenja vigabatrinom, kao što su izražena sedacija, stupor i konfuzija povezane s nespecifičnom aktivnošću sporih valova na elektroencefalogramu. Takve su reakcije bile u potpunosti reverzibilne nakon smanjenja doze ili prekida primjene vigabatrina (vidjeti dio 4.4).
Pretrage
Laboratorijski podaci upućuju na to da liječenje vigabatrinom ne uzrokuje bubrežnu toksičnost. Zabilježena su smanjenja ALT-a i AST-a, za koja se smatra da su posljedica inhibicijskog djelovanja vigabatrina na te aminotransferaze. Kronično liječenje vigabatrinom može biti povezano s blagim smanjenjem razine hemoglobina, koje rijetko postaje značajno.
Abnormalni signali magnetske rezonancije
Kod oslikavanja magnetskom rezonancijom zabilježene su asimptomatske i prolazne abnormalnosti mozga u neke dojenčadi liječene vigabatrinom zbog infantilnih spazama. Nije poznat klinički značaj tih abnormalnih nalaza magnetske rezonancije. Budući da redovito provođenje magnetske rezonancije u ove pedijatrijske populacije nije preporučeno, učestalost abnormalnih nalaza magnetske rezonancije ne može se pouzdano procijeniti iz dostupnih podataka. U bolesnika s infantilnim spazmima koji su liječeni vigabatrinom zabilježeni su poremećaji pokreta, sami ili povezani s abnormalnim nalazima magnetske rezonancije, ali njihova učestalost nije poznata.
Pedijatrijska populacija
Psihijatrijski poremećaji
Vrlo često: ekscitacija, agitacija Prijavljivanje sumnji na nuspojave
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Zabilježeno je predoziranje vigabatrinom. Zabilježene doze najčešće su bile u rasponu od 7,5 g do
30 g, no prijavljene su ingestije do 90 g. U gotovo polovici slučajeva radilo se o ingestiji više djelatnih tvari. U prijavljenim slučajevima najčešći simptomi bili su omamljenost ili koma. Drugi rjeđe prijavljeni simptomi uključuju vrtoglavicu, glavobolju, psihozu, respiratornu depresiju ili apneju, bradikardiju, hipotenziju, agitaciju, razdražljivost, konfuziju, abnormalno ponašanje i poremećaj govora.
Liječenje
Ne postoji poseban antidot. Potrebno je primijeniti uobičajene mjere potpore. Treba razmotriti mjere za uklanjanje neapsorbiranog lijeka. Aktivni ugljen nije značajno adsorbirao vigabatrin u in vitro ispitivanju. Učinkovitost hemodijalize u liječenju predoziranja vigabatrinom nije poznata. U prijavama izoliranih slučajeva, u bolesnika sa zatajenjem bubrega koji su primili terapijske doze vigabatrina hemodijaliza je smanjila plazmatske koncentracije vigabatrina za 40 % do 60 %.
Farmakološka svojstva - Kigabeq 100 mg
Farmakoterapijska skupina: Antiepileptici, derivati masnih kiselina, ATK oznaka: N03AG04 Mehanizam djelovanja
Vigabatrin je selektivni, ireverzibilni inhibitor GABA transaminaze, enzima odgovornog za razgradnju GABA-e (gama-aminomaslačna kiselina). Vigabatrin povećava koncentraciju GABA-e, glavnog inhibitornog neurotransmitera u mozgu.
Klinička djelotvornost i sigurnost
U kontroliranim dugotrajnim kliničkim ispitivanjima utvrđeno je da je vigabatrin učinkovit antikonvulziv kada se primjenjuje kao prva linija liječenja u bolesnika s infantilnim spazmima i kao dodatna terapija u bolesnika s epilepsijom u kojih se ne može postići zadovoljavajuća kontrola konvencionalnim liječenjem. Ova djelotvornost posebno je izražena u bolesnika s parcijalnim napadajima.
Odrasli
Apsorpcija
Vigabatrin je spoj topljiv u vodi koji se brzo i potpuno apsorbira iz gastrointestinalnog trakta. Uzimanje hrane ne mijenja stupanj apsorpcije vigabatrina. Vrijeme do postizanja najveće koncentracije u plazmi (tmax) je približno 1 sat.
Distribucija
Vigabatrin se široko distribuira, s prividnim volumenom distribucije koji je nešto veći od ukupnog volumena vode u tijelu. Vezanje na proteine plazme je zanemarivo. Koncentracije u plazmi i cerebrospinalnoj tekućini proporcionalne su dozi u preporučenom rasponu doziranja.
Biotransformacija
Ne dolazi do značajne metabolizacije vigabatrina. U plazmi nisu identificirani metaboliti.
Eliminacija
Vigabatrin se uklanja bubrežnim izlučivanjem s terminalnim poluvijekom od 5 do 8 sati. Oralni klirens (Cl/F) vigabatrina je približno 7 l/h (tj. 0,10 l/h/kg). Otprilike 70 % jednokratne oralne doze nađeno je u urinu u obliku nepromijenjenog vigabatrina unutar prva 24 sata nakon doze.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos(i)
Ne postoji izravna povezanost između koncentracije u plazmi i djelotvornosti. Trajanje učinka lijeka ovisi o brzini ponovne sinteze GABA transaminaze.
Pedijatrijska populacija
Farmakokinetička svojstva vigabatrina ispitivana su u skupinama od šestero novorođenčadi (u dobi od
15 do 26 dana), šestero dojenčadi (u dobi od 5 do 22 mjeseca) i šestero djece (u dobi od 4,6 do
14,2 godine) s refraktornom epilepsijom.
Nakon primjene jednokratne doze oralne otopine vigabatrina od 37 do 50 mg/kg, vrijednost tmax bila je približno 2,5 sata u novorođenčadi i dojenčadi te 1 sat u djece. Srednja vrijednost terminalnog poluvijeka vigabatrina iznosila je otprilike 7,5 sati u novorođenčadi, 5,7 sati u dojenčadi i 5,5 sati u djece. Srednja vrijednost oralnog klirensa aktivnog S-enantiomera vigabatrina u dojenčadi bila je 0,591 l/h/kg i 0,446 l/h/kg u djece.
Farmaceutski podaci - Kigabeq 100 mg
4 godine
Nakon pripreme oralne otopine smjesta upotrijebite. Nakon prvog otvaranja: 100 dana
Kigabeq 100 mg tablete za oralnu otopinu
Boca od polietilena visoke gustoće s polipropilenskim zatvaračem na navoj sigurnim za djecu i s evidencijom otvaranja.
Veličina pakiranja: 100 tableta za oralnu otopinu. Kigabeq 500 mg tablete za oralnu otopinu
Boca od polietilena visoke gustoće s polipropilenskim zatvaračem na navoj sigurnim za djecu i s evidencijom otvaranja.
Veličina pakiranja: 50 tableta za oralnu otopinu.
i druga rukovanja lijekom
Otapanje tablete za oralnu otopinu
Ulijte u čašu jednu do dvije čajne žličice vode (otprilike 5 ili 10 ml), ovisno o dobi djeteta. U vodu dodajte propisan broj tableta ili polovica tableta lijeka Kigabeq. Pričekajte dok se tableta/e u potpunosti ne otopi/e; tablete se uglavnom otope za manje od jedne minute, no otapanje se može ubrzati nježnim miješanjem oralne otopine.
Nastala otopina je bjelkasta i zamućena. To je uobičajeno zbog pomoćnih tvari koje nisu topljive u vodi.