Cisplatin Pliva je namijenjen u liječenju:

• uznapredovalog ili metastatskog karcinoma testisa,

• uznapredovalog ili metastatskog karcinoma jajnika,

• uznapredovalog ili metastatskog karcinoma mokraćnog mjehura,

• uznapredovalog ili metastatskog planocelularnog karcinoma glave i vrata,

• uznapredovalog ili metastatskog nemikrocelularnog karcinoma pluća,

• uznapredovalog ili metastatskog mikrocelularnog karcinoma pluća.

  U kombinaciji s radioterapijom, cisplatin je indiciran u liječenju karcinoma vrata maternice. Cisplatin se može primjenjivati kao monoterapija i u kombinaciji s drugim lijekovima.

Doziranje

Odrasli i djeca

Doziranje cisplatina ovisi o primarnoj bolesti, očekivanoj reakciji i o tome primjenjuje li se kao monoterapija ili u sklopu kombinirane kemoterapije. Upute o doziranju vrijede za odrasle i za djecu.

Monoterapija

Za monoterapiju se preporučuju slijedeće uobičajene doze i sheme doziranja:

• Jednokratna doza od 50 do 120 mg/m² tjelesne površine svaka 3 do 4 tjedna,

• 15 do 20 mg/m²/dan tijekom 5 dana svaka 3 do 4 tjedna.

Kombinirana terapija

Primjenjuje li se cisplatin u sklopu kombinirane kemoterapije, dozu je potrebno smanjiti.

• Uobičajena doza je 20 mg/m² ili više, svaka 3 do 4 tjedna.

  Za liječenje karcinoma vrata maternice, cisplatin se primjenjuje u kombinaciji s radioterapijom.

• Uobičajena doza je 40 mg/m² na tjedan tijekom 6 tjedana.

Za upozorenja i mjere opreza koje je potrebno razmotriti prije početka idućeg terapijskog ciklusa, vidjeti dio 4.4.

Posebne skupine bolesnika

U bolesnika s disfunkcijom bubrega ili depresijom funkcije koštane srži dozu je potrebno smanjiti.

Način primjene

Cisplatin Pliva koncentrat za otopinu za infuziju mora se prije primjene razrijediti. Za uputu o razrjeđivanju koncentrata prije primjene vidjeti dio 6.6. Trudnice moraju izbjegavati dodir s citostaticima.

Razrijeđena se otopina smije primjenjivati samo intravenskom infuzijom (vidjeti niže). Pri primjeni mora se izbjegavati bilo koji pribor koji sadrži aluminij, a mogao bi doći u dodir s cisplatinom (kompleti za intravensku infuziju, igle, kateteri, štrcaljke) (vidjeti dijelove 4.4 i 6.2).

Otopinu cisplatina za infuziju, pripremljenu prema uputi (vidjeti dio 6.6), potrebno je primjenjivati intravenskom infuzijom tijekom 6 do 8 sati.

Primjerenu hidraciju treba održavati u razdoblju 2 -12 sati prije primjene, do najmanje 6 sati nakon primjene cisplatina. Hidracija je nužna zbog postizanja dovoljne diureze tijekom i nakon primjene cisplatina. Ona se postiže intravenskom infuzijom jedne od sljedećih otopina:

• 0,9 % otopine natrijeva klorida,

• mješavine 0,9 % otopine natrijeva klorida i 5 % otopine glukoze (1:1).

  Hidracija prije primjene cisplatina:

• intravenska infuzija 100 do 200 ml/sat tijekom 6 do 12 sati, pri čemu ukupna količina mora iznositi najmanje 1 litru.

  Hidracija nakon infuzije cisplatina:

• intravenska infuzija još 2 litre, brzinom od 100 do 200 ml/sat tijekom 6 do 12 sati.

Ako izlučivanje urina nakon hidracije bude manje od 100 do 200 ml/h, može se pokazati nužnom forsirana diureza. Forsirana se diureza može postići intravenskom primjenom 37,5 g manitola u obliku 10 % otopine (375 ml 10 % otopine manitola), ili primjenom diuretika ako je funkcija bubrega uredna. Davanje manitola ili diuretika nužno je i ako se primijeni doza cisplatina veća od 60 mg/m² tjelesne površine.

Tijekom 24 sata nakon infuzije cisplatina bolesnik mora piti mnogo tekućine, da se osigura primjereno izlučivanje mokraće.

Cisplatin je kontraindiciran u bolesnika:

• preosjetljivih na djelatnu tvar ili druge spojeve koji sadrže platinu, ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1;

• s disfunkcijom bubrega (klirens kreatinina < 60 ml/min);

• u stanju dehidracije (nužna je hidracija prije i nakon infuzije cisplatina, s ciljem sprječavanja ozbiljne disfunkcije bubrega);

• s mijelosupresijom;

• s oslabljenim sluhom;

• s neuropatijom prouzročenom cisplatinom;

• u dojilja (vidjeti dio 4.6.);

• u kombinaciji s cjepivom protiv žute groznice ili s fenitoinom primijenjenim za profilaksu (vidjeti dio 4.5).

Cisplatin reagira s aluminijem pri čemu nastaje crni talog platine. Potrebno je izbjegavati sve komplete za intravensku primjenu lijekova, igle, katetere i štrcaljke koji sadrže aluminij.

Cisplatin se mora primjenjivati pod pažljivim nadzorom kvalificiranog liječnika specijaliziranog za uporabu kemoterapijskih sredstava.

Primjereno praćenje bolesnika i kontrola liječenja i njegovih komplikacija mogući su samo ako je postavljena primjerena dijagnoza i ako su dostupni točno definirani uvjeti liječenja.

Dokazano je da cisplatin uzrokuje kumulativnu ototoksičnost, nefrotoksičnost i neurotoksičnost. Toksičnost izazvana cisplatinom može se pojačati njegovom kombiniranom primjenom s drugim lijekovima koji su toksični za navedene organe ili organske sustave.

Nefrotoksičnost

Cisplatin uzrokuje tešku kumulativnu nefrotoksičnost. Uz izlučivanje urina od 100 ml/sat ili više obično je smanjena nefrotoksičnosti cisplatina. To se može postići prethodnom hidracijom s 2 litre primjerene intravenske otopine te sličnom hidracijom nakon primjene cipslatina (preporučeno 2.500 mL/m²/24 sata) (vidjeti dio 4.2). Ako snažna hidracija nije dostatna za održavanje primjerenog izlučivanja urina, može se primijeniti osmotski diuretik (npr. manitol). Hiperuricemija i hiperalbuminemija mogu stvoriti predispoziciju za pojavu cisplatinom uzrokovane nefrotoksičnosti

Neuropatije

Prijavljeni su teški slučajevi neuropatija, koje mogu biti ireverzibilne i manifestirati se kao parestezija, arefleksija i gubitak propriocepcije te osjeta vibracija. Također, prijavljen je i gubitak motoričke funkcije. Bolesnik mora biti podvrgnut redovitim neurološkim pregledima.

Ototoksičnost

Ototoksičnost je primijećena u do 31% bolesnika liječenih jednokratnom dozom cisplatina od 50 mg/m², a manifestirala se kao tinitus i/ili gubitak sluha u području visoke frekvencije (4000 do 8000 Hz). Povremeno je smanjenja sposobnost slušanja tonova tijekom razgovora. Ototoksični učinak može biti naglašeniji u djece koja primaju cisplatin. Gubitak sluha može biti unilateralan ili bilateralan i obično je češći i teži pri primjeni ponovljenih doza. Međutim rijetko je prijavljena gluhoća nakon početne doze cisplatina. Ototoksičnost može biti povećana prethodnim simultanim zračenjem lubanje i može biti povezana s vršnim koncentracijama cisplatina u plazmi. Nije jasno je li ototoksičnost inducirana cisplatinom reverzibilna. Prije početka liječenja i prije naknadnih doza cisplatina potrebno je učiniti audiometriju. Također je prijavljena i vestibularna toksičnost (vidjeti dio 4.8).

Alergijski fenomen

Kao i kod drugih proizvoda na bazi platine, reakcije preosjetljivosti u najvećem se broju slučajeva mogu javiti tijekom perfuzije i iziskuju prekid perfuzije i primjereno simptomatsko liječenje. Unakrsne reakcije, koje su ponekad fatalne, zabilježene su pri primjeni svih spojeva platine (vidjeti dio 4.8 i dio 4.3).

Funkcija jetre i krvna slika

Potrebno je obavezno pratiti krvnu sliku i funckiju jetre u redovitim vremenskim razmacima.

Prije, tijekom i nakon primjene cisplatina potrebno je pratiti:

• bubrežnu funkciju;

• jetrenu funkciju;

• hematopoetsku funkciju (broj crvenih i bijelih krvnih stanica i trombocita);

• serumske elektrolite (kalcij, natrij, kalij, magnezij).

  Navedeni pokazatelji moraju se određivati svaki tjedan, za cijelog trajanja liječenja cisplatinom.

  Ponovna primjena cisplatina mora se odgoditi dok se ne normaliziraju vrijednosti sljedećih pokazatelja:

• serumski kreatinin < 130 µmol/l ili 1,5 mg/dl,

• ureja < 25 mg/dl,

• bijele krvne stanice > 4 000/µl ili > 4,0 x 10⁹/l,

• trombociti > 100 000/µl ili > 100 x 10⁹/l,

• audiogram: rezultati u rasponu referentnih vrijednosti.

Nužan je poseban oprez u bolesnika a akutnim bakterijskim i virusnim infekcijama. Kancerogeni potencijal

Kod ljudi je u rijetkim slučajevima pojava akutne leukemije bila povezana s uporabom cisplatina, što je općenito bilo povezano s drugim leukemogenim sredstvima.

Cisplatin je bakterijski mutagen i uzrokuje aberacije kromosoma na kulturama životinjskih stanica. Kancerogenost je moguća, ali nije dokazana. Cisplatin je teratogen i embriotoksičan kod miševa.

Reakcije na mjestu primjene

Tijekom primjene cisplatina mogu se javiti reakcije na mjestu primjene. S obzirom na mogućnost ekstravazacije, preporučuje se pažljivo pratiti mjesto primjene infuzije radi moguće infiltracije tijekom primjene lijeka. Za sada nije poznata terapija specifična za reakcije ekstravazacije.

Upozorenje

Ovaj citostatik ima izraženiju toksičnost nego što je to obično slučaj s antineoplastičnom kemoterapijom.

Bubrežna toksičnost, koja je prije svega kumulativna, teška je i iziskuje posebne mjere opreza tijekom primjene (vidjeti dio 4.8 i dio 4.2).

Mogu se javiti intenzivna mučnina i povraćanje koji iziskuju primjenu odgovarajućih antiemetika.

Također, obvezan je pažljivi nadzor radi moguće ototoksičnosti, mijelosupresije i anafilaktičkih reakcija (vidjeti dio 4.8).

Priprema intravenske otopine

Upozorenje

Kao i pri primjeni drugih potencijalno toksičnih proizvoda, mjere opreza potrebne su i pri rukovanju otopinom cisplatina. Slučajno izlaganje proizvodu može uzrokovati kožne lezije. Savjetuje se nošenje rukavica. Ako otopina cisplatina dođe u dodir s kožom ili sluznicom, kožu ili sluznicu potrebno je dobro oprati sapunom i vodom.

Preporučuje se slijediti postupke primjerene za rukovanje i eliminaciju citostatika.

Prije davanja otopine bolesniku, potrebno je provjeriti je li otopina bistra i sadrži li strane čestice.

Pomoćne tvari

Natrij

Ovaj lijek sadrži 70,8 mg natrija po bočici od 20 ml, odnosno 177,1 mg po bočici od 50 ml te 354,2 mg natrija po bočici od 100 ml, što odgovara 3,5 % odnosno 8,9% te 17,7 % maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Pri istodobnoj primjeni s mijelosupresivima ili zračenjem pojačat će se mijelosupresijsko djelovanje cisplatina.

Nefrotoksične tvari

Istodobna primjena nefrotoksičnih (npr. cefalosporina, aminoglikozida, amfotericina B ili kontrastnih sredstava) ili ototoksičnih lijekova (npr. aminoglikozida) pojačat će toksični učinak cisplatina na bubrege. Tijekom ili nakon liječenja cisplatinom savjetuje se oprez pri primjeni tvari koje se izlučuju prvenstveno putem bubrega, primjerice citostatika kao što su bleomicin i metotreksat, zbog mogućeg smanjenog izlučivanja putem bubrega.

Nefrotoksičnost izazvana cisplatinom može se pojačati pri njegovoj istodobnoj primjeni s antihipertenzivima koji sadržavaju furosemid, hidralazin, diazoksid i propranolol.

Bubrežna toksičnost ifosfamida može biti veća pri istodobnoj primjeni cisplatina ili u bolesnika koji su prije dobivali cisplatin.

Smanjenje vrijednosti litija u krvi zamijećeno je u nekoliko slučajeva nakon liječenja cisplatinom u kombinaciji s bleomicinom i etopozidom. Stoga se preporučuje pratiti vrijednosti litija.

Ototoksične tvari

Istodobna primjena ototoksičnih lijekova (npr. aminoglikozida, diuretika petlje) pojačat će toksični učinak cisplatina na sluh. Osim kod bolesnika koji primaju doze cisplatina veće od 60 mg/m², kod kojih je izlučivanje urina manje od 1000 ml u 24 sata, ne smije se primjenjivati forsirana diureza diureticima Henleove petlje zbog mogućeg oštećenja bubrega i ototoksičnosti.

Ifosfamid može pojačati gubitak sluha uzrokovan cisplatinom.

Atenuirana živa cjepiva

Cjepivo za žutu groznicu strogo je kontraindicirano zbog rizika od fatalne sistemske bolesti cijepljenja (vidjeti dio 4.8 „Kontraindikacije“). S obzirom na rizik od generalizirane bolesti, savjetuje se koristiti neaktivno cjepivo ako je dostupno.

Tijekom tri mjeseca nakon završetka liječenja cisplatinom ne preporučuje se davanje živih virusnih cjepiva.

Oralni antikoagulansi

U slučaju istodobne primjene oralnih antikoagulanasa, savjetuju se redovite provjere INR-a.

Antihistaminici, fenotiazini i drugi

Istodobna primjena antihistaminika, buklizina, ciklizina, loksapina, meklozina, fenotiazina, tioksantena ili trimetobenzamida može prikriti simptome ototoksičnosti (poput omaglice i tinitusa).

Antikonvulzivne tvari

Koncentracije antikonvulziva u serumu mogu ostati na subterapijskim razinama tijekom liječenja cisplatinom.

Kombinacija piridoksin + altretamin

Tijekom randomiziranog ispitivanja liječenja uznapredovalog raka jajnika, istodobna primjena kombinacije piridoksina i altretamina (heksametilmelamina) te cisplatina nepovoljno je utjecala na vrijeme odgovora na liječenje.

Paklitaksel

Liječenje cisplatinom prije infuzije paklitaksela može smanjiti klirens paklitaksela za 33% i time pojačati neurotoksičnost.

Može se pokazati potreba za prilagođavanjem doze alopurinola, kolhicina, probenecida ili sulfinpirazona, ako se daju zajedno s cisplatinom, jer cisplatin povećava serumsku koncentraciju mokraćne kiseline.

Pri primjeni cisplatina u kombinaciji s bleomicinom i vinblastinom može se javiti Raynaudov fenomen.

U ispitivanju u onkoloških bolesnika s metastatskim ili uznapredovalim tumorima, kombinacija docetaksela i cisplatina izazvala je jače neurotoksične učinke (ovisne o dozi, senzoričke) negoli svaki od tih lijekova odvojeno, primijenjen u sličnim dozama.

Kelatizirajući lijekovi, poput penicilamina, mogu oslabiti učinkovitost cisplatina.

Pri primjeni cisplatina istodobno s ciklosporinom potrebno je uzeti u obzir mogućnost pretjerane imunosupresije i s njom povezani rizik od limfoproliferacije.

Žene u reproduktivnoj dobi/Kontracepcija u muškaraca i žena

Zbog potencijalno genotoksičnog djelovanja cisplatina (vidjeti dio 5.3), žene u reproduktivnoj dobi moraju koristiti učinkovite kontracepcijske mjere tijekom liječenja i najmanje 7 mjeseci nakon njegovog završetka.

Muškarcima se preporuča korištenje učinkovitih kontracepcijskih mjera i izbjegavanje začeća djeteta dok primaju cisplatin i 4 mjeseca nakon završetka liječenja.

Žele li bolesnici nakon liječenja cisplatinom začeti dijete, preporučuje se prethodno savjetovanje s liječnikom.

Trudnoća

Cisplatin može biti toksičan za fetus kada se primjenjuje u trudnica.

Dojenje

Cisplatin se izlučuje u majčino mlijeko. Dojenje je kontraindicirano za vrijeme liječenja cisplatinom.

Plodnost

Cisplatin može uzrokovati trajnu neplodnost. Stoga se muškarcima savjetuje potražiti savjet o konzervaciji sperme prije početka liječenja cisplatinom.

Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. No zbog profila nuspojava (središnji živčani sustav i posebni osjeti) moguć je slab ili umjeren utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Bolesnici u kojih se jave ti učinci (npr. pospanost ili povraćanje) moraju izbjegavati upravljanje vozilima i rad na strojevima.

Nuspojave ovise o primijenjenoj dozi i mogu imati kumulativne učinke.

Najčešće zabilježene nuspojave (>10 %) cisplatina bili su poremećaji krvnog sustava (leukopenija, trombocitopenija i anemija), poremećaji probavnog sustava (anoreksija, mučnina, povraćanje i proljev), poremećaji uha (oštećenje sluha), poremećaji bubrega (zatajenje bubrega, nefrotoksičnost, hiperuricemija) i vrućica.

Ozbiljni toksični učinci na bubrege, koštanu srž i uši zabilježeni su u do oko jedne trećine bolesnika koji su dobili jednokratnu dozu cisplatina; učinci su općenito bili povezani s dozom i kumulativni. Ototoksičnost može biti teža u djece.

Učestalost nuspojava se definira na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100

do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10 000 do ≤1/1,000); vrlo rijetko (≤1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Infekcije i infestacije Često : sepsa Nepoznato: infekcija ^a

Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući ciste i polipe)

Rijetko: akutna leukemija (vidjeti dio 4.4)

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Vrlo često: zatajenje koštane srži, trombocitopenija, leukopenija, anemija Nepoznato: Coombs-pozitivna hemolitička anemija

Poremećaji imunološkog sustava

Manje često: anafilaktoidne reakcije (edem lica, hipotenzija, tahikardija, dispneja, piskutavo disanje, bronhospazam, i vrućica), preosjetljivost (može se očitovati pojavom osipa, urtikarije, eritema i alergijskog pruritusa)

Rijetko: imunosupresija

Endokrini poremećaji

Nepoznato: povišena vrijednost amilaze u krvi, sindrom neprimjerenog izlučivanja antidiuretskog hormona.

Poremećaji metabolizma i prehrane

Vrlo često: hiponatrijemija

Manje često: hipomagnezijemija Rijetko; hiperkolesterolemija

Vrlo rijetko: povišena razina željeza u krvi

Nepoznato: dehidracija, hipokalijemija, hipofosfatemija, hiperuricemija, hipokalcijemija, tetanija

Poremećaji živčanog sustava

Rijetko: konvulzije, periferna neuropatija, leukoencefalopatija, sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije, okluzija karotidne arterije

Nepoznato: cerebrovaskularni događaji, hemoragijski i ishemijski moždani udar, gubitak osjeta okusa (ageuzija), cerebralni arteritis, Lhermitteov znak , akutne cerebrovaskularne komplikacije, autonomna neuropatija, mijelopatija.

Javi li se koji od gore navedenih cerebralnih simptoma, primjenu cisplatina treba odmah prekinuti. Neurotoksičnost uzrokovana cisplatinom može biti prolazna. No čak i nakon obustave lijeka taj je

proces prolazan u 30-50 % bolesnika. Neurotoksičnost se može javiti nakon prve doze cisplatina, ali i nakon dugotrajne primjene. Jaka neurotoksičnost može se javiti u bolesnika koji primaju cisplatin u velikim koncentracijama, ili ga primaju dulje vrijeme.

Poremećaji oka

Nepoznato: zamagljen vid, stečena sljepoća na boje, kortikalna sljepoća, optički neuritis, edem papile, pigmentacija retine

Poremećaji uha i labirinta

Manje često: ototoksičnost (vidjeti dio 4.4) Nepoznato: tinitus, gluhoća

Srčani poremećaji

Često: aritmija, bradikardija, tahikardija ishemija miokarda

Rijetko: infarkt miokarda, hipertenzija, teška bolest koronarnih arterija Vrlo rijetko: zastoj srca (srčani arest)

Nepoznato: srčani poremećaj

Krvožilni poremećaji

Često: pri intravenskoj primjeni može se u području davanja injekcije javiti flebitis; venska tromboembolija

Vrlo rijetko: cerebralna ishemija

Nepoznato: trombotička mikroangiopatija (hemolitički uremijski sindrom), Raynaudov sindrom

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Često: dispneja, pneumonija i zastoj disanja. Nepoznato: plućna embolija

Poremećaji probavnog sustava

Rijetko: stomatitis

Manje često: okus metala u ustima.

Nepoznato: povraćanje, mučnina, anoreksija, štucanje, proljev

Poremećaji jetre i žuči

Rijetko: snižene razine albumina u krvi

Nepoznato: povišene vrijednosti jetrenih enzima, povišene vrijednosti bilirubina u krvi

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Često: eritem, ulceracija na mjestu primjene Nepoznato: kožni osip, alopecija

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

Nepoznato: mišićni spazmi

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Nepoznato: akutno zatajenje bubrega, zatajenje bubrega ^b, tubularni poremećaj bubrega (vidjeti dio 4.4)

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki

Manje često: nenormalna spermatogeneza i ovulacija, bolna ginekomastija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Nepoznato: pireksija, astenija, malaksalost, ekstravazacija^c na mjestu primjene

a Komplikacije izazvane infekcijom dovele su u određenih bolesnika do smrtnog ishoda

b Porast vrijednosti BUN i kreatinina, mokraćne kiseline u serumu, i/ili smanjenje vrijednosti klirensa kreatinina javljaju se u slučaju zatajenja bubrega ili bubrežnu insuficijenciju.

c Lokalizirana toksičnost mekog tkiva koja uključuje celulitis, fibrozu, i nekrozu (često) bol (često) edem (često) i eritem (često) kao posljedicu ekstravazacije.

Znatno smanjenje broja bijelih krvnih stanica nastupa otprilike 14 dana nakon primjene (manje od 1,5

× 10⁹/l u 5 % bolesnika). Smanjenje broja trombocita uočava se otprilike nakon 21 dana (u manje od 10 % bolesnika ukupni je broj bio manji od 50 × 10⁹/l) (za oporavak treba oko 39 dana). Anemija se javlja otprilike jednakom učestalošću (smanjenje koncentracije hemoglobina za oko 2 g), no općenito nastupa kasnije od leukopenije i trombocitopenije.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Oprez je neophodan kako bi se spriječilo nenamjerno predoziranje.

Akutno predoziranje cisplatinom može uzrokovati zatajenje bubrega, zatajenje jetre, gluhoću,

okularnu toksičnost (uključujući odvajanje retine), značajnu mijelosupresiju, neizlječivu mučninu, povraćanje i/ili neuritis. Predoziranje cisplatinom može biti fatalno.

U slučaju predoziranja cisplatinom ne postoji specifični antidot. Hemodijaliza ima slab učinak na eliminaciju cisplatina zbog brzog i snažnog vezivanja cisplatina na proteine, čak i ako se s

hemodijalizom započne unutar 4 sata nakon predoziranja .

U slučaju predoziranja cisplatinom terapija se sastoji od općih suportivnih mjera.