Paklitaksel Sandoz 6 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju

naglašenom ekspresijom HER2 receptora (3+) prema imunohistokemijskoj pretrazi ili kod pacijentica koje nisu pogodne za liječenje antraciklinima (vidjeti dijelove 4.4. i 5.1.).

• Druga linija kemoterapije kao monoterapija u bolesnica s metastatskim karcinomom dojke nakon neuspjeha standardnog liječenja antraciklinima ili u bolesnica koje nisu bile kandidati za takvu terapiju.

  Uznapredovali karcinom pluća ne-malih stanica

• Paklitaksel je u kombinaciji s cisplatinom indiciran u liječenju bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica (NSCLC) koji nisu kandidati za potencijalno kurativni kirurški zahvat i/ili liječenje zračenjem.

  Kaposijev sarkom vezan uz AIDS

• Paklitaksel je indiciran za liječenje bolesnika s uznapredovalim Kaposijevim sarkomom (KS) vezanim uz AIDS nakon neuspjelog prethodnog liječenja liposomalnim antraciklinima.

• Ovu indikaciju podupire ograničeni broj podataka, a sažetak relevantnih studija naveden je u dijelu 5.1.

Doziranje

Paklitaksel se smije primijeniti isključivo pod nadzorom kvalificiranog onkologa u jedinicama specijaliziranim za primjenu citotoksičnih tvari (vidjeti dio 6.6).

Premedikacija: Kod svih bolesnika se mora prije liječenja paklitakselom provesti premedikacija kortikosteroidima, H¹ antihistaminicima i antagonistima histaminskih H² receptora:

* 8 – 20 mg za bolesnike s Kaposijevim sarkomom

** ili drugi odgovarajući antihistaminik, npr. kloropiramin

Iako se istražuju drugi režimi doziranja, preporuča se kombinacija paklitaksela i cisplatina. Prema trajanju infuzije, preporučene su dvije doze paklitaksela: 175 mg/m² intravenski primijenjenog paklitaksela kroz 3 sata, nakon kojeg slijedi cisplatin u dozi od 75 mg/m² svaka 3 tjedna ili 135 mg/m² paklitaksela u 24- satnoj infuziji, nakon kojeg slijedi 75 mg/m² cisplatina, uz 3-tjedni interval između ciklusa (vidjeti dio 5.1.).

Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m², primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval između ciklusa.

Preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m², primijenjena kroz 3 sata, svaka 3 tjedna kroz četiri ciklusa, a nakon AC terapije.

Kada se koristi u kombinaciji s doksorubicinom (50 mg/m²), paklitaksel bi trebalo primijeniti 24 sata nakon doksorubicina. Preporučena doza paklitaksela je 220 mg/m², primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval između ciklusa (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Kada se koristi u kombinaciji s trastuzumabom, preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m², primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval između ciklusa (vidjeti dio 5.1.). Infuzija paklitaksela može započeti dan nakon prve doze trastuzumaba ili odmah nakon sljedećih doza trastuzumaba, u slučaju dobre podnošljivosti prethodne doze trastuzumaba. Za detaljnije informacije o primjeni trastuzumaba vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za trastuzumab.

Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m², primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval između ciklusa.

Liječenje uznapredovalog karcinoma pluća ne-malih stanica NSCLC Preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m², primijenjena intravenski kroz 3 sata, nakon kojeg slijedi primjena 80 mg/m² cisplatina, uz 3-tjedni interval između ciklusa.

Preporučena doza paklitaksela iznosi 100 mg/m², primijenjena kao 3-satna intravenska infuzija svaka 2 tjedna.

Daljnje doze paklitaksela trebalo bi primijeniti prema individualnoj podnošljivosti bolesnika.

Paklitaksel ne bi trebalo ponovo primijeniti sve dok broj neutrofila ne iznosi ≥ 1.500/mm³ (≥ 1.000/mm³ za KS bolesnike), a trombocita ≥ 100.000/mm³ (≥ 75.000/mm³ za KS bolesnike). Bolesnici s teškom neutropenijom (broj neutrofila

< 500/mm³ kroz ≥ 7 dana) ili teškom perifernom neuropatijom trebaju u sljedećim ciklusima primati 20% nižu dozu (25% za KS bolesnike) (vidjeti dio 4.4.).

Nema odgovarajućih podataka za preporuku doziranja u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.). Bolesnike s teškim oštećenjem funkcije jetre ne bi trebalo liječiti paklitakselom.

Pedijatrijska populacija

Primjena paklitaksela se ne preporuča kod djece mlađe od 18 godina zbog nedostatnih podataka o djelotvornosti i sigurnosti.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Za upute o razrjeđivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6. Paklitaksel Sandoz treba primijeniti preko tzv. in-line filtera s mikroporoznom membranom ≤ 0,22 µm (vidjeti dio 6.6.).

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1., osobito na polioksil ricinusovo ulje (makrogolglicerol ricinoleat) (vidjeti dio 4.4.).

Paklitaksel je kontraindiciran u trudnoći i za vrijeme dojenja (vidjeti dio 4.6.). Paklitaksel ne bi trebalo primjenjivati u bolesnika s temeljnim brojem neutrofila

< 1.500/mm³ (< 1.000/mm³ za KS bolesnike).

U KS, paklitaksel je također kontraindiciran u bolesnika s istodobnim ozbiljnim i teško kontroliranim infekcijama.

Paklitaksel bi trebalo primjenjivati samo pod nadzorom liječnika s iskustvom u primjeni citostatika. S obzirom da se mogu javiti značajne reakcije preosjetljivosti, mora biti na raspolaganju odgovarajuća oprema za potporno liječenje.

Zbog moguće ekstravazacije, savjetuje se pažljivo praćenje mjesta infuzije zbog moguće infiltracije tijekom primjene lijeka.

Prije primjene paklitaksela kod bolesnika se mora provesti premedikacija kortikosteroidima, antagonistima histaminskih H¹ receptora (antihistaminici) i antagonistima histaminskih H² receptora (vidjeti dio 4.2.).

Kada se koristi u kombinaciji, paklitaksel se mora primijeniti prije cisplatina (vidjeti dio 4.5.).

Supresija koštane srži (prvenstveno neutropenija) oblik je toksičnosti koji ograničava doziranje. Tijekom liječenja paklitakselom potrebne su česte kontrole krvne slike. Bolesnike ne bi trebalo ponovno liječiti paklitakselom sve do oporavka broja neutrofila na najmanje 1,5 x 10⁹/l, tj. ≥ 1.500/mm³ (≥ 1.000/mm³ za KS bolesnike), a trombocita 100 x 10⁹/l, tj. ≥ 100.000/mm³ (≥ 75.000/mm³ za KS bolesnike). U kliničkom ispitivanju Kaposijeva sarkoma, većina bolesnika je primala faktor stimulacije granulocitnih kolonija (G-CSF).

Nema dostupnih podataka za bolesnike s izrazitom kolestazom.

Bolesnike s teškim oštećenjem funkcije jetre ne bi trebalo liječiti paklitakselom.

Treba pažljivo pratiti funkciju srca kada se za početno liječenje metastatskog karcinoma dojke paklitaksel koristi u kombinaciji s doksorubicinom ili trastuzumabom. U slučaju da su bolesnice kandidati za liječenje paklitakselom u navedenoj kombinaciji, potrebno je učiniti početnu procjenu kardijalnog statusa, uključujući anamnezu, fizikalni pregled, EKG, ultrazvuk srca i/ili MUGA scan. Funkciju srca treba nadzirati i dalje tijekom liječenja (npr. svaka tri mjeseca). Praćenje može pomoći u otkrivanju bolesnica kod kojih se razvija poremećaj funkcije srca, a nadležni liječnik treba pažljivo procijeniti kumulativnu dozu primijenjenog antraciklina (mg/m²) prilikom donošenja odluke o učestalosti kontrole funkcije ventrikula. Kada testovi ukazuju na poremećaj funkcije srca, čak i asimptomatski, nadležni liječnik mora pažljivo procijeniti kliničku korist daljnjeg liječenja u odnosu na mogući nastanak oštećenja srca, uključujući potencijalno ireverzibilna oštećenja. Ukoliko se nastavlja s liječenjem, nadzor funkcije srca treba biti češći (npr. svakih 1–2 ciklusa). Za više informacija, vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za trastuzumab ili doksorubicin.

Iako je pojava periferne neuropatije česta, razvoj ozbiljnih simptoma je rijedak. U težim se slučajevima za sve sljedeće cikluse liječenja paklitakselom preporuča smanjenje doze za 20% (25% za KS bolesnike). U liječenju bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica i karcinomom jajnika primjena trosatne infuzije paklitaksela u kombinaciji s cisplatinom rezultirala je većom učestalošću teške neurotoksičnosti u odnosu na monoterapiju paklitakselom i ciklofosfamidom nakon koje je slijedila primjena cisplatina.

Treba izbjegavati intraarterijsku primjenu paklitaksela, s obzirom da su u ispitivanjima lokalne podnošljivosti na životinjama primijećene teške reakcije tkiva nakon intraarterijske primjene.

Neovisno o njihovom redoslijedu, paklitaksel u kombinaciji sa zračenjem pluća može doprinijeti razvoju intersticijskog pneumonitisa.

Ovaj lijek sadrži 401,7 mg alkohola (etanola) u 1 ml koncentrata.

Količina alkohola u 1 ml ovog koncentrata odgovara količini koja se nalazi u 10,0 ml piva ili 4,0 ml vina.

Doza od 220 mg/m² ovog lijeka primijenjenog odrasloj osobi tjelesne težine 70 kg rezultirat će izloženosti etanolu od 379 mg/kg/dozi što može uzrokovati porast koncentracije alkohola u krvi od oko 63 mg/100 ml.

Za usporedbu, u odrasle osobe koja popije čašu vina ili 500 ml piva, koncentracija alkohola u krvi će vjerojatno biti oko 50 mg/100 ml.

Premedikacija cimeditinom ne utječe na klirens paklitaksela.

U prvoj liniji kemoterapije karcinoma jajnika paklitaksel se prema preporučenoj shemi liječenja treba primjeniti prije cisplatina. Kada se paklitaksel primjenjuje prije cisplatina, njegov profil neškodljivosti isti je onom prijavljenom kod monoterapije. Kada se paklitaksel primjenjuje nakon cisplatina, u bolesnika je primijećena pojačana mijelosupresija i 20%-tno smanjenje klirensa paklitaksela. Bolesnice liječene paklitakselom i cisplatinom mogu imati povećani rizik od zatajenja bubrega u usporedbi s cisplatinom u monoterapiji kod ginekoloških karcinoma.

S obzirom da se eliminacija doksorubicina i njegovih aktivnih metabolita može smanjiti kada se paklitaksel i doksorubicin primjenjuju unutar kratkog vremenskog razmaka, paklitaksel bi za prvu liniju liječenja metastatskog karcinoma dojke trebalo primijeniti 24 sata nakon doksorubicina (vidjeti dio 5.2).

Metabolizam paklitaksela je kataliziran, djelomično, izoenzimima CYP2C8 i CYP3A4 citokroma P450. Stoga je u nedostatku farmakokinetičkih ispitivanja interakcije lijekova potreban oprez kod istodobne primjene paklitaksela i lijekova za koje je poznato da inhibiraju bilo CYP2C8 ili CYP3A4 (npr. ketokonazol i drugi imidazolski antimikotici, eritromicin, fluoksetin, gemfibrozil, klopidogrel, cimetidin, ritonavir, sakvinavir, indinavir i nelfinavir) jer se toksičnost paklitaksela može povećati zbog veće izloženosti paklitakselu. Ne preporučuje se istodobna primjena paklitaksela s lijekovima za koje se zna da su induktori CYP2C8 ili CYP3A4 (npr. rifampicin, karbamazepin, fenitoin, efavirenz, nevirapin) jer može biti smanjena djelotvornost zbog niže izloženosti paklitakselu.

Klinička ispitivanja su pokazala da je metaboliziranje paklitaksela u 6α- hidroksipaklitaksel putem CYP2C8 glavni metabolički put u ljudi.

Ispitivanja u bolesnika s KS koji su istodobno primali nekoliko lijekova, ukazuju da je sustavni klirens paklitaksela značajno niži u prisutnosti nelfinavira i ritonavira, ali ne i indinavira. Nema dostupnih odgovarajućih podataka za interakcije s drugim inhibitorima proteaze. Paklitaksel bi stoga trebalo primijeniti s oprezom u bolesnika koji istodobno primaju inhibitore proteaze.

Trudnoća

Ne postoje odgovarajući podaci o primjeni paklitaksela u trudnica. Paklitaksel se

pokazao i embriotoksičnim i fetotoksičnim u kunića, a kod štakora je zabilježena smanjena plodnost. Kao i ostali citotoksični lijekovi, i paklitaksel može izazvati oštećenje fetusa kada se daje trudnicama. Stoga je Paklitaksel Sandoz kontraindiciran tijekom trudnoće, (vidjeti dio 4.3.). Žene u fertilnoj dobi koje uzimaju paklitaksel treba savjetovati da koriste zaštitu od trudnoće i da odmah obavijeste liječnika ako se trudnoća dogodi.

Bolesnici oba spola u reproduktivnoj dobi, kao i njihovi partneri, moraju koristiti odgovarajuće metode kontracepcije tijekom i najmanje 6 mjeseci nakon liječenja paklitakselom.

Dojenje

Nije poznato prelazi li paklitaksel u mlijeko kod ljudi. Paklitaksel je kontraindiciran za vrijeme dojenja. Za vrijeme liječenja paklitakselom dojenje treba prekinuti.

Plodnost

Bolesnicima muškog spola preporuča se da potraže savjet o kriokonzervaciji sperme prije liječenja, zbog mogućnosti ireverzibilne neplodnosti uzrokovane paklitakselom.

Paklitaksel nije pokazao utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, Paklitaksel Sandoz sadrži alkohol i stoga može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dijelove 4.4. i 6.1).

Ukoliko nije drugačije navedeno, sljedeći tekst se odnosi na podatke iz baze podataka o ukupnoj sigurnosti, koji obuhvaćaju 812 bolesnika sa solidnim tumorima koji su tijekom kliničkih studija liječeni paklitakselom u monoterapiji. S obzirom da je populacija bolesnika s Kaposijevim sarkomom vrlo specifična, posebni dio koji se temelji na kliničkom ispitivanju 107 bolesnika nalazi se na kraju ovog poglavlja.

Učestalost i težina nuspojava, ukoliko nije drugačije navedeno, općenito je slična kod bolesnika koji su primali paklitaksel za liječenje karcinoma jajnika, dojke ili karcinoma pluća ne-malih stanica (NSCLC). Dob bolesnika nije utjecala niti na jednu od primijećenih toksičnosti.

Najčešća nuspojava bila je supresija koštane srži. Teška neutropenija (< 500 stanica/mm³) javila se u 28% bolesnika, ali nije bila povezana s febrilnim epizodama. Samo 1% bolesnika imalo je tešku neutropeniju kroz ≥ 7 dana. Trombocitopenija je prijavljena u 11% bolesnika. Broj trombocita < 50,000/mm³ barem jedanput tijekom studije imalo je 3% bolesnika. Anemija je primijećena u 64% bolesnika, ali je bila teška (Hb < 5 mmol/l) u samo 6% bolesnika. Na učestalost i težinu anemije utjecale su početne vrijednosti hemoglobina.

Čini se da je neurotoksičnost, i to uglavnom periferna neuropatija, bila češća i ozbiljnija kod 3-satne infuzije doze od 175 mg/m² (85% bolesnika imalo je neurotoksične učinke, od čega 15% teške) nego kod 24-satne infuzije doze od 135 mg/m² (25% bolesnika imalo je perifernu neuropatiju, od čega 3% tešku) kada se paklitaksel kombinirao s cisplatinom. U bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica i karcinomom jajnika koji su paklitaksel primali tijekom 3 sata, a nakon toga cisplatin, zabilježen je očigledan porast incidencije teške neurotoksičnosti. Periferna neuropatija bila je razlog prestanka primjene paklitaksela u nekoliko slučajeva. Senzorni simptomi su se obično poboljšali ili potpuno nestali unutar nekoliko mjeseci po prestanku primjene paklitaksela. Prethodna neuropatija uzokovana prijašnjim liječenjem nije kontraindikacija za liječenje paklitakselom. Nadalje, pokazano je kako se periferne neuropatije mogu nastaviti javljati nakon više od šest mjeseci od prekida primjene paklitaksela.

U nekim slučajevima, reakcije na mjestu primjene mogu se pojaviti tijekom dugotrajne infuzije ili odgođeno, za 7 do 10 dana.

Prijavljena je pojava diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK), često povezana sa sepsom ili višestrukim zatajenjem organa.

Alopecija: Alopecija je uočena u 87% bolesnika i pojavila se naglo. Izraženi gubitak kose od ≥ 50 % očekuje se za većinu bolesnika kod kojih se pojavila alopecija.

Donja tablica navodi nuspojave bez obzira na njihovu težinu, a koje su povezane s monoterapijom paklitaksela primijenjenog u 3-satnoj infuziji u bolesnika s metastazama (812 bolesnika liječenih u kliničkim ispitivanjima) i nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet. Potonje nuspojave mogu se pripisati paklitakselu bez obzira na režim liječenja.

Učestalost dolje navedenih nuspojava definira se na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1.000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10.000 i < 1/1.000); vrlo rijetko (< 1/10.000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

* Kao što je prijavljeno u nadzoru nakon stavljanja paklitaksela u promet.

** Može se nastaviti javljati nakon više od šest mjeseci od prekida primjene paklitaksela

U bolesnica s karcinomom dojke koje su primale paklitaksel kao adjuvantnu terapiju nakon AC liječenja, primijećeno je više neurosenzornih toksičnosti, reakcija preosjetljivosti, artralgija/mijalgija, anemija, infekcije, vrućica, mučnine/povraćanja i proljeva, nego u bolesnica koje su primale samo AC liječenje. Međutim, učestalost ovih nuspojava odgovarala je onoj kod primjene paklitaksela kao monoterapije, kao što je navedeno gore.

Sljedeće informacije odnose se na dvije velike kliničke studije prve linije kemoterapije karcinoma jajnika (paklitaksel + cisplatin: preko 1.050 bolesnica); dvije kliničke studije prve linije liječenja metastatskog karcinoma dojke u fazi III: jednoga u kojemu se ispitivala kombinacija s doksorubicinom (paklitaksel + doksorubicin: 267 bolesnica), i drugoga u kojemu se ispitivala kombinacija s trastuzumabom (paklitaksel + trastuzumab: 188 bolesnica) te dvije kliničke

studije faze III u liječenju uznapredovalog NSCLC (paklitaksel + cisplatin: preko 360 bolesnika) (vidjeti dio 5.1).

Kad se davao kao trosatna infuzija u prvoj liniji kemoterapije karcinoma jajnika, neurotoksičnost, artralgija/mijalgija i preosjetljivost bili su češći i teži u bolesnica koje su primale paklitaksel, a potom cisplatin nego u bolesnica koje su primale ciklofosfamid i potom cisplatin. Čini se da je mijelosupresija bila manje česta i manje teška nakon 3-satne infuzije paklitaksela praćenog cisplatinom u usporedbi s ciklofosfamidom praćenim cisplatinom.

U prvoj liniji kemoterapije metastatskog karcinoma dojke neutropenija, anemija, periferna neuropatija, artralgija/mijalgija, astenija, vrućica i proljev su prijavljeni češće i u težem obliku nakon 3-satne infuzije paklitaksela (220 mg/m²) koji je primijenjen 24 sata nakon doksorubicina (50 mg/m²), u usporedbi sa standardnom FAC terapijom (5-FU 500 mg/m², doksorubicin 50 mg/m², ciklofosfamid 500 mg/m²). Mučnina i povraćanje javili su se rjeđe i u manje teškom obliku u kombinaciji paklitaksela (220 mg/m²) i doksorubicina (50 mg/m²) u usporedbi sa standardnom FAC terapijom. Primjena kortikosteroida je možda pridonijela manjoj učestalosti i težini mučnine i povraćanja u kombinaciji paklitaksel/doksorubicin.

Nakon primjene paklitaksela kao 3-satne infuzije u kombinaciji s trastuzumabom u prvoj liniji kemoterapije metastatskog karcinoma dojke, sljedeće nuspojave (nevezano na paklitaksel ili trastuzumab) su prijavljene češće nego nakon primjene paklitaksela kao monoterapije: zatajenje srca (8% vs. 1%), infekcije (46% vs. 27%), zimica (42% vs. 4%), vrućica (47% vs. 23%), kašalj (42% vs.

22%), osip (39% vs. 18%), artralgija (37% vs. 21%), tahikardija (12% vs. 4%),

proljev (45% vs. 30%), hipertonija (11% vs. 3%), epistaksa (18% vs. 4%), akne

(11% vs. 3%), herpes simplex (12% vs. 3%), slučajne ozljede (13% vs. 3%),

nesanica (25% vs. 13%), rinitis (22% vs. 5%), sinusitis (21% vs. 7%) i reakcije na mjestu primjene (7% vs. 1%). Neke od ovih razlika u učestalosti možda su uzrokovane većim brojem bolesnica i duljim trajanjem liječenja uz kombinaciju paklitaksela i trastuzumaba naspram paklitaksela kao monoterapije. Ozbiljne nuspojave prijavljene su u sličnim postocima za paklitaksel/trastuzumab i paklitaksel kao monoterapiju.

Nakon primjene doksorubicina u kombinaciji s paklitakselom za liječenje metastatskog karcinoma dojke, poremećaji kontraktilnosti srca (≥ 20%-tno smanjenje ejekcijske frakcije lijevog ventrikula) primijećeni su u 15% bolesnica naspram 10% nakon standardne FAC terapije. Kongestivno zatajenje srca primijećeno je u < 1% i u kombinaciji paklitaksel/doksorubicin i u standardnoj FAC terapiji.

Primjena trastuzumaba u kombinaciji s paklitakselom u bolesnica prethodno liječenih antraciklinima rezultirala je većom učestalošću i težinom poremećaja funkcije srca u usporedbi s bolesnicama liječenim paklitakselom kao monoterapijom (NYHA Class I/II 10% vs. 0%; NYHA Class III/IV 2% vs 1%) i rijetko je bila povezana sa smrtnošću. (vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za trastuzumab). U svim, osim u ovim rijetkim slučajevima, bolesnice su dobro reagirale na primijenjeno liječenje.

Osim dolje navedenih hematoloških i jetrenih nuspojava, učestalost i težina

nuspojava općenito je slična u bolesnika s Kaposijevim sarkomom i bolesnika kod kojih se paklitaksel kao monoterapija koristio za liječenje drugih solidnih tumora (temeljeno na kliničkom ispitivanju koje je uključivalo 107 bolesnika).

Supresija koštane srži bila je najvažnija toksičnost koja ograničava dozu. Neutropenija je najvažnija hematološka nuspojava. Za vrijeme prvog ciklusa liječenja, teška neutropenija (< 500 stanica/mm³) se javila u 20% bolesnika. Za cijelo vrijeme liječenja, teška neutropenija je primijećena u 39% bolesnika. Neutropenija dulja od 7 dana je bila prisutna u 41%, a ona trajanja 30 – 35 dana u 8% bolesnika. Unutar 35 dana došlo je do oporavka u svih praćenih bolesnika. Učestalost neutropenije 4. stupnja trajanja ≥ 7 dana bila je 22%.

Febrilna neutropenija vezana uz paklitaksel prijavljena je u 14% bolesnika i u 1,3% ciklusa liječenja. Tri epizode sepse (2,8%) vezane uz lijek tijekom primjene paklitaksela završile su smrću.

Trombocitopenija je primijećena u 50% bolesnika, a teška (< 50.000 stanica/mm³) u 9%. Samo 14% bolesnika je imalo pad vrijednosti trombocita (< 75.000 stanica/mm³) najmanje jednom za vrijeme liječenja. Epizode krvarenja vezane uz paklitaksel prijavljene su u < 3% bolesnika, no hemoragijske epizode su bile lokalizirane.

Anemija (Hb < 110 g/l) je primijećena u 61% bolesnika i bila je teška (Hb < 80 g/l) u 10% bolesnika. Transfuzija eritrocita je bila potrebna u 21% bolesnika.

Među bolesnicima (> 50% na inhibitorima proteaze) s normalnom početnom funkcijom jetre, 28% je imalo povišene vrijednosti bilirubina, 43% povišene vrijednosti alkalne fosfataze i 44% povišene vrijednosti AST (SGOT). Za svaki od ovih parametara, porast je imao težak oblik u 1% slučajeva.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Ne postoji poznati antidot kod predoziranja paklitakselom. Predviđa se da bi kod predoziranja glavne komplikacije bile supresija koštane srži, periferna neuropatija i mukozitis. U slučaju predoziranja, bolesnika treba pažljivo pratiti. Liječenje treba usmjeriti prema očekivanoj toksičnosti.

Pedijatrijska populacija

Predoziranje u pedijatrijskih bolesnika može biti povezano s akutnom toksičnosti etanolom.