Almacin 250 mg/5 ml prašak za oralnu suspenziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Almacin 250 mg/5 ml
Almacin je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 5.1):
-
Akutni bakterijski sinusitis
-
Akutna upala srednjeg uha
-
Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis
-
Akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa
-
Izvanbolnički stečena upala pluća
-
Akutni cistitis
-
Asimptomatska bakteriurija u trudnoći
-
Akutni pijelonefritis
-
Tifusna i paratifusna groznica
-
Dentalni apsces praćen celulitisom koji se širi
-
Infekcije umjetnih zglobova
-
Eradikacija bakterije Helicobacter pylori
-
Lajmska bolest
Almacin je također indiciran za profilaksu endokarditisa.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o primjerenoj uporabi antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Kod odabira doze lijeka Almacin za liječenje pojedine infekcije potrebno je uzeti u obzir:
- očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske lijekove (vidjeti dio 4.4);
- težinu i mjesto infekcije;
-
dob, tjelesnu težinu i bubrežnu funkciju bolesnika, kao što je prikazano u nastavku.
Trajanje liječenja potrebno je odrediti prema vrsti infekcije i bolesnikovu odgovoru, a načelno bi
trebalo biti što je kraće moguće. Neke infekcije zahtijevaju dulja razdoblja liječenja (vidjeti dio 4.4 za produljenu terapiju).
Odrasli i djeca tjelesne težine ≥ 40 kgDjeca tjelesne težine < 40 kgIndikacija* Doza* Akutni bakterijski sinusitis 250 mg do 500 mg svakih 8 sati ili 750 mg do 1 gsvakih 12 sati.Za teške infekcije: 750 mg do 1 g svakih 8 satiAkutni cistitis može se liječiti dozom od 3 g dvaput na dan tijekom jednoga dana . Asimptomatska bakteriurija u trudnoći Akutni pijelonefritis Dentalni apsces praćen celulitisom koji se širi Akutni cistitis Akutna upala srednjeg uha 500 mg svakih 8 sati, 750 mg do 1 g svakih 12 sati.Za teške infekcije: 750 mg do 1 g svakih 8 sati tijekom 10 dana. Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis Akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa Izvanbolnički stečena upala pluća 500 mg do 1 g svakih 8 sati Tifusna i paratifusna groznica 500 mg do 2 g svakih 8 sati Infekcije umjetnih zglobova 500 mg do 1 g svakih 8 sati Profilaksa endokarditisa 2 g peroralno, jednokratna doza 30 do 60 minuta prije zahvata. Eradikacija bakterije Helicobacter pylori 750 mg do 1 g dvaput dnevno u kombinaciji s inhibitorom protonske pumpe (npr. omeprazolom, lanzoprazolom) i još jednim antibiotikom (npr. klaritromicinom, metronidazolom) tijekom 7 dana. Lajmska bolest (vidjeti dio 4.4) Rani stadij: 500 mg do 1 g svakih 8 sati do maksimalno 4 g/dan podijeljeno na pojedinačne doze, tijekom 14 dana (10 do 21 dan).Kasni stadij (sistemska zahvaćenost): 500 mg do 2 g svakih 8 sati do maksimalno 6 g/danpodijeljeno na pojedinačne doze, tijekom 10 do 30 dana. *Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice za liječenje svake pojedine indikacije. Djeca se mogu liječiti Almacin kapsulama ili oralnom suspenzijom.
Za djecu mlađu od šest mjeseci preporučuje se Almacin oralna suspenzija.
Djeci tjelesne težine od 40 kg ili više treba propisati dozu za odrasle.
Preporučene doze:
Starije osobe+Indikacija +Doza Akutni bakterijski sinusitis 20 do 90 mg/kg/dan podijeljeno na pojedinačne doze* Akutna upala srednjeg uha Izvanbolnički stečena upala pluća Akutni cistitis Akutni pijelonefritis Dentalni apsces praćen celulitisom koji se širi Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis 40 do 90 mg/kg/dan podijeljeno na pojedinačne doze* Tifusna i paratifusna groznica 100 mg/kg/dan podijeljeno na tri pojedinačne doze Profilaksa endokarditisa 50 mg/kg peroralno, jednokratna doza 30 do 60 minuta prije zahvata Lajmska bolest (vidjeti dio 4.4) Rani stadij: 25 do 50 mg/kg/dan podijeljeno na tri pojedinačne doze tijekom 10 do 21 danaKasni stadij (sistemska zahvaćenost): 100mg/kg/dan podijeljeno na tri pojedinačne doze tijekom 10 do 30 dana + Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice za liječenje svake pojedine indikacije.*Režime doziranja dvaput na dan treba razmotriti samo kada se primjenjuje doza u gornjem dijelu raspona. Nije potrebno prilagođavati dozu.
Oštećenje bubrežne funkcijeBrzina glomerularne filtracije (ml/min) Odrasli i djeca tjelesne težine≥ 40 kg Djeca tjelesne težine#< 40 kg više od 30 Nije potrebno prilagođavanjedoze Nije potrebno prilagođavanjedoze 10 do 30 maksimalno 500 mg dvaput dnevno 15 mg/kg dvaput dnevno (maksimalno 500 mg dvaputdnevno) manje od 10 maksimalno 500 mg/dan 15 mg/kg u jednoj dnevnoj dozi (maksimalno 500 mg) #U većini se slučajeva prednost daje parenteralnoj terapiji. 3 H A L M E D02 - 06 - 2023O D O B R E N O U bolesnika na hemodijalizi
Amoksicilin se iz cirkulacije može izlučiti hemodijalizom.
Hemodijaliza Odrasli i djeca tjelesne težine ≥ 40 kg 500 mg svakih 24 sataPrije hemodijalize treba primijeniti jednu dodatnu dozu od 500 mg. Kako bi se ponovno uspostavile odgovarajuće razine lijeka u cirkulaciji, nakon hemodijalize treba primijeniti još jednu dozu od 500 mg. Djeca tjelesne težine <40 kg 15 mg/kg/dan u jednoj dnevnoj dozi (maksimalno 500 mg).Prije hemodijalize treba primijeniti jednu dodatnu dozu od 15 mg/kg. Kako bi se ponovno uspostavile odgovarajuće razine lijeka u cirkulaciji, nakon hemodijalize treba primijeniti još jednu dozu od 15mg/kg. U bolesnika na peritonejskoj dijalizi
Maksimalna doza amoksicilina je 500 mg/dan.
Oštećenje funkcije jetrePrimjenjivati uz oprez i nadzirati jetrenu funkciju u redovitim intervalima (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Način primjene
Almacin je namijenjen za peroralnu primjenu.
Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.
Pripremljena suspenzija je tekućina svjetloružičaste boje i ugodnog mirisa maline. Hrana ne utječe na apsorpciju lijeka Almacin.
Terapija može započeti parenteralno sukladno preporukama za doziranje intravenske formulacije, a zatim se može nastaviti pripravkom za peroralnu primjenu.
Preosjetljivost na djelatnu tvar, bilo koji od penicilina ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Teška trenutačna reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na neki drugi beta-laktamski lijek (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Reakcije preosjetljivosti
Prije početka liječenja amoksicilinom, treba prikupiti detaljne podatke o prethodnim reakcijama preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge beta-laktamske lijekove (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8).
U bolesnika liječenih penicilinom prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne reakcije) koje su u nekim slučajevima imale smrtni ishod. Reakcije preosjetljivosti mogu progredirati i do Kounisova sindroma, ozbiljne alergijske reakcije koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). Vjerojatnije je da će te reakcije nastupiti u bolesnika koji u anamnezi imaju reakcije preosjetljivost na penicilin i u bolesnika s atopijom. Ako
dođe do alergijske reakcije, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom i uvesti druga odgovarajuća terapija.
Prijavljeni su slučajevi sindroma enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES), prvenstveno u djece liječene amoksicilinom (vidjeti dio 4.8). DIES je alergijska reakcija čiji je glavni simptom dugotrajno povraćanje (1-4 sata nakon uzimanja lijeka) uz izostanak alergijskih kožnih ili respiratornih simptoma. Dodatni simptomi mogu uključivati bol u abdomenu, proljev, hipotenziju ili leukocitozu praćenu neutrofilijom. Zabilježeni su teški slučajevi, uključujući progresiju do šoka.
Neosjetljivi organizmi
Amoksicilin nije prikladan za liječenje određenih vrsta infekcija, osim ako je patogen već utvrđen i zna se da je osjetljiv na amoksicilin ili ako postoji vrlo velika vjerojatnost da će liječenje amoksicilinom djelovati na taj patogen (vidjeti dio 5.1). Ovo je osobito važno kada se razmatra
liječenje bolesnika s infekcijama mokraćnih puteva i teškim infekcijama uha, nosa i grla.
Konvulzije
Konvulzije se mogu pojaviti u bolesnika s oštećejem bubrežne funkcije ili onih koji primaju visoke doze te u bolesnika s predisponirajućim faktorima (npr. napadajima u anamnezi, liječenom epilepsijom ili poremećajima moždanih ovojnica) (vidjeti dio 4.8).
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije dozu treba prilagoditi sukladno stupnju oštećenja (vidjeti dio 4.2).
Kožne reakcije
Pojava generaliziranog eritema praćenog vrućicom i pustulama na početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP, vidjeti dio 4.8). Ta reakcija zahtijeva prekid liječenja amoksicilinom i kontraindikacija je za svaku njegovu daljnju primjenu.
Amoksicilin treba izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu jer se kod te bolesti primjena amoksicilina povezuje s pojavom morbiliformnog osipa.
Jarisch-Herxheimerova reakcija
Nakon primjene amoksicilina u liječenju Lajmske bolesti primijećena je Jarisch-Herxheimerova reakcija (vidjeti dio 4.8). Ona je izravna posljedica baktericidnog djelovanja amoksicilina na bakteriju koja uzrokuje Lajmsku bolest, spirohetu Borrelia burgdorferi. Bolesnicima treba objasniti da je to
česta i obično samoograničavajuća posljedica antibiotičkog liječenja Lajmske bolesti.
Prekomjeran rast neosjetljivih organizama
Dugotrajna primjena ponekad može dovesti do prekomjernog rasta neosjetljivih mikroorganizama. Kod gotovo svih antibakterijskih lijekova prijavljen je kolitis povezan primjenom antibiotika, koji se može kretati u rasponu od blagog do opasnog po život (vidjeti dio 4.8). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika kod kojih se tijekom ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika pojavi proljev. Nastupi li kolitis povezan s primjenom antibiotika, mora se odmah prekinuti primjena amoksicilina, konzultirati liječnika i uvesti odgovarajuću terapiju. U toj su situaciji kontraindicirani antiperistalitički lijekovi.
Dugotrajno liječenje
Tijekom dugotrajnog liječenja preporučuje se periodički ocjenjivati funkciju organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju. Prijavljene su povišene vrijednosti jetrenih enzima i promjene u broju krvnih stranica (vidjeti dio 4.8).
Antikoagulansi
U bolesnika koji su primali amoksicilin rijetko je prijavljeno produljenje protrombinskog vremena. Kada se istodobno primjenjuju antikoagulansi, mora se provoditi odgovarajući nadzor. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu antikoagulansa radi održavanja željene razine antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).
Kristalurija
U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem mokraće vrlo je rijetko zabilježena kristalurija, (uključujući akutno oštećenje bubrega), pretežno kod parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza
amoksicilina preporučuje se održavati odgovarajući unos tekućine i izlučivanje mokraće kako bi se smanjila vjerojatnost razvoja kristalurije uzrokovane primjenom amoksicilina. U bolesnika s mokraćnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost katetera (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9).
Utjecaj na dijagnostičke testove
Povišene razine amoksicilina u serumu i mokraći vjerojatno će utjecati na nalaze određenih
laboratorijskih pretraga. Zbog visokih koncentracija amoksicilina u mokraći česti su lažno pozitivni nalazi pretraga u kojima se koriste kemijske metode.
Kada se tijekom liječenja amoksicilinom provodi test na prisutnost glukoze u mokraći, preporučuje se koristiti enzimske metode određivanja uz pomoć glukoza-oksidaze.
Prisutnost amoksicilina može utjecati na nalaze testova kojima se određuje razina estriola u trudnica.
Važne informacije o pomoćnim tvarima
Almacin prašak za oralnu suspenziju sadrži saharozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
Ovaj lijek sadrži 1,6875 g saharoze u 5 ml pripremljene suspenzije. O tome treba voditi računa u bolesnika koji imaju šećernu bolest.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija u 5 ml pripremljene suspenzije, tj. zanemarive količine natrija
Probenecid
Ne preporučuje se istodobna primjena probenecida. Probenicid smanjuje bubrežnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može dovesti do povišenih i produljenih razina amoksicilina u krvi.
Alopurinol
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost razvoja alergijskih kožnih reakcija.
Tetraciklini
Tetraciklini i drugi bakteriostatski lijekovi mogu utjecati na baktericidne učinke amoksicilina.
Oralni antikoagulansi
Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici široko se primjenjuju u praksi bez prijavljenih interakcija. Međutim, u literaturi se navode slučajevi povećanja internacionalnog normaliziranog omjera u bolesnika koji su se liječili acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisana ciklus
liječenja amoksicilinom. Ako je istodobna primjena neophodna, kod uvođenja ili prekida primjene amoksicilina treba pažljivo nadzirati protrombinsko vrijeme ili internacionalni normalizirani omjer. Osim toga, možda će trebati prilagoditi dozu oralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može uzrokovati povećanje toksičnosti.
Trudnoća
Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na
reproduktivnu toksičnost. Ograničeni podaci o primjeni amoksicilina tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povećan rizik od prirođenih malformacija. Amoksicilin se može primjenjivati u trudnoći kada moguće koristi nadmašuju moguće rizike povezane s liječenjem.
Dojenje
Amoksicilin se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko pa postoji rizik od senzibilizacije. Zbog toga se kod dojenčeta mogu razviti proljev i gljivična infekcija sluznica, pa će možda trebati prekinuti dojenje. Amoksicilin se tijekom trudnoće smije primjenjivati samo nakon što nadležni liječnik ocijeni omjer koristi i rizika.
Plodnost
Nema podataka o učincima amoksicilina na plodnost u ljudi. Ispitivanja reprodukcije na životinjama nisu pokazala učinke na plodnost.
Nisu provedena ispitivanja o djelovanju lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, moguće su nuspojave (npr. alergijske reakcije, omaglica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8).
Najčešće prijavljene nuspojave na lijek su proljev, mučnina i kožni osip.
U nastavku se navode nuspojave na lijek primijećene u kliničkim ispitivanjima amoksicilina i tijekom praćenja nakon njegova stavljanja u promet, prikazane prema MedDRA organskim sustavima.
Za klasifikaciju učestalosti nuspojava korištena je sljedeća terminologija: vrlo često (≥ 1/10)
često (≥1/100 i <1/10)
manje često (≥1/1000 i <1/100) rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) vrlo rijetko (<1/10 000)
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Infekcije i infestacijeVrlo rijetko: mukokutana kandidijaza.
Poremećaji krvi i limfnog sustavaVrlo rijetko: reverzibilna leukopenija (uključujući tešku neutropeniju ili agranulocitozu), reverzibilna trombocitopenija i hemolitička anemija; produljeno vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme (vidjeti dio 4.4).
Poremećaji imunološkog sustavaVrlo rijetko: moguće su teške alergijske reakcije, uključujući angioneurotski edem, anafilaksiju, serumsku bolest i hipersenzitivni vaskulitis (vidjeti dio 4.4).
Nepoznato: Jarisch-Herxheimerova reakcija (vidjeti dio 4.4).
Poremećaji živčanog sustavaVrlo rijetko: hiperkinezija, omaglica i konvulzije (vidjeti dio 4.4).
Nepoznato: aseptični meningitis
Srčani poremećajiNepoznato: Kounisov sindrom
Poremećaji probavnog sustavaPodaci iz kliničkih ispitivanja
*Često: dijareja i mučnina.
*Manje često: povraćanje.
Podaci dobiveni nakon stavljanja lijeka u promet
Vrlo rijetko: kolitis uzrokovan primjenom antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis i hemoragični kolitis (vidjeti dio 4.4), crni dlakavi jezik;
#površinska promjena boja zuba.
Nepoznato: sindrom enterokolitisa izazvanog lijekom
Poremećaji jetre i žučiVrlo rijetko: hepatitis i kolestatska žutica; umjereno povišene razine AST-a i/ili ALT-a.
Poremećaji kože i potkožnog tkivaPodaci iz kliničkih ispitivanja
*Često: kožni osip.
*Manje često: urtikarija i pruritus.
Podaci prikupljeni nakon stavljanja lijeka u promet
Vrlo rijetko: kožne reakcije poput multiformnog eritema, Stevens-Johnsonova sindroma, toksične epidermalne nekrolize, buloznog i eksfolijativnog dermatitisa i akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.4) i reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).
Nepoznato: linearna IgA bolest
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustavaVrlo rijetko: intersticijski nefritis, kristalurija (vidjeti dijelove 4.4 i 4.9).
Nepoznato: kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega) (vidjeti dijelove 4.4 i 4.9).
*Učestalost ovih nuspojava određena je na temelju podataka iz kliničkih ispitivanja u kojima je ukupno sudjelovalo približno 6000 odraslih i pedijatrijskih bolesnika liječenih amoksicilinom.
#U djece je prijavljena površinska promjena boje zuba. Dobra oralna higijena može pomoći spriječiti promjenu boje zuba jer se obično može ukloniti četkanjem.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.
Simptomi i znakovi predoziranja
Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi (poput mučnine, povraćanja i proljeva) te poremećaj ravnoteže tekućina i elektrolita. U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije ili onih koji primaju visoke doze lijeka moguće su konvulzije (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Zabilježena je amoksicilinom izazvana kristalurija, koja u nekim slučajevima može dovesti do zatajenja bubrega (vidjeti dio 4.4).
Liječenje trovanja
Gastrointestinalni simptomi mogu se liječiti simptomatski, a treba obratiti pozornost na ravnotežu tekućine i elektrolita.
Amoksicilin se iz cirkulacije može ukloniti hemodijalizom.
Farmakološka svojstva - Almacin 250 mg/5 ml
Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; penicilini širokog spektra
ATK oznaka: J01CA04
Mehanizam djelovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (beta-laktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima (koji se često nazivaju penicilin-vežućim proteinima, penicillin-binding proteins, PBP) u procesu biosinteze bakterijskog peptidoglikana sastavnog strukturnog dijela bakterijske stanične stjenke.
Inhibicija sinteze peptidoglikana oslabljuje staničnu stijenku, nakon čega obično dolazi do lize i smrti stanice.
Budući da beta-laktamaze koje proizvode rezistentne bakterije mogu razgraditi amoksicilin, spektar njegova djelovanja kada se primjenjuje samostalno ne obuhvaća organizme koji proizvode te enzime.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibicijske koncentracije (T>MIK) smatra se najznačajnijom odrednicom djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizam rezistencije
Glavni mehanizmi rezistencije na amoksicilin su:
-
inaktivacija uzrokovana djelovanjem bakterijskih beta-laktamaza
-
izmjena PBP-a, koja umanjuje afinitet antibakterijskog lijeka za ciljno mjesto
Mehanizmi bakterijske nepropusnosti ili efluksne pumpe mogu uzrokovati ili pospješiti bakterijsku rezistenciju, osobito kod Gram-negativnih bakterija.
Granične vrijednosti (EUCAST):
Granične vrijednosti MIK-a za amoksicilin prema verziji 5.0 standarda Europskog odbora za ispitivanje osjetljivosti na antibiotike (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST).
| Mikroorganizam | Granična vrijednost MIK-a (mg/L) | ||
| Osjetljiv ≤ | Rezistentan > | ||
| Enterobakterije | 8 1 | 8 | |
| Vrste roda Staphylococcus | Napomena2 | Napomena2 | |
| Vrste roda Enterococcus3 | 4 | 8 | |
| Streptokoki iz skupina A, B, C, G | Napomena4 | Napomena4 | |
| Streptococcus pneumoniae2 | Napomena5 | Napomena5 | |
| Streptokoki iz skupine Viridians | 0,5 | 2 | |
| Haemophilus influenzae | 2 6 | 2 6 | |
| Moraxella catharrhalis | Napomena7 | Napomena7 | |
| Neisseria meningitidis | 0,125 | 1 | |
| Gram-pozitivni anaerobi osim Clostridium difficile8 | 4 | 8 | |
| Gram-negativni anaerobi8 | 0,5 | 2 | |
| Helicobacter pylori | 9 | 9 | |
| 0,125 | 0,125 | ||
| Pasteurelia multocida | 1 | 1 | |
| Granične vrijednosti nevezane za | 2 | 8 | |
| pojedinu vrstu10 | |||
| 1 | |||
| Enterobakterije divljeg tipa kategoriziraju se kao osjetljive na aminopeniciline. Neke zemlje radije | |||
| kategoriziraju izolate bakterija E. coli i P. mirabilis divljeg tipa kao umjereno osjetljive. U tom je | |||
| slučaju granična vrijednost MIK-a za osjetljive bakterije ≤ 0,5 mg/l. | |||
2
Većina stafilokoka proizvodi penicilinaze, koje su rezistentne na amoksicilin. Izolati rezistentni na
meticilin, uz nekoliko iznimaka, rezistentni su na sve beta-laktamske lijekove. Osjetljivost na amoksicilin može se utvrditi na temelju osjetljivosti na ampicilin.
Osjetljivost streptokoka iz skupina A, B, C i G na peniciline može se utvrditi na temelju njihove osjetljivosti na benzilpenicilin.
Granične vrijednosti odnose se samo na izolate koji ne potječu od bolesnika s meningitisom. Kod izolata koji se kategoriziraju kao umjereno osjetljivi na ampicilin treba izbjegavati peroralno liječenje amoksicilinom.
Osjetljivost se može utvrditi na temelju MIK-a ampicilina.
3
4
5
6
Granične se vrijednosti temelje na intravenskoj primjeni. Izolate pozitivne na beta-laktamazu treba
prijaviti kao rezistentne.
Bakterije koje proizvode beta-laktamazu treba prijaviti kao rezistentne.
Osjetljivost na amoksicilin može se utvrditi na temelju osjetljivosti na benzilpenicilin.
Granične se vrijednosti temelje na epidemiološkim graničnim vrijednostima (engl. epidemiological cut-off values, ECOFF), koje razlikuju izolate divljeg tipa od onih smanjene osjetljivosti.
Granične vrijednosti nevezane za pojedinu vrstu temelje se na dozama od najmanje 0,5 g x 3 ili 4 doze na dan (1,5 do 2 g/dan).
7
8
9
10
Mikrobiološka osjetljivost:
Prevalencija rezistencije za određene vrste može se razlikovati po geografskim regijama i vremenskim razdobljima, pa je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja
teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti savjet stručnjaka ako je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka upitna barem kod nekih vrsta infekcija.
| In vitro osjetljivost mikroorganizama na amoksicilin | ||
| Vrste koje su obično osjetljive | ||
| Gram-pozitivni aerobiEnterococcus faecalisBeta-hemolitički streptokoki (skupine A, B, C i G)Listeria monocytogenes | ||
| Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem | ||
| Gram-negativni aerobi: Escherichia coli Haemophilus influenzae Helicobacter pylori Proteus mirabilis Salmonella typhi Salmonella paratyphi Pasteurella multocidaGram-pozitivni aerobi: Koagulaza-negativni stafilokoki£Staphylococcus aureusStreptococcus pneumoniaeStreptokoki iz skupine ViridansGram-pozitivni anaerobi: Vrste roda ClostridiumGram-negativni anaerobi | ||
| Vrste roda Fusobacterium | ||
| 10 | 02 - 06 - 2023O D O B R E N O | |
H A L M E D
| OstaliBorrelia burgdorferi |
| Inherentno rezistentni mikroorganizmi |
| Gram-pozitivni aerobi:Enterococcus faecium†Gram-negativni aerobi Vrste roda Acinetobacter Vrste roda Enterobacter Vrste roda Klebsiella Vrste roda PseudomonasGram-negativni anaerobiVrste roda Bacteroides (mnogi sojevi bakterije Bacteroides fragilis su rezistentni)OstaliVrste roda ChlamydiaVrste roda MycoplasmaVrste roda Legionella |
† Prirodna umjerena osjetljivost u odsustvu stečenih mehanizama rezistencije.
£
Gotovo su svi S. aureus rezistentni na amoksicilin zbog proizvodnje penicilinaze. Osim toga, svi sojevi rezistentni na meticilin rezistentni su i na amoksicilin.
Apsorpcija
Amoksicilin trihidrat je stabilan u želučanoj kiselini. Peroralno primijenjen, amoksicilin se
brzo i skoro potpuno apsorbira (74-92%) iz probavnog sustava. Vršna koncentracija amoksicilina u plazmi postiže se 1-2 sata nakon peroralne primjene.
Hrana ne utječe klinički značajno na apsorpciju amoksicilina. Za eliminaciju amoksicilina može se primijeniti hemodijaliza.
Distribucija
Približno 18% ukupnog amoksicilina u plazmi vezuje se na proteine, a prividni volumen distribucije iznosi približno 0,3 do 0,4 l/kg.
Amoksicilin je nakon intravenske primjene pronađen u žučnom mjehuru, abdominalnom tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu, sinovijskoj i peritonejskoj tekućini, žuči i gnoju. Amoksicilin se ne distribuira odgovarajuće u cerebrospinalnu tekućinu.
U ispitivanjima na životinjama nisu pronađeni dokazi značajnog zadržavanja tvari koje su potekle od lijeka u tkivima. Kao i većina penicilina, amoksicilin se može pronaći u majčinu mlijeku (vidjeti dio 4.6).
Pokazalo se da amoksicilin prolazi kroz placentarnu barijeru (vidjeti dio 4.6).
Biotransformacija
Amoksicilin se djelomično izlučuje u mokraću u obliku neaktivne peniciloične kiseline, u količinama koje odgovaraju 10 do 25% početne doze.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega. Amoksicilin ima srednje poluvrijeme
eliminacije od približno jednog sata i srednji ukupan klirens od približno 25 l/sat u zdravih ispitanika. Približno 60 do 70% amoksicilina izluči se u neizmijenjenu obliku u mokraću tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne doze amoksicilina od 250 mg ili 500 mg. U različitim je ispitivanjima utvrđeno da se tijekom 24 sata u mokraću izluči 50-85% amoksicilina.
Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina (vidjeti dio 4.5).
Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina slično je u djece u dobi od približno 3 mjeseca do 2 godine i starije djece i odraslih. U vrlo male djece (uključujući nedonoščad) lijek se tijekom prvog tjedna života ne smije primjenjivati više od dvaput na dan jer mehanizam bubrežne eliminacije nije još dovoljno
razvijen. Budući da u starijih bolesnika postoji veća vjerojatnost smanjene bubrežne funkcije, treba pažljivo odabrati dozu, a bilo bi korisno nadzirati bubrežnu funkciju.
Spol
Nakon peroralne primjene amoksicilina u zdravih muškaraca i žena utvrđeno je da spol nema značajnog utjecaja na farmakokinetiku amoksicilina.
Oštećenje funkcije bubrega
Ukupan klirens amoksicilina iz seruma smanjuje se proporcionalno smanjenju bubrežne funkcije (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije dozu treba primjenjivati uz oprez i treba redovito kontrolirati jetrenu funkciju.
Farmaceutski podaci - Almacin 250 mg/5 ml
saharinnatrij karmelozanatrij dinatrijev edetat
natrijev hidrogenfosfat dihidrat natrijev dihidrogenfosfat dihidrat silicijev dioksid, koloidni, bezvodni aroma maline
boja eritrozin (E 127) saharoza
3 godine.
Valjanost pripremljene suspenzije je 7 dana na temperaturi ispod 25°C, a 14 dana ako se čuva u hladnjaku (2° C - 8°C).
Prije pripremanja suspenzije prašak čuvati na temperaturi ispod 25oC. Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Smeđa staklena bočica s 33,75 g praška za pripremu 100 ml suspenzije s bijelim neprozirnim plastičnim zatvaračem, u kutiji. Priložena je plastična mjerna žličica.
i druga rukovanja lijekom Priprema Almacin oralne suspenzije
Almacin oralnu suspenziju potrebno je pripremiti svježe, neposredno prije prve uporabe. Dodati pročišćenu vodu približno do pola bočice i snažno promućkati.
Nakon 5 minuta ponovno dodati pročišćenu vodu do oznake na bočici i ponovno snažno promućkati do dobivanja homogene suspenzije. Pripremljena suspenzija je tekućina svjetloružičaste boje i ugodnog mirisa maline.
Prije svake uporabe suspenziju dobro promućkati!
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.