Cefotaksim AptaPharma 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Liječenje

Cefotaksim AptaPharma je indiciran za liječenje teških infekcija koje su uzrokovane bakterijama osjetljivim na cefotaksim, kao što su:

• Infekcije donjeg dišnog trakta: bronhitis, bronhiolitis, pneumonija

• Infekcije urinarnog trakta: bakterijske infekcije donjeg i gornjeg urinarnog trakta, nekomplicirana gonoreja

• Ginekološke infekcije: zdjelična bakterijska upalna bolest, endometritis*, adneksitis*

• Bakterijemija, sepsa

• Infekcije kože i mekih tkiva

• Infekcije abdominalne šupljine (uključujući i peritonitis)

• Infekcije kostiju i zglobova

• Infekcije centralnog živčanog sustava: meningitis, ventrikulitis

  *Cefotaksim ne djeluje na sojeve vrste Chlamydia, te stoga u slučaju sumnje na infekciju klamidijom liječenje treba dopuniti odgovarajućim antibiotikom širokog spektra (tetraciklini, makrolidni antibiotici ili derivati kinolona).

  Prevencija

  Profilaktička primjena cefotaksima može smanjiti učestalost određenih post operativnih infekcija u bolesnika nakon operativnih zahvata koji su klasificirani kao kontaminirani ili potencijalno kontaminirani ili kod čistih zahvata gdje bi infekcija imala ozbiljne posljedice (abdominalna ili transvaginalna histerektomija, gastrointestinalne ili urogenitalne operacije).

  Primjena cefotaksima putem injekcije ili infuzije tijekom carskog reza (nakon stezanja pupčane vrpce) može minimizirati rizik od post operativnih infekcija.

  Prije kolorektalne operacije potrebno je provesti mehaničko čišćenje crijeva te se mogu primijeniti neapsorbirajući antibiotici.

  Treba uzeti u obzir važeće smjernice radi odgovarajuće primjene antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Liječenje

Liječenje se može započeti i prije nego su dostupni rezultati ispitivanja osjetljivosti bakterija.

Odrasli

Preporučena dnevna doza je 3 x 1 g.

Međutim, doza se može mijenjati u ovisnosti prema težini infekcije, osjetljivosti uzročnika i zdravstvenom stanju bolesnika.

Preporuke doziranja kod različitih infekcija:

Gonoreja (nekomplicirana): 1 g jednokratno intramuskularno

Nekomplicirane infekcije: 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 12 sati

Srednje teške i teške infekcije: 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 8 sati

Vrlo teške infekcije opasne po život: 2 g intravenski svakih 8 sati. Doza se može po potrebi povisiti i do 12 g.

Za prevenciju kirurških infekcija: 1 g jednokratno intravenski, 30-60 minuta prije operacije.

Kod carskog reza: 1 g intravenski odmah po stezanju pupčane vrpce i potom 1 g nakon 6-12 sati

Pedijatrijska populacija Novorođenčad:

0-1 tjedan starosti: 50-100 mg/kg/dan samo intravenski, u dvije jednako podijeljene doze 2-4 tjedna starosti: 75-150 mg/kg/dan samo intravenski, u tri jednako podijeljene doze (nema razlike u doziranju za nedonoščad)

Dojenčad i djeca

Do tjelesne težine od 50 kg, a prema težini bolesti: 50-100 mg/kg/dan, kod djece do 30 mjeseci starosti primjenjuje se samo intravenski, u 3-4 jednako podijeljene doze. Kod infekcija koje su opasne po život (meningitis) više doze mogu biti opravdane - do 100-200 mg/kg/dan, u 4-6 jednako podijeljenih doza. Iznad težine od 50 kg primjenjuju se iste doze kao za odrasle, prema individualnoj procjeni, ali doza ne smije biti veća od 12 g/dan.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Zbog ekstrarenalne eliminacije, dozu cefotaksima je potrebno smanjiti jedino kod teškog zatajenja bubrega.

Nakon uobičajene početne doze od 1 g, dnevna doza treba biti reducirana na polovicu uobičajene doze u pacijenata s klirensom kreatinina manjim od 10 ml/min, pri čemu interval doziranja ostaje nepromijenjen.

Prevencija

Perioperativna profilaksa

1-2 g jednokratno intravenski, što je moguće bliže početku operacije. U slučaju da operacija traje dulje od 90 minuta, opravdano je dodati dozu antibiotika.

Bolesnici na hemodijalizi ili peritonealnoj dijalizi

1-2 g dnevno ovisno o tijeku infekcije i općem stanju bolesnika, primjenjeno na dan hemodijalize, nakon završetka dijalize.

Način primjene

Primjenjuje se intravenski (kao bolus injekcija ili kao infuzija) ili intramuskularno. Ukoliko se primijenjuje intramuskularno, lijek se mora otopiti u 1%-tnom lidokainkloridu.

Kod djece do 30 mjeseci starosti lijek se smije dati otopljen samo u sterilnoj vodi za injekciju, intravenski.

Intravenska primjena

Otopinu je potrebno primijeniti putem intravenske injekcije kroz 3 do 5 minuta. Vrijeme injiciranja

intravenske injekcije ne smije biti kraće od 3-5 minuta. Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježene su

potencijalno životno ugrožavajuće srčane aritmije, kod primjene brze injekcije putem centralnog venskog katetera,

Intravenskom infuzijom lijek treba primijeniti kroz 20 do 60 minuta.

Intramuskularna primjena

Intramuskularnu injekcijue treba primijeniti duboko u gluteus kod odraslih i djece starije od 30 mjeseci.

Ukoliko je potrebno, intravenska injekcija se može primijeniti u mišić, ali treba izbjegavati injekcije volumena većeg od 4 ml.

Ako je potrebno primijeniti jednokratno više od 2 g ili ako se doza od 1g mora dati češće od dvaput dnevno, preporuča se intravenska primjena cefotaksima.

Cefotaksim AptaPharma 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

1 g cefotaksima otopljen u 14 mL vode za injekciju tvori fiziološku otopinu. Sadrži 2,1 mmol natrija.

Cefotaksim AptaPharma 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

2 g cefotaksima otopljen u 28 mL vode za injekciju tvori fiziološku otopinu. Sadrži 4,2 mmol natrija. Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Cefotaksim je kontraindiciran u bolesnika s:

• preosjetljivosti na cefotaksim i/ili drugi cefalosporinski antibiotik;

• anamnezom anafilaktičke reakcije na penicilinske antibiotike - može se javiti križna preosjetljivost između cefalosporina i penicilina (vidjeti dio 4.4).

  Cefotaksim otopljen lidokainom ne smije se primijeniti:

• intravenski;

• kod djece mlađe od 30 mjeseci;

• u bolesnika s poznatom preosjetljivosti na lidokain ili drugi anestetik amidnog tipa;

• u bolesnika s dijagnozom srčanog bloka bez pacemakera;

• u bolesnika s teškim zatajenjem srca.

Anafilaktičke reakcije

Ozbiljne te u nekim slučajevima i smrtonosne reakcije preosjetljivosti (anafilaksija) prijavljene su u pacijenata koji su bili liječeni cefotaksimom (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8). Prije svakog novog ciklusa liječenja ovim lijekom treba se podrobno informirati o reakcijama preosjetljivosti, posebno o preosjetljivosti na beta-laktamske antibiotike.

Ukoliko nastupi reakcija preosjetljivosti, treba prekinuti liječenje cefotaksimom Primjena cefotaksima je je strogo kontraindicirana u bolesnika s prethodno utvrđenom brzom reakcijom preosjetljivosti na

cefalosporine. U slučaju sumnje, liječnik mora biti prisutan tijekom prve primjene lijeka kako bi mogao brzo reagirati u slučaju anafilaktičke reakcije.

Budući da postoji 5-10% slučajeva križne preosjetljivosti između penicilina i cefalosporina, cefalosporini se moraju primijeniti uz poseban oprez u bolesnika koji su preosjetljivi na penicilin te je potreban pažljivi nadzor tijekom prve primjene. Preosjetljivost (anafilaktička reakcija) koja se opaža između ova dva tipa

antibiotika može biti vrlo ozbiljna, čak i smrtonosna.

U pacijenata s alergijskom predispozicijom ili bronhalnom astmom također je potrebno cefotaksim primjenjivati s oprezom.

Teške kožne reakcije

Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reaction, SCAR), uključujući akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (engl. acute generalized exanthematous pustulosis, AGEP),

Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s

eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, prijavljene su nakon stavljanja lijeka u promet u vezi s liječenjem cefotaksimom.

U trenutku propisivanja lijeka bolesnike je potrebno obavijestiti o znakovima i simptomima kožnih reakcija.

Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na te reakcije, terapiju cefotaksimom je potrebno odmah obustaviti. Ako je bolesnik razvio AGEP, SJS, TEN ili DRESS kod liječenja cefotaksimom,

liječenje cefotaksimom ne smije se ponovno započeti i mora se trajno prekinuti.

U djece se pojava osipa može zamijeniti s osnovnom infekcijom ili drugim infektivnim procesom, a liječnici trebaju razmotriti mogućnost reakcije na cefotaksim u djece kod koje se tijekom terapije

cefotaksimom razviju simptomi osipa i vrućice.

Prekomjerni rast neosjetljivih organizama

Kao i kod drugih antibiotika širokog spektra, primjena cefotaksima može uzrokovati prekomjerni rast vrste Candida i, posebno ako je liječenje dugotrajno, prekomjerni rast neosjetljivih mikroorganizama kao što su Enterococcus spp. i Clostridiodes (formerly Clostridium) difficile. Ukoliko dođe do prekomjernog rasta treba prekinuti liječenje antibiotikom i primijeniti odgovarajuće liječenje. Nužno je periodično provjeravati bolesnikovo stanje.

Pseudomembranozni kolitis (dijareja povezana s Clostridioides difficile)

Pseudomembranozni kolitis (dijareja povezana s Clostridioides difficile) sa simptomima teške i/ili perzistentne dijareje može se razviti tijekom liječenja ili u početnim tjednima nakon završetka liječenja. Dijagnoza ovog rijetkog, ali moguće smrtonosnog stanja se može potvrditi endoskopskim ili histološkim pregledom. Dijareja povezana s Clostridioides difficile može varirati od lagane do ugrožavajuće za život koja je u svom najtežem obliku pseudomembranozni kolitis. Kod pojave dijareje u bolesnika koji primaju cefotaksim treba odmah razmotriti ovu dijagnozu.

Već pri sumnji na pseudomembranozni kolitis treba odmah prekinuti liječenje cefotaksimom i odmah započeti s odgovarajućim liječenjem antibioticima.

Bolest povezana s Clostridioides difficile može se dodatno pogoršati fekalnom stazom. Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku crijeva.

Hematološke reakcije

Kao i kod drugih beta-laktamskih antibiotika, leukopenija, neutropenija i, rjeđe, agranulocitoza mogu se razviti tijekom liječenja cefotaksimom, osobito tijekom dulje primjene. Stoga, kod liječenja duljeg od 7 do 10 dana potrebno je redovito kontrolirati krvnu sliku, posebno broj eritrocita, leukocita i trombocita, te ukoliko se pojavi neutropenija prekinuti liječenje. Zabilježeni su pojedini slučajevi eozinofilije i trombocitopenije, rapidno reverzibilni po prestanku liječenja kao i slučajevi hemolitičke anemije (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

U pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom, dozu treba prilagoditi prema klirensu kreatinina (vidjeti dio 4.2).

Potreban je oprez u slučaju istodobne primjene cefotaksima s aminoglikozidima, probenecidom ili drugim nefrotoksičnim lijekovima (vidjeti dio 4.5). U ovih pacijenata, kao i u starijih i onih s postojećim

oštećenjem bubrega, potrebno je nadzirati bubrežnu funkciju.

Neurotoksičnost

Nakon primjene visokih doza beta laktamskih antibiotika, uključujući cefotaksim, posebno u pacijenata s renalnom insuficijencijom, može nastupiti encefalopatija (poremećaj svijesti, poremećaj kretanja i konvulzije) (vidi dio 4.8).

Pacijente treba savjetovati da u slučaju pojave ovih reakcija, a prije nastavka liječenja, odmah izvjeste liječnika.

Mjere opreza kod primjene

U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet u pojedinih su bolesnika prijavljeni slučajevi potencijalno životno ugrožavajuće aritmije nakon brze intravenske primjene cefotaksima putem centralnog venskog katetera. Stoga je potrebno pridržavati se preporučenog vremena za injekciju ili infuziju (vidjeti dio 4.2).

Vidjeti dio 4.3 za kontraindikacije kod primjene otopina koje sadrže lidokain.

Utjecaji na laboratorijske testove

Kao i s drugim cefalosporinima, Coombsov test može biti pozitivan u nekih pacijenata liječenih cefotaksimom. Ovo može utjecati i na križnu probu krvi.

Testiranje glukoze u urinu s nespecifičnim reducirajućim reagensima može rezultirati lažno pozitivnim rezultatima. Ovaj fenomen nije uočen u testovima na bazi glukoza-oksidaze.

Sadržaj natrija

Cefotaksim AptaPharma 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Ovaj lijek sadrži 48 mg natrija po 1,0 g doze, što odgovara 0,024% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Cefotaksim AptaPharma 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Ovaj lijek sadrži 96 mg natrija po 2,0 g doze, što odgovara 0,048% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Bakteriostatski lijekovi

Istodobna primjena s bakteriostatskim antibakterijskim lijekovima, npr. tetraciklinima i kloramfenikolom, može dovesti do antagonističkog učink.

Urikozurici

Probenecid utječe na renalni tubularni transfer cefotaksima i u terapijskim dozama rezultira otprilike

dvostruko višom izloženosti cefotaksimu i upola smanjenim bubrežnim klirensom. Zbog široke terapijske širine cefotaksima, nije potrebno reducirati dozu u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom. U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom može biti potrebna prilagodba doze (vidjeti dijelove 4.2. i 4. 4).

Aminoglikozidni antibiotici i diuretici

Kao i drugi cefalosporini, cefotaksim može povećati nefrotoksične učinke nefrotoksičnih lijekova kao što su aminoglikozidi ili potentni diuretici (npr.furosemid). Potrebno je pratiti bubrežnu funkciju u ovih pacijenata (vidjeti dio 4.4).

Oralni kontraceptivi

U kombinaciji s oralnim kontraceptivima, cefotaksim može umanjiti njihovu djelotvornost. Stoga se za vrijeme liječenja cefotaksimom preporuča korištenje dodatnih metoda kontracepcije.

Kontracepcija

Cefotaksim smanjuje djelotvornost oralnih kontraceptiva. Stoga tijekom liječenja cefuroksimom treba koristiti alternativnu djelotvornu i sigurnu metodu kontracepcije.

Trudnoća

Sigurnost primjene cefotaksima u trudnoći nije ustanovljena.

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala izravne ili neizravne štetne učinke na reproduktivnu toksičnost. Međutim, ne postoje odgovarajuća i dobro kontrolirana ispitivanja na trudnicama

Cefotaksim prelazi placentarnu barijeru. Stoga cefotaksim ne bi trebalo primjenjivati tijekom trudnoće,

pogotovo tijekom prvog tromjesečja, osim ako očekivana korist ne nadmašuje potencijalni rizik.

Dojenje

Cefotaksim se izlučuje u majčino mlijeko i stoga može utjecati na fiziološku intestinalnu floru dojenčeta te se dijareja, kolonizacija gljivicama poput kvasaca i senzibilizacija dojenčeta ne može isključiti.

Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili odustati od liječenja cefotaksimom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije za ženu.

Cefotaksim se povezuje s omaglicom koja može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Visoke doze cefotaksima, pogotovo u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, mogu prouzročiti encefalopatiju (poremećaj svijesti, poremećaj kretanja i konvulzije) (vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba upozoriti da ne voze ili ne rade sa strojevima ukoliko osjete bilo koji od navedenih simptoma.

U navedenim slučajevima treba se uzdržati od upravljanja vozilom i rada na strojevima.

Nuspojave povezane s primjenom cefotaksima su rijetke i općenito blage i prolazne. Sljedeće nuspojave se mogu javiti:

* iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet Jarisch-Herxheimer reakcija

Tijekom liječenja borelioze može se tijekom prvih dana liječenja razviti Jarisch-Herxheimerova reakcija. Reakcija se očituje s visokom temperaturom, vrućicom, groznicom, glavoboljom i bolovima u zglobovima.

Nakon višetjednog liječenja borelioze (lajmska bolest) prijavljeni su jedan ili više sljedećih simptoma:

kožni osip, svrbež, vrućica, leukopenija, povišenje jetrenih enzima, otežano disanje, bolovi u zglobovima. Ove pojave djelomično odgovaraju simptomima osnovne bolesti liječenih pacijenata.

Poremećaji jetre i žuči

Primijećeno je povišenje jetrenih enzima (ALT, AST, LDH, gama-GT i/ili alkalne fosfataze ) i/ili bilirubina. Ova laboratorijska odstupanja rijetko prelaze dvostruku vrijednost gornje granice normalnog raspona i ukazuje na različite oblike oštećenja jetre, obično kolestatska i najčešće asimptomatska.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave

svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi predoziranja uglavnom odgovaraju profilu nuspojava.

Postoji rizik reverzibilne encefalopatije u slučajevima primjene visokih doza beta-laktamskih antibiotika uključujući cefotaksim.

U slučaju predoziranja, osim prestanka primjene lijeka valja primijeniti odgovarajuće liječenje koje uključuje ubrzavanje eliminacije lijeka i simptomatsko liječenje nuspojava (npr. konvulzije). Ne postoji specifični antidot. Razina cefotaksima u serumu se može sniziti hemodijalizom.