Ostea 150 mg filmom obložene tablete

Liječenje osteoporoze u žena u postmenopauzi, s povećanim rizikom od prijeloma (vidjeti dio 5.1.). Dokazano je smanjenje rizika od prijeloma kralježaka, a djelotvornost u smanjenju prijeloma vrata bedrene kosti nije pokazana.

Doziranje

Preporučena doza je jedna filmom obložena tableta od 150 mg jedanput mjesečno. Najbolje je tabletu uzeti istog datuma svaki mjesec.

Lijek Ostea treba uzeti nakon noćnog gladovanja (barem 6 sati) i jedan sat prije uzimanja prve hrane ili pića (osim obične vode) na početku dana (vidjeti dio 4.5.), te drugih oralnih lijekova ili nadomjesnih preparata (uključujući kalcij).

Ukoliko bolesnik zaboravi uzeti jednu dozu, potrebno ga je upozoriti da Ostea tabletu od 150 mg uzme sljedeće jutro nakon što se toga sjetio, osim ako bi prema rasporedu sljedeću dozu trebao uzeti unutar narednih 7 dana.

Bolesnici bi se potom trebali vratiti uzimanju svoje doze jedanput mjesečno prema prvotnom rasporedu.

Ako se sljedeća planirana doza treba uzeti unutar narednih 7 dana, bolesnici bi trebali pričekati do te doze i zatim nastaviti uzimati jednu tabletu jednom mjesečno prema prvotnom rasporedu.

Ne smiju se uzeti dvije tablete u istom tjednu.

Bolesnici moraju uzimati dodatne količine kalcija i/ili vitamina D, ako unos tih tvari prehranom nije dovoljan (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.).

Optimalno trajanje liječenja osteoporoze bisfosfonatima nije utvrđeno. Potreba za nastavkom liječenja mora se periodično reevaluirati vodeći računa o korisnim učincima i potencijalnim rizicima ibandronatne kiseline za svakog pojedinog bolesnika, pogotovo nakon 5 ili više godina primjene.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Ibandronatna kiselina ne preporučuje se u bolesnika čiji je klirens kreatinina manji od 30 ml/min zbog ograničenog kliničkog iskustva (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.).

Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega, čiji je klirens kreatinina jednak ili veći od 30 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Nije potrebna prilagodba doze (vidjeti dio 5.2.).

Starije osobe (>65 godina)

Nije potrebna prilagodba doze (vidjeti dio 5.2.).

Pedijatrijska populacija

Nema relevantne primjene ibandronatne kiseline u djece mlađe od 18 godina te nije ispitivana u ovoj populaciji (vidjeti dijelove 5.1. i 5.2.).

Način primjene

Za oralnu primjenu.

• Tablete se moraju progutati cijele uz punu čašu obične vode (180 do 240 ml) dok bolesnik sjedi ili stoji u uspravnom položaju. Ne smije se koristiti voda s visokom koncentracijom kalcija. Ako postoji dvojba vezano za potencijalno visoke razine kalcija u pitkoj vodi (tvrda voda), preporučuje se koristiti flaširanu vodu s niskim udjelom minerala.

• Bolesnik ne smije leći sljedećih sat vremena nakon što je popio tabletu.

• Obična voda je jedino piće s kojim se ibandronatna kiselina smije uzimati.

• Bolesnik ne smije žvakati ili sisati tabletu zbog mogućeg nastanka ulceracije u ustima i ždrijelu.

• preosjetljivost na ibandronatnu kiselinu ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• hipokalcemija

• nemogućnost stajanja ili sjedenja u uspravnom položaju barem 60 minuta

• nepravilnosti jednjaka koje usporavaju prolaz hrane kroz jednjak, kao što su strikture ili ahalazija jednjaka.

Hipokalcemija

Postojeća hipokalcemija se mora korigirati prije početka terapije lijekom Ostea. Ostale poremećaje metabolizma kostiju i minerala također je potrebno učinkovito liječiti. Odgovarajući unos kalcija i vitamina D je važan u svih bolesnika.

Gastrointestinalna iritacija

Oralno primijenjeni bisfosfonati mogu uzrokovati lokalnu iritaciju sluznice gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta. Zbog moguće pojave ovih učinaka iritacije i mogućnosti pogoršanja osnovne bolesti, potreban je oprez kada se ibandronatna kiselina propisuje bolesnicima s problemima gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta (npr. Barrettov jednjak, disfagija, druge bolesti jednjaka, gastritis, duodenitis ili ulkusi).

U bolesnika koji oralno uzimaju bisfosfonate prijavljene su nuspojave kao što su ezofagitis, ulkusi jednjaka i erozije jednjaka, koji su u nekim slučajevima bili teški i zahtijevali su bolničko liječenje, rijetko s krvarenjem ili praćeni strikturom jednjaka ili perforacijom. Rizik od teških štetnih događaja na jednjaku čini se veći u bolesnika koji se ne pridržavaju uputa o doziranju i/ili koji nastavljaju oralno primjenjivati bisfosfonate nakon pojave simptoma koji upućuju na iritaciju

jednjaka. Bolesnici moraju obratiti posebnu pozornost i pridržavati se uputa o doziranju (vidjeti dio 4.2.).

Liječnici trebaju pomno pratiti pojavu bilo kojeg znaka ili simptoma koji ukazuje na moguću reakciju jednjaka tijekom liječenja, a bolesnike se mora upozoriti da prestanu uzimati ovaj lijek i da potraže liječničku pomoć ako se pojavi disfagija, odinofagija, retrosternalna bol, žgaravica ili dođe do pogoršanja žgaravice.

Dok u kliničkim ispitivanjima nije primijećen povećani rizik, nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su, tijekom oralne primjene bisfosfonata, ulkusi želuca i dvanaesnika, od kojih su neki bili teški i s komplikacijama.

Budući da su i nesteroidni protuupalni lijekovi i bisfosfonati povezani s iritacijom probavnog sustava, potreban je oprez tijekom njihove istodobne primjene.

Osteonekroza čeljusti

U bolesnika koji su nakon stavljanja lijeka u promet ibandronatnu kiselinu primali za liječenje osteoporoze, vrlo je rijetko prijavljena osteonekroza čeljusti (vidjeti dio 4.8.).

Potrebno je odgoditi početak liječenja ili novi ciklus liječenja u bolesnika s nezacijeljenim otvorenim lezijama mekog tkiva u ustima.

U bolesnika s istodobno prisutnim faktorima rizika prije liječenja ibandronatnom kiselinom preporučuje se provesti pregled zuba i preventivne stomatološke zahvate te ocijeniti omjer koristi i rizika za svakog pojedinog bolesnika.

Pri ocjenjivanju bolesnikova rizika za razvoj osteonekroze čeljusti potrebno je razmotriti sljedeće faktore rizika:

• potentnost lijeka koji inhibira koštanu resorpciju (veći rizik kod primjene visoko potentnih spojeva), put primjene (veći rizik kod parenteralne primjene) i kumulativnu dozu inhibitora koštane resorpcije

• rak, popratna stanja (npr. anemija, koagulopatije, infekcija), pušenje

• istodobno primijenjene terapije: kortikosteroidi, kemoterapija, inhibitori angiogeneze, radioterapija glave i vrata

• loša oralna higijena, periodontalna bolest, loše postavljena zubna proteza, zubna bolest u anamnezi, invazivni stomatološki zahvati, npr. vađenje zuba.

Sve bolesnike treba potaknuti da tijekom liječenja lijekom Ostea održavaju dobru oralnu higijenu, redovito odlaze na kontrolne stomatološke preglede i odmah prijave sve oralne simptome poput pomicanja zuba, boli ili oticanja, rana koje ne cijele ili iscjetka. Tijekom liječenja, invazivne stomatološke zahvate treba provoditi tek nakon pažljivog razmatranja, a izbjegavati ih u razdoblju blizu vremena primjene lijeka Ostea.

Plan liječenja bolesnika u kojih se razvije osteonekroza čeljusti mora izraditi nadležni liječnik u bliskoj suradnji sa stomatologom ili oralnim kirurgom s iskustvom u liječenju osteonekroze čeljusti. Ako je moguće, treba razmotriti privremeni prekid liječenja lijekom Ostea dok se ovo stanje ne povuče i ublaže faktori rizika koji su pridonijeli njegovu razvoju.

Osteonekroza vanjskog slušnog kanala

Osteonekroza vanjskog slušnog kanala prijavljena je s bisfosfonatima, uglavnom povezana s dugoročnom terapijom. Mogući faktori rizika osteonekroze vanjskog slušnog kanala uključuju uporabu steroida i kemoterapiju i/ili lokalne faktore rizika poput infekcije ili traume. Mogućnost osteonekroze vanjskog slušnog kanala potrebno je razmotriti u bolesnika koji primaju bisfosfonate, a koji imaju simptome koji zahvaćaju uho uključujući kronične infekcije uha.

Atipični prijelomi bedrene kosti

Atipične suptrohanteričke dijafizealne frakture femura zabilježene su kod liječenja bisfosfonatima, prvenstveno u bolesnika koji su dugotrajno primali lijekove protiv osteoporoze. Ti poprečni ili kratki kosi prijelomi mogući su bilo gdje na bedrenoj kosti, od neposredno ispod maloga trohantera pa sve do iznad suprakondilarnog područja. Ovi prijelomi nastaju uslijed neznatne traume ili bez traume i neki bolesnici su osjećali bol u bedrima ili preponama, koja je često bila povezana s nalazom stres-fraktura na snimkama, tjednima, pa i mjesecima prije kliničke slike potpunoga prijeloma bedrene kosti. Prijelomi su često bilateralni, stoga se u bolesnika koji primaju bisfosfonate i koji su imali prijelom trupa bedrene kosti mora pregledati i bedrenu kost na suprotnoj nozi. Također je zabilježeno slabo zarastanje ovih prijeloma. U bolesnika u kojih se sumnja na atipičan prijelom bedrene kosti nužno je razmotriti obustavljanje liječenja bisfosfonatima prema procjeni stanja bolesnika i na temelju ocjene omjera koristi i rizika za svakoga pojedinog bolesnika.

Tijekom liječenja bisfosfonatima, bolesnike treba uputiti da prijave bol u bedru, kuku ili preponi te svakoga bolesnika s ovim simptomima treba pregledati ne bi li se otkrio nepotpuni lom bedrene kosti.

Atipični lomovi ostalih dugih kostiju

Atipična fraktura ostalih dugih kostiju, kao što su lakatna kost i goljenična kost, zabilježeni su u bolesnika koji su dugotrajno primali terapiju. Kao i kod atipičnih prijeloma bedrene kosti, ovi se lomovi javljaju uslijed neznatne traume ili bez traume, dok su neki bolesnici prije kliničke slike potpunog prijeloma osjetili prodromalnu bol. U slučaju prijeloma lakatne kosti, to se može povezati s ponavljajućim stresnim opterećenjem zbog korištenja pomagala za hodanje (vidjeti dio 4.8.).

Oštećenje funkcije bubrega

Zbog ograničenog kliničkog iskustva, ibandronatna kiselina se ne preporuča bolesnicima čiji je klirens kreatinina manji od 30 ml/min (vidjeti dio 5.2.).

Laktoza

Ovaj lijek sadrži laktozu.

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po filmom obloženoj tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Interakcija lijek-hrana

Bioraspoloživost oralno uzete ibandronatne kiseline općenito je smanjena u prisutnosti hrane. Osobito proizvodi koji sadrže kalcij, uključujući mlijeko, i ostale multivalentne katione (kao što su aluminij, magnezij i željezo) često mogu utjecati na apsorpciju ibandronatne kiseline, što je u skladu s podacima iz ispitivanja provedenih na životinjama. Bolesnici bi stoga ibandronatnu kiselinu trebali uzimati nakon noćnog gladovanja (u trajanju od barem 6 sati), a hrana se ne smije uzimati još slijedećih sat vremena nakon uzimanja ibandronatne kiseline (vidjeti dio 4.2.).

Interakcije s drugim lijekovima

Smatra se da metaboličke interakcije s lijekovima nisu vjerojatne s obzirom na to da ibandronatna kiselina ne inhibira glavne jetrene izoenzime P450 u ljudi i ne inducira jetreni P450 citokromski sustav u štakora (vidjeti dio 5.2.). Ibandronatna kiselina eliminira se isključivo bubrežnom sekrecijom i ne prolazi biotransformaciju.

Suplementi kalcija, antacidi i neki oralni lijekovi koji sadrže multivalentne katione

Suplementi kalcija, antacidi i neki oralni lijekovi koji sadrže multivalentne katione (kao što su

aluminij, magnezij i željezo) mogu utjecati na apsorpciju ibandronatne kiseline. Stoga bolesnici ne smiju uzimati druge oralne lijekove barem 6 sati prije ibandronatne kiseline i još jedan sat nakon uzimanja ibandronatne kiseline.

Acetilsalicilatna kiselina i nesteroidni protuupalni lijekovi

Budući da se acetilsalicilatna kiselina, nesteroidni protuupalni lijekovi i bisfosfonati povezuju s gastrointestinalnom iritacijom, potreban je oprez pri njihovoj istodobnoj primjeni (vidjeti dio 4.4.).

Blokatori H2 receptora ili inhibitori protonske pumpe

Od više od 1500 bolesnica koje su sudjelovale u ispitivanju BM 16549, u kojem su se uspoređivali mjesečni i dnevni režimi doziranja ibandronatne kiseline, 14% bolesnica je nakon jedne godine uzimalo blokatore histamina (H2) ili inhibitore protonske pumpe, a 18% nakon dvije godine. Među tim bolesnicama, incidencija štetnih događaja gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta u bolesnica liječenih s 150 mg ibandronatne kiseline jednom mjesečno bila je slična onoj u bolesnica liječenih s 2,5 mg ibandronatne kiseline jednom dnevno.

U zdravih muških ispitanika i žena u postmenopauzi, intravenska primjena ranitidina uzrokovala je povećanje bioraspoloživosti ibandronatne kiseline za otprilike 20%, vjerojatno kao rezultat smanjene kiselosti želuca. Međutim, s obzirom da je to povećanje u okviru normalne varijabilnosti bioraspoloživosti ibandronatne kiseline, nije potrebna prilagodba doze kada se ibandronatna kiselina primjenjuje s H2-antagonistima ili drugim lijekovima koji povećavaju pH želučane kiseline.

Trudnoća

Ostea tablete namijenjene su isključivo za žene u postmenopauzi i ne smiju se primjenjivati u žena reproduktivne dobi.

Nema odgovarajućih podataka o primjeni ibandronatne kiseline u trudnica.

Ispitivanja na štakorima pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Ibandronatna kiselina ne smije se koristiti u trudnoći.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se ibandronatna kiselina u majčino mlijeko.

Ispitivanja provedena na štakorima u laktacijskom razdoblju pokazala su niske razine ibandronatne kiseline u mlijeku nakon intravenske primjene.

Ibandronatna kiselina ne smije se koristiti za vrijeme dojenja.

Plodnost

Nema podataka o utjecaju ibandronatne kiseline na plodnost u ljudi. U reproduktivnim ispitivanjima oralne primjene na štakorima, ibandronatna kiselina je smanjila njihovu plodnost. U ispitivanjima na štakorima koji su lijek primali intravenski, ibandronatna je kiselina smanjila plodnost pri visokim dnevnim dozama (vidjeti dio 5.3.).

Na temelju farmakodinamičkog i farmakokinetičkog profila lijeka i prijavljenih nuspojava, za očekivati je da ibandronatna kiselina ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Najozbiljnije prijavljivane nuspojave su anafilaktička reakcija/šok, atipični prijelomi bedrene kosti, osteonekroza čeljusti, gastrointestinalna iritacija i upala oka (vidjeti odlomak „Opis odabranih nuspojava“ i dio 4.4.).

Najčešće prijavljivane nuspojave su artralgija i simptomi nalik gripi. Ti simptomi tipično su povezani s prvom dozom, općenito su kratkog trajanja, srednjeg ili umjerenog intenziteta i uglavnom prolaze tijekom kontinuiranog liječenja bez potrebe za mjerama ublažavanja (vidjeti odlomak „Bolest slična gripi“).

Tablični prikaz nuspojava

U tablici 1 prikazana je cjelovita lista poznatih nuspojava. Sigurnost oralne primjene ibandronatne kiseline 2,5 mg jedanput dnevno ispitana je u 1251 bolesnika u četiri placebo kontrolirana klinička ispitivanja, od kojih je većina bolesnika bila prethodno uključena u pivotalno trogodišnje kliničko ispitivanje o prijelomima (MF 4411).

Dvogodišnje ispitivanje provedeno u žena s osteoporozom u postmenopauzi (BM 16549) pokazalo je sličnu sveukupnu sigurnost primjene ibandronatne kiseline 150 mg jednom mjesečno i ibandronatne kiseline 2,5 mg jednom dnevno. Sveukupni udio bolesnika koji su imali nuspojave iznosio je 22,7% za ibandronatnu kiselinu 150 mg jedanput mjesečno nakon jedne godine, odnosno 25% za ibandronatnu kiselinu 150 mg jedanput mjesečno nakon dvije godine. U većini slučajeva nuspojave nisu dovele do prekida terapije.

Nuspojave su nabrojane prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i kategoriji učestalosti. Kategorije učestalosti definirane su na sljedeći način: vrlo često (>1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su navedene u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

*za daljnje informacije vidjeti nastavak teksta

†zabilježeno nakon stavljanja lijeka u promet Opis odabranih nuspojava

Gastrointestinalne nuspojave

Bolesnici koji su imali gastrointestinalne bolesti u anamnezi, uključujući bolesnike s peptičkim ulkusom u kojih nije bilo nedavnog krvarenja ili hospitalizacije te bolesnike s dispepsijom ili refluksom koji su kontrolirani lijekovima, uključeni su u ispitivanje primjene mjesečne doze. U tih bolesnika nije uočena razlika u incidenciji štetnih događaja vezanih uz gornji dio gastrointestinalnog trakta primjenom 150 mg jedanput mjesečno u usporedbi s primjenom 2,5 mg jedanput dnevno.

Bolest slična gripi

Bolest slična gripi uključuje događaje prijavljene kao reakcija akutne faze ili simptome koji uključuju bol u mišićima, bol u zglobovima, vrućicu, zimicu, umor, mučninu, gubitak teka ili bol u kostima.

Osteonekroza čeljusti

Prijavljeni su slučajevi osteonekroze čeljusti, pretežno u bolesnika oboljelih od raka liječenih lijekovima koji inhibiraju resorpciju kosti, kao što je ibandronatna kiselina (vidjeti dio 4.4.). Slučajevi osteonekroze čeljusti prijavljeni su kod primjene ibandronatne kiseline nakon njezina stavljanja u promet.

Atipični subtrohanterni i dijafizni prijelomi bedrene kosti

Iako patofiziologija nije sigurna, dokazi epidemioloških studija upućuju na povećani rizik od atipičniih subtrohanternih i dijafaznih prijeloma bedrene kosti s dugotrajnim liječenjem osteoporoze u postmenopauzi bisfosfonatima, i to više od tri do pet godina upotrebe. Apsolutni rizik od atipičnih subtrohanternih i dijafiznih prijeloma dugih kostiju (nuspojava klase bisfosfonata) i dalje je vrlo nizak.

Upala oka

Događaji povezani s upalom oka poput uveitisa, episkleritisa i skleritisa zabilježeni su uz primjenu ibandronatne kiseline. U nekim slučajevima ovi simptomi nisu prestali sve dok nije prestala primjena ibandronatne kiseline.

Anafilaktička reakcija/šok

Slučajevi anafilaktičke reakcije/šoka, uključujući događaje sa smrtnim ishodom, prijavljeni su u bolesnika liječenih ibandronatnom kiselinom primjenjivanom intravenski.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Nisu dostupne specifične informacije o liječenju u slučaju predoziranja ibandronatnom kiselinom. Na temelju poznavanja ove skupine spojeva, predoziranje oralnim putem može rezultirati nuspojavama gornjeg dijela probavnog trakta (kao što je iritacija želuca, dispepsija, ezofagitis, gastritis ili vrijed) ili hipokalcemijom.

Potrebno je uzeti mlijeko ili antacide kako bi se ibandronatna kiselina vezala, a nuspojave treba liječiti simptomatski. Zbog opasnosti od iritacije jednjaka ne smije se izazivati povraćanje, a bolesnik mora cijelo vrijeme ostati u uspravnom položaju.