PecFent 100 mikrograma/potisak sprej za nos, otopina

PecFent je indiciran za zbrinjavanje probijajuće boli u odraslih koji već primaju opioidnu terapiju održavanja protiv kronične boli uzrokovane rakom. Probijajuća bol je prolazna egzacerbacija boli koja se dodatno javlja uz već kontroliranu upornu dugotrajnu bol.

Bolesnici koji primaju opioidnu terapiju održavanja su oni koji uzimaju najmanje 60 mg peroralnog morfina na dan, najmanje 25 mikrograma transdermalnog fentanila na sat, najmanje 30 mg oksikodona na dan, najmanje 8 mg peroralnog hidromorfona na dan ili ekvianalgetsku dozu nekog drugog opioida tjedan dana ili dulje.

Liječenje mora započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u primjeni opioidne terapije u bolesnika s rakom. Liječnici moraju voditi računa o mogućnosti zlouporabe fentanila.

Doziranje

PecFent se mora titrirati na „djelotvornu” dozu, koja u dvije uzastopne epizode probijajuće boli pruža odgovarajuću analgeziju i umanji nuspojave bez uzrokovanja pretjeranih (ili nepodnošljivih) nuspojava. Djelotvornost primijenjene doze mora se procijeniti tijekom perioda od 30 minuta nakon doze.

Bolesnike se mora pažljivo nadzirati dok se ne postigne djelotvorna doza.

PecFent je dostupan u dvije jačine: 100 mikrograma/potisak i 400 mikrograma/potisak.

Jedna doza lijeka PecFent može uključivati primjenu 1 potiska spreja (doza od 100 mikrograma ili 400 mikrograma) ili 2 potiska spreja (doza od 200 mikrograma ili 800 mikrograma) iste jačine (jačina ili 100 mikrograma ili 400 mikrograma).

Bolesnici ne smiju primijeniti više od 4 doze na dan. Nakon doze bolesnici moraju pričekati barem 4 sata prije nego što ponovno primijene PecFent za drugu epizodu probijajuće boli.

Primjenom PecFenta mogu se postići doze od 100, 200, 400 i 800 mikrograma, kako slijedi:

Početna doza

• Početna doza PecFenta za liječenje epizoda probijajuće boli uvijek je 100 mikrograma (jedan potisak), čak i u bolesnika koji za liječenje probijajuće boli prelaze s nekog drugog lijeka koji sadrži fentanil.

• Bolesnici moraju pričekati barem 4 sata prije nego što za drugu epizodu probijajuće boli

  primijene PecFent.

  Postupak titracije

• Za početnu titraciju bolesnicima se mora propisati jednu bočicu (2 potiska ili 8 potisaka) lijeka

  PecFent 100 mikrograma/potisak.

• Bolesnicima kojima je početna doza 100 mikrograma, a potrebna im je titracija na višu dozu zbog nedovoljnog učinka, može se savjetovati da za sljedeću epizodu probijajuće boli primijene dva potiska od 100 mikrograma (po jedan u svaku nosnicu). Ako se pokaže da ova doza ne pomaže, bolesniku se može propisati bočica PecFenta od 400 mikrograma/potisak i savjetovati mu da za sljedeću epizodu probijajuće boli prijeđe na jedan potisak od 400 mikrograma. Ako se pokaže da ova doza ne pomaže, bolesniku se doza može povećati na dva potiska od

  400 mikrograma (po jedan u svaku nosnicu).

• Od početka liječenja bolesnike se mora pomno pratiti te titrirati dozu dok se ne dosegne djelotvorna doza i ona potvrdi tijekom liječenja u dvije uzastopne epizode probijajuće boli.

Titracija u bolesnika koji prelaze s jednog lijeka s trenutačnim otpuštanjem fentanila na drugi takav lijek

Među lijekovima s trenutačnim otpuštanjem fentanila mogu postojati znatne razlike u farmakokinetičkom profilu, što rezultira klinički važnim razlikama u brzini i opsegu apsorpcije fentanila. Stoga je pri prelaženju s jednog lijeka s fentanilom indiciranog za liječenje probijajuće boli na drugi takav lijek, uključujući intranazalne pripravke, bitno bolesnike ponovno titrirati za taj novi lijek, a ne zamijeniti lijekove po načelu doza za dozu (mikrogram za mikrogram).

Terapija održavanja

Kad se titracijom odredi djelotvorna doza bolesnici moraju nastaviti uzimati tu dozu do najviše 4 doze

na dan.

Ponovna prilagodba doze

Najčešće, dozu održavanja lijeka PecFent mora se povećati samo onda kada se postojećom dozom ne uspije odgovarajuće liječiti probijajuću bol u nekoliko uzastopnih epizoda.

Ako bolesnik redovito ima više od četiri epizode probijajuće boli u 24 sata, može biti potrebno provjeriti dozu osnovne opioidne terapije.

U slučaju da se ne postigne odgovarajuća kontrola boli, potrebno je razmotriti mogućnost razvoja hiperalgezije, tolerancije i progresije osnovne bolesti (vidjeti dio 4.4).

Ako su nuspojave nepodnošljive ili ustrajne, dozu se mora smanjiti ili liječenje PecFentom zamijeniti

nekim drugim analgetikom.

Trajanje i ciljevi liječenja

Prije početka liječenja lijekom PecFent, potrebno je s bolesnikom dogovoriti strategiju liječenja, uključujući trajanje i ciljeve liječenja te plan završetka liječenja, a u skladu sa smjernicama za liječenje boli. Tijekom liječenja potrebna je učestala komunikacija između liječnika i bolesnika kako bi se procijenila potreba za nastavkom liječenja, razmotrio prekid liječenja i po potrebi prilagodila doza.

Ako izostane odgovarajuća kontrola boli potrebno je razmotriti moguću pojavu hiperalgezije, tolerancije i progresije osnovne bolesti (vidjeti dio 4.4). PecFent se ne smije primjenjivati dulje nego što je to potrebno.

Prekid terapije

PecFent se mora odmah ukinuti ako bolesnik više nema epizode probijajuće boli. Liječenje uporne osnovne boli mora se nastaviti kako je propisano.

Ako je potrebno prekinuti svu opioidnu terapiju, liječnik mora bolesnika pomno pratiti jer je postupno snižavanje opioidne terapije titracijom neophodno kako bi se izbjegla mogućnost pojave naglih učinaka ustezanja lijeka.

Posebne populacije

Stariji bolesnici (u dobi iznad 65 godina)

U programu kliničkog ispitivanja PecFenta, 104 (26,1%) bolesnika bila su starija od 60 godina,

67 (16,8%) ih je bilo starije od 65 godina, a 15 (3,8%) od 75 godina. Ništa nije ukazivalo na to da u starijih bolesnika postoji tendencija prema titraciji na niže doze ili da imaju više nuspojava. Ipak, s obzirom na važnost bubrežne i jetrene funkcije u metabolizmu i klirensu fentanila, nužna je dodatna pozornost kod primjene lijeka PecFent u starijih. Podaci o farmakokinetici PecFenta u starijih bolesnika nisu dostupni.

Oštećenje jetre ili bubrega

PecFent se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem jetre ili bubrega (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost lijeka PecFent u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu još ustanovljene.

Nema dostupnih podataka. Način primjene

PecFent je samo za primjenu za nos.

Neposredno prije primjene bočicu se mora izvaditi iz spremnika sigurnog za djecu i ukloniti zaštitni zatvarač. Prije prve upotrebe bočicu se mora 'aktivirati' i to tako da se drži u uspravnom položaju i jednostavno pritišće i otpušta potisni dio s jedne i druge strane mlaznice, sve dok se u prozorčiću s brojačem doza ne pokaže zelena crta (morala bi se pojaviti nakon četiri potiska).

Bočica s 2 potiska:

Bočica s 2 potiska ne može se ponovno aktivirati, a jednom kada su iskorištene obje doze, ili kada je proteklo više od 5 dana od aktiviranja, bočicu i njezin sadržaj treba baciti onako kako je opisano u dijelu 6.6.

Bočica s 8 potisaka:

Ako lijek nije upotrebljavan 5 dana, bočicu treba ponovno aktivirati jednim raspršivanjem.

Bolesniku treba savjetovati da upiše datum prve primjene u za to predviđen prostor na naljepnici

spremnika sigurnog za djecu.

Za primjenu PecFenta, mlaznicu treba gurnuti malo u nosnicu (otprilike 1 cm) i neznatno usmjeriti prema hrptu nosa. Zatim se primijeni potisna doza pritiskanjem i otpuštanjem potisnog dijela s jedne i druge strane mlaznice. Začut će se 'klik' a broj prikazan u prozorčiću brojača povisit će se za jedan.

Bolesnicima se mora napomenuti da možda neće osjetiti raspršivanje lijeka u nosnicama pa se za potvrdu primjene potiska moraju osloniti na čujni klik i povećani broj na brojaču.

Kapljice raspršenog PecFenta u nosu oblikuju gel. Bolesnicima se mora reći da ne ispuhuju nos

neposredno nakon primjene PecFenta.

Poslije svake upotrebe na bočicu se mora vratiti zaštitni zatvarač, a bočicu staviti natrag u spremnik

siguran za djecu kako bi bila sigurno pohranjena.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Bolesnici koji se ne nalaze na terapiji održavanja opioidima jer postoji povećan rizik od respiratorne

depresije.

Teška respiratorna depresija ili teške opstruktivne bolesti pluća. Liječenje akutne boli osim probijajuće boli.

Bolesnici liječeni lijekovima koji sadrže natrijev oksibat.

Zbog rizika, uključujući rizik smrtnog ishoda, povezanih sa slučajnim izlaganjem, pogrešnom primjenom i zlouporabom, bolesnicima i njihovim njegovateljima mora se savjetovati da PecFent čuvaju na sigurnom i zaštićenom mjestu koje drugima nije dostupno.

Bolesnike i osobe koje za njih skrbe mora se upoznati s činjenicom da PecFent sadrži djelatnu tvar u količini koja može biti smrtonosna za dijete.

Kako bi se rizici od nuspojava povezanih s primjenom opioida sveli na najmanju moguću mjeru te da se odredi učinkovita doza, nužno je da zdravstveni radnici pomno nadziru bolesnike za vrijeme postupka titracije.

Važno je da liječenje bolesnika dugodjelujućim opioidima za liječenje uporne boli bude stabilizirano prije nego što započne terapija PecFentom.

Hiperalgezija

Kao i kod drugih opioida, u slučaju da kontrola boli kao odgovor na povišenu dozu fentanila nije zadovoljavajuća, potrebno je razmotriti vjerojatnost razvoja hiperalgezije izazvane opioidima. Može biti indicirano sniziti dozu fentanila, prekinuti terapiju fentanilom ili ponovno procijeniti liječenje.

Respiratorna depresija

Postoji rizik od klinički značajne respiratorne depresije povezane s primjenom fentanila. Bolesnici s bolovima koji primaju kroničnu terapiju opioidima razviju toleranciju prema respiratornoj depresiji pa je time rizik od respiratorne depresije u tih bolesnika smanjen. Istodobna primjena depresora središnjeg živčanog sustava može povećati rizik od respiratorne depresije (vidjeti dio 4.5).

Kronična plućna bolest

U bolesnika s kroničnim opstruktivnim bolestima pluća fentanil može prouzročiti ozbiljnije nuspojave. U tih bolesnika opioidi mogu smanjiti poticaj na disanje i povećati otpor dišnih putova.

Povišen intrakranijalni tlak

PecFent se smije primijeniti samo uz krajnji oprez u bolesnika koji bi mogli biti posebno osjetljivi na intrakranijalne učinke retencije CO², poput bolesnika sa znakovima povišenog intrakranijalnog tlaka ili s oštećenjem svijesti. Opioidi mogu prikriti klinički tijek u bolesnika s ozljedom glave i smiju se primjenjivati samo ako je to klinički opravdano.

Bolest srca

Fentanil može izazvati bradikardiju. Stoga u bolesnika s prijašnjim ili postojećim bradiaritmijama

PecFent treba koristiti s oprezom.

Oštećena funkcija jetre ili bubrega

Osim toga, PecFent se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega. Utjecaj oštećenja funkcije jetre i bubrega na farmakokinetiku lijeka nije bio procjenjivan; međutim, pokazalo se da se pri intravenskoj primjeni klirens fentanila promijenio u slučajevima oštećenja jetre i bubrega zbog promjena u metaboličkom klirensu i proteinima plazme. Stoga je nužan poseban oprez za vrijeme postupka titracije u bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem jetre ili bubrega.

Hipovolemija i hipotenzija

Nužna je pažljiva procjena bolesnika s hipovolemijom i hipotenzijom.

Tolerancija i poremećaj uporabe opioida (zlouporaba i ovisnost)

Ponavljanom primjenom opioida poput fentanila, mogu se razviti tolerancija, tjelesna i/ili psihološka ovisnost.

Ponavljana primjena PecFenta može dovesti do poremećaja uporabe opioida (engl. Opioid Use Disorder, OUD). Veća doza i dulje trajanje liječenja opioidima mogu povećati rizik od razvoja OUD-

a. Zlouporaba ili namjerna pogrešna uporaba PecFenta može rezultirati predoziranjem i/ili smrću. Rizik od razvoja OUD-a povećan je u bolesnika s osobnom ili obiteljskom anamnezom (roditelji ili braća/sestre) poremećaja povezanih s uporabom psihoaktivnih tvari (uključujući poremećaj uzimanja alkohola), u osoba koje trenutno koriste duhan ili u bolesnika s anamnezom drugih poremećaja mentalnog zdravlja (npr. velika depresija, anksioznost i poremećaji osobnosti).

Prije početka i tijekom liječenja lijekom PecFent, s bolesnikom je potrebno dogovoriti ciljeve liječenja i plan prestanka liječenja (vidjeti dio 4.2). Također, prije i tijekom liječenja bolesnika je potrebno upozoriti na rizike i znakove OUD-a. Bolesnicima treba savjetovati da se obrate liječniku ako se pojave takvi znakovi.

Bolesnike je potrebno pratiti zbog znakova ponašanja povezanog s traženjem droge (npr. prerani zahtjevi za novim izdavanjem lijeka). To uključuje provjeru istodobno primjenjivanih opioida i psihoaktivnih lijekova (kao što su benzodiazepini). Za bolesnike sa znakovima i simptomima OUD-a potrebno je razmotriti savjetovanje sa specijalistom za ovisnosti.

Sportaše se mora upozoriti da liječenje fentanilom može rezultirati pozitivnim nalazima testova na nedozvoljene tvari (doping testovi).

Serotoninski sindrom

Preporučuje se oprez kod istodobne primjene PecFenta i lijekova koji utječu na serotoninergički neurotransmitorski sustav.

Do razvoja serotoninskog sindroma potencijalno opasnog po život može doći pri istodobnoj primjeni serotoninergičkih lijekova kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) te lijekova koji narušavaju metabolizam serotonina (uključujući inhibitore monoaminooksidaze [MAOI]). Do njegove pojave može doći pri primjeni preporučene doze (vidjeti dio 4.5).

Serotoninski sindrom može uključivati promjene mentalnog statusa (npr. agitaciju, halucinacije, komu), autonomnu nestabilnost (npr. tahikardiju, nestabilan krvni tlak, hipertermiju), neuromuskularne poremećaje (npr. hiperrefleksiju, nekoordiniranost, rigidnost) i/ili gastrointestinalne simptome (npr. mučninu, povraćanje, proljev).

Ako se posumnja na pojavu serotoninskog sindroma treba prekinuti liječenje PecFentom.

Put primjene

PecFent je namijenjen samo za primjenu za nos i ne smije se primijeniti ni na koji drugi način. Zbog fizikalno-kemijskih svojstava pomoćnih tvari uključenih u pripravak, osobito se mora izbjegavati intravensko ili intraarterijsko injiciranje.

Bolesti nosa

Ako bolesnik tijekom primjene PecFenta ima ponavljane epizode epistakse ili osjeća nelagodu u nosu, mora se razmotriti zamjenski način primjene lijeka za liječenje probijajuće boli.

Poremećaji disanja povezani sa spavanjem

Opioidi mogu uzrokovati poremećaje disanja povezane sa spavanjem uključujući centralnu apneju tijekom spavanja (engl. central sleep apnoea, CSA) i hipoksemiju povezanu sa spavanjem. Primjena opioida povećava rizik od CSA, koji je ovisan o dozi. U bolesnika u kojih se javi CSA, potrebno je razmotriti smanjenje ukupnog doziranja opioida.

Istodobna primjena sedativa

Istodobna primjena lijeka PecFent i lijekova za sedaciju, kao što su benzodiazepini ili srodni lijekovi, može za posljedicu imati sedaciju, respiratornu depresiju, komu i smrt. Zbog tih rizika propisivanje zajedno s tim lijekovima za sedaciju treba biti rezervirano za bolesnike u kojih nema drugih mogućnosti liječenja. Ako se odluči propisati PecFent istodobno s lijekovima za sedaciju, potrebno je propisati najnižu učinkovitu dozu, a trajanje liječenja treba biti što je kraće moguće.

Bolesnike je potrebno pomno pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma respiratorne depresije i

sedacije.

U tom pogledu, izrazito se preporučuje upozoriti bolesnike i njihove njegovatelje na te simptome (vidjeti dio 4.5).

Pomoćne tvari lijeka PecFent

PecFent sadrži propilparahidroksibenzoat (E216). Propilparahidroksibenzoat može uzrokovati alergijske reakcije (moguće i odgođene) i, iznimno, bronhospazam (ako se lijek ne primjenjuje pravilno).

Istodobna primjena lijekova koji sadrže natrijev oksibat i fentanil je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3).

Liječenje natrijevim oksibatom treba prekinuti prije početka liječenja lijekom PecFent.

Fentanil se metabolizira uglavnom putem izoenzimskog sustava ljudskog citokroma P450 3A4 (CYP3A4), stoga do potencijalnih interakcija može doći kada se PecFent daje istodobno s lijekovima koji utječu na aktivnost CYP3A4. Istodobna primjena s lijekovima koji induciraju aktivnost 3A4 može umanjiti djelotvornost PecFenta. Istodobna primjena PecFenta i jakih inhibitora CYP3A4 (npr. ritonavir, ketokonazol, itrakonazol, troleandomicin, klaritromicin i nelfinavir) ili umjerenih inhibitora CYP3A4 (npr. amprenavir, aprepitant, diltiazem, eritromicin, flukonazol, fosamprenavir, sok od grejpa i verapamil) može rezultirati povećanim koncentracijama fentanila u plazmi što bi moglo prouzročiti ozbiljne nuspojave uključujući respiratornu depresiju sa smrtnim ishodom. Bolesnike koji uzimaju PecFent zajedno s umjerenim ili jakim inhibitorima CYP3A4 mora se pažljivo nadzirati dulje vremensko razdoblje. Povećanje doze se mora provoditi s oprezom.

Depresori središnjeg živčanog sustava

Istodobna primjena drugih depresora središnjeg živčanog sustava, uključujući druge opioide, antitusike ili zamjenske terapije, H1 antihistaminike, barbiturate, anksiolitike (tj. benzodiazepine), antipsihotike, klonidin, sedative ili hipnotike, opće anestetike, fenotiazine, lijekove za smirenje, lijekove za opuštanje skeletnih mišića, gabapentinoidi (gabapentin i pregabalin) sedirajuće antihistaminike i alkohol, može izazvati pojačane depresorske učinke na središnji živčani sustav, povećan rizik od sedacije, respiratorne depresije, hipotenzije, kome i smrti zbog aditivnog depresorskog učinka na SŽS. Potrebno je primjenjivati najnižu učinkovitu dozu lijeka za sedaciju, a trajanje istodobne primjene potrebno je ograničiti (vidjeti dio 4.4).

Serotoninergički lijekovi:

Istodobna primjena fentanila sa serotoninergičkim lijekom, kao što je selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) ili inhibitor monoaminooksidaze (MAOI), može povećati rizik od pojave serotoninskog sindroma koji može biti opasan po život.

PecFent se ne preporučuje za primjenu u bolesnika koji su primili inhibitore monoaminooksidaze (MAO) unutar proteklih 14 dana, jer je prijavljeno teško i nepredvidljivo potenciranje MAO inhibitora s opioidnim analgeticima.

Ne preporučuje se istodobna primjena parcijalnih opioidnih agonista/antagonista (npr. buprenorfina, nalbufina, pentazocina). Oni imaju visoki afinitet za opioidne receptore s relativno malom intrinzičnom aktivnošću pa stoga djelomično antagoniziraju analgetski učinak fentanila i mogu izazvati simptome ustezanja u bolesnika ovisnih o opioidima.

Dokazano je da istodobna nazalna primjena oksimetazolina smanjuje apsorpciju PecFenta (vidjeti dio 5.2). Stoga se ne preporučuje istodobna primjena nazalnih vazokonstriktivnih dekongestiva tijekom titracije jer to može dovesti do titracije bolesnika na dozu višu od potrebne. Liječenje održavanjem lijekom PecFent također može biti manje djelotvorno u bolesnika s rinitisom kada se primjenjuje istodobno s nazalnim vazokonstriktivnim dekongestivom. Ako se to dogodi, bolesnike se mora savjetovati da prekinu primjenu dekongestiva.

Istodobna primjena PecFenta i drugih lijekova (osim oksimetazolina) koji se primjenjuju u nos nije ispitivana u kliničkim ispitivanjima. Druga liječenja koja se primjenjuju u nos treba izbjegavati unutar 15 minuta nakon primjene doze PecFenta.

Trudnoća

Nema odgovarajućih podataka o primjeni fentanila u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat. PecFent se ne smije primjenjivati u trudnoći, osim ako je to neophodno.

Nakon dugotrajnog liječenja fentanil može u novorođenčeta uzrokovati simptome ustezanja. Ne preporučuje se upotreba fentanila tijekom trudova i porođaja (uključujući carski rez) jer fentanil prolazi kroz posteljicu i može prouzročiti respiratornu depresiju fetusa. Ako se primijeni PecFent, za dijete mora biti spreman antidot.

Dojenje

Fentanil prelazi u majčino mlijeko i u dojenčeta može izazvati sedaciju i respiratornu depresiju. Žene koje doje ne smiju primjenjivati fentanil, a dojenje se ne smije ponovno započeti još najmanje 5 dana nakon zadnje primjene fentanila.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima fentanila na plodnost.

Opioidni analgetici mogu smanjiti mentalne i/ili tjelesne sposobnosti potrebne za upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

Bolesnicima se mora savjetovati da ne upravljaju vozilima ili ne rukuju strojevima ako osjete somnolenciju, omaglicu ili smetnje vida ili druge nuspojave koje mogu narušiti njihovu sposobnost vožnje ili rukovanja strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Uz PecFent se moraju očekivati nuspojave karakteristične za primjenu opioida. Te će nuspojave često prestati ili će se njihov intenzitet smanjiti uz kontinuiranu primjenu lijeka, jer će bolesnik biti titriran na najprikladniju dozu. Međutim, najozbiljnije su nuspojave respiratorna depresija (potencijalno dovodi do apneje ili respiratornog aresta), cirkulatorna depresija, hipotenzija i šok, i sve se bolesnike mora nadzirati zbog takvih nuspojava.

Klinička ispitivanja PecFenta bila su osmišljena kako bi se procijenila njegova sigurnost i djelotvornost u liječenju probijajuće boli, a svi su bolesnici protiv uporne boli primali i osnovne opioidne terapije kao što su morfin s produženim otpuštanjem ili transdermalni fentanil. Stoga nije moguće jasno odvojiti učinke samog PecFenta.

Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće su nuspojave prijavljene s PecFentom i/ili drugim tvarima koje sadrže fentanil tijekom

kliničkih ispitivanja te nakon stavljanja lijeka u promet (učestalost je definirana kao vrlo često

(≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)).

* Uz transmukozni fentanil opaženi su simptomi ustezanja od opijata kao što su mučnina, povraćanje, proljev,

anksioznost, zimica, tremor i znojenje.

Opis odabranih nuspojava

Tolerancija

Kod ponavljane primjene može se razviti tolerancija.

Ovisnost o lijeku

Ponavljana primjena lijeka PecFent može dovesti do ovisnosti o lijeku, čak i pri terapijskim dozama. Rizik od ovisnosti o lijeku može se razlikovati ovisno o individualnim čimbenicima rizika u bolesnika, dozi i trajanju liječenja opioidima (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi i znakovi

Očekuje se da su simptomi predoziranja fentanilom putem nosa slične naravi kao i simptomi predoziranja intravenskim fentanilom i drugim opioidima te da su produžetak njegovih farmakoloških učinaka, pri čemu su najozbiljniji značajni učinci izmijenjeno mentalno stanje, gubitak svijesti, koma, kardiorespiratorni zastoj, respiratorna depresija, respiratorsni distres i respiratorno zatajenje koji su imali smrtni ishod.

Slučajevi Cheyne-Stokesovog disanja opaženi su u slučaju predoziranja fentanilom, naročito u

bolesnika s anamnezom zatajenja srca.

Kod predoziranja fentanilom uočena je i toksična leukoencefalopatija. Zbrinjavanje

Trenutno zbrinjavanje predoziranja opioidima uključuje osiguravanje otvorenih dišnih putova, tjelesnu

i verbalnu stimulaciju bolesnika, procjenu razine svijesti, ventilacijski i cirkulacijski status te po potrebi potpomognutu ventilaciju (podršku disanju).

Za liječenje predoziranja (nehotična ingestija) u osobe koja prije nije uzimala opioide, može se postaviti intravenski pristup te sukladno kliničkoj indiciranosti treba primijeniti nalokson ili druge opioidne antagoniste. Trajanje respiratorne depresije nakon predoziranja može biti dulje od učinaka opioidnih antagonista (npr. poluvijek naloksona ima raspon od 30 do 81 minute) pa može biti potrebna ponovljena primjena. Pogledajte sažetak opisa svojstava lijeka za pojedini opioidni antagonist radi detalja o takvoj primjeni.

Za liječenje predoziranja u bolesnika koji primaju terapiju održavanja opioidima može se postaviti intravenski pristup. U nekim je slučajevima potrebna razumna upotreba naloksona ili drugog opioidnog antagonista, ali to je povezano s rizikom od poticanja akutnog sindroma ustezanja.

Mora se napomenuti da iako su opažena statistički značajna povećanja razina C^max nakon druge doze PecFenta primijenjenog jedan ili dva sata poslije početne doze, to se povećanje ne smatra dovoljno velikim da bi ukazivalo da će se dogoditi klinički zabrinjavajuće nakupljanje ili prevelika izloženost, što daje široku sigurnosnu granicu za preporučeni dozni interval od četiri sata.

U slučaju pojave teške ili perzistentne hipotenzije, potrebno je uzeti u obzir hipovolemiju, a stanje je

potrebno zbrinuti primjenom odgovarajuće terapije parenteralnom tekućnom.

Kod primjene fentanila i drugih opioida prijavljen je mišićni rigiditet koje ometa disanje. U tom slučaju, može biti potrebna primjena endotrahealne intubacije, potpomognute ili kontrolirane ventilacije i opioidnih antagonista kao i mišićnih relaksansa.