Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII prašak i otapalo za otopinu za injekciju/infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Haemate 1200 IU
Von Willebrandova bolest (VWb)
Profilaksa i liječenje krvarenja ili krvarenja kod kirurških zahvata, kada je liječenje samo s dezmopresinom (DDAVP) neučinkovito ili kontraindicirano.
Hemofilija A (prirođeni manjak faktora VIII)
Profilaksa i liječenje krvarenja bolesnika s hemofilijom A (urođenog nedostatka faktora VIII).
Ovaj lijek može se primijeniti u liječenju stečenog manjka faktora VIII kao i u liječenju bolesnika s protutijelima na faktor VIII.
Liječenje vWb i hemofilije A treba nadgledati liječnik iskusan u liječenju poremećaja zgrušavanja.
Doziranje
Von Willebrandova bolest:
Važno je izračunati dozu pomoću navedenog broja IU VWF: RCo.
Općenito, 1 IU/kg VWF:RCo podiže razinu cirkulirajućeg VWF:RCo za 0,02 IU/mL (2%). Potrebno je postići razinu VWF:RCo > 0,6 IU/mL (60%) i razinu FVIII:C > 0,4 IU/mL (40%).
Za postizanje hemostaze obično se preporuča 40 - 80IU/kg von Willebrandovog faktora (VWF:RCo) i 20 - 40IU FVIII:C/kg tjelesne težine.
Početna doza od 80 IU/kg von Willebrandovog faktora može biti potrebna naročito u bolesnika s tipom 3 von Willebrandove bolesti kod kojih održavanje adekvatne razine može zahtijevati veće doze u odnosu na druge tipove von Willebrandove bolesti.
Sprječavanje krvarenja u slučaju operacije ili teške traume:
Za sprječavanje jakog krvarenja tijekom ili nakon operacije, injiciranje treba započeti 1 do 2 sata prije operativnog zahvata.
Odgovarajuću dozu potrebno je ponoviti svakih 12 - 24 sata. Doza i trajanje liječenja ovise o kliničkom statusu bolesnika, vrsti i jačini krvarenja i razinama VWF:RCo i FVIII:C.
Kod upotrebe lijekova s von Willebrandovim faktorom koji sadrže FVIII liječnik treba znati da kontinuirano liječenje može izazvati prekomjeran porast FVIII:C.
Nakon 24 - 48 sati liječenja treba razmotriti mogućnost smanjenja doze i/ili produženje intervala između doza u svrhu izbjegavanja nekontroliranog porasta FVIII:C ili primjenu lijeka sa VWF koji sadrži nisku razinu FVIII.
Pedijatrijska populacija
Doziranje kod djece temelji se na tjelesnoj težini te se stoga uglavnom zasniva na istim smjernicama kao i kod odraslih. Učestalost davanja treba uvijek biti usmjerena na kliničku učinkovitost u pojedinačnom slučaju.
Hemofilija A
Praćenje liječenja
Za vrijeme trajanja liječenja preporuča se odgovarajuće / pravovremeno određivanje razine faktora VIII, kao smjernice za doziranje i učestalost ponavljanja infuzija. Odgovor na liječenje s FVIII može se razlikovati u pojedinih bolesnika, postizanjem različitog poluvijeka i oporavka.
Doziranje bazirano na tjelesnoj težini može zahtijevati prilagodbu kod pothranjenih ili pretilih bolesnika. Posebno u slučaju većih kirurških intervencija neophodno je precizno praćenje supstitucijske terapije analizom koagulacije (aktivnost faktora VIII u plazmi).
Bolesnike treba pratiti i s obzirom na razvoj inhibitora faktora VIII. Vidjeti dio 4.4.
Doziranje i trajanje nadomjesne terapije ovisi o veličini nedostatka faktora VIII, mjestu i opsegu krvarenja i kliničkom statusu bolesnika.
Važno je izračunati dozu pomoću broja IU navedenih u FVIII: C
Broj jedinica primijenjenog faktora VIII izražava se u internacionalnim jedinicama (IU) koje su u skladu s trenutno važećim standardom koncentrata Svjetske zdravstvene organizacije za lijekove koji sadrže faktor VIII. Aktivnost faktora VIII u plazmi izražava se bilo kao postotak (u odnosu na normalnu ljudsku plazmu) ili radije u IU (prema internacionalnom standardu za faktor VIII u plazmi).
Jedna IU aktivnosti faktora VIII odgovara istoj količini faktora VIII u jednom mL normalne ljudske plazme.
Liječenje po potrebi
Izračunavanje potrebne doze faktora VIII temelji se na empirijskom nalazu prema kojem 1 IU faktora VIII po kilogramu tjelesne težine povećava aktivnost plazmatskog faktora VIII za oko 2% (2 IU/dL) normalne aktivnosti. Potrebna doza određuje se upotrebom slijedeće formule:
potrebne jedinice = tjelesna težina [kg] x željeni porast faktora VIII [% ili IU/dL] x 0,5
Potrebna količina i učestalost davanja trebaju uvijek biti usmjereni na kliničku učinkovitost u pojedinačnom slučaju.
U slučaju slijedećih hemoragijskih događaja aktivnost faktora VIII ne smije pasti ispod navedene razine aktivnosti u plazmi (u % od normalnih vrijednosti ili IU/dL) unutar odgovarajućeg perioda. Slijedeća tablica može se upotrijebiti kao vodič za doziranje u slučaju epizoda krvarenja ili operacija:
| Jačina krvarenja/Vrsta operativnog zahvata | Potrebna razina faktora VIII (% ili IU/dL) | Učestalost doza (sati)/ Trajanje liječenja (dani) | |
| Krvarenja | |||
| početno krvarenje u zglobove, mišiće ili krvarenje u usnoj šupljini | 20 - 40 | Ponoviti svakih 12-24 sata (najmanje 1 dan), sve dok ne prestane krvarenje koje se osjeti kao bol ili se nepostigne zacjeljenje. | |
| jače krvarenje u zglobove, mišiće ili hematom | 30 - 60 | Ponoviti infuziju svakih 12- 24 sata kroz 3-4 dana ili više sve dok bol ili akutna nemoćne prođu. | |
| po život opasna krvarenja | 60 - 100 | Ponavljati infuziju svakih 8- 24 sata do prestankaopasnosti | |
| Operativni zahvati | |||
| 3 | H A L M E D10 - 11 - 2023O D O B R E N O | ||
| mali,uključujući ekstrakciju zuba | 30 - 60 | Svakih 24 sata (najmanje 1dan) dok se ne postigne zacjeljenje. |
| veliki | 80 – 100(pre i post – operativno) | Ponavljati infuziju svakih 8- 24 sata sve do adekvatnog zacjeljenja rane, zatim liječenje najmanje slijedećih 7 dana da bi se održalaaktivnost faktora VIII na 30% - 60% (IU/dL). |
Profilaksa
Za dugotrajnu profilaksu krvarenja u bolesnika s teškom hemofilijom A, uobičajene doze su 20 do 40 IU faktora VIII na kg tjelesne težine u razmacima od 2 do 3 dana.
U nekim slučajevima, a posebno kod mlađih bolesnika, mogu biti neophodni kraći intervali između doza ili više doze.
Pedijatrijska populacija
Nema dostupnih podataka o kliničkim studijama o doziranju Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII u djece s hemofilijom A.
Način primjene
Za intravensku primjenu.
Potreban je oprez pri rukovanju ili primjeni lijeka.
Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Prije primjene rekonstituirani lijek treba zagrijati na sobnu ili tjelesnu temperaturu. Lijek treba injektirati polako u venu brzinom koja odgovara bolesniku. Lijek treba upotrijebiti odmah nakon prijenosa u štrcaljku.
U slučaju kada je potrebno dati veće količine faktora, to se može učiniti davanjem infuzije. U tu svrhu prenesite rekonstituirani lijek u odgovarajući infuzijski sistem.
Brzina injiciranja ili infuzije ne smije prijeći 4 mL u minuti. Potrebno je pratiti bolesnikovu neposrednu reakciju. Ukoliko se pojavi bilo kakva reakcija koja bi mogla biti povezana s davanjem Haemate P brzinu infuzije treba smanjiti ili prekinuti davanje s obzirom na kliničko stanje bolesnika (vidjeti također dio 4.4.).
Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova potrebno je jasno zabilježiti naziv lijeka i broj serije primijenjenog lijeka.
Preosjetljivost
Moguće su reakcije preosjetljivosti alergijskog tipa nakon primjene lijeka Haemate P. Ako se pojave simptomi preosjetljivosti, bolesnike treba savjetovati da odmah prekinu primjenu lijeka i da se obrate svom liječniku. Bolesnike treba informirati o ranim znakovima reakcije preosjetljivosti koji uključuju koprivnjaču, generaliziranu urtikariju, stezanje u prsima, piskanje pri disanju, hipotenziju i anafilaksiju.
U slučaju šoka, potrebno je pridržavati se standardnih mjera zbrinjavanja stanja šoka.
Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII sadrži 26 mg natrija po bočici, što odgovara 1.3 % maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Von Willebrandova bolest
Postoji rizik nastanka tromboze, uključujući plućnu emboliju, osobito kod bolesnika s poznatim kliničkim ili laboratorijskim faktorima rizika (npr. u perioperativnom razdoblju u kojem nije provedena tromboprofilaksa, kod izostanka rane mobilizacije, kod pretilih bolesnika, predoziranja, karcinoma). Stoga kod rizičnih bolesnika treba pratiti pojavu ranih znakova tromboze. Profilaksu venske tromboembolije treba provesti u skladu s važećim preporukama.
Liječnik koji provodi liječenje treba znati da kontinuirano liječenje s lijekovima koji sadrže VWF može uzrokovati pretjerani porast FVIII:C. Potrebno je pažljivo nadzirati bolesnike koji dobivaju lijekove s VWF koji sadrže FVIII da bi se izbjegao trajni pretjerani porast FVIII: C u plazmi što može povećati rizik od tromboze, a treba uzeti u obzir i mjere protiv tromboze.
Bolesnici s vWb, posebno oni s tipom 3 vWb, mogu razviti neutralizirajuća protutijela (inhibitore) na VWF. Ako se ne postigne očekivana plazmatska aktivnost VWF:RCo ili ako krvarenje nije pod kontrolom primjenom odgovarajuće doze, potrebno je provesti odgovarajući test za dokazivanje prisutnosti inhibitora VWF. Kod bolesnika s visokom razinom inhibitora terapija može biti neučinkovita te se trebaju razmotriti druge mogućnosti liječenja.
Bolesnicima s aktivnim krvarenjem preporuča se kao prva linija liječenja istovremena primjena lijeka s FVIII uz lijek s von Willebrandovim faktorom koji ima nizak sadržaj FVIII.
Haemophilia A
Inhibitori
Stvaranje neutralizirajućih protutijela (inhibitora) na faktor VIII je poznata komplikacija u liječenju pojedinaca s hemofilijom A. Inhibitori su uglavnom IgG imunoglobulini usmjereni protiv prokoagulantne aktivnosti faktora VIII, a mjere se u Betesda jedinicama (BU) u mL plazme korištenjem modificiranog testa. Rizik razvoja protutijela povezan je s težinom bolesti kao i izlaganjem faktoru VIII. Rizik je najveći unutar prvih 50 dana davanja lijeka, ali se nastavlja tijekom cijelog života iako je rizik rijedak.
Klinički značaj razvoja inhibitora će ovisiti o titru inhibitora; niži titar inhibitora predstavlja manji rizik od nedovoljnog kliničkog odgovora nego viši titar.
U pravilu, svi bolesnici liječeni s lijekovima koji sadrže faktor VIII, moraju se pažljivo pratiti na razvoj inhibitora odgovarajućim kliničkim promatranjem i laboratorijskim testovima. Ako nisu postignute očekivane razine aktivnosti FVIII u plazmi ili krvarenje nije pod kontrolom uz odgovarajuće doze, potrebno je učiniti prikladni test kojim bi se odredilo prisustvo inhibitora FVIII. Liječenje s FVIII može biti neučinkovito u bolesnika s visokim razinama inhibitora te bi
trebalo uzeti u obzir druge mogućnosti liječenja. Zbrinjavanje takvih bolesnika trebaju odrediti liječnici s iskustvom u liječenju bolesnika s hemofilijom i inhibitorima FVIII. Kardiovaskularni događaji
Kod bolesnika sa postojećim kardiovaskularnim faktorima rizika, nadomjesno liječenje sa FVIII može povećati kardiovaskularni rizik.
Komplikacije povezane s kateterom
Ako je potrebno postaviti centralni venski kateter, treba uzeti u obzir rizik od komplikacija povezanih s centralnim venskim kateterom, kao što su lokalne infekcije, bakterijemija i tromboza na mjestu uvođenja katetera.
Sigurnost od virusa
Standardne mjere za sprječavanje infekcije zbog upotrebe lijekova pripremljenih od ljudske krvi ili plazme uključuju odabir davatelja, testiranje individualnih donacija i pulova plazme na specifične markere zaraze te primjenu učinkovitih postupaka inaktivacije/uklanjanja virusa u postupku proizvodnje. Usprkos tome, kod primjene lijeka dobivenog iz ljudske krvi ili plazme, ne može se u potpunosti isključiti mogućnost prijenosa uzročnika zaraze. Isto se odnosi na nepoznate ili nove viruse i druge patogene uzročnike.
Poduzete mjere smatraju se učinkovitima za viruse s ovojnicom kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa B (HBV) i virus hepatitisa C (HCV) te za virus bez ovojnice, kao što je virus hepatitisa A (HAV).
Poduzete mjere mogu biti od ograničene vrijednosti za viruse bez ovojnice kao što je parvovirus B 19. Infekcija parvovirusom B 19 može biti opasna za trudnice (infekcija ploda) i za pojedince s imunodeficijencijom ili povećanom eritropoezom (npr. hemolitička anemija).
Treba razmotriti mogućnost odgovarajućeg cijepljenja protiv hepatitisa A i B bolesnika koji redovito/ponavljano primaju lijekove (FVIII/VWF) dobivene iz ljudske plazme.
Strogo se preporuča kod svake primjene Haemate P zabilježiti naziv lijeka i broj serije kako bi se mogla utvrditi veza između bolesnika i serije lijeka.
Interakcije ljudskog VWF i faktora VIII sa ostalim lijekovima nisu poznate.
Nisu provedena ispitivanja reprodukcije na životinjama s Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII.
Von Willebrandova bolest
Kako se von Willebrandova bolest nasljeđuje autosomno, žene su zbog krvarenja tijekom menstruacije, trudnoće, poroda i ginekoloških komplikacija pod većim rizikom od muškaraca. Na temelju iskustva nakon stavljanja lijeka u promet, za liječenje i prevenciju akutnih krvarenja može se preporučiti supstitucija VWF. Nisu dostupne kliničke studije supstitucijske terapije s VWF kod trudnica i dojilja.
Hemofilija A
Zbog rijeke pojavnosti hemofilije A kod žena, nisu dostupna iskustva u vezi primjene faktora VIII tijekom trudnoće i dojenja.
Stoga se tijekom trudnoće i dojenja VWF i FVIII trebaju koristiti samo ako su jasno indicirani te ako korist nadmašuje rizike primjene.
Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII nema utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.
Za mogući utjecaj nuspojava vidjeti dio 4.8.
Slijedeće nuspojave temelje se na postmarketinškom iskustvu. Sažetak sigurnosnog profila
Tijekom liječenja Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII kod odraslih i adolescenata moguće su
sljedeće nuspojave:
Preosjetljivost ili alergijska reakcija, tromboembolijska događanja i vrućica. Nadalje bolesnici mogu razviti inhibitore na FVIII i VWF.
Tablični popis nuspojava
Tablica ispod je prikazana prema klasifikaciji organskih sustava po MedDRA-i.
Frekvencije su procijenjene prema sljedećoj konvenciji: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do
<1/10); manje često (≥1/1,000 do <1/100); rijetko (≥1/10,000 do <1/1,000); vrlo rijetko (<1/10,000), nije poznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
| Klasifikacija organskih sustava prema MedDRA-i | Nuspojave | Učestalost |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | Hipervolemija Hemoliza Inhibicija VWF Inhibicija FVIII | Nije poznato Nije poznato Vrlo rijetkoManje često (PLB) Vrlo često (PNB) |
| Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene | Vrućica | Vrlo rijetko |
| Poremećaji imunološkogsustava | Preosjetljivost (alergijskereakcije) | Vrlo rijetko |
| Krvožilni poremećaji | TrombozaTromboembolijska događanja | Vrlo rijetkoVrlo rijetko |
-
Učestalost se temelji na ispitivanjima svih lijekova koji sadrže FVIII i koja su uključivala bolesnike s teškom hemofilijom A. PLB= prethodno liječeni bolesnici, PNB= prethodno neliječeni bolesnici
Opis odabranih nuspojava
-
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Kad su potrebne velike ili učestale doze ili kad su prisutni inhibitori ili je potrebna pre- i postoperativna njega, kod svih bolesnika treba nadzirati pojavu znakova hipervolemije. Osim toga, kod bolesnika s krvnom grupom A, B i AB treba nadzirati pojavu znakova intravaskularne hemolize i/ili smanjenja vrijednosti hematokrita.
-
Opći poremećaji i stanja na mjestu primjene
U vrlo rijetkim slučajevima primijećena je pojava vrućice.
-
Poremećaji imunološkog sustava
Veoma rijetko primijećena je preosjetljivost ili alergijske reakcije (koje mogu uključivati angioedem, žarenje i pečenje na mjestu primjene infuzije, zimicu, crvenilo uz osjećaj vrućine, generaliziranu urtikariju, glavobolju, osip, hipotenziju, letargiju, mučninu, nemir, tahikardiju, stezanje u prsima, svrbež, povraćanje i piskanje pri disanju) koje u nekim slučajevima mogu napredovati do teške anafilaksije (uključujući šok).
von Willebrandova bolest
-
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Kod bolesnika koji imaju vWb, posebice bolesnici s tipom 3 bolesti, može vrlo rijetko doći do pojave neutralizirajućih protutijela (inhibitora) na VWF. Nastanak inhibitora se očituje nedovoljnim kliničkim odgovorom. Takva protutijela precipitiraju i mogu se pojaviti istodobno s anafilaktičkom reakcijom. Zbog navedenog, bolesnike s anafilaktičkom reakcijom treba testirati na prisutnost inhibitora.
U slučaju navedenog preporučuje se kontaktirati specijalizirani centar za hemofiliju.
-
Poremećaji krvožilnog sustava
Vrlo rijetko postoji rizik od tromboze/tromboembolijskih događanja (uključujući plućnu emboliju).
Kod bolesnika koji primaju lijekove s VWF, trajno prekomjerno povećanje plazmatske razine FVIII:C može povećati rizik od tromboze (vidjeti također dio 4.4).
Hemofilija A
-
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Razvoj neutralizirajućih protutijela (inhibitora) može se pojaviti u bolesnika s hemofilijom A liječenih faktorom VIII, uključujući Haemate P. Ukoliko se pojave takvi inhibitori to se može očitovati nedovoljnim kliničkim odgovorom. U takvim slučajevima preporuča se kontaktirati specijalizirani centar za hemofiliju.
Djeca mogu vrlo često razviti inhibitore na faktor VIII ako nisu prethodno liječena lijekovima koji sadrže faktor VIII (također vidjeti dio 4.4.), a manje često ako su bolesnici prethodno liječeni (više od 150 dana) s lijekom koji sadrži faktor VIII.
U vezi sigurnosti u odnosu na prijenosive agense vidjeti dio 4.4.
Pedijatrijska populacija
Učestalost, vrsta i ozbiljnost nuspojava kod djece očekuje se da će biti iste kao i kod odraslih osoba.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Haemate 1200 IU
Farmakoterapijska skupina: antihemoragici, faktori zgrušavanja krvi ATK oznaka: B02BD06
von Willebrandov faktor
Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII se ponaša na isti način kao i endogeni VWF.
Osim uloge zaštitnog proteina faktora VIII, von Willebrandov faktor posreduje i u adheziji trombocita na mjestu oštećenja krvne žile i igra glavnu ulogu u agregaciji trombocita.
Primjena VWF omogućuje korekciju poremećaja hemostaze izražene u bolesnika s nedostatkom VWF (von Willebrandova bolest) na dvije razine:
-
VWF ponovno uspostavlja adheziju trombocita na subendotel krvne žile na mjestu njezinog oštećenja (jer se veže na subendotel krvne žile i membranu trombocita), omogućujući primarnu hemostazu što je vidljivo skraćenjem vremena krvarenja. Učinak nastaje trenutno, a poznato je da u velikoj mjeri ovisi o visokom sadržaju multimera VWF velike molekularne težine.
-
VWF izaziva odgođenu korekciju pridruženog nedostatka FVIII. Kada se daje u venu VWF se veže za endogeni FVIII (koji se normalno stvara u bolesnika) kojeg stabilizira i time sprječava njegovu brzu razgradnju.
Zbog toga se primjenom čistog VWF (lijek sa VWF koji sadrži nisku razinu FVIII) uspostavlja normalna razina FVIII:C kao sekundarni učinak nakon prve infuzije.
Davanjem lijeka s VWF koji sadrži FVIII:C, uspostavlja se normalna razina FVIII:C odmah nakon prve infuzije.
Faktor VIII
Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII se ponaša na isti način kao i endogeni FVIII.
Kompleks FVIII/von Willebrandov faktor sastoji se od dvije molekule (faktora VIII i von Willebrandova faktora) s različitim fiziološkim funkcijama.Nakon davanja infuzije bolesniku s hemofilijom, faktor VIII se u cirkulaciji veže za von Willebrandov faktor.
Aktivirani faktor VIII djeluje kao kofaktor aktiviranog faktora IX ubrzavajući konverziju faktora X u aktivirani faktor X. Aktivirani faktor X pretvara protrombin u trombin. Nakon toga trombin pretvara fibrinogen u fibrin i ugrušak se može formirati.
Hemofilija A je spolno vezani nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi zbog smanjene razine faktora VIII i rezultira obilnim krvarenjem u zglobove, mišiće i unutrašnje organe, bilo spontano ili kao rezultat slučajne ili kirurške traume. Nadomjesnim liječenjem povećava se razina faktora VIII u plazmi omogućujući privremenu korekciju nedostatka faktora VIII i sklonostima krvarenju.
Napomena: Godišnja stopa krvarenja (annualized bleeding rate, ABR) nije usporediva između različitih koncentrata faktora i između različitih kliničkih ispitivanja.
von Willebrandov faktor
Farmakokinetika Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII procijenjena je u 28 pacijenata s vWb [tip 1 n=10; tip 2A n=10; tip 2M n=1; tip 3 n=7] u stanju kad nema krvarenja. Srednja vrijednost završnog poluvremena života VWF:RCo (model s dva odjeljka) bila je 9,9 sati (raspon: 2,8 do 51,1 sati). Srednja vrijednost početnog poluvremena bila je 1,47 sati (raspon: 0,28 do 13,86 sati). Srednja vrijednost in vivo obnove aktivnosti VWF:RCo bila je 1,9 (IU/dL)/(IU/kg) [raspon 0,6 do 4,5 (IU/dL)/IU/kg)]. Srednja vrijednost površine ispod krivulje eliminacije lijeka (eng. area under curve – AUC) bila je 1664 IU/dL*h (raspon 142 do 3846 IU/dL*h), srednje vrijeme zadržavanja (eng. mean residence time – MRT) bilo je 13,7 sati (raspon 3,0 do 44,6 sati) i srednji klirens 4,81 mL/kg/h (raspon 2,08 do 53,0 mL/kg/h)].
Najviše vrijednosti razine VWF obično se pojave 50 minuta nakon injiciranja.
Faktor VIII
Nakon intravenske injekcije dolazi do brzog povećanja plazmatske aktivnosti FVIII (FVIII:C) praćenog brzim smanjenjem aktivnosti nakon čega slijedi polaganije smanjenje aktivnosti.
Ispitivanja na pacijentima s hemofilijom A pokazala su srednju vrijednost poluvremena života od 12,6 sati (raspon 5,0 do 27,7 sati). Postignuta je sveukupna srednja vrijednost in vivo oporavka faktora VIII od 1,73 IU/dL na IU/kg (raspon 0,5 do 4,13). U jednoj studiji, srednje vrijeme zadržavanja (MRT) bilo je 19,0 sati (raspon 14,8 do 40,0 sati), srednja vrijednost površine ispod krivulje eliminacije lijeka (AUC) bila je 36,1 (%* sati)/ (IU/kg) (raspon 14,8 do 72,4 (%* sati)/(IU kg), srednji klirens 2,8 mL/h/kg (raspon 1,4 do 6,7 mL/h/kg).
Vršna vrijednost FVIII pojavljuje se između 1 i 1,5h nakon injiciranja. Pedijatrijska populacija
Nema dostupnih farmakokinetičkih podataka u bolesnika mlađih od 12 godina.
Farmaceutski podaci - Haemate 1200 IU
albumin, ljudski aminoacetatna kiselina natrijev klorid
natrijev citrat
natrijev hidroksid ili kloridna kiselina (u malim količinama za podešavanje pH) Priloženo otapalo: 10 mL vode za injekcije
Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima i otapalima osim onih navedenih u odjeljku 6.1.
3 godine
Dokazana je fizičko-kemijska stabilnost nakon rekonstitucije u trajanju od 3 sata na sobnoj temperaturi (maksimalno +25 ºC).
S mikrobiološkog stanovišta i s obzirom da Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII ne sadrži konzervans, rekonstituirani lijek treba odmah upotrijebiti, osim ako metoda otvaranja/ rekonstitucije/otapanja isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije.
Ako se ne primjeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja rekonstituiranog lijeka ne bi smjelo biti duže od 3 sata na sobnoj temperaturi.
Lijek treba upotrijebiti odmah nakon prijenosa u štrcaljku.
Ne čuvati Haemate P na temperaturi iznad 25 ºC. Ne zamrzavati.
Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Unutarnji spremnici
Bočica s praškom:
Injekcijska bočica od bezbojnog, lijevanog stakla tipa II (Ph. Eur.) zabrtvljena gumenim infuzijskim čepom (bez lateksa), plastičnim diskom i aluminijskim zatvaračem.
Bočica s otapalom (za vodu za injekcije):
Injekcijska bočica od cijevnog bezbojnog stakla tipa I (Ph.Eur.) s obrađenim unutrašnjim površinama, zabrtvljena gumenim infuzijskim čepom (bez lateksa), plastičnim diskom i aluminijskim zatvaračem.
Pakiranje
Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII
1 bočica s praškom
1 bočica s 10 mL vode za injekcije 1 sustav za prijenos s filtrom 20/20
i druga rukovanja lijekom
Opće upute:
-
Nakon rekonstitucije lijeka i filtracije kroz šiljak filtera koji dolazi uz proizvod, otopina treba biti bistra ili blago opalescentna. Nakon filtriranja/prijenosa (pogledati u nastavku), rekonstituirani lijek treba vizualno pregledati prije primjene zbog čestica i promjene boje. Nije neuobičajeno da zaostane nekoliko pahuljica ili čestica iako su pažljivo slijeđene upute o postupku rekonstitucije. Filtar koji se nalazi u Mix2Vial sustavu u potpunosti uklanja te čestice. Filtracija ne utječe na računanje doze. Nemojte upotrijebiti vidljivo zamućenu otopinu ili otopinu koja i dalje sadrži pahuljice ili čestice nakon filtracije.
-
Rekonstitucija i prijenos moraju se provesti u aseptičnim uvjetima.
Rekonstitucija:
Otapalo prije rekonstitucije treba doseći sobnu temperaturu, na način da se bočice ostave na sobnoj temperaturi oko sat vremena ili držanjem u ruci nekoliko minuta. Bočice se ne smiju izlagati direktnom izvoru topline. Bočice ne smiju doseći temperaturu veću od tjelesne (37˚C). Osigurajte da su uklonjeni zatvarači s bočice s Haemate P i s otapalom i da su površine gumenih čepova obrisane antiseptičnom otopinom i ostavljene da se osuše prije otvaranja Mix2Vial paketa.
1 1. Otvorite Mix2Vial pakiranje tako da odlijepite poklopac. Nemojte vaditi Mix2Vial sustav iz blistera (pakiranja)! 2 2. Postavite bočicu s otapalom na ravnu i čistu površinu i čvrsto držite bočicu. Uzmite Mix2Vial sustav zajedno s blisterom i gurnite šiljak plavog nastavka sustava ravno prema dolje kroz gumeni čep bočice s otapalom. 3 3. Pažljivo uklonite blister s Mix2Vial sustava, držeći ga za rub i vukući ga okomito prema gore. Pazite da povučete samo blister, a ne i Mix2Vial sustav. 4 4. Postavite bočicu s Haemate P na ravnu i čvrstupovršinu. Okrenite naopačke bočicu s otapalom zajedno s pričvršćenim Mix2Vial sustavom i gurnite šiljak prozirnog nastavka sustava ravno prema dolje kroz gumeni čep bočice s Haemate P. Otapalo će automatski poteći u bočicu s Haemate P. 5 5. Jednom rukom primite dio Mix2Vial sustava s HaemateP, a drugom rukom primite dio s otapalom i odvijte sustav u dva dijela, pažljivo da bi se izbjeglo pretjerano stvaranje pjene pri rekonstituciji Haemate P. Uklonite bočicu s otapalom s pričvršćenim plavim Mix2Vial nastavkom. 6 6. Nježno okrećite bočicu s Haemate P s pričvršćenimprozirnim nastavkom dok se prašak potpuno ne rastopi. Nemojte mućkati bočicu. 7 7. Navucite zrak u praznu, sterilnu štrcaljku. Postavitebočicu s Haemate P uspravno i spojite štrcaljku na za to predviđeni «Luer Lock» otvor Mix2Vial sustava. Istisnite zrak u bočicu s Haemate P. Prijenos i primjena:
8 8. Okrenite sustav naopačke držeći potisnutim klip štrcaljke i navucite otopinu u štrcaljku polako vukući klip prema dolje. 9 9. Nakon prijenosa otopine u štrcaljku, čvrsto primitecilindar štrcaljke (držeći klip štrcaljke okrenutim prema dolje) i odvojite prozirni nastavak Mix2Vial sustava od štrcaljke. Za injiciranje Haemate P 1200 IU VWF/500 IU FVIII preporuča se upotreba jednokratnih plastičnih štrcaljki obzirom da površine brušenog stakla staklenih štrcaljki pokazuju tendenciju lijepljenja otopina ove vrste.
Otopinu primijenite polako u venu (vidjeti dio 4.2.) vodeći računa da krv ne uđe u štrcaljku napunjenu lijekom.
Sav neiskorišteni lijek i otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.