Plegridy 63 mikrograma otopina za injekciju u napunjenoj štrcaljki
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Plegridy 63 mikrograma
Plegridy je indiciran u odraslih bolesnika za liječenje relapsno remitirajuće multiple skleroze (vidjeti dio 5.1).
Liječenje treba započeti pod nadzorom liječnika koji ima iskustva u liječenju multiple skleroze.
Plegridy se može primijeniti supkutano (s.c.) pomoću napunjene brizgalice ili napunjene štrcaljke za jednokratnu primjenu ili intramuskularno (i.m.) pomoću napunjene štrcaljke za jednokratnu primjenu.
Djelotvornost peginterferon beta-1a primijenjenog supkutano dokazana je u usporedbi s placebom. Nisu dostupni izravni usporedni podaci za peginterferon beta-1a naspram nepegiliranog interferona beta ili podaci o djelotvornosti peginterferona beta-1a nakon prebacivanja s nepegiliranog interferona beta. To treba uzeti u obzir kod prebacivanja bolesnika između nepegiliranog i pegiliranog interferona (vidjeti dio 5.1).
Doziranje
Preporučena doza Plegridyja je 125 mikrograma primijenjeno supkutanom ili intramuskularnom injekcijom svaka 2 tjedna (14 dana).
Započinjanje liječenja
Općenito se preporučuje da bolesnik započinje supkutano ili intramuskularno liječenje s 1. dozom od 63 mikrograma (0. dan), zatim je poveća u 2. dozi na 94 mikrograma (14. dan), dosegnuvši 3. dozu kao punu dozu od 125 mikrograma (28. dan). Nakon toga, bolesnik nastavlja s punom dozom (125 mikrograma) svaka 2 tjedna (14 dana) (vidjeti tablicu 1a za supkutanu primjenu ili tablicu 1b za intramuskularnu primjenu).
Supkutana primjena
Dostupno je pakiranje za početak liječenja koje sadrži prve dvije doze (63 mikrograma i 94 mikrograma).
Tablica 1a. Raspored titracije kod započinjanja liječenja putem supkutane primjene
| Doza | Vrijeme* | Količina (mikrogrami) | Oznaka štrcaljke |
| 1. doza | 0. dan | 63 | Narančasta |
| 2. doza | 14. dan | 94 | Plava |
| 3. doza | 28. dan | 125 (puna doza) | Siva |
*Dozirano svaka 2 tjedna (14 dana)
Intramuskularna primjena
Pakiranje s dozom za intramuskularnu primjenu sadrži cijelu dozu od 125 mikrograma u jednoj napunjenoj štrcaljki.
Titracijske kopče za Plegridy osmišljene za upotrebu s napunjenom štrcaljkom i pomoću njih se doza koja se primjenjuje ograničava na 63 mikrograma (1. doza (1/2 doze), žuta titracijska kopča) kod 0. dana primjene, i na 94 mikrograma (2. doza (3/4 doze), ljubičasta titracijska kopča) kod 14. dana primjene. Svaka titracijska kopča za Plegridy smije se koristiti jednom, a zatim se mora baciti s preostalim lijekom. Bolesnici bi trebali primati punu dozu od 125 mikrograma (bez kopče) od 28. dana nadalje (svakih 14 dana).
Tablica 1b Raspored titracije kod započinjanja liječenja putem intramuskularne primjene
| Doza | Vrijeme* | Količina (mikrogrami) | Titracijska kopča |
| 1. doza | 0. dan | 63 | Žuta |
| 2. doza | 14. dan | 94 | Ljubičasta |
| 3. doza | 28. dan | 125 (puna doza) | Nisu potrebne kopče |
*Dozirano svaka 2 tjedna (14 dana)
Titriranje doze na početku liječenja može pomoći da se ublaže simptomi nalik gripi koji se mogu pojaviti na početku liječenja interferonima. Profilaktička i istodobna primjena protuupalnih lijekova, analgetika i/ili antipiretika, može spriječiti ili ublažiti simptome nalik gripi koji se ponekad javljaju tijekom liječenja interferonom (vidjeti dio 4.8).
Prebacivanje između supkutanog i intramuskularnog načina primjene i obratno nije ispitivano. Na temelju dokazane bioekvivalencije između dvaju načina primjene ne očekuje se da bi prilikom prebacivanja sa supkutane na intramuskularnu primjenu i obratno bila potrebna titracija doze (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2).
Ako se propusti doza, treba je primijeniti što je prije moguće.
-
Ako ima 7 dana ili više do sljedeće planirane doze: Bolesnici trebaju odmah primijeniti svoju propuštenu dozu. Liječenje se tada može nastaviti sljedećom dozom kao što je planirano.
-
Ako ima manje od 7 dana do sljedeće planirane doze: Bolesnici trebaju započeti novi 2-tjedni raspored doziranja počevši od dana kada su primijenili propuštenu dozu. Bolesnik ne smije primijeniti dvije doze peginterferona beta-1a unutar 7 dana.
Posebne populacije
Starije osobe
Sigurnost i djelotvornost peginterferona beta-1a u bolesnika starijih od 65 godina nisu dovoljno ispitane zbog ograničenog broja takvih bolesnika u kliničkim ispitivanjima.
Oštećenje funkcije bubrega
Na temelju podataka iz ispitivanja za bolesnike s blagim, umjerenim i teškim oštećenjem bubrega te terminalnim bubrežnim zatajenjem nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Peginterferon beta-1a nije ispitivan u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost peginterferona beta-1a u djece i adolescenata u dobi od 0 do 18 godina nisu ustanovljene u multiploj sklerozi. Nema dostupnih podataka.
Način primjene
Preporučuje se da zdravstveni radnik obuči bolesnike o ispravnoj tehnici za samostalno davanje supkutane injekcije pomoću napunjene štrcaljke / napunjene brizgalice za supkutanu primjenu ili intramuskularne injekcije pomoću napunjene štrcaljke za intramuskularnu primjenu. Bolesnike treba savjetovati da mijenjaju mjesta davanja supkutanih ili intramuskularnih injekcija svaka dva tjedna. Uobičajena mjesta davanja supkutanih injekcija su trbuh, nadlaktice i bedra. Uobičajeno mjesto davanja intramuskularnih injekcija je bedro.
Svaka Plegridy napunjena brizgalica/štrcaljka za supkutanu primjenu isporučuje se s pričvršćenom iglom. Plegridy napunjena štrcaljka za intramuskularnu primjenu isporučuje se kao napunjena štrcaljka sa zasebnom iglom za intramuskularnu primjenu.
Napunjene štrcaljke za intramuskularnu i supkutanu primjenu te napunjene brizgalice za supkutanu primjenu namijenjene su samo za jednokratnu upotrebu i treba ih baciti nakon upotrebe.
Mjere opreza koje je potrebno poduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka
Jednom kad se izvadi iz hladnjaka, Plegridy se mora ostaviti da se ugrije na sobnu temperaturu (do 25°C) otprilike 30 minuta prije davanja injekcije. Vanjski izvori topline poput vruće vode ne smiju se koristiti za zagrijavanje lijeka.
Plegridy u napunjenoj štrcaljki ne smije se koristiti ako je tekućina obojena, zamućena ili ako sadrži plutajuće čestice. Tekućina u štrcaljki mora biti bistra i bezbojna.
Plegridy u napunjenoj brizgalici ne smije se koristiti ako zelene trake nisu vidljive u prozorčiću statusa injekcije u napunjenoj brizgalici. Plegridy u napunjenoj brizgalici ne smije se koristiti ako je tekućina obojena, zamućena ili ako sadrži plutajuće čestice. Tekućina u prozorčiću za prikaz lijeka mora biti bistra i bezbojna.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Oštećenje jetre
Povišene razine jetrenih transaminaza, hepatitis, autoimuni hepatitis i rijetki slučajevi teškog zatajenja jetre zabilježeni su s lijekovima koji sadrže interferon beta. Uočena su povišenja jetrenih enzima tijekom liječenja peginterferonom beta-1a. Kod bolesnika treba pratiti pojavu znakova oštećenja jetre (vidjeti dio 4.8).
Depresija
Peginterferon beta-1a treba primjenjivati s oprezom kod bolesnika s prethodnim depresivnim poremećajima (vidjeti dio 4.3). U populaciji s multiplom sklerozom depresija se javlja s povećanom učestalosti i povezana je s primjenom interferona. Bolesnike je potrebno savjetovati da odmah prijave svom liječniku bilo koji simptom depresije i/ili suicidalnih ideacija.
Bolesnike koji pokazuju simptome depresije treba pomno nadzirati tijekom liječenja i primjereno liječiti. Treba razmotriti odluku o prekidu liječenja peginterferonom beta-1a (vidjeti dio 4.8).
Reakcije preosjetljivosti
Ozbiljne reakcije preosjetljivosti, uključujući slučajeve anafilaksije, prijavljene su kao rijetka komplikacija liječenja interferonom beta, uključujući i peginterferon beta-1a. Bolesnicima treba savjetovati da prekinu primjenu peginterferona beta-1a i odmah zatraže liječničku pomoć ako opaze znakove i simptome anafilaksije ili teške preosjetljivosti. Terapiju peginterferonom beta-1a ne smije se ponovno započeti (vidjeti dio 4.8).
Reakcije na mjestu injiciranja
Tijekom primjene supkutanih injekcija interferona beta zabilježene su reakcije na mjestu injiciranja uključujući nekrozu na mjestu injiciranja. Kako bi se smanjio rizik od reakcija na mjestu injiciranja,
bolesnike treba podučiti primjeni aseptičke tehnike davanja injekcije. Povremeno treba pregledati postupak samostalnog davanja injekcije od strane bolesnika, pogotovo ako je došlo do reakcije na mjestu injiciranja. Ako je bolesnik iskusio bilo kakvo oštećenje na koži, što može biti popraćeno oticanjem ili istjecanjem tekućine na mjestu injiciranja, bolesnika treba savjetovati da razgovara sa svojim liječnikom. Jedan bolesnik liječen peginterferonom beta-1a u kliničkom ispitivanju razvio je nekrozu na mjestu supkutanog injiciranja peginterferona beta-1a. Odluka o tome treba li prekinuti liječenje nakon pojave nekroze na jednom mjestu ovisi o opsegu nekroze (vidjeti dio 4.8).
Smanjenje broja perifernih krvnih stanica
Smanjenje broja perifernih krvnih stanica u svim linijama stanica, uključujući i rijetku pancitopeniju i tešku trombocitopeniju, zabilježeno je u bolesnika koji su primali interferon beta. Citopenije, uključujući i rijetku tešku neutropeniju i trombocitopeniju, primijećene su u bolesnika liječenih peginteferonom beta-1a. Bolesnike treba pratiti na simptome ili znakove smanjenja broja perifernih krvnih stanica (vidjeti dio 4.8).
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava
Nefrotski sindrom (učinak skupine lijekova)
Slučajevi nefrotskog sindroma s različitim nefropatijama u podlozi, uključujući kolapsnu fokalnu segmentalnu glomerulosklerozu (FSGS), bolest minimalnih promjena (engl. minimal change disease, MCD), membranoproliferativni glomerulonefritis (MPGN) i membransku glomerulopatiju (MGN), zabilježeni su tijekom liječenja lijekovima koji sadrže interferon beta. Događaji su prijavljeni u različitim vremenima tijekom liječenja, a mogu se pojaviti i nakon nekoliko godina liječenja interferonom beta. Preporučuje se periodičko praćenje ranih znakova ili simptoma, npr. edema, proteinurije i oštećene funkcije bubrega, osobito u bolesnika s većim rizikom od bolesti bubrega.
Potrebno je brzo liječenje nefrotskog sindroma i treba se razmotriti prestanak liječenja peginterferonom beta-1a.
Teško oštećenje funkcije bubrega
Potreban je oprez kod primjene peginterferona beta-1a u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega.
Trombotička mikroangiopatija (TMA) (učinak skupine lijekova)
U bolesnika koji su primali interferon beta zabilježeni su slučajevi trombotičke mikroangiopatije (TMA), manifestirani kao trombotička trombocitopenična purpura (TTP) ili hemolitičko-uremijski sindrom (HUS), uključujući i smrtne slučajeve. Događaji su zabilježeni u različitim vremenima tijekom liječenja, a mogu se pojaviti nekoliko tjedana do nekoliko godina nakon početka liječenja interferonom beta. Rane kliničke značajke uključuju trombocitopeniju, novonastalu hipertenziju, vrućicu, simptome središnjeg živčanog sustava (npr. konfuzija, pareza) i oštećenje bubrežne funkcije. Laboratorijski nalazi koji upućuju na TMA, uključuju smanjen broj trombocita, povećanu razinu laktat dehidrogenaze (LDH) u serumu zbog hemolize i shistocite (fragmentirani eritrociti) u krvnom razmazu. Stoga, ako su opažena klinička obilježja TMA, peporučuje se daljnje testiranje razine trombocita u krvi, LDH u serumu, krvnih razmaza i bubrežne funkcije. Ako se dijagnosticira TMA, potrebno je hitno započeti liječenje (razmotriti plazmaferezu) i preporučuje se odmah prekinuti liječenje peginterferonom beta-1a.
Abnormalnosti u laboratorijskim nalazima
Abnormalnosti u laboratorijskim nalazima povezane su s primjenom interferona. Osim laboratorijskih testova koji su potrebni za normalno praćenje bolesnika s multiplom sklerozom, preporučuju se kompletna krvna slika i diferencijalna krvna slika, broj trombocita i biokemijske pretrage krvi, uključujući testove jetrene funkcije (npr. aspartat aminotransferaza (AST), alanin aminotransaminaza
(ALT)), prije početka i u redovnim intervalima nakon uvođenja liječenja peginterferonom beta-1a, a zatim periodički u odsutnosti kliničkih simptoma.
Bolesnicima s mijelosupresijom može biti potrebno intenzivnije praćenje ukupnog broja krvnih stanica s diferencijalnom krvnom slikom i brojem trombocita.
Tijekom primjene lijekova koji sadrže interferon beta uočena je pojava hipotireoze i hipertireoze. Bolesnicima koji su prethodno imali disfunkciju štitnjače preporučuje se redovni test funkcije štitnjače ili kako je klinički indicirano.
Epileptički napadaj
Peginterferon beta-1a treba s osobitom pozornošću davati bolesnicima koji su već imali epileptičke napadaje, bolesnicima koji se liječe antiepilepticima, posebno ako njihova epilepsija nije prikladno kontrolirana antiepilepticima (vidjeti dio 4.8).
Bolesti srca
Pogoršanja srčanih bolesti zabilježena su u bolesnika koji primaju interferon beta. Incidencija kardiovaskularnih događaja bila je slična između skupine koja je primala peginterferon beta-1a (125 mikrograma svaka 2 tjedna) i skupine koja je primala placebo (7% u svakoj skupini). Nije bilo
prijavljenih ozbiljnih kardiovaskularnih događaja u bolesnika koji su primali peginterferon beta-1a u ispitivanju ADVANCE. Međutim, kod bolesnika s postojećim značajnim srčanim bolestima, kao što su kongestivno zatajenje srca, koronarna bolest ili aritmija, mora se pratiti znakove pogoršanja srčane funkcije, posebice tijekom početka liječenja.
Imunogenost
Bolesnici mogu razviti protutijela na peginterferon beta-1a. Podaci bolesnika koji su liječeni do 2 godine peginterferonom beta-1a primijenjenim supkutano pokazuju da je manje od 1% (5/715) razvilo perzistentna neutralizirajuća protutijela na interferon beta-1a dio u peginterferona beta-1a.
Neutralizirajuća protutijela imaju potencijal smanjiti kliničku djelotvornost. Međutim, razvoj protutijela na interferonski dio u peginterferonu beta 1a nije imao zamjetan učinak na sigurnost ili kliničku djelotvornost, iako je analiza bila ograničena niskom incidencijom imunogenosti.
U 3% bolesnika (18/681) razvila su se perzistentna protutijela na PEG skupinu u peginterferonu beta- 1a. U provedenom kliničkom ispitivanju razvoj protutijela protiv PEG skupine peginterferona beta-1a nije imao zamjetan utjecaj na sigurnost ili kliničku djelotvornost (uključujući anualiziranu stopu recidiva, lezije na magnetskoj rezonanciji (MRI-ju) i progresiju onesposobljenosti (invalidnosti).
Oštećenje funkcije jetre
Potreban je oprez i pomno praćenje kod primjene peginterferona beta-1a u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Bolesnike treba pratiti na simptome oštećenja jetre, a naročito je potreban oprez ako uzimaju interferone zajedno s drugim lijekovima koji su povezani s oštećenjem jetre (vidjeti
dijelove 4.8 i 5.2). Sadržaj natrija
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija, tj. zanemarive količine natrija.
Nisu provedena ispitivanja interakcija. Klinička ispitivanja su pokazala da bolesnici s multiplom sklerozom smiju istovremeno primati peginterferon beta-1a i kortikosteroide tijekom relapsa.
Zabilježeno je da interferoni smanjuju aktivnost enzima ovisnih o jetrenom citokromu P450 u ljudi i životinja. Peginterferon beta-1a treba davati s osobitom pozornošću u kombinaciji s lijekovima koji
imaju uzak terapijski indeks i čiji je klirens vrlo ovisan o sustavu jetrenog P450 citokroma, primjerice s nekim skupinama antiepileptika i antidepresiva.
Trudnoća
Velika količina podataka (više od 1000 ishoda trudnoće) iz registara i iskustva nakon stavljanja lijeka u promet ukazuje na to da ne postoji povećani rizik od velikih urođenih anomalija nakon izloženosti interferonu beta prije začeća ili takve izloženosti tijekom prvog tromjesečja trudnoće. No, trajanje izloženosti tijekom prvog tromjesečja je nepouzdano jer su podaci prikupljani kada je interferon beta bio kontraindiciran tijekom trudnoće, a liječenje vjerojatno prekidano čim bi se otkrila i/ili potvrdila trudnoća. Iskustva s izloženosti tijekom drugog i trećeg tromjesečja vrlo su ograničena.
Na temelju životinjskih ispitivanja (vidjeti dio 5.3) postoji mogućnost povećanog rizika za spontani pobačaj. Rizik za spontani pobačaj u trudnica izloženih interferonu beta ne može se adekvatno procijeniti na temelju postojećih podataka, ali oni zasad ne upućuju na povećani rizik.
U slučaju kliničke potrebe primjena lijeka peginterferon beta-1a može se uzeti u obzir tijekom trudnoće.
Dojenje
Ograničeni dostupni podaci o prijenosu interferona beta-1a / peginterferona beta-1a u majčino mlijeko zajedno s kemijskim/fiziološkim karakteristikama interferona beta upućuju na to da su razine interferona beta-1a / peginterferona beta-1a izlučene u ljudsko mlijeko zanemarive. Ne očekuju se nikakvi štetni učinci na novorođenče/dojenče na majčinom mlijeku.
Peginterferon beta-1a se može koristiti tijekom dojenja. Plodnost
Nema podataka o učincima peginterferona beta-1a na ljudsku plodnost. U vrlo visokim dozama prilikom testiranja na životinjama primijećen je anovulatorni učinak (vidjeti dio 5.3). Nema dostupnih podataka o učincima peginterferona beta-1a na mušku plodnost u životinja.
Peginterferon beta-1a ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće nuspojave (veća incidencija nego placebo) peginterferona beta-1a u dozi od 125 mikrograma supkutanom injekcijom svaka 2 tjedna bile su eritem na mjestu injiciranja, bolest nalik gripi, pireksija, glavobolja, mialgija, zimica, bol na mjestu injiciranja, astenija, pruritus na mjestu injiciranja i artralgija.
Najčešće prijavljena nuspojava koja je dovela do prekida liječenja u bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a u dozi od 125 mikrograma supkutanom injekcijom svaka 2 tjedna, bila je bolest nalik gripi (<1%).
Tablični popis nuspojava za supkutani put primjene
U kliničkim je ispitivanjima ukupno 1468 bolesnika primalo peginterferon beta-1a supkutano do 278 tjedana, pri čemu je ukupna izloženost bila jednaka 4217 bolesnik-godina. Od toga je 1285 bolesnika
bilo liječeno peginteferonom beta-1a najmanje 1 godinu, 1124 bolesnika najmanje 2 godine, 947 bolesnika najmanje 3 godine, a 658 bolesnika najmanje 4 godine. Iskustvo iz ispitivanja ADVANCE u fazi koja je bila randomizirana i bez kontrolne skupine (2. godina) i iz nastavka ispitivanja ATTAIN (liječenje je trajalo do 4 godine) bilo je u skladu s iskustvom u 1. godini placebom kontrolirane faze ispitivanja ADVANCE.
Tablica 2 sažeto prikazuje nuspojave (incidencija veća od placeba i razumna mogućnost uzročne povezanosti) kod 512 bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a od 125 mikrograma supkutano svaka 2 tjedna, i 500 bolesnika koji su primali placebo do 48 tjedana, te iz podataka nakon stavljanja lijeka u promet.
Nuspojave su navedene prema MedDRA-inim preporučenim pojmovima i razvrstane po MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Učestalost nuspojava u nastavku razvrstana je prema sljedećim kategorijama:
- vrlo često (≥1/10)
- često (≥1/100 i <1/10)
- manje često (≥1/1000 i <1/100)
- rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)
-
vrlo rijetko (<1/10 000)
MedDRA – klasifikacija organskih sustava Nuspojava Kategorija učestalosti Poremećaji krvi i limfnog sustava tromobocitopenija manje često trombotička mikroangiopatija uključujući trombotičku trombocitopeničnu purpuru/hemolitičko-uremijskisindrom* rijetko Poremećaji imunološkog sustava angioedem manje često preosjetljivost anafilaksija1 nepoznato Psihijatrijski poremećaji depresija često Poremećaji živčanog sustava glavobolja vrlo često epileptički napadaj manje često Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja plućna arterijska hipertenzija┼ nepoznato Poremećaji probavnog sustava mučnina često povraćanje Poremećaji kože i potkožnog tkiva alopecija$ često pruritus urtikarija manje često Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva mialgija vrlo često artralgija Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava nefrotski sindrom, glomerulonefritis rijetko -
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) Tablica 2 Tablični sažetak nuspojava lijeka
| MedDRA – klasifikacija organskih sustava | Nuspojava | Kategorija učestalosti |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | bolest nalik gripi | vrlo često |
| pireksija | ||
| zimica | ||
| eritem na mjestu injiciranja | ||
| bol na mjestu injiciranja | ||
| pruritus na mjestu injiciranja | ||
| astenija | ||
| hipertermija | često | |
| upala na mjestu injiciranja | ||
| bol | ||
| hematom na mjestu injiciranja | ||
| oticanje na mjestu injiciranja | ||
| edem na mjestu injiciranja | ||
| osip na mjestu injiciranja | ||
| toplina na mjestu injiciranja | ||
| promjena boje na mjestuinjiciranja | ||
| nekroza na mjestu injiciranja | rijetko | |
| Pretrage | povišena alanin aminotransferaza | često |
| povišena aspartat aminotransferaza | ||
| povišena gama glutamiltransferaza | ||
| smanjenje broja leukocita | ||
| sniženje hemoglobina | ||
| povišena tjelesna temperatura | ||
| smanjenje broja trombocita | manje često |
*Značajka skupine lijekova koji sadrže interferon beta (vidjeti dio 4.4).
┼ Značajka skupine lijekova koji sadrže interferon, vidjeti u nastavku Plućna arterijska hipertenzija.
$ Značajka skupine lijekova koji sadrže interferon.
1 Nuspojave zabilježene samo nakon stavljanja lijeka u promet. Opis odabranih nuspojava za supkutani put primjene
Simptomi nalik gripi
Bolest nalik gripi razvilo je 47% bolesnika koji su primali 125 mikrograma peginterferona beta-1a svaka 2 tjedna i 13% bolesnika koji su dobivali placebo. Incidencija simptoma nalik gripi (npr. bolest nalik gripi, zimica, hiperpireksija, mišićno-koštana bol, mialgija, bol, pireksija) bila je najviša na početku liječenja, a općenito se smanjila tijekom prvih 6 mjeseci. Od bolesnika koji su prijavili simptome nalik gripi, 90% ih je prijavilo kao simptome blage ili umjerene težine. Nijedan takav slučaj nije se smatrao ozbiljnim po prirodi. Manje od 1% bolesnika koji su primali peginterferon beta-1a tijekom placebom kontrolirane faze ispitivanja ADVANCE, prekinulo je liječenje zbog simptoma nalik gripi. U otvorenom ispitivanju provedenom u bolesnika koji su prebačeni s terapije interferonom beta na peginterferon beta-1a procijenjeni su početak i trajanje profilaktički liječenih simptoma nalik gripi. U bolesnika sa simptomima nalik gripi, medijan vremena od injekcije do nastupa simptoma iznosio je 10 sati (interkvartilni raspon od 7 do 16 sati), a medijan trajanja 17 sati (interkvartilni raspon od 12 do 22 sata).
Reakcije na mjestu injiciranja
Reakcije na mjestu injiciranja (npr. eritem na mjestu injiciranja, bol, pruritus, ili edem) prijavilo je 66% bolesnika koji su primali 125 mikrograma peginterferona beta-1a svaka 2 tjedna u usporedbi s 11% bolesnika koji su primali placebo. Eritem na mjestu injiciranja je bio najčešće prijavljena reakcija na mjestu injiciranja. Od bolesnika koji su prijavili reakcije na mjestu injiciranja 95% ih je prijavilo
kao blage ili umjerene težine. Jedan bolesnik od 1468 bolesnika koji su primali peginterferon beta-1a u kliničkim ispitivanjima razvio je nekrozu na mjestu injiciranja što je uklonjeno standardnim liječenjem.
Abnormalnosti jetrenih transaminaza
Incidencija povećanih razina jetrenih transaminaza bila je veća u bolesnika koji su primali peginterferon beta-1a u usporedbi s placebom. Većina povišenih razina enzima su bile <3 puta gornje granice normale (GGN) Povišenje alanin aminotransferaze i aspartat aminotransferaze (>5 puta GGN), zabilježeno je u 1% i u <1% bolesnika koji su primali placebo, odnosno 2% i u <1% bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a. Povišenja serumskih jetrenih transaminaza u kombinaciji s povišenim bilirubinom zabilježeno je u dva bolesnika koji su imali abnormalnosti jetrenih testova već i prije primanja peginterferona beta-1a u kliničkim ispitivanjima. U oba slučaja došlo je do regresije laboratorijskih abnormalnosti nakon prekida liječenja lijekom.
Hematološki poremećaji
Smanjenja broja bijelih krvnih stanica (engl. White blood cell, WBC) od <3,0 x 109/l opažena su u 7% bolesnika koji su primali peginterferon beta-1a i u 1% koji su primali placebo. Srednja vrijednost broja bijelih krvnih stanica ostala je u granicama normale u bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a.
Smanjenje broja bijelih krvnih stanica nije bilo povezano s povećanim rizikom od infekcije ili ozbiljnih infekcija.Incidencija potencijalno klinički značajnog pada broja limfocita (<0,5 x 109/l) (<1%), broja neutrofila (≤1,0 x 109/l) (<1%), i broja trombocita (≤100 x 109/l) (≤1%) bila je slična u bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a u odnosu na bolesnike koji su primali placebo. Dva ozbiljna slučaja zabilježena su u bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a: jedan bolesnik (<1%) doživio je tešku trombocitopeniju (broj trombocita <10 x 109/l), a drugi bolesnik (<1%) razvio je tešku neutropeniju (broj neutrofila <0,5 x 109/l). U oba bolesnika, broj stanica se oporavio nakon prekida liječenja peginterferonom beta-1a. Blagi pad srednje vrijednosti broja crvenih krvnih stanica uočen je u bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a. Incidencija potencijalno klinički značajnog smanjenja broja crvenih krvnih stanica (<3,3 x 1012/l) bila je slična u bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a u usporedbi s bolesnicima koji su dobivali placebo.
Reakcije preosjetljivosti
Slučajevi preosjetljivosti prijavljeni su u 16% bolesnika koji su primali 125 mikrograma peginterferona beta-1a svaka 2 tjedna i 14% bolesnika koji su dobivali placebo. Manje od 1% bolesnika liječenih peginterferonom beta-1a doživjelo je ozbiljan slučaj preosjetljivosti (npr. angioedem, urtikarija) i oporavili su se odmah nakon liječenja antihistaminicima i/ili kortikosteroidima. U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su ozbiljni slučajevi preosjetljivosti nakon primjene peginterferona beta-1a, uključujući anafilaksiju (nepoznate učestalosti).
Plućna arterijska hipertenzija
Slučajevi plućne arterijske hipertenzije (PAH) prijavljeni su s lijekovima koji sadrže interferon beta. Događaji su prijavljeni u različitim vremenskim točkama i do nekoliko godina nakon početka liječenja interferonom beta.
Intramuskularni put primjene
Otvoreno unakrsno ispitivanje obuhvatilo je 136 ispitanika s ciljem procjene bioekvivalencije jednokratnih doza peginterferona beta-1a od 125 mikrograma, primijenjenih supkutanom i intramuskularnom injekcijom u zdravih dobrovoljaca. Najčešće prijavljene nuspojave (uz incidenciju
>10% u obje skupine) u oba razdoblja liječenja bile su zimica (35,6% u intramuskularnoj nasuprot 26,9% u supkutanoj skupini), bol (22,0% u intramuskularnoj nasuprot 14,2% u supkutanoj skupini), bol na mjestu injiciranja (11,4% u intramuskularnoj nasuprot 14,9% u supkutanoj skupini), eritem na mjestu injiciranja (2,3% u intramuskularnoj nasuprot 25.4% u supkutanoj skupini) te glavobolja (35,6% u intramuskularnoj nasuprot 41,0% u supkutanoj skupini). Reakcije na mjestu injiciranja prijavljivane su rjeđe u intramuskularnoj (14,4%) nego u supkutanoj skupini (32,1%).
Abnormalna razina proteina u urinu prijavljena je u 1/130 (0,8%) u supkutanoj skupini te 4/131 (3,1%) u intramuskularnoj skupini bez ikakve povezane nuspojave lijeka.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Plegridy 63 mikrograma
Farmakoterapijska skupina: Antineoplastici i imunomodulatori, imunostimulansi, interferoni, ATK oznaka: L03AB13
Peginterferon beta-1a je interferon beta-1a konjugiran s jednom, linearnom molekulom metoksipoli(etilenglikol)-O-2-metilpropionaldehida od 20 000 Da
(20 kDa mPEG-O-2-metilpropionaldehid) stupnja supstitucije od 1 mola polimera po molu proteina. Prosječna molekularna masa približno je 44 kDa od čega proteinski dio zauzima približno 23 kDa.
Mehanizam djelovanja
Točan mehanizam djelovanja peginterferona beta-1a u multiploj sklerozi (MS) nije poznat. Peginterferon beta-1a se veže na receptore interferona tipa I na površini stanica, te izaziva slijed intracelularnih zbivanja vodeći do ekspresije gena koje regulira interferon. Biološki učinci koji mogu biti posredovani peginterferonom beta-1a, uključuju povećanu ekspresiju protuupalnih citokina (npr. IL-4, IL-10, IL-27), smanjenu ekspresiju proupalnih citokina (npr. IL-2, IL-12, IFNγ, TNFα) i inhibiciju migracije aktiviranih T stanica preko krvno-moždane barijere; no mogu biti uključeni i dodatni mehanizmi. Nije poznato je li mehanizam djelovanja peginterferona beta-1a u MS-u isti kao prethodno opisan slijed bioloških učinka, jer patofiziologija MS-a nije u potpunosti razjašnjena.
Farmakodinamički učinci
Peginterferon beta-1a je interferon beta-1a konjugiran s jednom, linearnom molekulom metoksipoli(etilenglikola) od 20 kDa na alfa-amino skupini N-terminalnog kraja aminokiseline.
Interferoni pripadaju skupini prirodnih proteina koje stvaraju stanice kao odgovor na biološke i kemijske stimulanse, te posreduju u brojnim staničnim odgovorima koji su klasificirani kao protuvirusni, protuproliferativni i imunomodulacijski odgovori. Farmakološka svojstva peginterferona beta-1a u skladu su s onima interferona beta-1a i vjeruje se da su posredovana proteinskim dijelom molekule.
Farmakodinamički odgovori procijenjeni su mjerenjem indukcije gena koji odgovaraju na interferon, uključujući gene koji kodiraju 2′,5′-oligoadenilat sintetazu (2′,5′-OAS), miksovirus otporni protein A (MxA), i nekoliko kemokina i citokina, kao i neopterin (D-eritro-1, 2, 3-trihidroksipropilpterin), proizvod enzima GTP-ciklohidrolaze I kojeg inducira interferon. Indukcija gena u zdravih ljudi bila je veća u odnosu na vršnu razinu i izloženost (površina ispod krivulje učinka) za peginterferon beta-1a u usporedbi s nepegiliranim interferonom beta-1a (IM), kada su oba dana u dozi iste aktivnosti (6 MIU). Trajanje tog odgovora bilo je održano i produljeno za peginterferon beta-1a, s povišenjima detektiranim do 15 dana u odnosu na 4 dana za nepegilirani interferon beta-1a. Povećane koncentracije neopterina zabilježene su i u zdravih ispitanika i u bolesnika s multiplom sklerozom liječenih
peginterferonom beta-1a, s održanim i produljenim povišenjem tijekom 10 dana u odnosu na 5 dana za nepegilirani interferon beta-1a. Koncentracije neopterina se vraćaju na početno stanje nakon 2-tjednog intervala doziranja.
Klinička djelotvornost i sigurnost kod supkutanog puta primjene
Djelotvornost i sigurnost peginterferona beta-1a procijenjene su iz placebom kontrolirane prve godine 2-godišnjeg, randomiziranog, dvostruko slijepog kliničkog ispitivanja u bolesnika s relapsnom remitirajućom multiplom sklerozom (RRMS) (ispitivanje ADVANCE). Randomizirano je 1512 bolesnika koji su primali dozu od 125 mikrograma peginterferona beta-1a injiciranog supkutano svaka 2 (n=512) ili 4 (n=500) tjedna u usporedbi s placebom (n=500).
Primarni ishod bila je godišnja stopa recidiva (engl. annualised relapse rate, ARR) tijekom 1 godine. Ustroj ispitivanja i demografski podaci bolesnika prikazani su u tablici 3.
Nema podataka iz ispitivanja za kliničku djelotvornost i sigurnost koja bi izravno uspoređivala pegilirani s nepegiliranim interferonom beta-1a, ili kod bolesnika koji su prebacivani s nepegiliranog na pegilirani interferon.
Tablica 3. Ustroj ispitivanja
| Ustroj ispitivanja | |
| Anamneza | Bolesnici s RRMS-om, s najmanje 2 relapsa uprethodne 3 godine, i 1 relapsom u prethodnoj godini s EDSS ocjenom ≤5,0 |
| Praćenje | 1 godina |
| Ispitivana populacija | 83% bolesnika koji prethodno nisu bili liječeni 47% ≥2 relapsa u prethodnoj godini38% s najmanje 1 Gd+ lezijom na početku 92% ≥9 T2 lezija na početku16% EDSS ≥417% prethodno liječeni |
| Značajke na početku ispitivanja | |
| Srednja dob (godine) | 37 |
| Srednja vrijednost/medijan trajanja bolesti (godine) | 3,6/2,0 |
| Srednja vrijednost broja relapsa u prošle 3 godine | 2,5 |
| Srednja ocjena rezultata EDSS-a na početku | 2,5 |
RRMS: relapsna remitirajuća multipla skleroza
EDSS (engl. Expanded Disability Status Scale): Proširena ocjenska ljestvica onesposobljenosti Gd+: uz gadolinijski kontrast
Peginterferon beta-1a davan svaka 2 tjedna značajno je smanjio godišnju stopu relapsa (ARR) za 36% u odnosu na placebo (p = 0,0007) nakon jedne godine (tablica 4), s dosljednim smanjenjima ARR opaženima u podskupinama definiranim demografskim obilježjima i obilježjima bolesti na početku ispitivanja. Peginterferon beta-1a je također značajno smanjio rizik od relapsa za 39% (p=0,0003), rizik od kontinuirane progresije onesposobljenosti potvrđen nakon 12 tjedana za 38% (p=0,0383) i nakon 24 tjedna (post hoc analiza) za 54% (p=0,0069), broj novih ili novo povećanih T2 lezija za 67% (p<0,0001), broj Gd pozitivnih lezija za 86% (p<0,0001) i broj novih T1 hipointenzivnih lezija za 53% (p<0,0001) u usporedbi s placebom. Učinak liječenja uočen je već nakon 6 mjeseci, pri čemu je primjena 125 mikrograma peginterferona beta-1a svaka dva tjedna pokazala smanjenje od 61% (p<0,0001) novih ili novo povećanih T2 lezija u usporedbi s placebom. Prema stopi relapsa i MR kao ishodima, primjena 125 mikrograma peginterferon beta-1a svaka dva tjedna pokazala je brojčano veći učinak liječenja nego peginterferon beta-1a u režimu doziranja od svaka četiri tjedna nakon 1 godine.
Rezultati tijekom 2 godine potvrdili su da je djelotvornost održana i nakon placebom kontrolirane prve godine ispitivanja. Bolesnici izloženi peginterferonu beta-1a svaka 2 tjedna pokazali su statistički
značajna smanjenja u odnosu na bolesnike koji su bili izloženi peginterferonu beta-1a svaka 4 tjedna tijekom 2 godine u post hoc analizi ishoda uključujući ARR (24%, p=0,0209), rizik od relapsa (24%, p=0,0212), rizik od progresije onesposobljenosti potvrđen u 24. tjednu (36%, p=0,0459), i MR ishode (nove/povećane T2 60%, Gd+ 71%, i nove T1 hipointenzivne lezije 53%; p<0,0001 za sve). U nastavku ispitivanja ATTAIN, klinička i MR mjerenja aktivnosti multiple skleroze pokazala su da se dugoročna djelotvornost peginterferona beta-1a održala uz kontinuirano liječenje do 4 godine. Od ukupno 1468 bolesnika, njih 658 nastavilo je liječenje peginterferonom beta-1a najmanje 4 godine.
Rezultati tog ispitivanja prikazani su u tablici 4.
Tablica 4. Klinički i MR rezultati
| Placebo | Peginterferon beta- 1a125 mikrogramasvaka 2 tjedna | Peginterferon beta- 1a125 mikrogramasvaka 4 tjedna | |
| Klinički ishodi | |||
| N | 500 | 512 | 500 |
| Godišnja stopa relapsa | 0,397 | 0,256 | 0,288 |
| Omjer stopa | 0,64 | 0,72 | |
| 95% CI | 0,50 – 0,83 | 0,56 – 0,93 | |
| P-vrijednost | p=0,0007 | p=0,0114 | |
| Udio ispitanika s relapsom | 0,291 | 0,187 | 0,222 |
| HR | 0,61 | 0,74 | |
| 95% CI | 0,47 – 0,80 | 0,57 – 0,95 | |
| P-vrijednost | p=0,0003 | p=0,020 | |
| Udio s potvrđenom progresijom onesposobljenosti u 12. tjednu* | 0,105 | 0,068 | 0,068 |
| HR | 0,62 | 0,62 | |
| 95% CI | 0,40 – 0,97 | 0,40 – 0,97 | |
| P-vrijednost | p=0,0383 | p=0,0380 | |
| Udio s potvrđenom progresijom onesposobljenosti u 24. tjednu* | 0,084 | 0,040 | 0,058 |
| HR | 0,46 | 0,67 | |
| 95% CI | (0,26 – 0,81) | (0,41 – 1,10) | |
| P-vrijednost | p=0,0069 | p=0,1116 | |
| MR ishodi | |||
| N | 476 | 457 | 462 |
| Srednja vrijednost [medijan] broja novih ili novo povećanih T2 hiperintenzivnih lezija (raspon) | 13,3 [6,0](0 – 148) | 4,1 [1,0](0 – 69) | 9,2 [3,0](0 – 113) |
| srednja vrijednost omjera lezija | 0,33 (0,27, 0,40) | 0,72 (0,60, 0,87) | |
| (95% CI) | |||
| P-vrijednost | p≤0,0001 | p=0,0008 | |
| Srednja vrijednost [medijan] broja Gd+ | 1,4^ [0,0] | 0,2 [0,0] | 0,9 [0,0] |
| lezija (raspon) | (0 – 39) | (0 – 13) | (0– 41) |
| % smanjenja naspram placeba | 86 | 36 | |
| P-vrijednost | p<0,0001 | p=0,0738 | |
| Srednja vrijednost [medijan] broja novih T1 hipointenzivnih lezija(raspon) | 3,8 [1,0](0 – 56) | 1,8 [0,0](0 – 39) | 3,1 [1,0](0 – 61) |
| % smanjenja u usporedbi s | 53 | 18 | |
| placebom | |||
| P-vrijednost | p<0,0001 | 0,0815 | |
HR (engl. hazard ratio): omjer hazarda CI: Interval pouzdanosti
* Kontinuirana progresija onesposobljenosti definirana je kao povećanje početnog EDSS ≥1 za najmanje 1 bod ili 1,5 bodova povećanja za bolesnike s početnim EDSS=0, održano kroz 12/24 tjedna.
^n=477
Bolesnici čije liječenje nije uspjelo u prethodnoj MS terapiji nisu bili uključeni u ispitivanje.
Podskupine bolesnika s višom aktivnošću bolesti definirane su prema kriterijima relapsa i MR-a, kao što je navedeno niže, sa sljedećim rezultatima djelotvornosti:
-
Za bolesnike s ≥1 relapsa u prethodnoj godini i ≥9 T2 lezija ili ≥1 Gd+ lezija (n=1401), godišnja je stopa relapsa nakon 1 godine bila 0,39 za placebo, 0,29 za peginterferon beta-1a svaka
4 tjedna i 0,25 za peginterferon beta-1a svaka 2 tjedna.
Rezultati su u toj podskupini bili u skladu s onima u cjelokupnoj populaciji.
-
Za bolesnike s ≥2 relapsa u prethodnoj godini i najmanje 1 Gd+ lezijom (n=273), godišnja je stopa relapsa nakon 1 godine bila 0,47 za placebo, 0,35 za peginterferon beta-1a svaka 4 tjedna i 0,33 za peginterferon beta-1a svaka 2 tjedna.
Rezultati su u toj podskupini bili numerički u skladu s onima u cjelokupnoj populaciji, ali ne statistički značajni.
Ispitivanje bioekvivalencije intramuskularne i supkutane primjene
Otvoreno unakrsno ispitivanje obuhvatilo je 136 ispitanika s ciljem procjene bioekvivalencije jednokratnih doza lijeka Plegridy od 125 mikrograma primijenjenih supkutanom i intramuskularnom injekcijom u zdravih dobrovoljaca.
Nakon primjene 125 mikrograma peginterferona beta-1a intramuskularno, odnosno supkutano, radi farmakodinamičke analize izmjerene su serumske koncentracije neopterina, biljega aktivnosti interferona beta.
Serumske koncentracije neopterina nasuprot vremenskim profilima nakon jednokratne doze peginterferona beta-1a od 125 mikrograma supkutano ili 125 mikrograma peginterferona beta-1a intramuskularno bile su slične, a medijan vremena ETmax do maksimalne koncentracije (Epeak) bio je 40,1 sat, odnosno 44,0 sati. Srednja geometrijska vrijednost razina neopterina rasla je od početne do maksimalne koncentracije slično u oba načina primjene uz povišenje od 8,0 do 22,6 nmol/l za supkutani te 8,1 do 23,2 nmol/l za intramuskularni put. Ukupna sistemska izloženost neopterinu (EAUC0-336h i EAUC0-504h) također je bila slična u oba puta primjene.
Budući da je između intramuskularnog i supkutanog načina primjene pokazana bioekvivalencija, očekuje se da će peginterferon beta-1a primijenjen intramuskularno i peginterferon beta-1a primijenjen supkutano imati sličan profil djelotvornosti.
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove odgodila je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Plegridy u jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije u liječenju multiple skleroze (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Poluvijek peginterferona beta-1a u serumu je produljen u usporedbi s nepegiliranim interferonom
beta-1a. Serumska koncentracija peginterferona beta-1a bila je proporcionalna dozi u rasponu od 63 do 188 mikrograma, kao što je zabilježeno u ispitivanju jedne doze i višestrukih doza u zdravih ispitanika. Farmakokinetika opažena u bolesnika s multiplom sklerozom bila je dosljedna farmakokinetici opaženoj kod zdravih ispitanika.
Apsorpcija
Nakon supkutane primjene peginterferona beta-1a u bolesnika s multiplom sklerozom, vršna koncentracija postignuta je između 1 do 1,5 dana nakon primjene doze. Opažena vrijednost Cmax (srednja vrijednost ± SE) bila je 280 ± 79 pg/ml nakon ponovljenog doziranja od 125 mikrograma svaka dva tjedna.
Supkutano injiciranje peginterferona beta-1a rezultiralo je otprilike u 4, 9, i 13 puta višim vrijednostima izloženosti (AUC168h) i u otprilike 2, 3,5 i 5 puta višim Cmax, nakon primjene jednokratne doze od 63 (6 MIU), 125 (12 MIU), odnosno 188 (18 MIU) mikrograma u usporedbi s intramuskularnim primjenom od 30 (6 MIU) mikrograma nepegiliranog interferona beta-1a.
Distribucija
Nakon ponovljenog doziranja doze od 125 mikrograma svaka dva tjedna supkutanom primjenom, volumen distribucije bez korekcije za bioraspoloživost (srednja vrijednost ± SE) bio je 481 ± 105 l.
Biotransformacija i eliminacija
Pretpostavlja se da je urinarni (renalni) klirens glavni put izlučivanja peginteferona beta-1a. Postupak kovalentnog vezanja PEG skupine na protein može mijenjati in vivo svojstva nemodificiranog proteina, uključujući smanjenje bubrežnog klirensa i smanjenu proteolizu čime se produljuje njegov poluvijek u cirkulaciji. U skladu s tim, poluvijek (t1/2) peginterferona beta-1a je oko 2 puta dulji nego poluvijek nepegiliranog interferona beta-1a u zdravih dobrovoljaca. U bolesnika s multiplom sklerozom, t1/2 (srednja vrijednost ± SE) peginterferona beta-1a bio je 78 ± 15 sati u stanju dinamičke ravnoteže. Srednja vrijednost klirensa peginterferona beta-1a u stanju dinamičke ravnoteže iznosila je 4,1 ± 0,4 l/h.
Posebne populacije
Starije osobe
Kliničko iskustvo s bolesnicima u dobi iznad 65 godina je ograničeno. Međutim, rezultati populacijske farmakokinetičke analize (u bolesnika do 65 godina) ukazuju na to da dob ne utječe na klirens peginterferona beta-1a.
Oštećenje funkcije bubrega
Ispitivanje s jednom dozom u zdravih ispitanika i ispitanika s različitim stupnjevima oštećenja bubrega (blago, umjereno i teško oštećenje funkcije bubrega, kao i ispitanici s terminalnim stanjem bubrežne bolesti) pokazali su frakcijsko povećanje AUC-a (13-62%) i Cmax (42-71%) u ispitanika s blagim oštećenjem bubrega (procijenjena stopa glomerularne filtracije 50 do ≤80 ml/min/1,73 m2), umjerenim oštećenjem bubrega (procijenjena stopa glomerularne filtracije 30 do <50 ml/min/1,73 m2) i teškim oštećenjem bubrega (procijenjena stopa glomerularne filtracije <30 ml/min/1,73 m2), u odnosu na ispitanike s normalnom bubrežnom funkcijom (procijenjena stopa glomerularne filtracije
>80 ml/min/1,73 m2). Ispitanici u završnom stadiju bolesti bubrega kojima je potrebna hemodijaliza 2 do 3 puta tjedno, pokazali su sličan AUC i Cmax u usporedbi s ispitanicima s normalnom funkcijom bubrega. Jedna hemodijaliza smanjuje koncentraciju peginterferona beta-1a za oko 24%, što ukazuje na to da hemodijaliza djelomično uklanja peginterferon beta-1a iz sistemske cirkulacije.
Jetrena funkcija
Farmakokinetika peginterferona beta-1a nije procijenjena u bolesnika koji imaju insuficijenciju jetre.
Spol
U populacijskoj farmakokinetičkoj analizi s peginterferonom beta-1a nije pronađen utjecaj spola na farmakokinetiku.
Rasa
U populacijskoj farmakokinetičkoj analizi s peginterferonom beta-1a nije pronađen utjecaj rase na farmakokinetiku.
Ispitivanje bioekvivalencije intramuskularne i supkutane primjene
Farmakokinetički (PK) profili nakon jednokratne doze od 125 mikrograma peginterferona beta-1a intramuskularno, odnosno 125 mikrograma peginterferona beta-1a supkutano u zdravih dobrovoljaca bile su slične, a maksimalne su koncentracije dosegnute 40,0 sati nakon doze (i za supkutani i za intramuskularni način primjene) uz t1/2 vrijednosti od 97,1, odnosno 79,1 sati.
Statistička analiza vrijednosti Cmax i AUC∞ dodatno je pokazala bioekvivalenciju između 125 mikrograma peginterferon beta-1a intramuskularno, odnosno supkutano.
Omjer geometrijskih sredina za intramuskularnu, odnosno supkutanu primjenu (uz interval pouzdanosti od 90%) za Cmax bio je 1,08 (0,98 do 1,20), a za AUC∞ 1,09 (1,02 do 1,16).
Te vrijednosti ulaze u propisani raspon ekvivalencije od 0,80 do 1,25.
