Syntocinon 5 IU/ml otopina za injekciju/infuziju

Prije porođaja

• Izazivanje porođaja zbog medicinskih razloga, npr. u slučaju prenošenja, preranog prsnuća vodenjaka, hipertenzije izazvane trudnoćom (preeklampsija).

• Pojačavanje trudova u pojedinim slučajevima inercije maternice.

• Primjena Syntocinona može biti indicirana u ranoj trudnoći kao pomoćno liječenje kod nepotpunog, neizbježnog ili neuspjelog pobačaja.

  Poslije porođaja

• Tijekom carskog reza, nakon porođaja djeteta.

• Prevencija i liječenje postporođajne atonije maternice i krvarenja.

Doziranje

Opća ciljana populacija

Izazivanje ili pojačavanje trudova

Syntocinon je potrebno primjenjivati intravenskom infuzijom kap po kap ili još bolje pomoću infuzijske pumpe promjenljive brzine. Pri primjeni infuzije kap po kap preporuča se 5 IU Syntocinona dodati u 500 ml fiziološke otopine elektrolita (kao što je 0,9% natrijev klorid). U bolesnica u kojih se mora izbjegavati infuzija natrijevog klorida, za razrjeđenje se može koristiti 50 mg/ml otopina glukoze (vidjeti dio 4.4.). Kako bi se osiguralo ravnomjerno miješanje, bocu ili vrećicu treba prije uporabe nekoliko puta preokrenuti.

Početna brzina infuzije mora biti između 1 do 4 mili IU/min (2 do 8 kapi/min). Brzina se može postepeno povećavati u razmacima ne kraćim od 20 minuta i količinama pri svakom povećanju koje ne smiju prelaziti 1–2 mili IU/min dok se ne postignu kontrakcije slične normalnim trudovima.

blizu termina to se obično postiže infuzijom manjom od 10 mili IU/min (20 kapi/min), a najveća preporučena brzina je 20 mili IU/min (40 kapi/min). U iznimnim slučajevima kada je potrebno davati više doze, kao što se može desiti pri unutarmateriničnoj smrti ploda ili za indukciju poroda u ranoj trudnoći kad je maternica manje osjetljiva na oksitocin, preporučuje se primijeniti koncentriraniju otopinu Syntocinona, npr. 10 IU u 500 ml.

Pri korištenju motorne infuzijske pumpe kojom se daju manji volumeni nego pri primjeni infuzije kap po kap, koncentracije koje se mogu primijeniti za infuziju unutar preporučenog raspona doza je potrebno izračunati u skladu s tehničkim značajkama pumpe.

Učestalost, jačina i trajanje kontrakcija kao i otkucaji srca ploda moraju se pažljivo pratiti tijekom trajanja infuzije. Kad se postigne zadovoljavajuća razina aktivnosti maternice, brzina infuzije se često može smanjiti. Infuziju treba odmah prekinuti u slučaju hiperaktivnosti maternice i/ili patnje ploda.

Ako su u žena koje su u terminu ili blizu termina ne postignu pravilne kontrakcije nakon infuzije u ukupnoj količini od 5 IU, preporučuje se prekinuti postupak poticanja trudova; postupak se može ponoviti sljedeći dan, počevši opet brzinom od 1 do 4 mili IU/min.

Nepotpuni, neizbježni ili neuspjeli pobačaj

5 IU primijenjenih intravenskom infuzijom (5 IU razrijeđeno u fiziološkoj otopini elektrolita i primijenjeno kao intravenska infuzija kap po kap ili po mogućnosti, pomoću infuzijske pumpe promjenljive brzine tijekom 5 minuta) ili 5 IU do 10 IU primijenjeno intramuskularno, a nakon toga po potrebi davati intravensku infuziju brzinom od 20 do 40 mili IU/min.

Carski rez

5 IU primijenjenih intravenskom infuzijom (5 IU razrijeđeno u fiziološkoj otopini elektrolita i primijenjeno kao intravenska infuzija kap po kap ili po mogućnosti, pomoću infuzijske pumpe promjenljive brzine tijekom 5 minuta) odmah nakon rođenja djeteta.

Prevencija poslijeporođajnog krvarenja

Uobičajena doza je 5 IU intravenskom infuzijom (5 IU razrijeđeno u fiziološkoj otopini elektrolita i primijenjeno kao intravenska infuzija kap po kap ili po mogućnosti pomoću infuzijske pumpe promjenljive brzine tijekom 5 minuta) ili 5 IU do 10 IU intramuskularno nakon oslobađanja posteljice. U žena u kojih je Syntocinon primijenjen za indukciju ili pojačavanje trudova, infuziju je potrebno nastaviti uz povećanu brzinu tijekom trećeg razdoblja porođaja i tijekom sljedećih nekoliko sati.

Liječenje poslijeporođajnog krvarenja

5 IU primijenjenih intravenskom infuzijom (5 IU razrijeđeno u fiziološkoj otopini elektrolita i primijenjeno kao intravenska infuzija kap po kap ili po mogućnosti pomoću infuzijske pumpe promjenljive brzine tijekom 5 minuta) ili 5 IU do 10 IU intramuskularno, a u teškim slučajevima nastaviti s intravenskom infuzijskom otopinom koja sadrži 5 IU do 20 IU oksitocina u 500 ml otopine elektrolita brzinom potrebnom za kontrolu atonije maternice.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Nisu provedena ispitivanja u bolesnica s oštećenjem funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije jetre

Nisu provedena ispitivanja u bolesnica s oštećenjem funkcije jetre.

Pedijatrijski bolesnici

Nisu provedena ispitivanja u pedijatrijskih bolesnica.

Gerijatrijski bolesnici

Nisu provedena ispitivanja u starijih bolesnica (u dobi od 65 godina i starijih).

• Poznata preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Hipertonične kontrakcije maternice, patnja ploda kad porod nije neminovan.

  Svako stanje u kojem zbog ploda ili majke treba izbjegavati spontane trudove i/ili je vaginalni porođaj kontraindiciran npr.:

• značajna disproporcija zdjelice i glave djeteta,

• nepravilan položaj ploda,

• placenta previja i vasa previja,

• abrupcija placente,

• torzija ili prolaps pupčane vrpce,

• prerastegnutost ili smanjena otpornost maternice s rizikom za puknuće kao kod višestruke trudnoće,

• polihidramniona,

• višerorotkinja s velikim brojem porođaja,

• prisutnost ožiljka nakon većeg operativnog zahvata na maternici, uključujući klasični carski rez.

  Syntocinon se ne smije primjenjivati unutar 6 sati nakon davanja vaginalnih prostangladina (vidjeti dio 4.5.).

Indukcija porođaja

Indukciju porođaja pomoću oksitocina potrebno pokušati samo iz strogo medicinski opravdanih razloga, a ne zbog udobnosti. Primjenjivati se može samo u bolničkim uvjetima uz stručni medicinski nadzor.

Syntocinon se ne smije primjenjivati tijekom produljenog perioda u bolesnica s oksitocin-rezistentnom inercijom maternice, teškom preeklamptičkom toksemijom ili teškim kardiovaskularnim oboljenjima.

Syntocinon se ne smije davati kao intravenska bolus injekcija jer može izazvati akutnu kratkotrajnu hipotenziju praćenu crvenilom uz osjećaj vrućine i refleksnom tahikardijom.

Kardiovaskularni poremećaji

Syntocinon se mora oprezno primjenjivati u bolesnica s predispozicijom za ishemiju miokarda zbog postojeće kardiovaskularne bolesti (kao što je hipertrofijska kardiomiopatija, valvularna bolest srca i/ili ishemijska bolest srca uključujući vazospazam koronarne arterije), da bi se izbjegle značajne promjene krvnog tlaka i srčane frekvencije.

QT sindrom

Syntocinon se mora oprezno primjenjivati u bolesnica s poznatim ‘sindromom dugog QT intervala’ ili povezanim simptomima te u bolesnica koje uzimaju lijekove za koje je poznato da produljuju QTc interval (vidjeti dio 4.5.).

Pri primjeni Syntocinona za izazivanje i pojačavanje trudova:

• mora se primjenjivati samo kao intravenska infuzija, nikada potkožno, intramuskularno ili intravenskom bolus injekcijom.

• Fetalni distres i fetalna smrt: primjena oksitocina u prekomjernim dozama izaziva prekomjernu stimulaciju maternice koja može uzrokovati fetalni distres, asfiksiju i smrt, ili može dovesti do hipertoniciteta, tetaničkih kontrakcija ili rupture maternice. Osobito je važno pomno pratiti otkucaje srca ploda i motilitet maternice (frekvenciju, jačinu i trajanje kontrakcija) kako bi se doza prilagodila individualnom odgovoru.

• Naročita pažnja je potrebna kod graničnog nesrazmjera zdjelice i glave djeteta, sekundarne inercije maternice, trudnoćom uzrokovane hipertenzije blagog ili umjerenog stupnja ili srčane

  bolesti te u bolesnica iznad 35 godina starosti kao i u bolesnica sa carskim rezom donjeg segmenta maternice u povijesti bolesti.

• Diseminirana intravaskularna koagulacija: u rijetkim okolnostima, farmakološka indukcija trudova primjenom uterotoničkih lijekova uključujući oksitocin povećava rizik poslije porođajne diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK). Taj rizik je povezan sa samom farmakološkom indukcijom, a ne s pojedinim lijekom. Rizik je veći ako žena ima dodatni čimbenik rizika za DIK kao što je dob od 35 godina i više, komplikacije tijekom trudnoće i gestacijska dob veća od 40 tjedana. U tih žena oksitocin ili neki drug sličan lijek potrebno je primijeniti s pažnjom, a liječnik treba paziti na znakove DIK-a.

Unutarmaternična smrt

U slučaju unutarmaternične smrti ploda i/ili onečišćenja plodne vode mekonijem mora se izbjegavati snažna aktivnost maternice jer može doći do embolije plodnom vodom.

Trovanje vodom

Obzirom da oksitocin djeluje slabo antidiuretski, produljena intravenska primjena oksitocina u visokim dozama zajedno s velikim volumenom tekućine (kao što je slučaj pri liječenju neizbježnih ili neuspjelih pobačaja ili poslijeporođajnog krvarenja) može izazvati trovanje vodom povezano s hiponatrijemijom. Kombinirani antidiuretski učinak oksitocina i intravenske primjene tekućine može izazvati opterećenje tekućinom te dovesti do hemodinamskog oblika plućnog edema bez hiponatrijemije.

Da bi se izbjegle ove rijetke komplikacije, potrebne su slijedeće mjere opreza kad god se primjenjuju visoke doze oksitocina dulje vrijeme: potrebno je primjenjivati otopine koje sadržavaju elektrolite (ne dekstrozu), volumen tekućine koja se unosi treba biti što manji tako da se primjeni viša koncentracija oksitocina nego što je preporučena za indukciju ili pojačavanje trudova u terminu, unos tekućine na usta mora biti ograničen, treba pomno pratiti ravnotežu tekućine uz mjerenje koncentracije elektrolita u serumu ako se posumnja na poremećaj ravnoteže elektrolita.

Oštećenje funkcije bubrega

Potreban je oprez u bolesnica s teškim oštećenjem funkcije bubrega zbog moguće retencije vodom i mogućeg nakupljanja oksitocina (vidjeti dio 5.1.).

Anafilaksija kod žena s alergijom na lateks

Postoje izvješća o anafilaksiji nakon primjene oksitocina kod žena s poznatom alergijom na lateks. Zbog postojeće strukturalne homologije između oksitocina i lateksa, alergija/intolerancija na lateks može predstavljati važan predisponirajući čimbenik rizika za razvoj anafilaksije nakon primjene oksitocina.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po ampuli, tj. zanemarive količine natrija.

Interakcije lijekova kod kojih se istodobna primjena ne preporučuje

Prostaglandini i njihovi analozi

Prostaglandini mogu pojačati stimulirajući učinak oksitocina na maternicu i obrnuto; stoga istodobna primjena zahtijeva vrlo pažljivo promatranje (vidjeti dio 4.3.). Syntocinon se ne smije primjenjivati unutar 6 sati nakon davanja vaginalnih prostangladina.

Lijekovi koji produljuju QT interval

Oksitocin se mora smatrati potencijalno aritmogenim, osobito u bolesnica s drugim čimbenicima rizika za torsades de pointes kao što su lijekovi koji produljuju QT interval ili u bolesnica sa sindromom dugog QT sindroma u anamnezi (vidjeti dio 4.4.).

Interakcije koje treba uzeti u obzir

Inhalacijski anestetici

Inhalacijski anestetici (npr. halotan, ciklopropan, sevofluran i desfluran) imaju relaksirajući učinak na maternicu te dovode do primjetne inhibicije tonusa maternice pa tako mogu smanjiti i uterotoničko djelovanje oksitocina.

Vazokonstriktori/simpatomimetici

Oksitocin može povećati vazopresorski učinak vazokonstriktora i simpatomimetika, čak i onih sadržanih u lokalnim anesteticima.

Kaudalni anestetici

Kada se oksitocin primjenjuje tijekom ili nakon kaudalne anestezije, može pojačati hipertenzivni učinak simpatomimetičkih vazokonstriktora.

Trudnoća

Nisu provedena ispitivanja teratogenosti i reprodukcijska ispitivanja oksitocina u životinja (vidjeti dio 5.3.). Obzirom na veliko iskustvo s ovim lijekom i obzirom na njegovu kemijsku strukturu i farmakološka svojstva, ne očekuje se da predstavlja rizik za abnormalnosti ploda kad se primjenjuje kao što je indicirano.

Dojenje

Oksitocin se može naći u malim količinama u majčinom mlijeku. Ne očekuje se da će imati štetan utjecaj na novorođenče jer prelazi u probavni sustav gdje podliježe brzoj inaktivaciji.

Plodnost

Nije primjenjivo za Syntocinon zbog prirode indikacija.

Syntocinon može inducirati porođaj, zato je potreban oprez pri vožnji ili upravljanju strojevima. Žene s kontrakcijama maternice ne smiju voziti niti upravljati strojevima.

Pri primjeni oksitocina u intravenskoj infuziji za indukciju ili pojačavanje trudova, primjena u povećanim dozama može izazvati prekomjernu stimulaciju maternice koja može uzrokovati fetalni distres, asfiksiju i smrt ili može dovesti do hipertoniciteta, tetaničkih kontrakcija ili rupture maternice.

Brza intravenska bolus injekcija oksitocina u dozama većim od nekoliko IU može izazvati akutnu kratkotrajnu hipotenziju praćenu crvenilom uz osjećaj vrućine i refleksnom tahikardijom (vidjeti dio 4.4.).

Te brze hemodinamičke promjene mogu rezultirati ishemijom miokarda, osobito u bolesnica s postojećom kardivaskularnom bolešću. Brza intravenska bolus injekcija oksitocina u dozama koje iznose nekoliko IU može dovesti i do produljenja QT intervala.

U rijetkim okolnostima (npr. stopa incidencije < 0,0006) farmakološka indukcija trudova primjenom uterotoničkih lijekova uključujući oksitocin, povećava rizik poslijeporođajne diseminirane intravaskularne koagulacije (vidjeti dio 4.4.).

Intoksikacija vodom

Intoksikacija vodom povezana s hiponatrijemijom majke i novorođenčeta zabilježena je u slučajevima kada su primjenjivane visoke doze oksitocina zajedno s velikim količinama tekućine bez elektrolita tijekom produljenog vremenskog perioda (vidjeti dio 4.4.).

Zajednički antidiuretski učinak oksitocina i intravenski primijenjene tekućine može izazvati opterećenje tekućinom te dovesti do hemodinamskog oblika plućnog edema bez hiponatremije (vidjeti dio 4.4.).

Sljedeće su nuspojave zabilježene bez obzira na način primjene:

Nuspojave (Tablica 1 i 2) su poredane prema učestalosti, prema sljedećim smjernicama: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100, < 1/10); manje često (≥1/1000, <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Nuspojave navedene u tablici u nastavku temelje se na rezultatima kliničkih ispitivanja, kao i na izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet.

Nuspojave izvedene iz iskustva nakon stavljanja Syntocinona u promet preuzete su iz spontanih prijava slučajeva i slučajeva opisanih u literaturi. Budući da su te nuspojave zabilježene spontano u populaciji neutvrđene veličine, nije moguće dati pouzdanu procjenu njihove učestalosti, koja se stoga klasificira kao nepoznata. Nuspojave u tablici u nastavku prikazane su u skladu s klasifikacijom organskih sustava prema MedDRA-i. Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava na: navedenog u Dodatku V.

Simptomi i posljedice predoziranja navedeni su u dijelovima 4.4. i 4.8. Također su zabilježene abrupcija placente i/ili embolija plodnom vodom kao rezultat prekomjerne stimulacije maternice.

Liječenje

Kada se pojave simptomi i znakovi predoziranja tijekom kontinuirane intravenske primjene Syntocinona, infuziju se mora odmah prekinuti i majci dati kisik. U slučaju trovanja vodom, ključno je ograničiti unos tekućine, potaknuti diurezu, korigirati disbalans elektrolita te kontrolirati moguće konvulzije.