Cuprior je indiciran za liječenje Wilsonove bolesti u odraslih, adolescenata i djece ≥ 5 godina koji ne podnose liječenje D-penicilaminom.

Liječenje smije započeti samo liječnik specijalist s iskustvom u liječenju Wilsonove bolesti. Doziranje

Početna doza obično treba odgovarati najnižoj dozi u rasponu te bi se nakon toga trebala prilagođavati ovisno o kliničkom odgovoru bolesnika (vidjeti dio 4.4).

Odrasli

Preporučena doza je između 450 mg i 975 mg (od 3 do 6 i pol filmom obloženih tableta) dnevno podijeljena u 2 do 4 doze.

Pedijatrijska populacija

Početna doza u pedijatrijskih bolesnika niža je od početne doze u odraslih, ovisi o dobi i može se izračunati na temelju tjelesne težine. Dozu je kasnije potrebno prilagoditi prema kliničkom odgovoru djeteta (vidjeti dio 4.4).

Djeca i adolescenti (≥ 5 godina do 18 godina)

Doza obično iznosi između 225 mg i 600 mg dnevno (od 1 i pol do 4 filmom obložene tablete) podijeljena u 2 do 4 doze.

Djeca < 5 godina

Sigurnost i djelotvornost trientina u djece mlađe od 5 godina nisu još utvrđene. Farmaceutski oblik nije prikladan za primjenu u djece mlađe od 5 godina.

Preporučene doze lijeka Cuprior izražene su u mg baze trientina (tj. ne u miligramima soli trientintetraklorida).

Posebne populacije Stariji bolesnici

Prilagodba doze nije potrebna u starijih bolesnika.

Oštećenje funkcije bubrega

Za bolesnike s oštećenjem funkcije bubrega podaci su ograničeni. Nije potrebna posebna prilagodba doze u tih bolesnika (vidjeti dio 4.4).

Način primjene

Cuprior je za peroralnu primjenu. Filmom obložene tablete treba progutati s vodom. Prema potrebi se, radi preciznijeg doziranja ili lakše primjene, filmom obložena tableta s urezom može razdijeliti u dvije jednake polovice.

Važno je uzimati Cuprior na prazan želudac barem jedan sat prije obroka ili dva sata nakon obroka te u razmaku od barem jednog sata od uzimanja bilo kojeg drugog lijeka, hrane ili mlijeka (vidjeti

dio 4.5).

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Ako bolesnik koji je uzimao neku drugu formulaciju trientina počinje uzimati ovaj lijek, savjetuje se oprez jer doze izražene za trientin u obliku baze možda nisu ekvivalentne (vidjeti dio 4.2).

Trientin je kelacijsko sredstvo za koje je utvrđeno da smanjuje razine željeza u serumu. U slučaju anemije uzrokovane nedostatkom željeza, možda će biti potrebno uzimati nadomjestke željeza, a treba ih uzimati u drugo vrijeme (vidjeti dio 4.5).

Ne preporučuje se kombinacija trientina s cinkom. O istodobnoj uporabi dostupni su samo ograničeni podaci te preporuka specifične doze nije moguća.

U bolesnika koji su prethodno liječeni D-penicilaminom prijavljene su nuspojave slične lupusu tijekom kasnijeg liječenja trientinom, međutim nije moguće utvrditi postoji li uzročna veza s trientinom.

Praćenje

Bolesnici koji primaju Cuprior trebaju biti pod redovitim medicinskim nadzorom i treba ih pratiti radi odgovarajuće kontrole simptoma i razina bakra te optimizacije doze (vidjeti dio 4.2).

Cilj liječenja održavanja je održati razine slobodnog bakra u serumu u prihvatljivim granicama. Najpouzdaniji pokazatelj za praćenje liječenja je određivanje slobodnog bakra u serumu čija se razina izračunava pomoću razlike ukupnog bakra i bakra vezanog za ceruloplazmin (normalna razina slobodnog bakra u serumu obično je 100 do 150 mikrograma/l).

Mjerenje izlučivanja bakra u urinu može se provesti tijekom liječenja. Budući da kelacijska terapija dovodi do povećanja razine bakra u urinu, to može, ali i ne mora točno odraziti višak količine bakra u tijelu, no može biti korisna mjera za suradljivost u liječenju.

Pri početku kelacijske terapije može doći do pogoršanja kliničkih simptoma, uključujući neurološko pogoršanje, zbog viška slobodnog bakra u serumu tijekom početnog odgovora na liječenje. Potrebno je pažljivo praćenje radi optimizacije doze ili prilagodbe liječenja ako je potrebno.

Posebne populacije

Prekomjerno liječenje dovodi do rizika od nedostatka bakra. Potrebno je uspostaviti praćenje radi manifestacija prekomjernog liječenja, posebno kada se tjelesne potrebe za bakrom mogu promijeniti, na primjer u trudnoći (vidjeti dio 4.6) i u djece u koje je odgovarajuća kontrola razine bakra u tijelu potrebna kako bi se osigurao normalan rast i psihički razvoj.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega koji primaju trientin trebaju ostati pod redovitim medicinskim praćenjem radi odgovarajućeg nadzora simptoma i razina bakra. U tih bolesnika preporučuje se i pažljivo praćenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Nisu provedena ispitivanja interakcija.

Pokazalo se da trientin smanjuje razinu željeza u serumu, vjerojatno smanjivanjem njegove apsorpcije, te će možda će biti potrebno uzimanje nadomjestaka željeza. Budući da željezo i trientin mogu međusobno inhibirati apsorpciju, nadomjestak željeza treba uzimati najmanje dva sata nakon primjene trientina.

Budući da se trientin slabo apsorbira nakon peroralne primjene i da glavni mehanizam djelovanja zahtijeva sistemsku izloženost trientinu (vidjeti dio 5.1), važno je uzeti filmom obložene tablete na prazan želudac barem jedan sat prije obroka ili 2 sata nakon obroka te u razmaku od barem jednog sata od primjene bilo kojeg drugog lijeka, hrane ili mlijeka (vidjeti dio 4.2). To maksimalno povećava apsorpciju trientina i smanjuje vjerojatnost vezanja lijeka za metale u probavnom traktu. Međutim, nisu provedena ispitivanja interakcija s hranom, tako da je opseg učinka hrane na sistemsku izloženost trientinu nepoznat.

Iako nema dokaza da antacidi kalcija ili magnezija mijenjaju djelotvornost trientina, dobra je praksa odvojiti njihovu primjenu.

Trudnoća

Podaci o primjeni trientina u trudnica ograničeni su.

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost, što je vjerojatno rezultat manjka bakra uzrokovanog trientinom (vidjeti dio 5.3).

Cuprior se u trudnoći smije primjenjivati samo nakon pažljivog razmatranja koristi u odnosu na rizike liječenja u pojedine bolesnice. Čimbenici koje treba uzeti u obzir uključuju rizike povezane sa samom bolesti, rizike dostupnog zamjenskog liječenja i moguće teratogene učinke trientina (vidjeti dio 5.3).

Budući da je bakar potreban za pravilan rast i psihički razvoj, možda će trebati prilagoditi dozu kako bi se osiguralo da u fetusa ne nastupi manjak bakra te je važno pažljivo pratiti bolesnicu (vidjeti

dio 4.4).

Trudnoću treba pažljivo pratiti da bi se otkrile moguće abnormalnosti fetusa i procijenile razine bakra u serumu majke tijekom trudnoće. Dozu trientina treba prilagoditi kako bi se razine bakra u serumu održale u normalnom rasponu.

U serumu novorođenčadi čije se majke liječe trientinom, potrebno je pratiti razinu bakra gdje je prikladno.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se trientin u majčino mlijeko. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče. Potrebno je odlučiti treba li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Cuprior, uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

Nije poznato ima li trientin utjecaja na plodnost ljudi.

Cuprior ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljena nuspojava pri primjeni trientina je mučnina. Tijekom liječenja mogu se pojaviti ozbiljna anemija uzrokovana nedostatkom željeza i teški kolitis.

Tablični popis nuspojava

Sljedeće nuspojave zabilježene su tijekom primjene trientina za liječenje Wilsonove bolesti.

Učestalost se određuje kako slijedi: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često

(≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje stalno praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Povremeno su zabilježeni slučajevi predoziranja trientinom. U slučajevima predoziranja dozama do 20 g baze trientina, nisu zabilježene vidljive nuspojave. Predoziranje velikom dozom od 40 g baze trientina izazvalo je samoograničavajuću omaglicu i povraćanje, pri čemu nisu bile zabilježene druge kliničke posljedice ili značajni biokemijski poremećaji.

Ne postoji protulijek za akutno predoziranje trientinom.

Kronično prekomjerno liječenje može dovesti do nedostatka bakra i reverzibilne sideroblastične anemije. Prekomjerno liječenje i prekomjerno uklanjanje bakra može se pratiti pomoću vrijednosti bakra koji se izlučuje urinom i bakra koji nije vezan za ceruloplazmin. Potrebno je pažljivo praćenje radi optimizacije doze ili prilagodbe liječenja po potrebi (vidjeti dio 4.4).