Xerava 50 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Xerava 50 mg
Lijek Xerava indiciran je za liječenje kompliciranih intraabdominalnih infekcija (engl. complicated intra-abdominal infections, cIAI) u adolescenata u dobi od 12 godina tjelesne težine najmanje 50 kg i u odraslih (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).
Potrebno je razmotriti službene smjernice o prikladnoj primjeni antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Preporučeni režim doziranja iznosi 1 mg/kg eravaciklina svakih 12 sati tijekom 4 do 14 dana.
Jaki induktori CYP3A4
U bolesnika koji istodobno primaju jake induktore CYP3A4 preporučeni režim doziranja iznosi
1,5 mg/kg eravaciklina svakih 12 sati tijekom 4 do 14 dana (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5).
Starije osobe (≥ 65 godina)
U starijih bolesnika nije potrebna prilagodba doze (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili u bolesnika koji su na hemodijalizi. Eravaciklin je moguće primijeniti bez obzira na vrijeme hemodijalize (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre nije potrebna prilagodba doze (vidjeti dijelove 4.4, 4.5 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost lijeka Xerava u djece mlađe od 12 godina ili adolescenata s tjelesnom
težinom ispod 50 kg nisu utvrđene. Trenutno dostupni podaci opisani su u odjeljku 4.8, ali se ne mogu
dati preporuke o doziranju. Xerava se ne smije upotrebljavati u djece mlađe od osam godina zbog
rizika od promjene boje zuba (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).
Način primjene
Intravenska primjena.
Xerava se primjenjuje samo intravenskom infuzijom tijekom približno jednog sata (vidjeti dio 4.4).
Za upute o rekonstituciji i razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Preosjetljivost na tetraciklinsku skupinu antibiotika.
Anafilaktičke reakcije
Moguće su ozbiljne i povremeno smrtonosne reakcije preosjetljivosti te su prijavljene s drugim antibioticima tetraciklinske skupine (vidjeti dio 4.3). U slučaju reakcije preosjetljivosti, liječenje eravaciklinom mora se smjesta prekinuti i započeti s prikladnim mjerama hitne medicinske pomoći.
Proljev povezan s bakterijom Clostridioides difficile
Kolitis povezan s antibioticima i pseudomembranozni kolitis prijavljeni su prilikom primjene gotovo svih antibiotika i prema težini mogu biti blagi do opasni po život. Važno je razmotriti tu dijagnozu u bolesnika u kojih se pojavi proljev tijekom ili nakon liječenja eravaciklinom (vidjeti dio 4.8). U takvim je okolnostima potrebno razmotriti prekid liječenja eravaciklinom i primjenu suportivnih mjera uz primjenu posebnog liječenja za Clostridioides difficile. Pri tome se ne smiju davati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Reakcije na mjestu infuzije
Eravaciklin se primjenjuje intravenskom infuzijom tijekom približno jednog sata kako bi se rizik od reakcija na mjestu infuzije sveo na najmanju moguću mjeru. Eritem na mjestu infuzije, bol/osjetljivost, flebitis i tromboflebitis opaženi su pri intravenskoj primjeni eravaciklina u kliničkim ispitivanjima (vidjeti dio 4.8). U slučaju ozbiljnih reakcija potrebno je prekinuti liječenje eravaciklinom dok se ne odredi novo mjesto intravenskog pristupa. Dodatne mjere za smanjenje pojave i težine reakcija na mjestu infuzije uključuju smanjenje brzine protoka i/ili koncentracije infuzije eravaciklina.
Otporni mikroorganizmi
Produljena primjena može dovesti do pretjeranog rasta otpornih mikroorganizama, uključujući gljivice. Ako tijekom terapije dođe do superinfekcije, možda će biti potrebno prekinuti liječenje. Potrebno je poduzeti druge prikladne mjere i razmotriti zamjensko antimikrobno liječenje u skladu s postojećim terapijskim smjernicama.
Pankreatitis
Pankreatitis je prijavljen prilikom primjene eravaciklina te je u nekim slučajevima bio težak (vidjeti
dio 4.8). Ako se sumnja na pankreatitis, potrebno je prekinuti liječenje eravaciklinom.
Pedijatrijska populacija
Xerava se ne smije upotrebljavati tijekom razvoja zuba (tijekom 2. i 3. tromjesečja trudnoće te u djece mlađe od osam godina) jer može prouzročiti trajnu promjenu boje zuba (u žutu, sivu, smeđu) (vidjeti dio 4.6).
Istodobna primjena jakih induktora CYP3A4
Očekuje se da će lijekovi koji induciraju CYP3A4 povećati brzinu i opseg metabolizma eravaciklina. Učinak induktora CYP3A4 ovisi o vremenu te može biti potrebno najmanje dva tjedna da se dosegne najveći učinak nakon uvođenja. Suprotno tomu, nakon prekida može biti potrebno najmanje dva tjedna kako bi se indukcija CYP3A4 smanjila. Očekuje se da će istodobna primjena jakog induktora CYP3A4 (kao što su fenobarbital, rifampicin, karbamazepin, fenitoin, gospina trava) smanjiti učinak eravaciklina (vidjeti dijelove 4.2 i 4.5).
Bolesnici s teškim oštećenjem funkcije jetre
Izloženost može biti povećana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh razred C). Stoga je takve bolesnike potrebno pratiti radi otkrivanja eventualnih nuspojava (vidjeti dio 4.8), posebice ako su ti bolesnici pretili i/ili se također liječe jakim inhibitorima CYP3A pa izloženost može biti dodatno povećana (vidjeti dijelove 4.5 i 5.2). U tim slučajevima nije moguće dati preporuke o doziranju.
Ograničenja kliničkih podataka
U kliničkim ispitivanjima kompliciranih intraabdominalnih infekcija nije bilo imunokompromitiranih bolesnika te je većina bolesnika (80 %) imala početnu vrijednost bodova prema APACHE II sustavu
<10; 5,4 % bolesnika imalo je istodobnu bakterijemiju na početku ispitivanja; 34 % bolesnika imalo je kompliciranu upalu crvuljka.
Koagulopatija
Eravaciklin može produljiti protrombinsko vrijeme (PV) i aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (aPTV). Dodatno je kod primjene eravaciklina prijavljena hipofibrinogenemija. Stoga je prije početka liječenja i redovito tijekom liječenja eravaciklinom potrebno pratiti parametre koagulacije krvi kao što je PV ili drugi odgovarajući antikoagulacijski test, uključujući mjerenje razine fibrinogena u krvi.
Mogućnost drugih lijekova da utječu na farmakokinetiku eravaciklina
Istodobna primjena jakog induktora CYP 3A4/3A5, rifampicina, izmijenila je farmakokinetiku eravaciklina, smanjila izloženost za približno 32 % te povećala klirens za približno 54 %. Dozu eravaciklina potrebno je povećati za približno 50 % (1,5 mg/kg, intravenski, svakih 12 sati) kad se primjenjuje istodobno s rifampicinom ili drugim jakim induktorom CYP3A kao što su fenobarbital, karbamazepin, fenitoin i gospina trava (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Istodobna primjena jakog inhibitora CYP3A, itrakonazola, izmijenila je farmakokinetiku eravaciklina, povećavajući Cmax za približno 5 % te AUC0-24 za približno 23 %, a smanjujući klirens. Povećana izloženost vjerojatno neće biti klinički značajna. Stoga se ne zahtijeva prilagodba doze kad se eravaciklin primjenjuje istodobno s inhibitorima CYP3A. Međutim, bolesnike koji primaju jake inhibitore CYP3A (na primjer ritonavir, itrakonazol, klaritromicin) uz kombinaciju čimbenika koji mogu povećati izloženost, kao što je teško oštećenje funkcije jetre i/ili pretilost, potrebno je pratiti radi otkrivanja eventualnih nuspojava (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
In vitro se eravaciklin pokazao kao supstrat za prijenosnike P-glikoprotein, OATP1B1 i OATP1B3. Interakcije između lijekova in vivo nije moguće isključiti te istodobna primjena eravaciklina i drugih lijekova koji inhibiraju te prijenosnike (primjerice, inhibitori OATP1B1/3; atazanavir, ciklosporin, lopinavir i sakvinavir) može povećati koncentraciju eravaciklina u plazmi.
Mogućnost eravaciklina da utječe na farmakokinetiku drugih lijekova
Eravaciklin i njegovi metaboliti nisu in vitro inhibitori ni induktori CYP enzima ni proteina prijenosnika (vidjeti dio 5.2). Stoga interakcije s lijekovima koji su supstrati za te enzime ili prijenosnike nisu vjerojatne.
Trudnoća
Podaci o primjeni eravaciklina u trudnica su ograničeni. Ispitivanja provedena na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat.
Kao i drugi antibiotici tetraciklinske skupine, eravaciklin može inducirati trajna oštećenja zuba (promjenu boje i oštećenja cakline) te odgoditi procese okoštavanja u fetusa izloženih in utero tijekom
2. i 3. tromjesečja trudnoće zbog nakupljanja u tkivima s visokom pregradnjom kalcija i oblikovanja kelatnog kompleksa s kalcijem (vidjeti dijelove 4.4 i 5.3). Osim ako kliničko stanje žene zahtijeva liječenje eravaciklinom, lijek Xerava ne smije se primjenjivati tijekom trudnoće.
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi trebaju izbjegavati trudnoću dok primaju eravaciklin.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se eravaciklin i njegovi metaboliti u majčino mlijeko u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su izlučivanje eravaciklina i njegovih metabolita u majčino mlijeko (vidjeti dio 5.3).
Dugoročna primjena drugih tetraciklina tijekom dojenja može dovesti do znatne apsorpcije u dojenčeta te se ne preporučuje zbog rizika od promjene boje zuba i odgode procesa okoštavanja u dojenčadi.
Mora se donijeti odluka o nastavku ili prestanku dojenja ili nastavku ili prekidu terapije lijekom
Xerava, uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije za ženu.
Plodnost
Nema kliničkih podataka o učincima eravaciklina na plodnost. Eravaciklin je utjecao na parenje i plodnost u mužjaka štakora pri klinički relevantnim izloženostima (vidjeti dio 5.3).
Eravaciklin može malo utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Nakon primjene eravaciklina može doći do omaglice (vidjeti dio 4.8).
Sažetak sigurnosnog profila
U kliničkim su ispitivanjima najčešće nuspojave u bolesnika s kompliciranom intraabdominalnom infekcijom liječenih eravaciklinom (n = 576) bile mučnina (3,0 %), povraćanje, flebitis na mjestu infuzije (svaka 1,9 %), flebitis (1,4 %), tromboza na mjestu infuzije (0,9 %), proljev (0,7 %), eritem na
mjestu uboda u krvnu žilu (0,5 %), hiperhidroza, tromboflebitis, hipoestezija na mjestu infuzije i glavobolja (svaka 0,3 %), koje su općenito bile blage do umjerene težine.
Tablični popis nuspojava
Nuspojave utvrđene kod primjene eravaciklina navedene su u Tablici 1. Nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava prema MedDRA-i i prema učestalosti. Kategorije učestalosti određuju se prema sljedećoj ljestvici: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i
< 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) i vrlo rijetko (< 1/10 000). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane padajućim redoslijedom prema ozbiljnosti.
Tablica 1 Tablični popis nuspojava eravaciklina u kliničkim ispitivanjima
| Klasifikacija organskih sustava | Često | Manje često |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | hipofibrinogenemija povećan međunarodni normalizirani omjer (INR)produljeno aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (aPTV)produljeno protrombinsko vrijeme (PV) | |
| Poremećaji imunosnog sustava | preosjetljivost | |
| Poremećaji živčanog sustava | omaglicaglavobolja | |
| Krvožilni poremećaji | tromboflebitisaflebitisb | |
| Poremećaji probavnog sustava | mučninapovraćanje | pankreatitisproljev |
| Poremećaji jetre i žuči | povišena razina aspartat aminotransferaze(AST)povišena razina alanin aminotransferaze(ALT)hiperbilirubinemija | |
| Poremećaji kože i potkožnoga tkiva | osiphiperhidroza | |
| Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene | reakcija na mjestu infuzijec |
-
Tromboflebitis uključuje preporučene pojmove tromboflebitis i tromboza na mjestu infuzije.
-
Flebitis uključuje preporučene pojmove flebitis, flebitis na mjestu infuzije, površinski flebitis i flebitis
na mjestu injekcije.
-
Reakcija na mjestu infuzije uključuju preporučene pojmove eritem na mjestu injekcije, hipoestezija na mjestu infuzije, eritem na mjestu uboda u krvnu žilu te bol na mjestu uboda u krvnu žilu.
Opis odabranih nuspojava
Reakcije na mjestu infuzije
U bolesnika liječenih eravaciklinom prijavljene su blage do umjerene reakcije na mjestu infuzije, uključujući bol ili nelagodu, eritem i oticanje ili upalu na mjestu injekcije te površinski tromboflebitis i/ili flebitis. Reakcije na mjestu infuzije moguće je ublažiti smanjenjem koncentracije infuzije ili brzine infuzije eravaciklina.
Nuspojave tetraciklinske skupine
Nuspojave tetraciklinske skupine uključuju fotoosjetljivost, pseudotumor cerebri i antianaboličko djelovanje koji dovode do povišene razine ureje u krvi, azotemije, acidoze i hiperfosfatemije.
Proljev
Nuspojave skupine antibiotika uključuju pseudomembranozni kolitis i pretjeran rast otpornih organizama, uključujući gljivice (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima proljev povezan s liječenjem pojavio se u 0,7 % bolesnika. Svi su slučajevi bili blagi.
Pedijatrijska populacija
U fazi I ispitivanja za određivanje farmakokinetike i sigurnosti jedne doze intravenskog eravaciklina u djece u dobi od 8 do manje od 18 godina (n=19, s 10 mlađih od 12 godina) najčešće prijavljene nuspojave bile su mučnina (26,3 %), povraćanje (15,8 %), glavobolja (15,8 %) i hiperhidroza
(10,5 %). Općenito, nuspojave su bile blage ili umjerene po težini i slične nuspojavama opaženim u odraslih. Dva događaja ocijenjena su kao teška, uključujući jedan događaj anafilaktičke reakcije i jedan događaj pleuralnog izljeva, koji je također procijenjen kao ozbiljan.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U ispitivanjima u kojima je primijenjeno do 3 mg/kg eravaciklina u zdravih dobrovoljaca opaženo je da doze više od preporučene doze dovode do više stope mučnine i povraćanja.
U slučaju sumnje na predoziranje potrebno je prekinuti liječenje lijekom Xerava i pratiti bolesnika radi
otkrivanja eventualnih nuspojava.
Farmakološka svojstva - Xerava 50 mg
Farmakoterapijska skupina: antibakterijski lijekovi za sistemsku primjenu, tetraciklini, ATK oznaka: J01AA13.
Mehanizam djelovanja
Mehanizam djelovanja eravaciklina uključuje ometanje sinteze bakterijskih proteina vezanjem na 30S ribosomsku podjedinicu, sprječavajući tako ugradnju aminokiselina u peptidne lance koji se produljuju.
Supstitucije C-7 i C-9 u eravaciklinu nisu prisutne ni u jednom prirodnom ili polusintetičkom tetraciklinu, a obrazac supstitucije uzrokuje mikrobiološku aktivnost uključujući zadržavanje in vitro sposobnosti djelovanja protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih sojeva s mehanizmima rezistencije specifičnima za tetracikline (tj. efluks posredovan tet(A), tet(B) i tet(K); ribosomski zaštitni proteini kodirani putem tet(M) i tet(Q)). Eravaciklin nije supstrat za MepA pumpu u zlatnom stafilokoku (Staphylococcus aureus), koja je opisana kao mehanizam rezistencije za tigeciklin. Na eravaciklin također ne utječu enzimi koji inaktiviraju ili modificiraju aminoglikozide.
Mehanizam rezistencije
Rezistencija na eravaciklin opažena je u vrstama roda Enterococcus koje nakupljaju mutacije u genu rpsJ. Ne postoji ciljno utemeljena križna rezistencija između eravaciklina i antibiotika drugih skupina kao što su kinoloni, penicilini, cefalosporini i karbapenemi.
Drugi bakterijski mehanizmi rezistencije koji bi potencijalno mogli utjecati na eravaciklin povezani su
s povećanom razinom ekspresije za nespecifični, intrizični efluks multiple rezistencije na antibiotike. Granične vrijednosti pri ispitivanju osjetljivosti
Kriterije za tumačenje minimalnih inhibitornih koncentracija (MIK) pri ispitivanju osjetljivosti utvrdio je European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing (EUCAST) za eravaciklin, a navedeni su ovdje:
https://www.ema.europa.eu/documents/other/minimum-inhibitory-concentration-mic-breakpoints_en.xlsx
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Površina ispod krivulje koja označava koncentraciju u plazmi u vremenu (AUC) podijeljenu s minimalnom inhibitornom koncentracijom (MIK) eravaciklina pokazala se kao najbolji prediktor djelotvornosti in vitro, s pomoću izloženosti ljudi u stanju dinamičke ravnoteže u kemostatu, što je potvrđeno in vivo na životinjskim modelima infekcije.
Klinička djelotvornost protiv određenih patogena
Djelotvornost je dokazana u kliničkim ispitivanjima protiv patogena navedenih za komplicirane
intraabdominalne infekcije osjetljivih na eravaciklin in vitro:
-
Escherichia coli
-
Klebsiella pneumoniae
-
Staphylococcus aureus
-
Enterococcus faecalis
-
Enterococcus faecium
-
Viridans Streptococcus spp.
Antibakterijska aktivnost protiv drugih relevantnih patogena
Podaci in vitro pokazuju da patogen naveden u nastavku nije osjetljiv na eravaciklin:
-
Pseudomonas aeruginosa
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove odgodila je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Xerava u jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije u liječenju kompliciranih intraabdominalnih infekcija (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Apsorpcija
Eravaciklin se primjenjuje intravenski pa tako ima 100 %-tnu bioraspoloživost.
Srednje vrijednosti farmakokinetičkih parametara eravaciklina nakon jednokratne intravenske infuzije i nakon višestrukih intravenskih infuzija (60 minuta) od 1 mg/kg danih zdravim odraslim osobama svakih 12 sati navedene su u Tablici 2.
Tablica 2 Srednje vrijednosti (%CV) farmakokinetičkih parametara eravaciklina u plazmi nakon jednokratne i nakon višestrukih intravenskih infuzija u zdravih odraslih osoba
| Doza eravaciklina | Farmakokinetički parametri aritmetička srednja vrijednost (%CV) | ||||
| Cmax (ng/ml) | t amax(h) | AUC0- b12(ng*h/ml) | t1/2 (h) | ||
| 1,0 mg/kg intravenski svakih 12 sati (n = 6) | 1. dan | 2125 (15) | 1,0 (1,0-1,0) | 4305 (14) | 9 (21) |
| 10. dan | 1825 (16) | 1,0 (1,0-1,0) | 6309 (15) | 39 (32) | |
a Predstavljena srednja vrijednost (raspon)
b AUC 1. dana = AUC 0-12 nakon prve doze i AUC za 10. = AUC0- 12 u stanju dinamičke ravnoteže
Distribucija
In vitro vezanje eravaciklina za proteine u ljudskoj plazmi povećava se s višim koncentracijama, pri čemu vezanje iznosi 79 %, 86 % odnosno 90 % pri 0,1 µg/ml, 1 µg/ml odnosno 10 µg/ml. Srednja vrijednost (%CV) volumena distribucije u stanju dinamičke ravnoteže u zdravih, normalnih dobrovoljaca nakon 1 mg/kg svakih 12 sati približno iznosi 321 l (6,35), što je više od ukupne količine vode u organizmu.
Biotransformacija
Nepromijenjeni eravaciklin glavna je komponenta povezana s lijekom u plazmi i mokraći ljudi. Eravaciklin se metabolizira prvenstveno putem oksidacije pirolidinskog prstena posredovane CYP3A4 i FMO do TP-6208 te kemijskom epimerizacijom na C-4 do TP-498. Dodatni manji metaboliti oblikuju se glukuronidacijom, oksidacijom i hidrolizom. TP-6208 i TP-498 ne smatraju se farmakološki djelatnima.
Eravaciklin je supstrat za prijenosnike P-glikoprotein, OATP1B1 i OATP1B3, ali ne za BCRP. Eliminacija
Eravaciklin se izlučuje mokraćom i stolicom. Bubrežni klirens i izlučivanje putem žuči i izravno putem crijeva čine približno 35 % odnosno 48 % ukupnog tjelesnog klirensa nakon primjene jedne intravenske doze od 60 mg 14C-eravaciklina.
Linearnost/nelinearnost
Cmax i AUC eravaciklina u zdravih odraslih osoba povećavaju se približno proporcionalno povećanju
doze. Nakon intravenske primjene 1 mg/kg svakih 12 sati dolazi do akumulacije od približno 45 %.
Unutar raspona klinički ispitanih višestrukih intravenskih doza eravaciklina, farmakokinetički parametri AUC i Cmax pokazuju linearnost, no pri povećanim su dozama povećanja vrijednosti AUC i Cmax nešto manje nego proporcionalna dozi.
Potencijal za interakcije između lijekova
Eravaciklin i njegovi metaboliti nisu inhibitori CYP1A2, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 ili CYP3A4 in vitro. Eravaciklin, TP-498 i TP-6208 nisu induktori CYP1A2, CYP2B6 ili CYP3A4.
Eravaciklin, TP-498 i TP-6208 nisu inhibitori BCRP-a, BSEP-a, OATP1B1, OATP1B3, OAT1, OAT3, OCT1, OCT2, MATE1 ili MATE2-K prijenosnika. Metaboliti TP-498 i TP-6208 nisu inhibitori P-glikoproteina in vitro.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Geometrijska srednja vrijednost dobivena metodom najmanjih kvadrata Cmax za eravaciklin povećala se za 8,8 % za ispitanike sa završnim stadijem bubrežne bolesti (engl. end stage renal disease, ESRD) u usporedbi sa zdravim ispitanicima s 90 % CI -19,4; 45,2. Geometrijska srednja vrijednost dobivena metodom najmanjih kvadrata AUC0-inf za eravaciklin smanjila se za 4,0 % za ispitanike s ESRD-om u usporedbi sa zdravim ispitanicima s 90 % CI -14,0; 12,3.
Oštećenje funkcije jetre
Geometrijska srednja vrijednost Cmax za eravaciklin povećala se za 13,9 %, 16,3 % odnosno 19,7 % za ispitanike s blagim (Child-Pugh razred A), umjerenim (Child-Pugh razred B) odnosno teškim (Child-Pugh razred C) oštećenjem funkcije jetre u usporedbi sa zdravim ispitanicima. Geometrijska srednja vrijednost AUC0-inf za eravaciklin povećala se za 22,9 %, 37,9 % odnosno 110,3 % za ispitanike s blagim, umjerenim odnosno teškim oštećenjem funkcije jetre u usporedbi sa zdravim ispitanicima.
Spol
U populacijskoj farmakokinetičkoj analizi eravaciklina nisu opažene klinički značajne razlike između
spolova s obzirom na AUC za eravaciklin .
Starije osobe (≥ 65 godina)
U populacijskoj farmakokinetičkoj analizi eravaciklina nisu opažene klinički značajne razlike u
farmakokinetici eravaciklina s obzirom na dob.
Pedijatrijska populacija
Provedeno je popPK ispitivanje. Ispitivanje nije omogućilo donošenje zaključka i stoga nije bilo moguće utvrditi dozu u djece mlađe od 12 godina / tjelesne težine manje od 50 kg. Očekuje se da će adolescenti (12 – 17 godina) tjelesne težine najmanje 50 kg biti izloženi usporedivoj izloženosti kao u odraslih osoba kada se liječe dozom od 1 mg/kg svakih 12 sati.
Tjelesna težina
U populacijskoj farmakokinetičkoj analizi pokazalo se da dispozicija eravaciklina (klirens i volumen) ovisi o tjelesnoj težini. Međutim, rezultirajuća razlika u izloženosti eravaciklinu izražena u AUC ne opravdava prilagodbe doze u ispitanom rasponu tjelesne težine. Nisu dostupni podaci za bolesnike teže od 137 kg. Potencijalni utjecaj teške pretilosti na izloženost eravaciklinu nije ispitan.
Farmaceutski podaci - Xerava 50 mg
manitol (E421)
natrijev hidroksid (za prilagodbu pH vrijednosti) kloridna kiselina (za prilagodbu pH vrijednosti)
3 godine
Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni nakon rekonstitucije u bočicama dokazana je tijekom jednog
sata na temperaturi od 25 °C.
Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni nakon razrjeđivanja dokazana je tijekom 72 sata na temperaturi 2 °C – 8 °C i 12 sati na 25 °C.
S mikrobiološkog stajališta lijek se mora primijeniti odmah. Ako se lijek ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja lijeka u primjeni prije njegove primjene odgovornost su korisnika i ne bi trebalo biti dulje od 72 sata na temperaturi 2 °C – 8 °C, osim ako je način rekonstitucije/otapanja proveden u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Čuvati u hladnjaku (2°C – 8°C). Bočicu čuvati u kutiji radi zaštite od svjetlosti. Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Staklena bočica od 10 ml, staklo tipa I, s čepom od klorobutilne gume i aluminijskim poklopcem.
Veličina pakiranja: 1 bočica i višestruko pakiranje s 12 (12 pakiranja po 1) bočica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Općenite mjere opreza
Bočica je namijenjena samo za jednu uporabu.
Potrebno je pridržavati se aseptične tehnike pri pripremi otopine za infuziju.
Upute za rekonstituciju
Sadržaj potrebnog broja bočica treba svaki rekonstituirati s 5 ml vode za injekcije te pažljivo miješati dok se prašak potpuno ne otopi. Treba izbjegavati mućkanje i brze pokrete jer može doći do pjenjenja.
Rekonstituirani lijek Xerava treba biti prozirna, blijedožuta do narančasta otopina. Otopina se ne smije upotrebljavati ako su u njoj vidljive bilo kakve čestice ili ako je zamućena.
Priprema otopine za infuziju
Prije primjene rekonstituirana otopina mora se dodatno razrijediti s pomoću otopine natrijeva klorida za injekciju od 9 mg/ml (0,9 %). Izračunati volumen rekonstituirane otopine potrebno je dodati u vrećicu za infuziju s ciljanom koncentracijom od 0,3 mg/ml, unutar raspona od 0,2 do 0,6 mg/ml.
Vidjeti primjer izračuna u Tablici 3 (odrasli) i Tablici 4 (adolescenti 12 - 17 godina).
Pažljivo preokrenite vrećicu kako biste promiješali otopinu.
Tablica 3 Primjer izračuna za tjelesne težine za odrasle bolesnike tjelesne težine od 40 kg do 200 kg1
| Tjelesna težina bolesnika(kg) | Ukupna doza (mg) | Broj bočica zarekonstituciju | Ukupni volumen koji je potrebno razrijediti (ml) | Preporučena veličina vrećice za infuziju (ml) |
| 40 | 40 | 1 | 4 | 100 |
| 60 | 60 | 2 | 6 | 250 |
| 80 | 80 | 2 | 8 | 250 |
| 100 | 100 | 2 | 10 | 250 |
| 150 | 150 | 3 | 15 | 500 |
| 200 | 200 | 4 | 20 | 500 |
1 Točnu dozu potrebno je izračunati na temelju tjelesne težine pojedinog bolesnika.
Za odrasle bolesnike tjelesne težine od ≥ 40 kg do < 50 kg:
izračunajte potreban volumen rekonstituirane otopine na temelju tjelesne težine bolesnika i ubrizgajte u vrećicu
za infuziju od 100 ml.
Za odrasle bolesnike tjelesne težine od 50 kg do 100 kg:
izračunajte potreban volumen rekonstituirane otopine na temelju tjelesne težine bolesnika i ubrizgajte u vrećicu
za infuziju od 250 ml.
Za odrasle bolesnike tjelesne težine > 100 kg:
izračunajte potreban volumen rekonstituirane otopine na temelju tjelesne težine bolesnika i ubrizgajte u vrećicu
za infuziju od 500 ml.
Tablica 4 Primjer izračuna za adolescentne bolesnike (12 – 17 godina) tjelesne težine od 50 kg do 90 kg1
| Tjelesna težinabolesnika (kg) | Ukupna doza (mg) | Broj bočica zarekonstituciju | Ukupni volumen koji je potrebno razrijediti (ml) | Preporučena veličina vrećice za infuziju (ml) |
| 50 | 50 | 1 | 5 | 250 |
| 60 | 60 | 2 | 6 | 250 |
| 70 | 70 | 2 | 7 | 250 |
| 80 | 80 | 2 | 8 | 250 |
| 90 | 90 | 2 | 9 | 250 |
1 Točnu dozu potrebno je izračunati na temelju tjelesne težine pojedinog bolesnika.
Za adolescentne bolesnike tjelesne težine 50 kg – 90 kg:
Izračunajte potreban volumen rekonstituirane otopine na temelju tjelesne težine bolesnika i ubrizgajte u vrećicu za infuziju od 250 ml.
Infuzija
Prije primjene otopinu spremnu za uporabu treba vizualno pregledati da vidite sadrži li neke čestice. Rekonstituirane i razrijeđene otopine koje sadržavaju vidljive čestice ili koje izgledaju zamućeno treba baciti.
Nakon razrjeđivanja Xerava se primjenjuje intravenski tijekom približno jednog sata. Rekonstituirana i razrijeđena otopina mora se primijeniti samo kao intravenska infuzija. Ne smije se
primijeniti kao intravenski bolus.
Ako se ista intravenska linija upotrebljava za sekvencijsku infuziju nekoliko različitih lijekova, liniju
je potrebno isprati prije i nakon infuzije otopinom natrijeva klorida za injekcije od 9 mg/ml (0,9 %). Zbrinjavanje
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.