Sufentanil Altamedics 5 mikrograma/ml otopina za injekciju/infuziju

Kao analgetik s djelovanjem na središnji živčani sustav namijenjen za anesteziju i oživljavanje, sufentanil se može upotrebljavati kod sljedećih indikacija:

Odrasli

• kao dopunski analgetik tijekom održavanja uravnotežene opće anestezije srednjeg ili dužeg trajanja u kombinaciji s hipnotikom i/ili hlapljivim anestetikom i mišićnim relaksansom;

• kao glavni anestetik za uvođenje i održavanje analgetičke anestezije, uz 100%-tni kisik, tijekom većih kirurških zahvata poput kardiovaskularne kirurgije;

• epiduralnom primjenom, u jednoj ili više doza ili kao infuzija, samostalno ili u kombinaciji s lokalnim anestetikom za kiruršku, opstetricijsku ili postoperativnu analgeziju;

• za produženu sedaciju mehanički ventiliranih bolesnika u jedinicama intenzivne njege i kod oživljavanja.

  Djeca

  • intravenskom primjenom, kao analgetik za uvođenje i/ili održavanje uravnotežene opće anestezije u djece iznad jednog mjeseca starosti;

  • epiduralnom primjenom, za postoperativnu analgeziju nakon općeg kirurškog postupka, torakalnog ili ortopedskog postupka u djece starije od jedne godine.

Ovaj lijek smiju primjenjivati isključivo liječnici specijalizirani za anesteziju–oživljavanje, odnosno hitnu medicinu, upoznati s primjenom anestetika ili medicinsko osoblje pod njihovim nadzorom, uz uvjet da je dostupna sva potrebna oprema za anesteziju i oživljavanje.

Obvezno je pridržavati se preporuka nadležnih stručnih udruženja, posebno ako se lijek primjenjuje u izvanbolničkom okruženju (hitni ili medicinski prijevoz).

Sufentanil se najčešće primjenjuje u kombinaciji s drugim lijekovima: intravenski anestetici, hlapljivi anestetici, benzodiazepini.

Doziranje varira ovisno o primijenjenoj metodi anestezije, stanju bolesnika i načinima nadzora mehaničke ventilacije.

Prema različitim indikacijama, upute za primjenu i doziranje lijeka su sljedeće:

Intravenska primjena Uravnotežena opća anestezija

• Postupci kraćeg ili srednjeg trajanja (1 do 2 sata): 0,1 do 2 mikrograma po kg pri uvođenju, u kombinaciji s hipnotikom i/ili hlapljivim anestetikom i mišićnim relaksansom.

• Doze od 10 do 25 mikrograma sufentanila mogu se ponoviti tijekom održavanja anestezije, prema kliničkim znakovima popuštanja analgezije i prema toleranciji početne doze.

• Veći kirurški zahvati (u trajanju dužem od 2 sata): ukupnu dozu treba obračunati na temelju primjene 1 mikrograma/kg/h, uz prilagodbu ovisno o kirurškom zahvatu, stanju bolesnika i lijekovima koji se primjenjuju u kombinaciji; 75% ukupne doze može se primijeniti kao bolus tijekom faze uvođenja i održavanja, osiguravanjem anestezije ponovljenim injekcijama 10 do

  50 mikrograma ovisno o kliničkim znakovima popuštanja analgezije ili kontinuiranom infuzijom. Sufentanil se može kombinirati s hipnotikom i/ili hlapljivim anestetikom i mišićnim relaksansom.

  Analgetička anestezija (kardiovaskularni kirurški zahvat):

• Pri uvođenju, bolus doza od 8 do 20 mikrograma/kg u kombinaciji sa 100%-tnim kisikom i mišićnim relaksansom, u skladu sa kardiovaskularnim statusom bolesnika.

• Dodatni bolus od 5 do 10 mikrograma/kg treba primijeniti prije sternotomije.

• Održavanje anestezije osigurava se ili ponovljenim dozama od 25 do 50 mikrograma primijenjenima prema kliničkim znakovima popuštanja analgezije i prema toleranciji bolesnika na početnu bolus dozu ili kontinuiranom infuzijom.

U usporedbi s drugim morfijskim anesteticima koji se primjenjuju za takve protokole, dozu lijekova koji se primjenjuju u kombinaciji, poput hlapljivih anestetika i benzodiazepina, obično treba smanjiti.

Ukupna doza primijenjena u kardiovaskularnom kirurškom zahvatu je prosječno 12 do 30 mikrograma/kg, s očekivanim prosječnim vremenom do ekstubacije od 12 do 18 sati.

Međutim, doziranje treba uskladiti prema drugim primijenjenim anesteticima, individualnim varijacijama i vremenu do ekstubacije.

Produljena sedacija mehanički ventiliranih bolesnika u jedinicama intenzivne njege ili kod oživljavanja:

0,2 to 2 mikrograma/kg/sat, prema potrebnoj razini sedacije i primijenjenim dozama eventualnih lijekova u kombinaciji.

Epiduralna primjena

Opći kirurški zahvati (torakalni, urološki, ortopedski)

Početna doza od 0,75 mikrograma/kg razrijeđena u 10 ml omogućuje analgeziju u trajanju od 4 do 8 sati. Dodatni bolusi od 25 do 50 mikrograma mogu se primijeniti prema kliničkim znakovima popuštanja analgezije.

Opstetricija

Bolus doza od 15 do 20 mikrograma razrijeđena u 10 ml, u kombinaciji s lokalnim anestetikom, poput bupivakaina (0,125% - 0,25%). Ne preporučuje se prekoračiti ukupnu dozu sufentanila od 30 mikrograma.

Analgezija nakon carskog reza

Bolus doza od 25 mikrograma razrijeđena u 10 ml, u kombinaciji s lokalnim anestetikom, poput bupivakaina (0,125 % - 0,25 %). Ne preporučuje se prekoračiti ukupnu dozu sufentanila od 30 mikrograma.

Postoperativna analgezija

Bolus doza od 0,75 mikrograma/kg razrijeđena u 10 ml, kao jedna ili više doza, ovisno o kliničkim znakovima popuštanja analgezije (25 do 50 mikrograma) ili infuzijom u dozi od 0,2 do 0,3 mikrograma/kg/h.

Posebne populacije

Kao i kod drugih opioida, preporučuje se smanjenje doze u starijih osoba, oslabljelih bolesnika ili bolesnika kategoriziranih u skupine ASA III/IV Američkog društva anesteziologa.

Djeca

Intravenska primjena

Zbog velike varijabilnosti farmakokinetičkih parametara u novorođenčadi, ne mogu se dati nikakve preporuke za doziranje (vidjeti odjeljke 4.4. i 5.2).

Djeca starija od 1 mjeseca

Neovisno o dozi, preporučuje se premedikacija antikolinergikom poput atropina, osim ako je kontraindicirana.

Uvođenje anestezije

Za uvođenje anestezije, Sufentanil Altamedics se može primjenjivati kao spora bolus injekcija kroz najmanje 30 sekundi u dozama od 0,2 do 0,5 mikrograma/kg u kombinaciji s drugim anestetikom. Kod većeg kirurškog zahvata (npr. kardijalni kirurški zahvat), mogu se primjenjivati doze do 1 mikrogram/kg.

Održavanje anestezije kod mehanički ventiliranih bolesnika

U uvjetima uravnotežene opće anestezije, doziranje ovisi o dozi anestetika primijenjenih u kombinaciji, kao i o tipu i trajanju kirurškog postupka. Početnu dozu od 0,3 do 2 mikrograma/kg primijenjenu u vidu spore bolus injekcije tijekom najmanje 30 sekundi mogu slijediti dodatni bolusi od 0,1 do 1 mikrogram/kg, prema potrebi, ali ne iznad ukupne doze od 5 mikrograma/kg tijekom kardijalnog kirurškog zahvata.

Epiduralna primjena

Lijek Sufentanil Altamedics trebali bi primjenjivati epiduralnom injekcijom u djece isključivo anesteziolozi posebno educirani iz primjene epiduralne anestezije u djece i upoznati s depresivnim djelovanjem opioida na respiratorni sustav. Potrebna oprema za oživljavanje, uključujući intubacijsku opremu i morfijske antagoniste, mora biti brzo dostupna.

Nakon epiduralne primjene lijeka Sufentanil Altamedics u djece, potrebno je nadzirati znakove respiratorne depresije tijekom najmanje 2 sata.

Epiduralna primjena lijeka Sufentanil Altamedics u djece dokumentirana je samo u ograničenom broju slučajeva.

Djeca u dobi do jedne godine

Neškodljivost i djelotvornost lijeka Sufentanil Altamedics u djece mlađe od jedne godine još nisu utvrđene (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1).

Trenutačno dostupni podaci u djece starije od 3 mjeseca opisani su u dijelu 5.1, međutim, ne mogu se dati nikakve preporuke glede doziranja.

Nisu dostupni nikakvi podaci u novorođenčadi i dojenčadi u dobi do 3 mjeseca.

Djeca starija od jedne godine

Jedna bolus doza od 0,25 do 0,75 mikrograma/kg primijenjena tijekom kirurškog zahvata pruža analgetički učinak u trajanju od 1 do 12 sati. Na trajanje analgetičkog učinka utječe tip kirurškog postupka i istovremena primjena lokalnog anestetika amidnog tipa epiduralnom primjenom.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar, morfin ili na bilo koju pomoćnu tvar navedenu u dijelu 6.1.

• Istovremena terapija ili bolest koja bi mogla biti kontraindicirana za primjenu epiduralne anestezije, poput teškog krvarenja ili šoka, sepse, infekcije na mjestu injekcije, hemostatskih poremećaja (npr. trombocitopenija, koagulopatija), antikoagulacijske terapije.

• Kombinacija s agonist-antagonistima morfija ili djelomičnim antagonistima morfija (vidjeti dio 4.5).

• Intravenska primjena tijekom poroda ili prije rezanja pupčane vrpce u slučaju carskog reza je kontraindicirana zbog moguće respiratorne depresije novorođenčeta. Epiduralna primjena doza sufentanila do 30 μg tijekom poroda ne utječe na stanje majke ni novorođenčeta (vidjeti dio 4.6).

Posebna upozorenja

Kod primjene sufentanila za produženu sedaciju, potrebno je:

• imati na raspolaganju opremu potrebnu za pomoć pri disanju i kardiopulmonarno oživljavanje (CPR);

• bolesnik mora biti pod kontroliranom mehaničkom ventilacijom;

• primjenu sufentanila treba zaustaviti prije ekstubacije bolesnika. Kao primjer, u provedenim ispitivanjima vrijeme do ekstubacije ili do ponovnog nastavka spontanog disanja nakon prestanka infuzije bilo je 3 do 8 sati za većinu bolesnika, s trajanjem primjene u rasponu od 12 do 18 sati i dozama od 1 do 2 mikrograma/kg/sat.

  Ne preporučuje se primjena ovog lijeka s alkoholnim pićima, lijekovima koji sadrže alkohol te crizotinibom, idelalisibom ili natrijevim oksibatom (vidjeti dio 4.5).

  Ovaj lijek sadrži 35 mg natrija u ampuli od 10 ml, što je ekvivalentno 1,75% maksimalne dnevne doze od 2 g, prema preporuci WHO za odrasle.

  Mjere opreza kod primjene

  Kao i kod drugih morfiju sličnih lijekova snažnog djelovanja:

• respiratorna depresija proporcionalna je dozi i može se kontrolirati primjenom antagonista morfija (npr. naloksona). Budući da respiratorna depresija može trajati duže nego što traje djelovanje antagonista morfija, mogu biti potrebne dodatne doze tog antagonista. Duboku

  analgeziju prati značajna respiratorna depresija, koja može trajati (ili se ponoviti) u postoperativnom razdoblju. Stoga bolesnici trebaju ostati pod respiratornim praćenjem. Uz to, potrebno je imati brzo na raspolaganju opremu za oživljavanje i antagoniste morfija.

• Hiperventilacija, koja je česta tijekom anestezije, može promijeniti reakciju bolesnika na CO², čime postoperativno utječe na disanje.

• Bradikardija, a moguće i srčani zastoj, može nastupiti ako bolesnik dobije nedovoljnu količinu antikolinergika ili ako se sufentanil kombinira s nevagolitičkim mišićnim relaksansima. Bradikardija se može spriječiti ili liječiti primjenom antikolinergika (atropina).

• Moguća je rigidnost mišića, a posebno rigidnost stijenke prsnog koša, ali može se izbjeći sljedećim mjerama: spora primjena (obično je dovoljna za niske doze sufentanila), premedikacija benzodiazepinima i primjena neuromuskularnih blokatora, poput kurarea.

• Mogu se pojaviti ne-epileptički (mio)klonički pokreti.

• Uočeno je prolazno povećanje od 55 do 100 % intrakranijalnog tlaka tijekom intravenske primjene sufentanila u bolesnika s traumatskom ozljedom mozga.

• Opioidi mogu uzrokovati hipotenziju, posebno kod hipovolemičkih bolesnika. Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere za održavanje stabilnog arterijskog tlaka. U slučaju neliječene hipovolemije ili nekompenziranog zatajenja srca, uvodnu dozu treba prilagoditi i polako ubrizgavati radi sprječavanja kardiovaskularne depresije, često pojačane istovremenom primjenom drugih anestetika.

• Kod primjene u opstetriciji intravenskim putem, sufentanil treba davati nakon rezanja pupčane vrpce radi sprječavanja potencijalnog depresivnog djelovanja na dišni sustav novorođenčeta.

• Primjenu brze intravenske bolus injekcije sufentanila treba izbjegavati u bolesnika s ugroženom intracerebralnom cirkulacijom; u tih bolesnika prolazno smanjenje srednjeg arterijskog tlaka ponekad je praćeno kratkotrajnim smanjenjem cerebralnog perfuzijskog tlaka.

• U bolesnika na kroničnoj terapiji morfijem ili s ranijom ovisnosti o morfiju mogu biti potrebne više doze.

• Niže doze se preporučuju u starijih osoba i oslabljelih bolesnika ili bolesnika klasificiranih u skupine ASA III/IV Američkog društva anesteziologa.

• Smanjenje doze se preporučuje u bolesnika u kojih je prisutno sljedeće: nekontrolirani hipotiroidizam, plućna bolest, smanjeni kapacitet disanja, oštećenje bubrežne ili jetrene funkcije te kod alkoholičara. U tih bolesnika potreban je produženi postoperativni nadzor.

• Epiduralnu primjenu sufentanila za postoperativnu analgeziju treba davati u sobi za oporavak ili u jedinici intenzivne njege, a respiratorne nuspojave (respiratorna depresija, oštećenje respiratorne funkcije, fetalni distres) treba pažljivo nadzirati najmanje 1 sat nakon primjene. Rizik od respiratorne depresije povećan je kod epiduralne injekcije ponovljenih doza sufentanila u relativno malom vremenskom intervalu.

  Poremećaji disanja povezani sa spavanjem

  Opioidi mogu prouzročiti poremećaje disanja povezane sa spavanjem, uključujući centralnu apneju u spavanju (engl. central sleep apnoea, CSA) i hipoksemiju povezanu sa spavanjem.

  Primjena opioida povećava rizik od CSA-e ovisno o dozi. U bolesnika u kojih se javi CSA potrebno je razmotriti smanjenje ukupne doze opioida.

  Hiperalgezija izazvana opioidima

  Kao i kod drugih opioida, u slučaju da kontrola boli kao odgovor na povišenu dozu sufentanila nije zadovoljavajuća, potrebno je razmotriti vjerojatnost razvoja hiperalgezije izazvane opioidima. Može biti indicirano sniziti dozu sufentanila, prekinuti terapiju sufentanilom ili ponovno procijeniti liječenje.

  Tolerancija i poremećaj uporabe opioida (zlouporaba i ovisnost)

  Ponavljanom primjenom opioida mogu se razviti tolerancija, fizička i psihička ovisnost te poremećaj uporabe opioida (engl. opioid use disorder, OUD).

  Zlouporaba ili namjerna pogrešna primjena lijeka Sufentanil Altamedics 5 mikrograma/ ml otopina za injekciju/infuziju mogu dovesti do predoziranja i/ili smrti. Rizik od razvoja OUD-a povećan je u bolesnika koji imaju poremećaj uzimanja opojnih sredstava (uključujući poremećaj uzimanja alkohola) u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi (roditelji ili braća i sestre), trenutnih korisnika duhana ili u bolesnika s drugim psihičkim poremećajima (npr. velikom depresijom, anksioznošću i poremećajima osobnosti) u osobnoj anamnezi.

  Bolesnike je potrebno pratiti radi mogućih znakova ponašanja povezanog s traženjem lijeka (npr. preuranjeni zahtjevi za novim izdavanjem lijeka). To uključuje provjeru istodobno uzimanih opioida i psihoaktivnih lijekova (kao što su benzodiazepini). Za bolesnike sa znakovima i simptomima OUD-a, potrebno je razmotriti savjetovanje sa specijalistom za ovisnosti.

  Prekid liječenja i sindrom ustezanja

  Ponavljana primjena u kratkim vremenskim intervalima tijekom duljih razdoblja može dovesti do razvoja sindroma ustezanja nakon prekida liječenja. Simptomi nakon prekida primjene lijeka Sufentanil Altamedics 5 mikrograma/ml otopina za injekciju/infuziju, uključujući tahikardiju, hipertenziju i agitaciju, prijavljeni su rijetko nakon naglog prekida liječenja, naročito ako je primjena lijeka trajala dulje od 3 dana. U prijavljenim se slučajevima korisnim pokazalo ponovno uvođenje lijeka i postupno smanjivanje doze infuzije. U bolesnika na mehaničkoj ventilaciji u jedinici intenzivne skrbi ne preporučuje se primjena lijeka Sufentanil Altamedics 5 mikrograma/ml otopina za injekciju/infuziju u trajanju duljem od 3 dana.

  Učinci na probavni sustav

  Sufentanil kao agonist μ-opioidnih receptora može usporiti gastrointestinalni motilitet. Stoga lijek Sufentanil Altamedics 5 mikrograma/ml otopina za injekciju/infuziju treba oprezno primjenjivati u bolesnika s rizikom od pojave ileusa.

  Sufentanil kao agonist μ-opioidnih receptora može izazvati spazam Oddijevog sfinktera. Stoga lijek Sufentanil Altamedics 5 mikrograma/ml otopina za injekciju/infuziju treba oprezno primjenjivati u bolesnika s bolešću žučnog trakta, uključujući akutni pankreatitis.

  Djeca

  Zbog velike varijabilnosti farmakokinetičkih parametara u novorođenčadi, postoji rizik od predoziranja ili nedovoljnog doziranja sufentanila kod intravenske primjene tijekom neonatalnog razdoblja (vidjeti dio 4.2 i 5.2).

  Neškodljivost i djelotvornost sufentanila danog epiduralnom primjenom u djece u dobi do jedne godine još nisu utvrđene (vidjeti dio 4.2 i 5.1).

Kombinacije koje su kontraindicirane (vidjeti dio 4.3)

+ agonist-antagonisti morfija: nalbufin, buprenorfin

Smanjeni analgetički učinak kompetitivnom blokadom receptora, s rizikom od nastupa apstinencijskog sindroma.

+ djelomični antagonisti morfija: naltrekson, nalmefen Rizik od smanjenog analgetičkog djelovanja.

Kombinacije koje se ne preporučuju (vidjeti dio 4.4)

+ alkohol (napitak i pomoćna tvar)

Alkohol potiče sedativno djelovanje morfijskih analgetika. Zbog smanjene pozornosti, vožnja i upravljanje strojevima mogu predstavljati opasnost.

Istovremeno uzimanje alkohola i primjena sufentanila u pacijenata koji spontano dišu može povećati rizik od respiratorne depresije, duboke sedacije, kome ili smrti. Treba izbjegavati konzumaciju alkoholnih pića i uzimanje lijekova koji sadrže alkohol.

+ Natrijev oksibat

Pojačana središnja depresija. Zbog smanjene pozornosti, vožnja i upravljanje strojevima mogu predstavljati opasnost.

+ Crizotinib

Rizik od povećane toksičnosti ovih spojeva zbog smanjenja njihova metabolizma i/ili povećanja njihove biodostupnosti uslijed djelovanja crizotiniba.

+ Idelalisib

Povećane koncentracije sufentanila u plazmi zbog smanjenjog metabolizma sufentanila u jetri djelovanjem idealisiba.

Kombinacije kod kojih su potrebne mjere opreza

+ Snažni inhibitori CYP3A4 (klaritromicin, eritromicin, telitromicin, itrakonazol, ketokonazol, vorikonazol, posakonazol, ritonavir, nelfinavir)

Povećano depresivno djelovanje opioidnog analgetika na respiratorni sustav smanjenjem njegova jetrenog metabolizma. Potreban je klinički nadzor i usklađivanje doze opioidnog analgetika u slučaju liječenja snažnim inhibitorom CYP3A4.

Kombinacije koje treba razmotriti

+ Sedativi

Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da brojni lijekovi ili tvari mogu uzrokovati kumulativno depresivno djelovanje na središnji živčani sustav i pridonijeti smanjenju pozornosti. To se odnosi na derivate morfija (analgetici, lijekovi protiv kašlja i zamjenske terapije), neuroleptike, barbiturate, benzodiazepine, anksiolitike različite od benzodiazepina (na primjer, meprobamat), hipnotike, sedativne antidepresive (amitriptilin, doksepin, mianserin, mirtazapin, trimipramin), H1 antihistaminske sedative, antihipertenzive centralnog djelovanja, baklofen i talidomid.

Lijekovi poput barbiturata, benzodiazepina, neuroleptika, općih anestetika i drugih sedativnih lijekova mogu povećati opioidno induciranu respiratornu depresiju. U bolesnika koji su primali sedativne lijekove, može biti potrebno smanjiti dozu sufentanila u usporedbi s uobičajenom dozom.

Istodobna uporaba sedativnih lijekova sa sufentanilom u pacijenata koji spontano dišu može povećati rizik od respiratorne depresije, duboke sedacije, kome ili smrti.

Ako se nakon primjene sufentanila upotrebljavaju sedativni lijekovi, dozu tih lijekova treba smanjiti. To je osobito važno nakon operacije jer duboku anesteziju prati snažna respiratorna depresija koja može trajati ili se ponoviti u postoperativnom razdoblju. Upotreba sedativnog lijeka, kao što je benzodiazepin tijekom ovog perioda, može značajno povećati rizik od respiratorne depresije.

Interakcije s alkoholom navedene su u dijelu "Kombinacije koje se ne preporučuju".

+ Drugi analgetici morfinski agonisti (alfentanil, kodein, dihidrokodein, fentanil, hidromorfon, morfin, oksikodon, petidin, remifentanil, tramadol) Povećani rizik od respiratorne depresije, što može biti smrtonosno u slučaju predoziranja.

+ Lijekovi protiv kašlja (antitusici) slični morfiju (dekstrometorfan, noskapin, folkodin) Povećani rizik od potencijalno fatalne respiratorne depresije u slučaju predoziranja.

+ Lijekovi protiv kašlja na bazi „pravog“ morfija (kodein, etilmorfij)

Povećani rizik od potencijalno fatalne respiratorne depresije u slučaju predoziranja.

+ Barbiturati

Povećani rizik od potencijalno fatalne respiratorne depresije u slučaju predoziranja.

+ Benzodiazepini i s njima povezane tvari

Povećani rizik od potencijalno fatalne respiratorne depresije u slučaju predoziranja.

Serotoninergični lijekovi

Istodobna primjena sufentanila sa serotoninergičnim lijekovima, kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRIs) ili inhibitori monoamino- oksidaze (MAOI), može povećati rizik od serotoninskog sindroma, stanja potencijalno opasnog po život.

Inhibitori monoamin oksidaze (MAO)

U bolesnika liječenih MAOI, preporuča se prestanak liječenja dva tjedna prije anestezije ili operacije.

Gabapentinoidi

Istodobna primjena opioida i gabapentinoida (gabapentina i pregabalina) povećava rizik od predoziranja opioidima, respiratorne depresije i smrti.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala teratogeno djelovanje (vidjeti dio 5.3).

Trenutačno nisu dostupni dovoljno relevantni klinički podaci za procjenu potencijalnog malformacijskog ili fetotoksičnog djelovanja sufentanila ako se primjenjuje tijekom trudnoće.

Nastavno tome, primjenu sufentanila treba razmatrati tijekom trudnoće samo ako je to zaista nužno.micro

Kontrolirana klinička ispitivanja provedena tijekom poroda pokazala su da sufentanil (u najvećoj ukupnoj dozi od 30 μg) u kombinaciji s bupivakainom, primijenjen epiduralnom injekcijom, nema štetno djelovanje niti na majku niti na novorođenče (vidjeti dio 4.2). Intravenska primjena je kontraindicirana tijekom poroda (vidjeti dio 4.3).

Sufentanil prolazi kroz placentalnu barijeru. Nakon epiduralne injekcije ukupne doze ne veće od 30 μg, otkrivene su srednje koncentracije u plazmi od 0,016 ng/ml u pupčanoj veni.

Zbog rizika od respiratorne depresije kod novorođenčeta, antagonist morfiju treba uvijek biti na raspolaganju.

Dojenje

Sufentanil se izlučuje u majčino mlijeko.

Zbog toga se preporučuje pričekati 4 sata nakon primjene sufentanila do dojenja kod doza koje ne premašuju 30 μg. Kod viših doza, dojenje se ne preporučuje.

Ako se sufentanil primjenjuje u okviru ambulantne zdravstvene zaštite, bolesnik ne smije upravljati vozilom u razdoblju od 24 sata od njegove primjene.

Sigurnost sufentanila ocijenjena je u 650 bolesnika liječenih sufentanilom u 6 kliničkih ispitivanja. Među tim bolesnicima, 78 je sudjelovalo u dva klinička ispitivanja, tijekom kojih je sufentanil primijenjen intravenski za uvođenje i održavanje anestezije u bolesnika podvrgnutih većem kirurškom zahvatu (srčana premosnica ili otvoreni zahvat na srcu). Ostalih 572 bolesnika sudjelovalo je u četiri ispitivanja, tijekom kojih je sufentanil primijenjen epiduralno kao postoperativni analgetik ili kao dopunski analgetik uz bupivakain epiduralnom primjenom tijekom trudova i poroda. Ti bolesnici dobili su barem jednu dozu sufentanila i uključeni su u analizu podataka o podnošljivosti lijeka. Na temelju udruženih podataka o podnošljivosti lijeka iz tih kliničkih ispitivanja, najčešće prijavljene nuspojave (učestalost > 5 %) bile su: sedacija (19,5 %), pruritus (15,2 %), mučnina (9,8 %) i povraćanje (5,7 %).

Te nuspojave navedene su u tablici u nastavku, u kojoj se opisuju nuspojave prijavljene kod primjene sufentanila, bilo tijekom kliničkih ispitivanja ili nakon stavljanja lijeka u promet.

Učestalost se definira ovako: vrlo često (> 1/10), često (> 1/100 do < 1/10), manje često (> 1/1000 do

< 1/100) i nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka iz kliničkih ispitivanja).

Djeca

Očekuje se ista učestalost, tip i težina nuspojava u djece kao i u odraslih. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.*

Simptomi

Predoziranje sufentanilom dovodi do njegovog pojačanog farmakološkog djelovanja. Glavni klinički znak je respiratorna depresija, koja može varirati od bradipneje do apneje, ovisno o individualnoj osjetljivosti.

Liječenje

U slučaju hipoventilacije ili apneje, treba osigurati oksigenaciju te potpomognutu ili kontroliranu ventilaciju.

Za kontrolu respiratorne depresije potrebno je primijeniti antagonist morfija (npr. nalokson). Nadalje, ako je potrebno, treba započeti simptomatsko liječenje. Budući da respiratorna depresija može trajati duže od djelovanja antagonista morfija, mogu biti potrebne ponovljene doze tog antagonista.

Ako se deprimirano disanje povezuje s rigidnošću mišića, može biti potrebna intravenska primjena depolarizirajućeg neuromuskularnog blokatora (kurare) za olakšavanje potpomognute ili kontrolirane ventilacije.

Bolesnik treba biti pod strogim liječničkim nadzorom, potrebno je kontrolirati tjelesnu temperaturu i odgovarajući unos tekućine. Ako je hipotenzija teška ili dugotrajna, treba uzeti u obzir rizik od hipovolemije i treba je kontrolirati parenteralnom primjenom tekućina za nadoknadu volumena.