Virolex 250 mg prašak za otopinu za infuziju

Infekcije virusom Herpes simplex:

• primarni genitalni herpes

• rekurentni genitalni herpes

• herpetični encefalitis i generalizirane infekcije

• mukokutani herpes u bolesnika s oslabljenim imunološkim odgovorom

• neonatalni herpes

• druge infekcije (eczema herpeticum, hepatitis, proktitis, ezofagitis, upala pluća)

• sprječavanje infekcija virusom Herpes simplex:

  • nakon presađivanja koštane srži ili bubrega, pri aplaziji koštane srži nakon liječenja citostaticima

  • rekurentni genitalni herpes (6 puta ili više na godinu)

  • česte opetovane infekcije u bolesnika s normalnim imunološkim odgovorom

  • infekcije u bolesnika s oslabljenim imunološkim odgovorom.

    Infekcije virusom Varicella zoster:

• vodene kozice u bolesnika s oslabljenim imunološkim odgovorom

• teški ili prolongirani oblici vodenih kozica u bolesnika s normalnim imunološkim odgovorom

• komplikacije kod vodenih kozica koje su posljedica neposrednog djelovanja virusa Varicella zoster

• herpes zoster u bolesnika s oslabljenim imunološkim odgovorom

• komplikacije kod herpes zostera koje su posljedica neposrednog djelovanja virusa Varicella zoster

• herpes zoster ophtalmicus, herpes zoster oticus, herpes zoster (pojasasti osip), posebice u osoba starijih od 50 godina.

Doziranje

U liječenju aciklovirom vrlo je važno da bolesnik dobije lijek što prije, čim se uoče prvi znakovi bolesti (prodromalna faza).

H A L M E D

21 - 12 - 2015

O D O B R E N O

1

U pretilih bolesnika kojima je davana intravenska doza aciklovira na temelju njihove stvarne tjelesne mase, mogu se postići više koncentracije u plazmi (vidjeti dio 5.2). Pozornost stoga treba posvetiti smanjenju doze u pretilih bolesnika, a osobito u onih s oštećenjem funkcije bubrega ili u starijih osoba.

Doziranje aciklovir otopine za infuziju u novorođenčadi i dojenčadi u dobi do 3 mjeseca izračunava se na temelju tjelesne mase.

Preporučeni režim doziranja u dojenčadi liječenih zbog poznatog ili suspektnog neonatalnog herpesa je 20 mg aciklovira/kg tjelesne mase, primijenjen i.v. svakih 8 sati tijekom 21 dana za diseminiranu (proširenu) bolest i bolest središnjeg živčanog sustava ili 14 dana za bolest ograničenu na kožu i sluznice.

U dojenčadi i djece s oštećenom funkcijom bubrega treba pravilno modificirati dozu, prema stupnju oštećenja (vidjeti Liječenje bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega).

Liječenje infekcija i infekcija s neonatalnim Herpes simplex virusom obično traje 14 dana kod mukokutanih infekcija (koža-oko-usta) i 21 dan kod diseminirane (proširene) bolesti ili bolesti središnjeg živčanog sustava.

Savjetuje se oprez kod primjene aciklovir otopine za infuziju bolesnicima s oštećenom funkcijom bubrega. Potrebno je održavati adekvatnu hidraciju.

Prilagodba doziranja u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega temelji se na klirensu kreatinina, u jedinicama od ml/min za odrasle i adolescente i u jedinicama od ml/min/1,73m² za dojenčad i djecu mlađu od 13 godina.

Za bolesnike s oštećenom bubrežnom funkcijom vrijedi doziranje prema sljedećoj shemi:

U starijih bolesnika mora se uzeti u obzir mogućnost oštećenja funkcije bubrega te je u skladu s time potrebno prilagoditi doziranje (vidjeti Doziranje kod oštećene funkcije bubrega).

Potrebno je održavati adekvatnu hidraciju.

U starijih bolesnika neophodan je poseban oprez i nadziranje klirensa kreatinina.

Način primjene

Injekcije za infuzije: aciklovir se daje intravenski uvijek polako, infuzija mora trajati najmanje jedan sat.

Poznata preosjetljivost na aciklovir ili valaciklovir ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.

Potrebno je održavati adekvatnu hidraciju u bolesnika koji primaju infuziju ili visoke oralne doze aciklovira.

Intravenski primijenjene doze moraju se davati infuzijom tijekom jednog sata zbog izbjegavanja precipitacije aciklovira u bubregu; brza injekcija ili injekcija bolusa mora se izbjegavati.

Rizik oštećenja funkcije bubrega povećava se primjenom uz druge nefrotoksične lijekove. Oprez je potreban i pri istodobnoj primjeni aciklovira i nefrotoksičnih ili neurotoksičnih lijekova.

Primjena u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega te u starijih bolesnika:

Aciklovir se eliminira renalnim klirensom, stoga se doza mora smanjiti u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.2). Stariji bolesnici vjerojatno će imati smanjenu funkciju bubrega, stoga se mora razmotriti potreba za smanjenjem doze u ovoj skupini bolesnika. I stariji bolesnici i bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega imaju povećan rizik od razvijanja neuroloških nuspojava i mora ih se pomno pratiti zbog dokaza ovih učinaka. U zabilježenim slučajevima, ove reakcije bile su općenito reverzibilne nakon prekida liječenja (vidjeti dio 4.8)

Produženi ili ponovljeni ciklusi uzimanja aciklovira u teško imunokompromitiranih pojedinaca mogu rezultirati selekcijom virusnih sojeva s smanjenom osjetljivošću, koji možda neće reagirati na nastavak liječenja aciklovirom (vidjeti dio 5.1).

U bolesnika koji primaju i.v. aciklovir zbog infuzije viših doza (npr. za herpes encefalitis), posebno treba obratiti pažnju na funkciju bubrega, osobito kada su bolesnici dehidrirani ili imaju bilo kakvo oštećenje funkcije bubrega.

Rekonstituirani i.v. aciklovir za infuziju ima pH od približno 11,0 i ne smije se primijeniti kroz usta.

Ovaj lijek sadrži 1,01 mmol (23,3 mg) natrija u bočici. O tomu treba voditi računa u bolesnika ograničenim unosom natrija.

Aciklovir se primarno eliminira nepromijenjen u urinu putem aktivne bubrežne tubularne sekrecije. Svi lijekovi koji se istodobno primjenjuju, a natječu se s ovim mehanizmom, mogu povećati koncentracije aciklovira u plazmi.

U bolesnika koji primaju i.v. aciklovir, potreban je oprez tijekom istodobne primjene aciklovira s lijekovima koji se natječu s aciklovirom za eliminaciju, zbog mogućeg povećanja razina u plazmi jednog ili oba lijeka ili njihovih metabolita.

Porast AUC aciklovira u plazmi te neaktivnog metabolita mikofenolat mofetila, imunosupresora koji se primjenjuje u bolesnika nakon transplantacije, dokazani su kod istodobne primjene lijekova.

Ako se litij primjenjuje istodobno s visokom dozom i.v. aciklovira, koncentracije litija u serumu moraju se pažljivo pratiti zbog rizika od toksičnosti litija.

Potreban je oprez (s praćenjem promjena funkcije bubrega) ako se intravenski aciklovir primjenjuje istodobno s lijekovima koji utječu na druge aspekte fiziologije bubrega (npr. ciklosporin, takrolimus).

Eksperimentalno ispitivanje na pet muških ispitanika ukazuje na to da istodobna terapija s aciklovirom povećava AUC ukupno primijenjenog teofilina za približno 50%. Preporučuje se mjeriti koncentracije u plazmi nakon istodobne terapije s aciklovirom.

Trudnoća

Primjena aciklovira smije se razmotriti samo kada moguća korist nadilazi moguće nepoznate rizike. Postmarketinški registar trudnoća zabilježio je rezultate trudnoća u žena izloženih bilo kojoj formulaciji aciklovira. Nalazi registra nisu pokazali porast broja defekata među ispitanicama izloženim acikloviru u usporedbi s općom populacijom, a zapaženi defekti nisu pokazali jednoznačnost ili dosljednost koji bi ukazivali na zajednički uzrok.

Sistemska primjena aciklovira u međunarodno prihvaćenim standardnim ispitivanjima nije uzrokovala embriotoksične ili teratogene učinke u kunića, štakora ili miševa. U nestandardnom ispitivanju na štakorima, zabilježene su abnormalnosti fetusa, ali samo nakon visokih subkutanih doza koje uzrokuju toksičnost na majku. da je nastala maternalna toksičnost. Klinički značaj ovih nalaza nije jasan.

Dojenje

Nakon oralne primjene 200 mg aciklovira pet puta na dan, aciklovir je uočen u majčinom mlijeku u koncentracijama u rasponu od 0,6 do 4,1 puta većima od odgovarajućih razina u plazmi. Ove razine mogu izložiti dojenčad acikloviru u dozama do 0,3 mg/kg/dan. Stoga se savjetuje oprez ako se aciklovir primjenjuje u dojilja.

Intravenski aciklovir za infuziju općenito se primjenjuje u bolničkoj populaciji bolesnika, a informacije o sposobnosti upravljanja vozilima i radu na strojevima obično nisu od važnosti. Nema ispitivanja učinka aciklovira na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Učestalost nuspojava je klasificirana na sljedeći način:

• Vrlo često (≥1/10)

  - Često (≥1/100 i <1/10)

  - Manje često (≥1/1000 i <1/100)

  - Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)

• Vrlo rijetko (<1/10 000)

• Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

* Gornji su događaji općenito reverzibilni te obično zabilježeni u bolesnika s oštećenom funkcijom

bubrega ili drugim predisponirajućim faktorima (vidjeti dio 4.4).

** Vjeruje se da je brzi porast razina uree i kreatinina u krvi povezan s vršnim razinama u plazmi i stanjem hidracije bolesnika. Kako bi se izbjegao ovaj učinak, lijek se ne smije dati u obliku intravenske bolus injekcije, već putem polagane infuzije u trajanju od jednog sata.

Ukoliko se tijekom liječenja aciklovirom bubrežna funkcija pogorša, bolesnika treba hidrirati ili smanjiti dozu, a ponekad i prestati s davanjem aciklovira.

Progresija do akutnog zatajenja bubrega, međutim, može se javiti u iznimnim slučajevima. Renalna bol može se povezati sa zatajenjem bubrega.

*** Teške lokalne upalne reakcije koje ponekad dovode do raspadanja kože pojavile su se kada se i.v. aciklovir za infuziju nehotice infundirao u ekstracelularna tkiva.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Simptomi i znakovi

Predoziranje i.v. aciklovirom rezultiralo je povećanim vrijednostima kreatinina u serumu, dušika iz uree u krvi i posljedičnim zatajenjem bubrega. Neurološki učinci uključujući konfuziju, halucinacije, agitaciju, napadaje i komu opisani su vezano uz predoziranje.

Liječenje

Bolesnike se mora pažljivo pratiti na znakove toksičnosti. Hemodijaliza znatno povećava uklanjanje aciklovira iz krvi te se stoga može smatrati opcijom liječenja u slučaju simptoma predoziranja.