Tražite lijekove brže. Isprobajte provjeru interakcija lijekova.
Tražite lijekove brže. Isprobajte provjeru interakcija lijekova.
Lijekovi
Lista interakcija
6
4
3
Ograničenja

Informacije o propisivanju

Lista

Nema podataka.

Režim izdavanja

Rp - na recept, u ljekarni

Ograničenje primjene lijeka

Nema podataka.

Propisivanje

ograničeni recept

Indikacija po HZZO

Nema indikacije.

Smjernice

Nema smjernice.

Ostale informacije

Naziv

Zirabev 25 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju

Sastav

Nema podataka.

Farmaceutski oblik

Koncentrat za otopinu za infuziju (sterilni koncentrat)

Nositelj odobrenja

Pfizer Europe MA EEIG

Zadnje ažuriranje SmPC-a

25. 03. 2026.
Drugs app phone

Koristite Mediately aplikaciju

Dobijte informacije o lijekovima brže.

Skenirajte kamerom na telefonu.
4.9

Više od 36k ocjene

Koristite Mediately aplikaciju

Dobijte informacije o lijekovima brže.

4,9 zvjezdica, više od 20 tisuća ocjena

SmPC - Zirabev 25 mg/ml

Indikacije

Zirabev je u kombinaciji s kemoterapijom na bazi fluoropirimidina indiciran za liječenje odraslih bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma.

Zirabev je u kombinaciji s paklitakselom indiciran za prvu liniju liječenja odraslih bolesnika s metastatskim rakom dojke. Za dodatne informacije o statusu receptora ljudskog epidermalnog čimbenika rasta 2 (engl. human epidermal growth factor receptor 2, HER2), vidjeti dio 5.1.

Zirabev je u kombinaciji s kapecitabinom indiciran za prvu liniju liječenja odraslih bolesnika s metastatskim karcinomom dojke za koje se liječenje drugim kemoterapijskim protokolima, uključujući taksane odnosno antracikline, ne smatra primjerenim. Lijekom Zirabev u kombinaciji s kapecitabinom ne smiju se liječiti bolesnici koji su u proteklih 12 mjeseci u okviru adjuvantnog liječenja primali taksane ili antracikline. Za dodatne informacije o statusu HER2, vidjeti dio 5.1.

Zirabev je u kombinaciji s kemoterapijom na bazi spojeva platine indiciran za prvu liniju liječenja odraslih bolesnika s neresektabilnim, uznapredovalim, metastatskim ili recidivirajućim rakom pluća nemalih stanica kod kojeg histološki ne prevladavaju skvamozne stanice.

Zirabev je u kombinaciji s erlotinibom indiciran za prvu liniju liječenja odraslih bolesnika s neresektabilnim, uznapredovalim, metastatskim ili recidivirajućim neskvamoznim rakom pluća nemalih stanica s aktivirajućim mutacijama receptora epidermalnog čimbenika rasta (engl. epidermal growth factor receptor, EGFR) (vidjeti dio 5.1).

Zirabev je u kombinaciji s interferonom alfa-2a indiciran za prvu liniju liječenja odraslih bolesnika s uznapredovalim i/ili metastatskim rakom bubrežnih stanica.

Zirabev je u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom indiciran za prvu liniju liječenja odraslih bolesnica s uznapredovalim (FIGO [engl.International Federation of Gynecology and Obstetrics stadiji IIIB, IIIC i IV) epitelnim karcinomom jajnika, karcinomom jajovoda i primarnim peritonealnim karcinomom (vidjeti dio 5.1).

Zirabev je u kombinaciji s karboplatinom i gemcitabinom ili u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom indiciran za liječenje odraslih bolesnica s prvim recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma osjetljivih na platinu, koje prethodno nisu bile liječene bevacizumabom, drugim VEGF inhibitorima niti lijekovima koji djeluju na VEGF receptore.

Zirabev je u kombinaciji s paklitakselom, topotekanom ili pegiliranim liposomalnim doksorubicinom indiciran za liječenje odraslih bolesnica s recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma rezistentnih na platinu, koje prethodno nisu primile više od dva kemoterapijska protokola i koje prethodno nisu bile liječene bevacizumabom, drugim VEGF inhibitorima niti lijekovima koji djeluju na VEGF receptore (vidjeti dio 5.1).

Zirabev je u kombinaciji s paklitakselom i cisplatinom ili, alternativno, s paklitakselom i topotekanom u bolesnica koje ne mogu primiti terapiju platinom, indiciran za liječenje odraslih bolesnica s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim karcinomom cerviksa (vidjeti dio 5.1).

Doziranje i način primjene

Zirabev mora se primjenjivati pod nadzorom liječnika s iskustvom u primjeni antitumorskih lijekova.

Doziranje

Metastatski karcinom kolona ili rektuma

Preporučena doza lijeka Zirabev, primijenjenog putem intravenske infuzije, iznosi bilo 5 mg/kg ili 10 mg/kg tjelesne težine jednom svaka 2 tjedna, odnosno 7,5 mg/kg ili 15 mg/kg tjelesne težine jednom svaka 3 tjedna.

Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti.

Metastatski rak dojke

Preporučena doza lijeka Zirabev iznosi 10 mg/kg tjelesne težine jednom svaka 2 tjedna ili 15 mg/kg tjelesne težine jednom svaka 3 tjedna, primijenjeno putem intravenske infuzije.

Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti.

Rak pluća nemalih stanica (engl. non-small cell lung cancer, NSCLC)

Prva linija liječenja neskvamoznog NSCLC-a u kombinaciji s kemoterapijom na bazi platine

Lijek Zirabev primjenjuje se uz kemoterapiju na bazi platine do najviše 6 ciklusa liječenja, nakon čega se lijek Zirabev primjenjuje sam do progresije bolesti.

Preporučena doza lijeka Zirabev iznosi 7,5 mg/kg ili 15 mg/kg tjelesne težine, primijenjeno jednom

svaka 3 tjedna putem intravenske infuzije.

Klinička korist u bolesnika s NSCLC-om dokazana je i uz primjenu doze od 7,5 mg/kg i uz primjenu doze od 15 mg/kg (vidjeti dio 5.1).

Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti.

Prva linija liječenja neskvamoznog NSCLC-a s aktivirajućim mutacijama EGFR-a u kombinaciji s erlotinibom

Testiranje mutacije EGFR-a treba provesti prije početka liječenja kombinacijom lijeka Zirabev i erlotiniba. Važno je odabrati dobro validiranu i pouzdanu metodologiju kako bi se izbjegla lažna negativna ili lažna pozitivna određivanja.

Preporučena doza lijeka Zirabev kada se primjenjuje uz erlotinib iznosi 15 mg/kg tjelesne težine, primijenjena jednom svaka 3 tjedna u obliku intravenske infuzije.

Preporučuje se nastaviti liječenje lijekom Zirabev uz primjenu erlotiniba do progresije bolesti. Za doziranje i način primjene erlotiniba vidjeti cijelu uputu o lijeku za erlotinib.

Uznapredovali i/ili metastatski rak bubrežnih stanica

Preporučena doza lijeka Zirabev iznosi 10 mg/kg tjelesne težine, primijenjeno jednom svaka 2 tjedna putem intravenske infuzije.

Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti.

Epitelni karcinom jajnika, karcinom jajovoda i primarni peritonealni karcinom

Prva linija liječenja: Zirabev se primjenjuje uz karboplatin i paklitaksel do najviše 6 ciklusa liječenja, nakon čega se Zirabev primjenjuje sam do progresije bolesti ili najdulje 15 mjeseci ili do pojave neprihvatljive toksičnosti, ovisno o tome što nastupi prije.

Preporučena doza lijeka Zirabev je 15 mg/kg tjelesne težine, primijenjena jednom svaka 3 tjedna u obliku intravenske infuzije.

Liječenje rekurentne bolesti osjetljive na platinu: Zirabev se primjenjuje u kombinaciji s karboplatinom i gemcitabinom tijekom 6, a najviše 10 ciklusa, ili u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom tijekom 6, a najviše 8 ciklusa, nakon čega se Zirabev primjenjuje sam do progresije bolesti. Preporučena doza lijeka Zirabev je 15 mg/kg tjelesne težine, primijenjena jednom svaka 3 tjedna u obliku intravenske infuzije.

Liječenje rekurentne bolesti rezistentne na platinu: Zirabev se primjenjuje u kombinaciji s jednim od sljedećih lijekova - paklitakselom, topotekanom (primijenjenim jednom tjedno) ili pegiliranim liposomalnim doksorubicinom. Preporučena doza lijeka Zirabev je 10 mg/kg tjelesne težine, primijenjena jednom svaka 2 tjedna u obliku intravenske infuzije. Kada se primjenjuje u kombinaciji s topotekanom, (koji se daje od 1. do 5. dana svaka 3 tjedna), preporučena doza lijeka Zirabev je 15 mg/kg tjelesne težine, primijenjena jednom svaka 3 tjedna u obliku intravenske infuzije. Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti (vidjeti dio 5.1, ispitivanje MO22224).

Rak cerviksa

Lijek Zirabev primjenjuje se u kombinaciji s jednim od sljedećih režima kemoterapije: paklitaksel i cisplatin ili paklitaksel i topotekan.

Preporučena doza lijeka Zirabev iznosi 15 mg/kg tjelesne težine, primijenjeno jednom svaka 3 tjedna putem intravenske infuzije.

Liječenje se preporučuje nastaviti do progresije osnovne bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti (vidjeti dio 5.1).

Posebne populacije

Stariji bolesnici

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika u dobi ≥ 65 godina.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Sigurnost i djelotvornost nisu ispitivane u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 5.2).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Sigurnost i djelotvornost nisu ispitivane u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost bevacizumaba u djece u dobi mlađe od 18 godina nije ustanovljena. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.8, 5.1 i 5.2, međutim nije moguće dati preporuku o doziranju.

Nema relevantne primjene bevacizumaba u pedijatrijskoj populaciji za indikacije liječenja raka kolona, rektuma, dojke, pluća, jajnika, jajovoda, peritoneuma, cerviksa i bubrega.

Način primjene

Zirabev je namijenjen za intravensku primjenu. Početna doza se mora primijeniti intravenskom infuzijom tijekom 90 minuta. Ako je bolesnik dobro podnio prvu infuziju, drugu je infuziju moguće primijeniti tijekom 60 minuta. Ako je bolesnik dobro podnio 60-minutnu infuziju, sve sljedeće infuzije mogu se primijeniti tijekom 30 minuta.

Lijek se ne smije primijeniti brzom intravenskom injekcijom niti u obliku bolusa.

Ne preporučuje se smanjivati dozu zbog nuspojava. Ako je indicirano, liječenje je potrebno ili trajno obustaviti ili privremeno prekinuti, kako je opisano u dijelu 4.4.

Mjere opreza koje je potrebno poduzeti prije rukovanja lijekom ili primjene lijeka.

Za upute o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6. Infuzije lijeka Zirabev ne smiju se primjenjivati niti miješati s otopinama glukoze. Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Kontraindikacije

  • Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

  • Preosjetljivost na produkte stanica jajnika kineskog hrčka ili druga rekombinantna ljudska ili humanizirana protutijela.

  • Trudnoća (vidjeti dio 4.6).

Posebna upozorenja

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati (ili navesti).

Gastrointestinalne perforacije i fistule (vidjeti dio 4.8)

Bolesnici mogu biti izloženi povećanom riziku od nastanka gastrointestinalne perforacije i perforacije žučnog mjehura tijekom liječenja bevacizumabom. Intraabdominalni upalni proces može biti čimbenik rizika za gastrointestinalne perforacije u bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma, stoga je prilikom liječenja takvih bolesnika potreban oprez. Prethodno zračenje je čimbenik rizika za gastrointestinalnu perforaciju u bolesnica liječenih bevacizumabom zbog perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog raka cerviksa, a sve bolesnice s gastrointestinalnom perforacijom prethodno su bile liječene zračenjem. U bolesnica u kojih dođe do gastrointestinalne perforacije liječenje treba trajno obustaviti.

Gastrointestinalno-vaginalne fistule u ispitivanju GOG-0240

Bolesnice liječene bevacizumabom zbog perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog raka cerviksa izložene su povećanom riziku od nastanka fistula između rodnice i bilo kojeg dijela gastrointestinalnog trakta (gastrointestinalno-vaginalne fistule). Prethodno zračenje značajan je čimbenik rizika za nastanak gastrointestinalno-vaginalnih fistula te su sve bolesnice s gastrointestinalno-vaginalnim fistulama prethodno bile liječene zračenjem. Recidiv karcinoma unutar područja koje je prethodno bilo zračeno dodatan je važan čimbenik rizika za razvoj gastrointestinalno-vaginalnih fistula.

Fistule izvan gastrointestinalnog sustava (vidjeti dio 4.8)

Tijekom liječenja bevacizumabom bolesnici mogu biti izloženi povećanom riziku od nastanka fistula. Potrebno je trajno obustaviti primjenu lijeka Zirabev u bolesnika s traheoezofagealnom fistulom ili bilo kojom fistulom stupnja 4 [prema Općim terminološkim kriterijima za štetne događaje Nacionalnog instituta za rak SAD-a, verzija 3 (engl. National Cancer Institute-Common Terminology Criteria for Adverse Events, NCI-CTCAE v.3)]. Podaci o nastavku primjene bevacizumaba u bolesnika s drugim fistulama su ograničeni.

U slučajevima nastanka unutarnje fistule izvan gastrointestinalnog trakta, potrebno je razmotriti prekid primjene lijeka Zirabev.

Komplikacije pri zacjeljivanju rana (vidjeti dio 4.8)

Bevacizumab može imati nepovoljan utjecaj na proces zacjeljivanja rana. Prijavljene su ozbiljne komplikacije pri zacjeljivanju rana, uključujući komplikacije vezane uz anastomozu, sa smrtnim ishodom. Ne smije se započinjati s liječenjem najmanje 28 dana nakon veće operacije ili dok rana od operacije u potpunosti ne zacijeli. U bolesnika koji su tijekom liječenja imali komplikacije pri zacjeljivanju rana treba privremeno prekinuti liječenje dok rana u potpunosti ne zacijeli. U slučaju planirane operacije, liječenje treba privremeno prekinuti.

U bolesnika liječenih bevacizumabom rijetko je prijavljen nekrotizirajući fasciitis, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom. Ovo se stanje obično javlja kao posljedica komplikacija pri zacjeljivanju rana, gastrointestinalne perforacije ili nastanka fistule. U bolesnika u kojih se razvije nekrotizirajući fasciitis terapiju lijekom Zirabev treba prekinuti i odmah započeti s odgovarajućim liječenjem.

Hipertenzija (vidjeti dio 4.8)

U bolesnika liječenih bevacizumabom opažena je povećana incidencija hipertenzije. Klinički podaci o sigurnosti primjene upućuju na to da incidencija hipertenzije vjerojatno ovisi o dozi. Prije početka liječenja lijekom Zirabev postojeću hipertenziju potrebno je odgovarajuće regulirati. Nema informacija o učinku bevacizumaba na bolesnike s nekontroliranom hipertenzijom u vrijeme početka liječenja.

Općenito se tijekom liječenja preporučuje kontrolirati krvni tlak.

U većini slučajeva hipertenzija je bila dobro kontrolirana primjenom standardnog liječenja antihipertenzivima, prilagođenog stanju pojedinog bolesnika. Primjena diuretika za regulaciju hipertenzije ne preporučuje se u bolesnika koji primaju režim kemoterapije na bazi cisplatina. Potrebno je trajno obustaviti primjenu lijeka Zirabev ako se medicinski značajna hipertenzija ne može na odgovarajući način kontrolirati antihipertenzivnom terapijom ili ako se u bolesnika razvije hipertenzivna kriza ili hipertenzivna encefalopatija.

Aneurizme i disekcije arterije

Primjena inhibitora VEGF puta u bolesnika s hipertenzijom ili bez nje može potaknuti stvaranje aneurizama i/ili disekcija arterije. Prije početka primjene lijeka Zirabev potrebno je pažljivo razmotriti ovaj rizik u bolesnika s čimbenicima rizika kao što su hipertenzija ili aneurizma u anamnezi.

Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (vidjeti dio 4.8)

U bolesnika liječenih bevacizumabom rijetko je zabilježena pojava znakova i simptoma povezanih sa sindromom posteriorne reverzibilne encefalopatije (engl. Posterior Reversible Encephalopathy Syndrome, PRES), rijetkim neurološkim poremećajem, koji se, između ostalog, manifestira sljedećim znakovima i simptomima: napadajima, glavoboljom, promjenom psihičkog stanja, poremećajem vida ili kortikalnim sljepilom, sa ili bez povezane hipertenzije. Dijagnozu PRES-a treba potvrditi snimanjem mozga, najbolje oslikavanjem magnetskom rezonancijom (MR). U bolesnika u kojih se razvije PRES, uz prekid primjene lijeka Zirabev preporučuje se i liječenje specifičnih simptoma uključujući kontrolu hipertenzije. Nije poznata sigurnost ponovnog uvođenja terapije bevacizumabom u bolesnika koji su prethodno imali PRES.

Proteinurija (vidjeti dio 4.8)

Kada se liječe bevacizumabom, bolesnici s anamnezom hipertenzije mogu biti izloženi povećanom riziku od razvoja proteinurije. Postoje dokazi koji upućuju na to da svi stupnjevi proteinurije (prema Općim terminološkim kriterijima za štetne događaje Nacionalnog instituta za rak SAD-a

[NCI-CTCAE v.3]) mogu ovisiti o dozi. Prije početka i tijekom terapije preporučuje se kontrola proteinurije analizom mokraće pomoću test trakica. Proteinurija stupnja 4 (nefrotski sindrom) primijećena je u najviše 1,4 % bolesnika liječenih bevacizumabom. U bolesnika u kojih se razvije nefrotski sindrom (NCI-CTCAE v.3) treba trajno obustaviti liječenje.

Arterijska tromboembolija (vidjeti dio 4.8)

U kliničkim je ispitivanjima incidencija arterijskih tromboembolijskih reakcija, uključujući cerebrovaskularne incidente (CVI), tranzitorne ishemijske atake (TIA) te infarkte miokarda (IM), bila viša u bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s kemoterapijom u usporedbi s bolesnicima koji su primali samo kemoterapiju.

Bolesnici koji primaju bevacizumab zajedno s kemoterapijom i koji u anamnezi imaju arterijsku tromboemboliju, dijabetes ili su stariji od 65 godina imaju povećan rizik za razvoj arterijskih tromboembolijskih reakcija tijekom liječenja. Potreban je oprez prilikom liječenja takvih bolesnika lijekom Zirabev.

U bolesnika u kojih se razviju arterijske tromboembolijske reakcije liječenje treba trajno obustaviti. Venska tromboembolija (vidjeti dio 4.8)

U bolesnika koji se liječe bevacizumabom postoji rizik za razvoj venskih tromboembolijskih reakcija, uključujući plućnu emboliju.

Bolesnice koje se liječe bevacizumabom u kombinaciji s paklitakselom i cisplatinom zbog perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog raka cerviksa mogu biti izložene povećanom riziku od pojave venskih tromboembolijskih događaja.

Primjenu lijeka Zirabev treba prekinuti u bolesnika s tromboembolijskim reakcijama opasnima po život (stupanj 4), uključujući plućnu emboliju (NCI-CTCAE v.3). Bolesnike s tromboembolijskim reakcijama stupnja ≤ 3 treba pomno nadzirati (NCI-CTCAE v.3).

Krvarenje

Bolesnici koje se liječe bevacizumabom izloženi su povećanom riziku od krvarenja, a osobito krvarenja povezanog s tumorom. Potrebno je trajno obustaviti primjenu lijeka Zirabev u bolesnika u kojih tijekom terapije lijekom Zirabev nastupi krvarenje stupnja 3 ili 4 (NCI-CTCAE v.3) (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s neliječenim metastazama u središnjem živčanom sustavu bili su rutinski isključeni iz kliničkih ispitivanja bevacizumaba, na temelju dijagnostičkih snimaka ili znakova i simptoma. Stoga rizik od krvarenja u središnjem živčanom sustavu u takvih bolesnika nije prospektivno ocijenjen u randomiziranim kliničkim ispitivanjima (vidjeti dio 4.8). Bolesnike je potrebno nadzirati kako bi se uočili eventualni znakovi i simptomi krvarenja u središnjem živčanom sustavu te u slučaju intrakranijalnog krvarenja prekinuti liječenje lijekom Zirabev.

Nema podataka o sigurnosnom profilu bevacizumaba u bolesnika s prirođenom hemoragijskom dijatezom, stečenom koagulopatijom niti u bolesnika koji su prije početka liječenja bevacizumabom primali punu dozu antikoagulanasa za liječenje tromboembolije jer takvi bolesnici nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. Stoga je potreban oprez prije započinjanja liječenja tih bolesnika.

Međutim, bolesnici u kojih se tijekom liječenja razvila venska tromboza nisu imali povećanu stopu krvarenja stupnja 3 ili višeg stupnja pri istodobnom liječenju punom dozom varfarina i bevacizumaba (NCI-CTCAE v.3).

Plućno krvarenje / hemoptiza

Bolesnici s rakom pluća nemalih stanica koji se liječe bevacizumabom mogu biti izloženi riziku od ozbiljnog, a u nekim slučajevima i smrtonosnog plućnog krvarenja/hemoptize. Bolesnici koji su nedavno imali plućno krvarenje / hemoptizu (> 2,5 ml svježe krvi) ne smiju se liječiti lijekom Zirabev.

Kongestivno zatajenje srca (vidjeti dio 4.8)

U kliničkim su ispitivanjima prijavljene reakcije koje odgovaraju kongestivnom zatajenju srca. Nalazi su se kretali od asimptomatskih smanjenja istisne frakcije lijeve klijetke do simptomatskog kongestivnog zatajenja srca koje je zahtijevalo liječenje ili hospitalizaciju. Potreban je oprez kod primjene lijeka Zirabev u bolesnika s klinički značajnom kardiovaskularnom bolešću, poput postojeće bolesti koronarnih arterija ili kongestivnog zatajenja srca.

Većina bolesnika u kojih je nastupilo kongestivno zatajenje srca imala je metastatski rak dojke te su prethodno liječeni antraciklinima, radioterapijom lijeve strane prsnog koša ili su pak postojali drugi čimbenici rizika za kongestivno zatajenje srca.

U ispitivanju AVF3694g, u bolesnika liječenih antraciklinima koji ranije nisu primali antracikline

nije opažena povećana incidencija kongestivnog zatajenja srca bilo kojeg stupnja u skupini koja je primala antraciklin + bevacizumab u usporedbi sa skupinom koja je liječena samo antraciklinima. Kongestivno zatajenje srca stupnja 3 ili višeg stupnja bilo je nešto češće u bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s kemoterapijom nego u bolesnika koji su primali samo kemoterapiju. To se podudara s nalazima bolesnika iz drugih ispitivanja metastatskog raka dojke koji nisu istodobno liječeni antraciklinima (NCI-CTCAE v.3) (vidjeti dio 4.8).

Neutropenija i infekcije (vidjeti dio 4.8)

U bolesnika liječenih nekim mijelotoksičnim kemoterapijskim protokolima u kombinaciji s bevacizumabom, u usporedbi s primjenom samo kemoterapije, opažene su povećane stope teške neutropenije, febrilne neutropenije ili infekcije praćene teškom neutropenijom ili bez nje (uključujući neke slučajeve sa smrtnim ishodom). To je uglavnom uočeno kod kombinacije s terapijama na bazi platine ili taksana u liječenju raka pluća nemalih stanica, metastatskog raka dojke te kod kombinacije s paklitakselom i topotekanom u liječenju perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog raka cerviksa.

Reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktički šok) / reakcije povezane s infuzijom (vidjeti dio 4.8)

Bolesnici mogu biti izloženi riziku od razvoja reakcija povezanih s infuzijom odnosno reakcija preosjetljivosti (uključujući anafilaktički šok). Preporučuje se pomno nadzirati bolesnika tijekom i nakon primjene bevacizumaba, kao što je i uobičajeno kod svake infuzijske primjene terapijskog humaniziranog monoklonskog protutijela. Ako se razvije reakcija, infuziju treba prekinuti i primijeniti odgovarajuće liječenje. Sustavna premedikacija nije potrebna.

Osteonekroza čeljusti (vidjeti dio 4.8)

Prijavljeni su slučajevi osteonekroze čeljusti u bolesnika s malignom bolešću liječenih bevacizumabom, od kojih je većina prethodno ili istodobno primala intravenske bisfosfonate, kod čije primjene osteonekroza čeljusti predstavlja poznat rizik. Potreban je oprez kada se lijek Zirabev i intravenski bisfosfonati primjenjuju istovremeno ili jedan iza drugoga.

Invazivni stomatološki zahvati također su prepoznati kao čimbenik rizika. Prije započinjanja liječenja lijekom Zirabev potrebno je razmisliti o pregledu zubi i odgovarajućim preventivnim stomatološkim postupcima. U bolesnika koji su prethodno primali ili primaju intravenske bisfosfonate po mogućnosti treba izbjegavati invazivne stomatološke zahvate.

Intravitrealna primjena

Lijek Zirabev nije namijenjen za intravitrealnu primjenu. Poremećaji oka

Prijavljeni su pojedinačni slučajevi i skupine ozbiljnih očnih nuspojava nakon neodobrene intravitrealne primjene bevacizumaba pripremljenog iz bočica odobrenih za intravensku primjenu u bolesnika s malignom bolešću. Te su reakcije uključivale infektivni endoftalmitis, intraokularnu upalu poput sterilnog endoftalmitisa, uveitisa i vitritisa, odvajanje mrežnice, kidanje pigmentnog epitela mrežnice, povišen očni tlak, intraokularno krvarenje poput vitrealnog krvarenja ili krvarenja mrežnice te krvarenje konjunktive. Neke od ovih reakcija imale su za posljedicu gubitak vida različitog stupnja, uključujući i trajnu sljepoću.

Sistemski učinci nakon intravitrealne primjene

Nakon intravitrealne terapije inhibitorima vaskularnog endotelnog faktora rasta (engl. vascular endothelial growth factor,VEGF) zabilježeno je smanjenje koncentracije VEGF-a u cirkulaciji. Prijavljene su sistemske nuspojave, uključujući neokularna krvarenja i arterijske tromboembolijske reakcije nakon intravitrealne injekcije inhibitora VEGF-a.

Zatajivanje jajnika / plodnost

Bevacizumab može narušiti plodnost u žena (vidjeti dijelove 4.6 i 4.8). Stoga je u žena reproduktivne dobi potrebno razmotriti strategije očuvanja plodnosti prije početka liječenja lijekom Zirabev.

Pomoćne tvari

Natrij

Ovaj lijek sadrži 3,0 mg natrija, na bočicu od 4 ml, što odgovara 0,15 % navišeg preporučenog dnevnog unosa prema preporuci WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) 2 g natrija za odrasle.

Ovaj lijek sadrži 12,1 mg natrija na bočicu, od 16 ml, što odgovara 0,61 % navišeg preporučenog dnevnog unosa prema preporuci WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) 2 g natrija za odrasle.

Polisorbat

Ovaj lijek sadrži 0,8 mg polisorbata 80 u jednoj bočici od 100 mg / 4 ml i 3,2 mg polisorbata 80 u jednoj bočici od 400 mg / 16 ml, što odgovara 0,2 mg/ml. Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije.

Interakcije

Lista interakcija
6
4
3
0
Dodaj u interakcije

Učinak antineoplastičnih lijekova na farmakokinetiku bevacizumaba

Rezultati analiza populacijske farmakokinetike pokazali su da nema klinički značajne interakcije istodobno primijenjene kemoterapije na farmakokinetiku bevacizumaba. Nije bilo ni statistički ni klinički značajnih razlika u klirensu bevacizumaba između bolesnika koji su primali samo bevacizumab i bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s interferonom alfa-2a, erlotinibom ili kemoterapeuticima (IFL, 5-FU/LV, karboplatin/paklitaksel, kapecitabin, doksorubicin ili cisplatin/gemcitabin).

Učinak bevacizumaba na farmakokinetiku drugih antineoplastičnih lijekova

Nije opažena klinički značajna interakcija bevacizumaba na farmakokinetiku istodobno primijenjenog interferona alfa-2a, erlotiniba (i njegovog aktivnog metabolita OSI-420) ni kemoterapeutika irinotekana (i njegovog aktivnog metabolita SN38), kapecitabina, oksaliplatina (što je utvrđeno određivanjem slobodne platine i ukupne platine) i cisplatina. Ne mogu se donijeti zaključci o utjecaju bevacizumaba na farmakokinetiku gemcitabina.

Kombinacija bevacizumaba i sunitinibmalata

U dva klinička ispitivanja metastatskog karcinoma bubrežnih stanica u 7 od 19 bolesnika liječenih kombinacijom bevacizumaba (10 mg/kg svaka dva tjedna) i sunitinibmalata (50 mg dnevno) prijavljena je mikroangiopatska hemolitička anemija.

Mikroangiopatska hemolitička anemija je hemolitički poremećaj koji se može manifestirati fragmentacijom eritrocita, anemijom i trombocitopenijom. Osim toga, u nekih su od ovih bolesnika opaženi hipertenzija (uključujući hipertenzivnu krizu), povišena razina kreatinina i neurološki simptomi. Svi su ovi nalazi bili reverzibilni po prestanku primjene bevacizumaba i sunitinibmalata (vidjeti Hipertenzija, Proteinurija i Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije u dijelu 4.4).

Kombinacija s kemoterapijom na bazi platine ili taksana (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8)

Povećane stope teške neutropenije, febrilne neutropenije te infekcije praćene teškom neutropenijom

ili bez nje (uključujući neke slučajeve sa smrtnim ishodom) opažene su u bolesnika koji su primali kemoterapiju na bazi platine ili taksana u liječenju raka pluća nemalih stanica i metastatskog raka dojke.

Radioterapija

Sigurnost i djelotvornost istodobne primjene radioterapije i bevacizumaba nije ustanovljena.

Monoklonska protutijela s djelovanjem na EGFR u kombinaciji s režimom kemoterapije koji uključuje bevacizumab

Nisu provedena ispitivanja interakcija. Monoklonska protutijela s djelovanjem na EGFR u liječenju metastatskog karcinoma kolona ili rektuma ne smiju se primjenjivati u kombinaciji s kemoterapijom koja uključuje bevacizumab. Rezultati randomiziranih ispitivanja faze III PACCE i CAIRO-2 u bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma ukazuju na to da je primjena monoklonskih protutijela protiv EGFR-a, panitumumaba i cetuksimaba, u kombinaciji s bevacizumabom i kemoterapijom povezana s kraćim preživljenjem bez progresije bolesti i/ili ukupnim preživljenjem te s povećanom toksičnošću u usporedbi s primjenom samo bevacizumaba i kemoterapije.

Trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije tijekom (i do 6 mjeseci nakon) liječenja.

Trudnoća

Nema podataka iz kliničkih ispitivanja o primjeni bevacizumaba u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost, uključujući i malformacije (vidjeti dio 5.3). Poznato je da molekule IgG-a mogu proći kroz posteljicu, a pretpostavlja se da bevacizumab može spriječiti angiogenezu u fetusa te se stoga sumnja da bi mogao izazvati teške urođene anomalije ako se primjenjuje tijekom trudnoće. Nakon stavljanja lijeka u promet primijećeni su slučajevi abnormalnosti fetusa u žena liječenih bevacizumabom samostalno ili u kombinaciji s poznatim embriotoksičnim kemoterapeuticima (vidjeti dio 4.8). Bevacizumab je kontraindiciran u trudnoći (vidjeti dio 4.3).

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se bevacizumab u majčino mlijeko. Budući da se majčin IgG izlučuje u mlijeko, a bevacizumab može naškoditi rastu i razvoju dojenčeta (vidjeti dio 5.3), žene moraju prestati dojiti za vrijeme liječenja te ne smiju dojiti najmanje šest mjeseci nakon posljednje doze bevacizumaba.

Plodnost

Ispitivanja toksičnosti ponovljenih doza provedena na životinjama pokazala su da bevacizumab može imati štetan učinak na žensku plodnost (vidjeti dio 5.3). U okviru ispitivanja faze III adjuvantnog liječenja bolesnika s rakom kolona, u podispitivanju žena u predmenopauzi pokazala se veća incidencija novih slučajeva zatajivanja jajnika u skupini koja je primala bevacizumab u odnosu na kontrolnu skupinu. U većine se bolesnica funkcija jajnika oporavila nakon prekida liječenja bevacizumabom. Nisu poznati dugoročni učinci liječenja bevacizumabom na plodnost.

Upravljanje vozila

Bevacizumab ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa

strojevima. Međutim, tijekom primjene bevacizumaba prijavljene su somnolencija i sinkopa (vidjeti tablicu 1 u dijelu 4.8). Ako bolesnici imaju simptome koji utječu na njihov vid, koncentraciju ili sposobnost reakcije, mora ih se upozoriti da ne upravljaju vozilima i ne rade sa strojevima dok se simptomi ne povuku.

Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Ukupan sigurnosni profil bevacizumaba temelji se na podacima prikupljenima u više od 5700 bolesnika s raznim malignim bolestima, koji su u kliničkim ispitivanjima uglavnom bili liječeni bevacizumabom u kombinaciji s kemoterapijom.

Najozbiljnije nuspojave bile su:

  • gastrointestinalne perforacije (vidjeti dio 4.4)

  • krvarenje, uključujući plućno krvarenje / hemoptizu, koje je češće u bolesnika koji boluju od raka pluća nemalih stanica (vidjeti dio 4.4)

  • arterijska tromboembolija (vidjeti dio 4.4).

    Najčešće zabilježene nuspojave u svim kliničkim ispitivanjima u bolesnika koji su primali bevacizumab bile su hipertenzija, umor ili astenija, proljev i bol u abdomenu.

    Analize kliničkih podataka o sigurnosti primjene upućuju na to da pojava hipertenzije i proteinurije tijekom terapije bevacizumabom vjerojatno ovisi o dozi.

    Tablični popis nuspojava

    Nuspojave navedene u ovom dijelu svrstavaju se u sljedeće kategorije učestalosti: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

    U tablicama 1 i 2 navedene su nuspojave povezane s primjenom bevacizumaba u kombinaciji s različitim režimima kemoterapije u većem broju indikacija, prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava.

    U tablici 1 navedene su prema učestalosti sve nuspojave za koje je utvrđena uzročno-posljedična povezanost s primjenom bevacizumaba:

    • usporedbom njihove incidencije u pojedinim ispitivanim skupinama u kliničkim ispitivanjima (s razlikom od najmanje 10 % u odnosu na kontrolnu skupinu za nuspojave stupnja 1 – 5 prema NCI-CTCAE ili s razlikom od najmanje 2 % u odnosu na kontrolnu skupinu za nuspojave stupnja 3 – 5 prema NCI-CTCAE),

    • iz ispitivanja sigurnosti primjene lijeka nakon dobivanja odobrenja,

    • iz spontanih prijava,

    • iz epidemioloških ispitivanja odnosno neintervencijskih ili opservacijskih ispitivanja

    • ili ocjenom izvješća o pojedinačnim slučajevima.

    U tablici 2 navedene su učestalosti teških nuspojava. Teške nuspojave su definirane kao nuspojave s razlikom od najmanje 2 % u odnosu na kontrolnu skupinu u kliničkim ispitivanjima nuspojava stupnja 3 – 5 prema NCI-CTCAE. U tablicu 2 su uključene i nuspojave koje nositelj odobrenja smatra klinički značajnima ili teškima.

    Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet uključene su u tablice 1 i 2 (kako je odgovarajuće). Detaljnije informacije o tim nuspojavama nakon stavljanja lijeka u promet nalaze se u tablici 3.

    U tablicama u nastavku nuspojave su razvrstane u odgovarajuću kategoriju učestalosti na osnovi

    najveće zabilježene incidencije u bilo kojoj indikaciji.

    Unutar svake kategorije učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

    Neke od nuspojava su reakcije koje se uobičajeno javljaju uz kemoterapiju. Međutim, bevacizumab može pogoršati te reakcije kada se primjenjuje u kombinaciji s kemoterapeuticima. Primjeri uključuju sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije kod primjene u kombinaciji s pegiliranim liposomalnim doksorubicinom ili kapecitabinom, perifernu senzornu neuropatiju kod primjene u kombinaciji s paklitakselom ili oksaliplatinom, poremećaje noktiju ili alopeciju kod primjene u kombinaciji s paklitakselom te paronihiju kod primjene u kombinaciji s erlotinibom.

    Tablica 1. Nuspojave prema učestalosti

    Klasifikacija organskihsustava Vrlo često Često Manje često Rijetko Vrlo rijetko Nepoznata učestalost
    Infekcije i infestacije sepsa, apscesb,d, celulitis, infekcija, infekcija mokraćnihputova nekrotizirajući fasciitisa
    Poremećaji krvi i limfnog sustava febrilna neutropenija, leukopenija, neutropenijab,trombocitopenija anemija, limfopenija
    Poremećaji imunološkog sustava preosjetljivost, reakcije povezane s infuzijoma,b,d anafilaktički šoka,d
    Poremećajimetabolizma i prehrane anoreksija,hipomagnezijemij a, hiponatrijemija dehidracija
    Poremećaji živčanog sustava periferna senzorna neuropatijab, dizartrija, glavobolja,disgeuzija cerebrovaskularni incident, sinkopa, somnolencija sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatijea,b,d hipertenzivna encefalopatij aa
    Poremećaji oka poremećaj oka, pojačano suzenje
    Srčani poremećaji kongestivno zatajenje srcab,d, supraventrikularn a tahikardija
    Krvožilni poremećaji hipertenzijab,d, tromboembolija (venska)b,d tromboembolija (arterijska)b,d, krvarenjeb,d, duboka venska tromboza aneurizme i disekcije arterije, hijalina okluzivna mikroangiopatija glomerulaa, bubrežna trombotička mikroangiopatijaa,b
    Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja dispneja, rinitis, epistaksa, kašalj plućno krvarenje/hemopt izab,d, plućna embolija,hipoksija, disfonijaa plućna hipertenzijaa, perforacija nosnog septumaa
    Klasifikacija organskih sustava Vrlo često Često Manje često Rijetko Vrlo rijetko Nepoznata učestalost
    Poremećaji probavnog sustava rektalno krvarenje, stomatitis, konstipacija, proljev, mučnina, povraćanje, bol u abdomenu gastrointestinalna perforacijab,d, perforacija crijeva, ileus, opstrukcija crijeva, rektovaginalna fistulad,e, gastrointestinalni poremećaj,proktalgija gastrointestinalni ulkusa
    Poremećaji jetre i žuči perforacija žučnog mjehuraa,b
    Poremećaji kože i potkožnog tkiva komplikacije pri zacjeljivanju ranab,d, eksfolijativni dermatitis, suha koža, promjenaboje kože sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije
    Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva artralgija, mialgija fistulab,d, mišićna slabost, bol u leđima osteonekroza čeljustia,b osteonekroza kojane zahvaća čeljusta,f
    Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava proteinurijab,d
    Poremećajireproduktivnog sustava i dojki zatajivanje jajnikab,c,d bol u zdjelici
    Prirođeni, obiteljski i genetski poremećaji abnormalnosti fetusaa,b
    Opći poremećaji ireakcije na mjestu primjene astenija, umor,pireksija, bol, upala sluznice letargija
    Pretrage smanjenje težine

    Za događaje koji su zabilježeni kao nuspojave u kliničkim ispitivanjima svih stupnjeva težine i stupnja težine 3 – 5, prijavljena je najveća učestalost zabilježena u bolesnika. Podaci nisu usklađeni s obzirom na različito trajanje liječenja.

    a Za dodatne informacije vidjeti tablicu 3 „Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet”

    b Pojmovi označavaju skup događaja koji opisuju određeni medicinski koncept, a ne pojedinačno stanje ili preferirani pojam prema Medicinskom rječniku za regulatorne poslove (MedDRA). Ovaj skup medicinskih pojmova može imati istu patofiziološku podlogu (npr. arterijske tromboembolijske reakcije uključuju cerebrovaskularni incident, infarkt miokarda, tranzitorni ishemijski atak i druge arterijske tromboembolijske reakcije).

    c Na temelju podataka iz podispitivanja u okviru ispitivanja NSABP C-08 s 295 bolesnica.

    d Za dodatne informacije vidjeti dio „Dodatne informacije o odabranim ozbiljnim nuspojavama” u nastavku.

    e Rektovaginalne fistule su najčešće fistule u kategoriji gastrointestinalno-vaginalnih fistula.

    f Zabilježeno samo u pedijatrijskoj populaciji.

    Tablica 2. Teške nuspojave prema učestalosti

    Klasifikacija organskih sustava Vrlo često Često Manje često Rijetko Vrlo rijetko Nepoznata učestalost
    Infekcije i infestacije sepsa, celulitis, apscesa,b, infekcija, infekcijamokraćnih putova nekrotizirajući fasciitisc
    Poremećaji krvi i limfnog sustava febrilna neutropenija, leukopenija, neutropenijaa, trombocitopenija anemija, limfopenija
    Poremećaji imunološkogsustava preosjetljivost, reakcije povezanes infuzijoma,b anafilaktički šokb,c ,c
    Poremećaji metabolizma iprehrane dehidracija, hiponatrijemija
    Poremećaji živčanog sustava periferna senzorna neuropatijaa cerebrovaskularni incident, sinkopa, somnolencija, glavobolja sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatijea,b,c, hipertenzivnaencefalopatijac
    Srčani poremećaji kongestivno zatajenje srcaa,b, supraventrikularnatahikardija
    Krvožilni poremećaji hipertenzijaa,b arterijska tromboembolijaa,b, krvarenjea,b, tromboembolija (venska)a,b, duboka venska tromboza aneurizme i disekcije arterije, hijalina okluzivna mikroangiopatij a glomerulac, bubrežna trombotička mikroangiopatijab,c
    Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja plućno krvarenje/hemopti zaa,b, plućna embolija, epistaksa,dispneja, hipoksija plućna hipertenzijac, perforacija nosnog septumac
    Poremećaji probavnog sustava proljev, mučnina, povraćanje, bol u abdomenu perforacija crijeva, ileus, opstrukcija crijeva, rektovaginalna fistulac,d, gastrointestinalni poremećaj, stomatitis,proktalgija gastrointestinal na perforacijaa,b, gastrointestinal ni ulkusc, rektalno krvarenje
    Poremećaji jetre i žuči perforacija žučnog mjehurab,c
    Klasifikacija organskih sustava Vrlo često Često Manje često Rijetko Vrlo rijetko Nepoznata učestalost
    Poremećaji kože i potkožnog tkiva komplikacije pri zacjeljivanju ranaa,b, sindrom palmarno-plantarneeritrodizestezije
    Poremećaji mišićno-koštanogsustava i vezivnog tkiva fistulaa,b, mialgija,artralgija, mišićnaslabost, bol u leđima osteonekroza čeljustib,c
    Poremećaji bubrega i mokraćnogsustava proteinurijaa,b
    Poremećajireproduktivnog sustava i dojki bol u zdjelici zatajivanje jajnikaa,b
    Prirođeni, obiteljski i genetskiporemećaji abnormalnosti fetusaa,c
    Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene astenija, umor, bol, letargija, upala sluznice

    U tablici 2 navedene su učestalosti teških nuspojava. Teške nuspojave su definirane kao nuspojave stupnja 3 – 5 prema NCI-CTCAE, s razlikom od najmanje 2 % u odnosu na kontrolnu skupinu u kliničkim ispitivanjima. U tablici 2 uključene su i nuspojave koje nositelj odobrenja smatra klinički značajnima ili teškima. Te su klinički značajne nuspojave bile prijavljene u kliničkim ispitivanjima, ali nuspojave stupnja 3-5 nisu prešle zadani prag od najmanje 2 % razlike u odnosu na kontrolnu skupinu. Tablica 2 također uključuje klinički značajne nuspojave koje su zabilježene samo nakon stavljanja lijeka u promet pa njihova učestalost i stupanj prema NCI-CTCAE nisu poznati. Te su klinički značajne nuspojave zato u tablici 2 uvrštene u stupac s naslovom „Nepoznata učestalost”.

    a Pojmovi označavaju skup događaja koji opisuju određeni medicinski koncept, a ne pojedinačno stanje ili preferirani pojam prema Medicinskom rječniku za regulatorne poslove (MedDRA). Ovaj skup medicinskih pojmova može imati istu patofiziološku podlogu (npr. arterijske tromboembolijske reakcije uključuju cerebrovaskularni incident, infarkt miokarda, tranzitorni ishemijski atak i druge arterijske tromboembolijske reakcije).

    b Za dodatne informacije vidjeti dio „Dodatne informacije o odabranim ozbiljnim nuspojavama” u nastavku.

    c Za dodatne informacije vidjeti tablicu 3 „Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet”.

    d Rektovaginalne fistule su najčešće fistule u kategoriji gastrointestinalno-vaginalnih fistula.

    Opis odabranih ozbiljnih nuspojava

    Gastrointestinalne perforacije i fistule (vidjeti dio 4.4)

    Bevacizumab se povezuje s ozbiljnim slučajevima gastrointestinalne perforacije.

    Gastrointestinalne perforacije su u kliničkim ispitivanjima prijavljene s incidencijom manjom od 1 % u bolesnika s neskvamoznim rakom pluća nemalih stanica, najviše 1,3 % u bolesnika s metastatskim rakom dojke, najviše 2,0 % u bolesnika s metastatskim rakom bubrežnih stanica ili bolesnica s rakom jajnika te najviše 2,7 % (uključujući gastrointestinalnu fistulu i apsces) u

    bolesnika s metastatskim kolorektalnim rakom. U kliničkom ispitivanju u bolesnica s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim rakom cerviksa (ispitivanje GOG-0240), gastrointestinalne perforacije (svih stupnjeva) prijavljene su u 3,2 % bolesnica, a u svih njih prethodno je provedeno zračenje zdjelice. Pojava tih događaja razlikovala se po obilježjima i težini, u rasponu od slobodnog

    zraka vidljivog na rendgenskoj snimci abdomena, koji se povukao bez liječenja, do perforacije crijeva s abdominalnim apscesom i smrtnim ishodom. U nekim slučajevima bila je prisutna latentna intraabdominalna upala, uzrokovana ulkusom želuca, nekrozom tumora, divertikulitisom ili kolitisom povezanim s kemoterapijom.

    Smrtni ishod bio je prijavljen u približno trećine ozbiljnih slučajeva gastrointestinalnih perforacija, što predstavlja između 0,2 % i 1 % svih bolesnika liječenih bevacizumabom.

    U kliničkim ispitivanjima bevacizumaba prijavljen je nastanak gastrointestinalnih fistula (svih stupnjeva) s incidencijom do 2 % u bolesnika s metastatskim kolorektalnim rakom i rakom jajnika, no one su prijavljene manje često i u bolesnika s drugim oblicima raka.

    Gastrointestinalno-vaginalne fistule u ispitivanju GOG-0240

    U ispitivanju u bolesnica s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim rakom cerviksa, incidencija gastrointestinalno-vaginalnih fistula iznosila je 8,3 % u bolesnica liječenih bevacizumabom te 0,9 % u kontrolnoj skupini, a u svih njih prethodno je provedeno zračenje zdjelice. Učestalost gastrointestinalno-vaginalnih fistula u skupini liječenoj bevacizumabom u kombinaciji s kemoterapijom bila je viša u bolesnica s recidivom unutar područja koje je prethodno bilo zračeno (16,7 %) nego u onih koje prethodno nisu primale zračenje i/ili onih bez recidiva unutar područja koje je prethodno bilo zračeno (3,6 %). Odgovarajuća učestalost u kontrolnoj skupini koja je primala samo kemoterapiju iznosila je 1,1 % odnosno 0,8 %. Bolesnice u kojih se pojave gastrointestinalno-vaginalne fistule mogu imati i opstrukciju crijeva, što može zahtijevati kiruršku intervenciju kao i izvođenje preusmjeravajućih stoma.

    Fistule izvan gastrointestinalnog sustava (vidjeti dio 4.4)

    Primjena bevacizumaba povezuje se s ozbiljnim slučajevima fistula, uključujući reakcije sa smrtnim ishodom.

    U kliničkom ispitivanju u bolesnica s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim rakom cerviksa (ispitivanje GOG-0240), fistule izvan gastrointestinalnog sustava, i to vaginalne, vezikalne ili fistule u ženskom genitalnom traktu, prijavljene su u 1,8 % bolesnica liječenih bevacizumabom te u 1,4 % bolesnica u kontrolnoj skupini.

    U ispitivanjima u raznim indikacijama manje često (≥ 0,1 % i < 1 %) su prijavljene fistule u dijelovima tijela izvan gastrointestinalnog trakta (npr. bronhopleuralne i bilijarne fistule). Fistule su prijavljene i u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet.

    Fistule su prijavljene u različitim razdobljima tijekom liječenja, od prvog tjedna do više od godine dana nakon početka primjene bevacizumaba, s tim da se većina njih pojavila u prvih 6 mjeseci liječenja.

    Zacjeljivanje rana (vidjeti dio 4.4)

    Budući da bevacizumab može nepovoljno utjecati na zacjeljivanje rana, bolesnici koji su bili podvrgnuti većem kirurškom zahvatu u prethodnih 28 dana nisu bili uključeni u klinička ispitivanja faze III.

    U kliničkim ispitivanjima metastatskog karcinoma kolona ili rektuma nije zabilježen povećan rizik od postoperativnog krvarenja ili komplikacija pri zacjeljivanju rana u bolesnika koji su bili podvrgnuti većem kirurškom zahvatu 28 do 60 dana prije početka primjene bevacizumaba. Opažena je povećana incidencija postoperativnog krvarenja ili komplikacija pri zacjeljivanju rana unutar 60 dana od većeg kirurškog zahvata ako je bolesnik primao bevacizumab u vrijeme kirurškog zahvata. Incidencija je varirala između 10 % (4/40) i 20 % (3/15).

    Prijavljene su ozbiljne komplikacije pri zacjeljivanju rana, uključujući komplikacije vezane uz anastomozu, od kojih su neke imale smrtni ishod.

    U ispitivanjima lokalno recidivirajućeg ili metastatskog raka dojke, komplikacije pri zacjeljivanju rana stupnja 3 – 5 primijećene su u do 1,1 % bolesnika koji su primali bevacizumab, u usporedbi s do 0,9 % bolesnika u kontrolnoj skupini (NCI-CTCAE v.3).

    U kliničkim ispitivanjima raka jajnika, komplikacije pri zacjeljivanju rana stupnja 3 – 5 primijećene su u do 1,8 % bolesnica u skupini koja je primala bevacizumab u odnosu na 0,1 % u kontrolnoj skupini (NCI-CTCAE v.3).

    Hipertenzija (vidjeti dio 4.4)

    U kliničkim ispitivanjima, osim u ispitivanju JO25567, ukupna incidencija hipertenzije (svih stupnjeva), dosezala je do 42,1 % u skupinama čije je liječenje uključivalo bevacizumab, u usporedbi s najviše 14 % u kontrolnim skupinama. Ukupna incidencija hipertenzije stupnja 3 i 4 prema NCI-CTC kriterijima u bolesnika koji su primali bevacizumab kretala se u rasponu od 0,4 % do 17,9 %. Hipertenzija stupnja 4 (hipertenzivna kriza) nastupila je u najviše 1,0 % bolesnika liječenih bevacizumabom u kombinaciji s kemoterapijom u usporedbi s najviše 0,2 % bolesnika liječenih samo tom istom kemoterapijom.

    U ispitivanju JO25567, hipertenzija svih stupnjeva primijećena je u 77,3 % bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s erlotinibom kao prvu liniju liječenja neskvamoznog NSCLC-a s aktivirajućim mutacijama EGFR-a u usporedbi s 14,3 % bolesnika liječenih samo erlotinibom. Hipertenzija stupnja 3 zabilježena je u 60,0 % bolesnika liječenih bevacizumabom u kombinaciji s erlotinibom u usporedbi s 11,7 % bolesnika liječenih samo erlotinibom. Nisu zabilježeni slučajevi hipertenzije stupnja 4 ili 5.

    Hipertenzija se uglavnom dobro kontrolirala primjenom oralnih antihipertenziva poput inhibitora angiotenzin-konvertirajućeg enzima, diuretika i blokatora kalcijskih kanala. Rijetko je došlo do prekida liječenja bevacizumabom ili hospitalizacije.

    Vrlo rijetko zabilježeni su slučajevi hipertenzivne encefalopatije, od kojih su neki imali smrtni ishod.

    Rizik od hipertenzije povezane s bevacizumabom nije bio u korelaciji s bolesnikovim karakteristikama na početku liječenja, osnovnom bolešću ili istodobno primijenjenim lijekovima.

    Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (vidjeti dio 4.4)

    U bolesnika liječenih bevacizumabom rijetko je prijavljena pojava znakova i simptoma povezanih s PRES-om, rijetkim neurološkim poremećajem. On se može manifestirati napadajima, glavoboljom, promjenom psihičkog stanja, poremećajem vida ili kortikalnim sljepilom, sa ili bez povezane hipertenzije. Klinička manifestacija PRES-a je često nespecifična pa stoga dijagnozu PRES-a treba potvrditi snimanjem mozga, najbolje oslikavanjem magnetskom rezonancijom.

    U bolesnika u kojih se razvije PRES, uz obustavu terapije bevacizumabom preporučuje se rano prepoznavanje simptoma i brzo liječenje specifičnih simptoma, uključujući kontrolu hipertenzije (ako je sindrom povezan s teškom neliječenom hipertenzijom). Simptomi se obično povlače ili poboljšavaju u roku od nekoliko dana nakon prekida liječenja, iako su neki bolesnici imali neke neurološke posljedice. Nije poznata sigurnost pri ponovnom uvođenju terapije bevacizumabom u bolesnika koji su prethodno imali PRES.

    U kliničkim je ispitivanjima prijavljeno ukupno 8 slučajeva PRES-a. U dva od tih osam slučajeva nije bilo radiološke potvrde oslikavanjem magnetskom rezonancijom.

    Proteinurija (vidjeti dio 4.4)

    U kliničkim je ispitivanjima proteinurija prijavljena u rasponu od 0,7 % do 54,7 % bolesnika koji su primali bevacizumab.

    Težina proteinurije kretala se od klinički asimptomatske, prolazne proteinurije u tragovima do nefrotskog sindroma, ali u najvećem broju slučajeva radilo se o proteinuriji stupnja 1 (NCI-CTCAE v.3). Proteinurija stupnja 3 prijavljena je u najviše 10,9 % liječenih bolesnika. Proteinurija stupnja 4 (nefrotski sindrom) zabilježena je u najviše 1,4 % liječenih bolesnika. Prije početka terapije lijekom Zirabev preporučuje se testiranje na proteinuriju. U većini kliničkih ispitivanja razine proteina u mokraći ≥ 2 g/24 h dovele su do prekida primjene bevacizumaba dok se razina nije vratila na < 2 g/24 h.

    Krvarenje (vidjeti dio 4.4)

    U kliničkim ispitivanjima u svim indikacijama ukupna incidencija reakcija krvarenja stupnja 3 – 5 prema NCI-CTCAE v.3 kretala se u rasponu od 0,4 % do 6,9 % u bolesnika liječenih bevacizumabom u odnosu na najviše 4,5 % u bolesnika u kontrolnoj skupini liječenoj kemoterapijom.

    U kliničkom ispitivanju u bolesnica s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim rakom cerviksa (ispitivanje GOG-0240), reakcije krvarenja stupnja 3 – 5 prijavljene su u do 8,3 % bolesnica liječenih bevacizumabom u kombinaciji s paklitakselom i topotekanom u usporedbi s do 4,6 % bolesnica liječenih paklitakselom i topotekanom.

    Reakcije krvarenja opažene u kliničkim ispitivanjima odnosile su se uglavnom na krvarenja povezana s tumorom (vidjeti u nastavku) i manja mukokutana krvarenja (npr. epistaksu).

    Krvarenje povezano s tumorom (vidjeti dio 4.4)

    Jako ili masivno plućno krvarenje / hemoptiza opaženo je prvenstveno u ispitivanjima provedenima u bolesnika s rakom pluća nemalih stanica. Mogući čimbenici rizika obuhvaćaju histologiju skvamoznih stanica, liječenje antireumatskim/protuupalnim lijekovima, liječenje antikoagulansima, prethodnu radioterapiju, terapiju bevacizumabom, anamnezu ateroskleroze te središnju lokalizaciju i kavitacije tumora prije ili tijekom liječenja. Jedine varijable koje su pokazale statistički značajne korelacije s krvarenjem bile su terapija bevacizumabom i histologija skvamoznih stanica. Bolesnici koji su imali rak pluća nemalih stanica s poznatom histologijom skvamoznih stanica ili rak pluća nemalih stanica mješovitog staničnog tipa s prevladavajućom histologijom skvamoznih stanica nisu bili uključeni u daljnja ispitivanja faze III, dok su bolesnici s tumorom nepoznate histologije bili uključeni.

    U bolesnika s rakom pluća nemalih stanica, osim u slučaju prevladavajuće histologije skvamoznih stanica, krvarenja svih stupnjeva zabilježena su s učestalošću do 9,3 % kada su bili liječeni bevacizumabom i kemoterapijom, u usporedbi s najviše 5 % u bolesnika liječenih samo kemoterapijom. Krvarenja stupnja 3 – 5 opažena su u do 2,3% bolesnika liječenih kombinacijom bevacizumaba i kemoterapije u usporedbi s < 1% u bolesnika liječenih samo kemoterapijom (NCI-CTCAE v.3). Jako ili masivno plućno krvarenje / hemoptiza može nastupiti iznenada, a do dvije trećine slučajeva ozbiljnog plućnog krvarenja imalo je smrtni ishod.

    Za krvarenja u probavnom sustavu prijavljena u bolesnika s kolorektalnim karcinomom, uključujući krvarenje iz rektuma i melenu, ocijenjeno je da se radi o krvarenjima povezanima s tumorom.

    Krvarenja povezana s tumorom rijetko su primijećena i kod drugih vrsta tumora te drugih lokacija, uključujući slučajeve krvarenja u središnjem živčanom sustavu u bolesnika s metastazama u središnjem živčanom sustavu (vidjeti dio 4.4).

    Incidencija krvarenja u središnjem živčanom sustavu u bolesnika s neliječenim metastazama u

    središnjem živčanom sustavu koji su primali bevacizumab nije prospektivno ocijenjena u randomiziranim kliničkim ispitivanjima. U eksploracijskoj retrospektivnoj analizi podataka iz 13 završenih randomiziranih ispitivanja u bolesnika s različitim vrstama tumora, 3 bolesnika od njih 91 (3,3 %) s metastazama na mozgu imala su krvarenja u središnjem živčanom sustavu (svi stupnja 4) kada su liječeni bevacizumabom, u usporedbi s 1 bolesnikom (stupanj 5) od njih 96 (1 %) koji nisu bili izloženi bevacizumabu. U dva kasnija ispitivanja u bolesnika s liječenim metastazama na mozgu (koja su obuhvaćala približno 800 bolesnika) u vrijeme međuanalize sigurnosti primjene u 83 bolesnika liječenih bevacizumabom prijavljen je jedan slučaj krvarenja u središnjem živčanom sustavu stupnja 2 (1,2 %) (NCI-CTCAE v.3).

    U svim je kliničkim ispitivanjima mukokutano krvarenje zabilježeno u do 50 % bolesnika liječenih bevacizumabom. Najčešće se radilo o epistaksi stupnja 1 prema NCI-CTCAE v.3, koja je trajala manje od 5 minuta i povukla se bez medicinske intervencije te nije zahtijevala promjene u režimu liječenja bevacizumabom. Klinički podaci o sigurnosti primjene upućuju na to da bi incidencija manjih mukokutanih krvarenja (npr. epistaksa) mogla ovisiti o dozi.

    Bilo je i manje čestih slučajeva blažeg mukokutanog krvarenja na drugim mjestima, poput krvarenja iz desni ili vaginalnog krvarenja.

    Tromboembolija (vidjeti dio 4.4)

    Arterijska tromboembolija

    U bolesnika liječenih bevacizumabom u svim je indikacijama opažena povećana incidencija arterijskih tromboembolijskih reakcija, uključujući cerebrovaskularne incidente, infarkt miokarda, tranzitorne ishemijske atake i druge arterijske tromboembolijske reakcije.

    U kliničkim je ispitivanjima ukupna incidencija arterijskih tromboembolijskih reakcija dosezala do 3,8 % u skupinama čija je terapija obuhvaćala bevacizumab u odnosu na najviše 2,1 % u kontrolnim skupinama liječenima kemoterapijom. Smrtni je ishod prijavljen u 0,8% bolesnika koji su primali bevacizumab u odnosu na 0,5% bolesnika koji su primali samo kemoterapiju. Cerebrovaskularni incidenti (uključujući i tranzitorne ishemijske atake) prijavljeni su u najviše 2,7 % bolesnika liječenih bevacizumabom u kombinaciji s kemoterapijom u odnosu na najviše 0,5 % bolesnika liječenih samo kemoterapijom. Infarkt miokarda prijavljen je u najviše 1,4 % bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s kemoterapijom u usporedbi s najviše 0,7 % bolesnika liječenih samo kemoterapijom.

    U jedno kliničko ispitivanje AVF2192g, u kojem se bevacizumab ispitivao u kombinaciji s 5-fluorouracilom/folinatnom kiselinom, uključeni su bolesnici s metastatskim kolorektalnim rakom koji nisu bili kandidati za liječenje irinotekanom. U tom su ispitivanju arterijske tromboembolijske reakcije opažene u 11 % (11/100) bolesnika u usporedbi s 5,8 % (6/104) u kontrolnoj skupini liječenoj kemoterapijom.

    Venska tromboembolija

    Incidencija venskih tromboembolijskih reakcija u kliničkim ispitivanjima bila je slična u bolesnika koji su primali bevacizumab u kombinaciji s kemoterapijom i bolesnika u kontrolnoj skupini koji su primali samo kemoterapiju. Venske tromboembolijske reakcije uključuju duboku vensku trombozu, plućnu emboliju i tromboflebitis.

    U kliničkim ispitivanjima u svim indikacijama ukupna se incidencija venskih tromboembolijskih reakcija kretala u rasponu od 2,8 % do 17,3 % u bolesnika liječenih bevacizumabom te u rasponu od 3,2 % do 15,6 % u kontrolnim skupinama.

    Venske tromboembolijske reakcije stupnja 3 – 5 (NCI-CTCAE v.3) prijavljene su u najviše 7,8% bolesnika liječenih kemoterapijom i bevacizumabom u usporedbi s najviše 4,9% u bolesnika liječenih samo kemoterapijom (u svim indikacijama osim perzistentnog, recidivirajućeg ili metastatskog raka cerviksa).

    U kliničkom ispitivanju u bolesnica s perzistirajućim, perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim rakom cerviksa (ispitivanje GOG-0240), venski tromboembolijski događaji stupnja 3 – 5 prijavljeni su u do 15,6 % bolesnica liječenih bevacizumabom u kombinaciji s paklitakselom i cisplatinom u usporedbi s do7,0 % bolesnica liječenih paklitakselom i cisplatinom.

    Bolesnici koji su imali vensku tromboembolijsku reakciju mogu biti izloženi većem riziku od njenog ponovnog pojavljivanja ako prime bevacizumab u kombinaciji s kemoterapijom nego ako prime samo kemoterapiju.

    Kongestivno zatajenje srca

    U kliničkim ispitivanjima bevacizumaba kongestivno zatajenje srca opaženo je u svim dosad ispitivanim onkološkim indikacijama, no najčešće se javljalo u bolesnica s metastatskim rakom dojke. U četiri ispitivanja faze III (AVF2119g, E2100, BO17708 i AVF3694g) u bolesnica s metastatskim rakom dojke kongestivno zatajenje srca stupnja 3 ili višeg stupnja (NCI-CTCAE v.3) prijavljeno je u do 3,5 % bolesnica liječenih bevacizumabom u kombinaciji s kemoterapijom, u usporedbi s najviše 0,9 % bolesnica u kontrolnim skupinama. U bolesnica iz ispitivanja AVF3694g koje su primale antracikline istodobno s bevacizumabom, incidencija kongestivnog zatajenja srca stupnja 3 ili višeg stupnja bila je i u skupini na bevacizumabu i u kontrolnoj skupini slična incidenciji u drugim ispitivanjima metastatskog raka dojke: 2,9 % u skupini koja je primala antraciklin + bevacizumab te 0% u skupini koja je primala antraciklin + placebo. Nadalje, u ispitivanju AVF3694g incidencija kongestivnog zatajenja srca bilo kojeg stupnja bila je slična u skupini koja je primala antraciklin + bevacizumab (6,2 %) i skupini koja je primala antraciklin + placebo (6,0 %).

    U većine bolesnica koje su za vrijeme kliničkog ispitivanja metastatskog raka dojke razvile kongestivno zatajenje srca je nakon odgovarajućeg liječenja došlo do poboljšanja simptoma i/ili poboljšanja funkcije lijeve klijetke.

    Bolesnici s postojećim kongestivnim zatajenjem srca NYHA (engl. New York Heart Association) stupnja II – IV nisu bili uključeni u većinu kliničkih ispitivanja bevacizumaba pa stoga nema dostupnih informacija o riziku za razvoj kongestivnog zatajenja srca u toj populaciji bolesnika.

    Prethodna izloženost antraciklinima i/ili prethodno zračenje stijenke prsnog koša mogući su čimbenici rizika za razvoj kongestivnog zatajenja srca.

    Opažena je povećana incidencija kongestivnog zatajenja srca u kliničkom ispitivanju bolesnika s difuznim velikostaničnim limfomom B-limfocita kada su primali bevacizumab s doksorubicinom u kumulativnoj dozi višoj od 300 mg/m2. U tom je kliničkom ispitivanju faze III uspoređeno liječenje kombinacijom lijekova rituksimab/ciklofosfamid/doksorubicin/vinkristin/prednizon (R-CHOP) uz bevacizumab s liječenjem R-CHOP-om bez bevacizumaba. Dok je incidencija kongestivnog zatajenja srca u obje skupine bila viša od one prethodno liječenja kod terapije doksorubicinom, stopa je bila veća u skupini koja je primala R-CHOP uz bevacizumab. Ovi rezultati upućuju na potrebu pomnog kliničkog nadzora uz odgovarajuću procjenu srčane funkcije u bolesnika izloženih kumulativnim dozama doksorubicina višima od 300 mg/m2 u kombinaciji s bevacizumabom.

    Reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktički šok) / reakcije povezane s infuzijom (vidjeti dio 4.4 i „Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet“ u nastavku)

    U nekim su kliničkim ispitivanjima anafilaktičke i anafilaktoidne reakcije prijavljene češće u bolesnika koji su u kombinaciji s kemoterapijom primali bevacizumab nego u bolesnika koji su primali samo kemoterapiju. Incidencija ovih reakcija je u pojedinim kliničkim ispitivanjima bevacizumaba bila česta (do 5 % u bolesnika liječenih bevacizumabom).

    Infekcije

    U kliničkom ispitivanju u bolesnica s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim rakom cerviksa

    (ispitivanje GOG-0240), infekcije stupnja 3 – 5 prijavljene su u do 24 % bolesnica liječenih bevacizumabom u kombinaciji s paklitakselom i topotekanom u usporedbi s do 13 % bolesnica liječenih paklitakselom i topotekanom.

    Zatajenje jajnika / plodnost (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6)

    U ispitivanju NSABP C-08, ispitivanju faze III adjuvantnog liječenja bevacizumabom bolesnika s rakom kolona, u 295 žena u predmenopauzi ispitana je incidencija novih slučajeva zatajenja jajnika, definiranih kao amenoreja u trajanju od 3 mjeseca ili više, razina FSH ≥ 30 mIU/ml te negativan serumski β-HCG test na trudnoću. Novi slučajevi zatajenja jajnika prijavljeni su u 2,6 % bolesnica u skupini mFOLFOX-6 u usporedbi s 39 % njih u skupini mFOLFOX-6 u kombinaciji s bevacizumabom. Nakon prekida liječenja bevacizumabom, funkcija jajnika se oporavila u 86,2 % tih žena koje je bilo moguće ocijeniti. Nisu poznati dugoročni učinci liječenja bevacizumabom na plodnost.

    Odstupanja laboratorijskih nalaza

    Smanjen broj neutrofila, smanjen broj leukocita i prisutnost proteina u mokraći mogu biti povezani s liječenjem bevacizumabom.

    Sljedeća odstupanja laboratorijskih nalaza stupnja 3 i 4 (NCI-CTCAE v.3) u svim su se kliničkim ispitivanjima javljala s razlikom od najmanje 2% između bolesnika liječenih bevacizumabom i odgovarajućih kontrolnih skupina: hiperglikemija, snižena razina hemoglobina, hipokalijemija, hiponatrijemija, smanjen broj leukocita, povišena vrijednost INR-a (internacionalni normalizirani omjer).

    Klinička su ispitivanja pokazala da su prolazna povećanja serumske razine kreatinina (u rasponu od 1,5 do 1,9 puta iznad početne vrijednosti), koja su se javljala i uz istodobnu proteinuriju kao i bez nje, povezana s primjenom bevacizumaba. Opaženo povećanje serumske razine kreatinina nije bilo povezano s većom incidencijom kliničkih manifestacija oštećenja bubrežne funkcije u bolesnika liječenih bevacizumabom.

    Ostale posebne populacije

    Stariji bolesnici

    U randomiziranim kliničkim ispitivanjima pokazalo se da bolesnici u dobi od > 65 godina imaju povećan rizik za razvoj arterijskih tromboembolijskih reakcija, uključujući cerebrovaskularne incidente, tranzitorne ishemijske atake te infarkte miokarda. Ostale nuspojave liječenja bevacizumabom zabilježene češće u bolesnika starijih od 65 godina u usporedbi s bolesnicima u dobi od ≤ 65 godina bile su leukopenija i trombocitopenija stupnja 3 – 4 (NCI-CTCAE v.3) te neutropenija, proljev, mučnina, glavobolja i umor bilo kojeg stupnja (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8, pod

    „Tromboembolija“). U jednom je kliničkom ispitivanju incidencija hipertenzije stupnja ≥ 3 bila dvostruko veća u bolesnika u dobi od > 65 godina nego u mlađoj dobnoj skupini (< 65 godina). U ispitivanju recidiva raka jajnika rezistentnog na platinu prijavljene su i alopecija, upala sluznice, periferna senzorna neuropatija, proteinurija i hipertenzija, a stopa njihova pojavljivanja u skupini koja je primala kemoterapiju i bevacizumab bila je najmanje 5 % veća u bolesnica liječenih bevacizumabom u dobi od ≥ 65 godina nego u bolesnica liječenih bevacizumabom u dobi od < 65 godina.

    U starijih bolesnika (> 65 godina) koji su primali bevacizumab, u odnosu na bolesnike u dobi od ≤ 65 godina liječene bevacizumabom, nije primijećen porast incidencije drugih reakcija, uključujući gastrointestinalne perforacije, komplikacije pri zacjeljivanju rana, kongestivno zatajenje srca i krvarenje.

    Pedijatrijska populacija

    Sigurnost i djelotvornost bevacizumaba u djece mlađe od 18 godina nije ustanovljena.

    U ispitivanju BO25041, u kojem se ispitivao bevacizumab kao dodatak poslijeoperacijskoj radioterapiji (RT) uz istodobnu i adjuvantnu primjenu temozolomida u pedijatrijskih bolesnika s novodijagnosticiranim supratentorijalnim, infratentorijalnim, cerebelarnim ili pedunkularnim gliomom visokog stupnja, sigurnosni profil bio je usporediv s onim opaženim kod drugih vrsta tumora u odraslih liječenih bevacizumabom.

    U ispitivanju BO20924, u kojem se ispitivao bevacizumab s trenutnom standardnom terapijom u liječenju rabdomiosarkoma i sarkoma mekog tkiva koji nije rabdomiosarkom, sigurnosni profil bevacizumaba u djece liječene bevacizumabom bio je usporediv s onim primijećenim u odraslih osoba liječenih bevacizumabom.

    Bevacizumab nije odobren za primjenu u bolesnika mlađih od 18 godina. U izvješćima objavljenima u literaturi zabilježeni su slučajevi osteonekroze koja nije zahvaćala čeljust u bolesnika mlađih od 18 godina liječenih bevacizumabom.

    Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet

    Tablica 3. Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet

    Klasifikacijaorganskih sustava Nuspojave (učestalost*)
    Infekcije i infestacije nekrotizirajući fasciitis, obično kao posljedica komplikacija pri zacjeljivanju rana, gastrointestinalne perforacije ili stvaranja fistule (rijetko) (vidjeti i dio 4.4)
    Poremećaji imunološkog sustava reakcije preosjetljivosti i reakcije povezane s infuzijom (česte), sa sljedećim mogućim pratećim znakovima: dispneja/otežano disanje, navale crvenila /crvenilo/osip, hipotenzija ili hipertenzija, smanjena saturacija kisikom, bol u prsištu, tresavica i mučnina/povraćanje (vidjeti i dio 4.4 i „Reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktički šok)/reakcije povezane s infuzijom“ u prethodnom tekstu), nafilaktični šok (rijetko) (vidjeti i dio 4.4)
    Poremećaji živčanog sustava hipertenzivna encefalopatija (vrlo rijetko) (vidjeti i dio 4.4 i„Hipertenzija“ u dijelu 4.8)sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (PRES) (rijetko) (vidjeti i dio 4.4)
    Krvožilni poremećaji bubrežna trombotička mikroangiopatija uz istodobnu primjenu sunitiniba ili bez njega i hijalina okluzivna mikroangiopatija glomerula, koja se klinički može manifestirati kao proteinurija (nepoznato). Za dodatne informacije o proteinuriji vidjeti dio 4.4 i„Proteinurija“ u dijelu 4.8.
    Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja perforacija nosnog septuma (nepoznato)plućna hipertenzija (nepoznato) disfonija (često)
    Poremećaji probavnog sustava gastrointestinalni ulkus (nepoznato)
    Poremećaji jetre ižuči perforacija žučnog mjehura (nepoznato)
    Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Prijavljeni su slučajevi osteonekroze čeljusti u bolesnika liječenih bevacizumabom, većinom u bolesnika koji su imali poznate čimbenike rizika za osteonekrozu čeljusti, osobito izloženostintravenskim bisfosfonatima i/ili bolest zuba u anamnezi koja je
    Klasifikacija organskih sustava Nuspojave (učestalost*)
    zahtijevala invazivne stomatološke zahvate (vidjeti i dio 4.4).
    U pedijatrijskih bolesnika liječenih bevacizumabom zabilježeni su slučajevi osteonekroze koja nije zahvaćala čeljust (vidjeti dio 4.8,„Pedijatrijska populacija“).
    Prirođeni, obiteljski i genetski poremećaji Primijećeni su slučajevi abnormalnosti fetusa u žena liječenih bevacizumabom samostalno ili u kombinaciji s poznatim embriotoksičnim kemoterapeuticima (vidjeti dio 4.6).

    * ako je učestalost navedena, preuzeta je iz podataka prikupljenih tijekom kliničkih ispitivanja

    Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

    Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje

Najveća doza ispitana u ljudi (20 mg/kg tjelesne težine, primijenjena intravenski svaka 2 tjedna) u nekoliko je bolesnika bila povezana s teškom migrenom.

Farmakološka svojstva - Zirabev 25 mg/ml

Farmakodinamika

Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje zloćudnih bolesti imunomodulatori, antineoplastici, monoklonska protutijela i konjugati lijekova protutijela ATK oznaka: L01FG01

Zirabev je biosličan lijek. Detaljnije informacije dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove https://www.ema.europa.eu.

Mehanizam djelovanja

Bevacizumab se veže na krvožilni endotelni faktor rasta (engl. vascular endothelial growth factor, VEGF), ključni medijator vaskulogeneze i angiogeneze, i time inhibira vezivanje VEGF-a za receptore Flt-1 (VEGFR-1) i KDR (VEGFR-2) na površini endotelnih stanica. Neutralizacijom biološke aktivnosti VEGF-a smanjuje se vaskularizacija tumora, normalizira preostala tumorska krvožilna mreža i smanjuje stvaranje novih krvnih žila tumora, a time i inhibira njegov rast.

Farmakodinamički učinci

Primjena bevacizumaba ili njegova parentalnog mišjeg protutijela na ksenotransplantacijske modele raka u golih miševa rezultirala je ekstenzivnom antitumorskom aktivnošću u ljudskim zloćudnim tumorima, uključujući rak kolona, dojke, gušterače i prostate. Inhibirana je metastatska progresija bolesti i smanjena je mikrovaskularna propusnost.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Metastatski karcinom kolona ili rektuma

Sigurnost i djelotvornost preporučene doze (5 mg/kg tjelesne težine svaka dva tjedna) u liječenju metastatskog karcinoma kolona ili rektuma ispitane su u tri randomizirana, aktivno kontrolirana klinička ispitivanja u kombinaciji s kemoterapijom prve linije baziranom na fluoropirimidinu. Bevacizumab je kombiniran s dva režima kemoterapije:

  • AVF2107g: tjedna primjena kombinacije irinotekan/bolus 5-fluorouracil/folinatna kiselina (IFL) kroz ukupno 4 tjedna tijekom svakog šestotjednog ciklusa (Saltzov režim)

  • AVF0780g: u kombinaciji s bolusom 5-fluorouracila/folinatne kiseline (5-FU/FA) kroz ukupno 6 tjedana tijekom svakog osmotjednog ciklusa (Roswell-Parkov režim)

  • AVF2192g: u kombinaciji s bolusom 5-FU/FA kroz ukupno 6 tjedana tijekom svakog osmotjednog ciklusa (Roswell-Parkov režim) u bolesnika koji nisu bili optimalni kandidati za primjenu irinotekana u prvoj liniji liječenja

Provedena su tri dodatna ispitivanja bevacizumaba u bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma: ispitivanje u prvoj liniji liječenja (NO16966), ispitivanje u drugoj liniji liječenja bez prethodne primjene bevacizumaba (E3200) i ispitivanje u drugoj liniji liječenja nakon progresije bolesti uz prethodnu primjenu bevacizumaba u prvoj liniji liječenja (ML18147). U tim je ispitivanjima bevacizumab primjenjivan u kombinaciji s protokolima FOLFOX-4 (5-FU/LV/oksaliplatin), XELOX (kapecitabin/oksaliplatin) te fluoropirimidin/irinotekan i fluoropirimidin/oksaliplatin u sljedećim režimima doziranja:

  • NO16966: Bevacizumab u dozi od 7,5 mg/kg tjelesne težine svaka 3 tjedna u kombinaciji s peroralno primijenjenim kapecitabinom i intravenski primijenjenim oksaliplatinom (XELOX), ili bevacizumab u dozi od 5 mg/kg svaka 2 tjedna u kombinaciji s leukovorinom i bolusom 5-fluorouracila nakon čega slijedi infuzija 5-fluorouracila i intravenski primijenjen oksaliplatin (FOLFOX-4).

  • E3200: Bevacizumab u dozi od 10 mg/kg tjelesne težine svaka 2 tjedna u kombinaciji s leukovorinom i bolusom 5-fluorouracila nakon čega slijedi infuzija 5-fluorouracila i intravenski primijenjen oksaliplatin (FOLFOX-4) u bolesnika koji prethodno nisu bili liječeni bevacizumabom.

  • ML18147: Bevacizumab u dozi od 5,0 mg/kg tjelesne težine svaka 2 tjedna ili bevacizumab u dozi od 7,5 mg/kg tjelesne težine svaka 3 tjedna u kombinaciji s fluoropirimidinom/irinotekanom ili fluoropirimidinom/oksaliplatinom u bolesnika u kojih je došlo do progresije bolesti nakon liječenja bevacizumabom u prvoj liniji. Primjena režima koji sadrže irinotekan ili oksaliplatin promijenjena je ovisno o tome je li u prvoj liniji primijenjen oksaliplatin ili irinotekan.

AVF2107g

Riječ je o randomiziranom, dvostruko slijepom, aktivno kontroliranom kliničkom ispitivanju faze III, u kojemu se proučavala primjena bevacizumaba u kombinaciji s IFL-om kao prva linija liječenja metastatskog karcinoma kolona ili rektuma. Randomizirano je 813 bolesnika, u skupinu koja je primala IFL + placebo (skupina 1) ili u skupinu koja je primala IFL + bevacizumab

(5 mg/kg svaka 2 tjedna, skupina 2). Treća skupina sa 110 bolesnika primala je bolus 5-FU/FA + bevacizumab (skupina 3). Prema planu ispitivanja uključivanje u treću skupinu prekinuto je čim je utvrđena i prihvatljivom ocijenjena sigurnost primjene bevacizumaba u kombinaciji s režimom IFL. Liječenje je u svih bolesnika nastavljeno do progresije bolesti. Prosječna ukupna dob iznosila je 59,4 godine; 56,6 % bolesnika imalo je ECOG funkcionalni status 0, njih 43 % status 1, a 0,4 % status 2. 15,5 % bolesnika prethodno je primilo radioterapiju, a 28,4 % kemoterapiju.

Primarna varijabla korištena za ocjenu djelotvornosti liječenja bilo je ukupno preživljenje. Dodatak bevacizumaba IFL-u rezultirao je statistički značajnim porastom ukupnog preživljenja, preživljenja bez progresije bolesti i ukupne stope odgovora (vidjeti tablicu 4). Klinička korist, mjerena ukupnim preživljenjem, uočena je u svim unaprijed definiranim podskupinama bolesnika, uključujući i one određene dobi, spolom, funkcionalnim statusom, lokacijom primarnog tumora, brojem zahvaćenih organa i trajanjem metastatske bolesti.

Rezultati djelotvornosti bevacizumaba u kombinaciji s IFL kemoterapijom prikazani su u tablici 4.

Tablica 4. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje AVF2107g

AVF2107g
Skupina 1IFL + placebo Skupina 2IFL + bevacizumaba
Broj bolesnika 411 402
Ukupno preživljenje
Medijan vremena (mjeseci) 15,6 20,3
95 % CI 14,29 – 16,99 18,46 – 24,18
Omjer hazardab 0,660(p-vrijednost = 0,00004)
Preživljenje bez napredovanja bolesti
Medijan vremena (mjeseci) 6,2 10,6
Omjer hazarda 0,54(p-vrijednost < 0,0001)
Ukupna stopa odgovora
Stopa (%) 34,8 44,8
(p-vrijednost = 0,0036)

a 5 mg/kg svaka 2 tjedna

b u odnosu na kontrolnu skupinu

Za 110 bolesnika randomiziranih u skupinu 3 (5-FU/FA + bevacizumab) prije prekida uključivanja u tu skupinu medijan ukupnog preživljenja iznosio je 18,3 mjeseca, a medijan preživljenja bez progresije bolesti 8,8 mjeseci.

AVF2192g

Riječ je o randomiziranom, dvostruko slijepom, aktivno kontroliranom kliničkom ispitivanju faze II, u kojemu se određivala djelotvornost i sigurnost primjene bevacizumaba u kombinaciji s režimom 5-FU/FA kao prve linije liječenja metastatskog kolorektalnog raka u bolesnika koji nisu bili optimalni kandidati za primjenu irinotekana u prvoj liniji liječenja. 105 bolesnika je bilo randomizirano u skupinu 5-FU/FA + placebo, a 104 bolesnika u skupinu 5-FU/FA + bevacizumab (5 mg/kg svaka

  1. tjedna). Liječenje je u svih bolesnika nastavljeno do progresije bolesti. Dodavanjem bevacizumaba u dozi od 5 mg/kg režimu 5-FU/FA svaka dva tjedna povećala se stopa objektivnog odgovora, značajno je produljeno preživljenje bez progresije bolesti uz tendenciju poboljšanja preživljenja u usporedbi s primjenom samo režima kemoterapije 5-FU/FA.

    AVF0780g

    Riječ je o randomiziranom, aktivno kontroliranom, otvorenom kliničkom ispitivanju faze II, u kojemu se ispitivala primjena bevacizumaba u kombinaciji s režimom 5-FU/FA u prvoj liniji liječenja metastatskog kolorektalnog raka. Medijan dobi iznosio je 64 godine. 19 % bolesnika prethodno je primilo kemoterapiju, a 14 % radioterapiju. Randomiziran je 71 bolesnik, ili za bolus 5-FU/FA ili za 5-FU/FA + bevacizumab (5 mg/kg svaka 2 tjedna). Treća skupina od 33 bolesnika primala je bolus 5-FU/FA + bevacizumab (10 mg/kg svaka 2 tjedna). Bolesnici su liječeni do progresije bolesti. Primarne mjere ishoda ispitivanja bile su stopa objektivnog odgovora i preživljenje bez progresije bolesti. Dodavanjem bevacizumaba u dozi od 5 mg/kg režimu 5-FU/FA svaka dva tjedna povećala se stopa objektivnog odgovora, produljilo se preživljenje bez progresije

    bolesti uz tendenciju poboljšanja preživljenja u usporedbi s primjenom samo režima kemoterapije 5-FU/FA (vidjeti tablicu 5). Ovi podaci o djelotvornosti podudaraju se s rezultatima iz ispitivanja AVF2107g.

    Podaci o djelotvornosti iz ispitivanja AVF0780g i AVF2192g, u kojima je ispitivana primjena bevacizumaba u kombinaciji s režimom kemoterapijom 5-FU/FA, sažeti su u tablici 5.

    Tablica 5. Rezultati djelotvornosti za ispitivanja AVF0780g i AVF2192g

    AVF0780g AVF2192g
    5-FU/FA 5-FU/FA +bevacizumaba 5-FU/FA +bevacizumabb 5-FU/FA +placebo 5-FU/FA +bevacizumab
    Broj bolesnika 36 35 33 105 104
    Ukupno preživljenje
    Medijan vremena (mjeseci) 13,6 17,7 15,2 12,9 16,6
    95 % CI 10,35 -16,95 13,63 -19,32
    Omjer hazardac - 0,52 1,01 0,79
    p-vrijednost 0,073 0,978 0,16
    Preživljenje bez progresije bolesti
    Medijan vremena (mjeseci) 5,2 9,0 7,2 5,5 9,2
    Omjer hazarda 0,44 0,69 0,5
    p-vrijednost - 0,0049 0,217 0,0002
    Ukupna stopa odgovora
    Stopa (postotak) 16,7 40,0 24,2 15,2 26
    95 % CI 7,0 – 33,5 24,4 – 57,8 11,7 – 42,6 9,2 – 23,9 18,1 – 35,6
    p-vrijednost 0,029 0,43 0,055
    Trajanje odgovora
    Medijan vremena (mjeseci) ND 9,3 5,0 6,8 9,2
    25. – 75. percentila (mjeseci) 5,5 – ND 6,1 – ND 3,8 – 7,8 5,59 – 9,17 5,88 – 13,01

    a 5 mg/kg svaka 2 tjedna

    b 10 mg/kg svaka 2 tjedna

    c u odnosu na kontrolnu skupinu ND = nije dostignuto.

    NO16966

    Riječ je o randomiziranom, dvostruko slijepom (za bevacizumab) kliničkom ispitivanju faze III u kojemu se ispitivala primjena bevacizumaba u dozi od 7,5 mg/kg svaka 3 tjedna u kombinaciji s peroralno primijenjenim kapecitabinom i intravenski primijenjenim oksalipaltinom (XELOX), odnosno primjena bevacizumaba u dozi od 5 mg/kg svaka 2 tjedna u kombinaciji s leukovorinom i bolusom 5-fluorouracila, nakon čega je slijedila infuzija 5-fluorouracila uz intravensku primjenu oksaliplatina (FOLFOX-4). Ispitivanje se sastojalo od dva dijela: u početnom otvorenom dijelu s 2 skupine (dio I) bolesnici su bili randomizirani u dvije različite terapijske skupine (XELOX i FOLFOX-4). U sljedećem dijelu (dio II) sastavljenom od 4 skupine prema faktorijalnom nacrtu 2 x 2 bolesnici su bili randomizirani u četiri terapijske skupine (XELOX + placebo, FOLFOX-4 + placebo, XELOX + bevacizumab, FOLFOX-4 + bevacizumab). U dijelu II je randomizacija bolesnika bila dvostruko slijepa s obzirom na bevacizumab.

    U svaku od 4 skupine u dijelu II ispitivanja randomizirano je približno 350 bolesnika.

    Tablica 6. Režimi liječenja u ispitivanju NO16966 (metastatski karcinom kolona ili rektuma)

    Liječenje Početna doza Raspored
    FOLFOX-4 ili FOLFOX-4 +bevacizumab oksaliplatin leukovorin5-fluorouracil 85 mg/m2 intravenski2 h200 mg/m2 intravenski2 h400 mg/m2 intravenski bolus600 mg/m2 intravenski22 h oksaliplatin 1. danaleukovorin 1. i 2. dana5-fluorouracil intravenski bolus/infuzija, oboje 1. i 2. dana
    placebo ili bevacizumab 5 mg/kgintravenski 30 – 90 min. 1. dana prije primjene protokola FOLFOX-4,svaka 2 tjedna
    XELOXili XELOX + bevacizumab oksaliplatin kapecitabin 130 mg/m2 intravenski2 h1000 mg/m2 peroralno dva puta na dan oksaliplatin 1. danakapecitabin, peroralno, dva puta na dan tijekom 2 tjedna (nakon čega slijedi jednotjedni prekid)
    placebo ili bevacizumab 7,5 mg/kgintravenski 30 – 90 min. 1. dana, prije primjene režima XELOX, svaka 3tjedna
    5-fluorouracil: intravenska bolus injekcija odmah nakon leukovorina

    Primarni parametar djelotvornosti u ispitivanju bilo je trajanje preživljenja bez progresije bolesti (engl. progression-free survival, PFS). Ovo je ispitivanje imalo dva primarna cilja: pokazati neinferiornost režima XELOX u odnosu na režim FOLFOX-4 i pokazati da je primjena bevacizumaba u kombinaciji s kemoterapijskim režimima FOLFOX-4 ili XELOX superiornija od liječenja samo kemoterapijom. Oba su primarna cilja bila postignuta:

    • Neinferiornost liječenja režimom XELOX u odnosu na liječenje režimom FOLFOX-4 u cjelovitoj je usporedbi dokazana s obzirom na preživljenje bez progresije bolesti i ukupno preživljenje u populaciji bolesnika liječenih prema protokolu koje je bilo moguće ocijeniti.

    • Superiornost liječenja režimom koji obuhvaća bevacizumab u odnosu na samu kemoterapiju u cjelovitoj je usporedbi dokazana s obzirom na preživljenje bez progresije bolesti u populaciji bolesnika u kojoj je planirano liječenje (engl. Intent-to-treat,, ITT) (tablica 7).

      Sekundarne analize PFS-a, temeljene na procjeni odgovora tijekom liječenja, potvrdile su značajno superiorniju kliničku korist za bolesnike liječene bevacizumabom (analize su prikazane u tablici 7), što je u skladu sa statistički značajnom koristi opaženom u analizi objedinjenih podataka.

      Tablica 7. Ključni rezultati djelotvornosti za analizu superiornosti (ITT populacija, ispitivanje NO16966)

      Mjera ishoda (mjeseci) FOLFOX-4 ili XELOX+ placebo (n = 701) FOLFOX-4 ili XELOX+ bevacizumab (n = 699) p-vrijednost
      Primarna mjera ishoda
      Medijan PFS-a** 8,0 9,4 0,0023
      Omjer hazarda (97,5 % CI) a 0,83 (0,72 – 0,95)
      Sekundarne mjere ishoda
      Medijan PFS-a (tijekom liječenja)** 7,9 10,4 < 0,0001
      Omjer hazarda (97,5 % CI) 0,63 (0,52 – 0,75)
      Ukupna stopa odgovora (procjena ispitivača)** 49,2% 46,5 %
      Medijan ukupnog preživljenja* 19,9 21,2 0,0769
      Omjer hazarda (97,5 % CI) 0,89 (0,76 -– 1,03)

      * analiza ukupnog preživljenja prema kliničkim podacima prikupljenim do 31. siječnja 2007.

      ** primarna analiza prema kliničkim podacima prikupljenim do 31. siječnja 2006.

      a u odnosu na kontrolnu skupinu

      U podskupini bolesnika liječenih režimom FOLFOX medijan preživljenja bez progresije bolesti iznosio je 8,6 mjeseci u bolesnika koji su primali placebo, a 9,4 mjeseca u bolesnika liječenih bevacizumabom: omjer hazarda (engl. Hazard Ratio, HR) = 0,89; 97,5 % CI = [0,73; 1,08]; p-vrijednost = 0,1871. U podskupini bolesnika liječenih režimom XELOX medijan preživljenja bez progresije bolesti je iznosio 7,4 mjeseca u bolesnika koji su primali placebo, u usporedbi s 9,3 mjeseca u bolesnika liječenih bevacizumabom: HR = 0,77; 97,5 % CI = [0,63; 0,94]; p-vrijednost = 0,0026.

      Medijan ukupnog preživljenja iznosio je 20,3 mjeseca u bolesnika u podskupini liječenoj režimom FOLFOX koji su primali placebo, a 21,2 mjeseca u onih liječenih bevacizumabom: HR = 0,94; 97,5 % CI = [0,75; 1,16]; p-vrijednost = 0,4937. U podskupini liječenoj režimom XELOX, medijan ukupnog preživljenja bio je 19,2 mjeseca u bolesnika koji su dobivali placebo, u usporedbi s 21,4 mjeseca u bolesnika liječenih bevacizumabom, HR = 0,84; 97,5 % CI = [0,68; 1,04]; p-

      vrijednost = 0,0698.

      ECOG E3200

      Riječ je o randomiziranom, aktivno kontroliranom, otvorenom kliničkom ispitivanju faze III u kojemu se ispitivao bevacizumab u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna u kombinaciji s leukovorinom i bolusom 5-fluororuracila, a zatim infuzijom 5-fluorouracila uz intravensku primjenu oksaliplatina (FOLFOX-4) u prethodno liječenih bolesnika (druga linija) s uznapredovalim kolorektalnim rakom. U skupinama koje su primale kemoterapiju, u liječenju režimom FOLFOX-4 koristile su se iste doze i raspored doziranja kao one prikazanima u tablici 6 za ispitivanje NO16966.

      Primarni parametar djelotvornosti ispitivanja bilo je ukupno preživljenje (engl. overall survival, OS), definirano kao vrijeme od randomizacije do smrti uzrokovane bilo kojim uzrokom.

      Randomizirano je 829 bolesnika (292 za režim FOLFOX-4, 293 za bevacizumab + FOLFOX-4 i 244 za monoterapiju bevacizumabom). Dodatak bevacizumaba režimu FOLFOX-4 rezultirao je statistički značajnim produljenjem preživljenja. Uočeno je i statistički značajno produljenje preživljenja bez progresije bolesti i povećanje stope objektivnog odgovora (vidjeti tablicu 8).

      Tablica 8. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje E3200

      E3200
      FOLFOX-4 FOLFOX-4 +bevacizumaba
      Broj bolesnika 292 293
      Ukupno preživljenje
      Medijan (mjeseci) 10,8 13,0
      95 % CI 10,12 – 11,86 12,09 – 14,03
      Omjer hazardab 0,751(p-vrijednost = 0,0012)
      Preživljenje bez progresije bolesti
      Medijan (mjeseci) 4,5 7,5
      Omjer hazarda 0,518(p-vrijednost < 0,0001)
      Stopa objektivnog odgovora
      Stopa 8,6% 22,2%
      (p-vrijednost < 0,0001)

      a 10 mg/kg svaka 2 tjedna

      b u odnosu na kontrolnu skupinu

      Nije opažena značajna razlika u duljini ukupnog preživljenja između bolesnika koji su primali bevacizumab u monoterapiji i bolesnika liječenih režimom FOLFOX-4. Preživljenje bez progresije bolesti i stopa objektivnog odgovora bili su lošiji u skupini koja je primala bevacizumab u monoterapiji nego u skupini liječenoj režimom FOLFOX-4.

      ML18147

      Riječ je o randomiziranom, kontroliranom, otvorenom ispitivanju faze III u kojemu se ispitivao bevacizumab u dozi od 5,0 mg/kg svaka 2 tjedna ili 7,5 mg/kg svaka 3 tjedna u kombinaciji s kemoterapijom na bazi fluoropirimidina u usporedbi s primjenom samo kemoterapije na bazi fluoropirimidina u bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma u kojih je došlo do progresije bolesti nakon prve linije liječenja koja je obuhvaćala bevacizumab.

      Bolesnici s histološki potvrđenim metastatskim karcinomom kolona ili rektuma i progresijom bolesti su unutar 3 mjeseca od prekida primjene bevacizumaba u prvoj liniji liječenja randomizirani u omjeru 1:1 da primaju kemoterapiju na bazi fluoropirimidina/oksaliplatina ili fluoropirimidina/irinotekana (ta je kemoterapija bila promijenjena ovisno o kemoterapiji u prvoj liniji), s bevacizumabom ili bez njega. Liječenje se nastavilo do progresije bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti. Primarna mjera ishoda bilo je ukupno preživljenje, definirano kao vrijeme od randomizacije do smrti zbog bilo kojeg razloga.

      Ukupno je randomizirano 820 bolesnika. Dodavanje bevacizumaba kemoterapiji na bazi fluoropirimidina dovelo je do statistički značajnog produljenja preživljenja u bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma u kojih je došlo do progresije bolesti nakon prve linije liječenja koja je sadržavala bevacizumab (ITT = 819) (vidjeti tablicu 9).

      Tablica 9. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje ML18147 (ITT populacija)

      ML18147
      Kemoterapija na bazi fluoropirimidina/irinotekana ili fluoropirimidina/oksaliplatina Kemoterapija na bazifluoropirimidina/irinotekana ili fluoropirimidina/oksaliplatinaa+ bevacizumab
      Broj bolesnika 410 409
      Ukupno preživljenje
      Medijan (mjeseci) 9,8 11,2
      Omjer hazarda (95 % CI) 0,81 (0,69; 0,94)(p-vrijednost = 0,0062)
      Preživljenje bez progresije bolesti
      Medijan (mjeseci) 4,1 5,7
      Omjer hazarda (95 % CI) 0,68 (0,59; 0,78)(p-vrijednost < 0,0001)
      Stopa objektivnog odgovora (ORR)
      Bolesnici obuhvaćeni analizom 406 404
      Stopa 3,9% 5,4%
      (p-vrijednost = 0,3113)

      a 5,0 mg/kg svaka 2 tjedna ili 7,5 mg/kg svaka 3 tjedna

      Opaženo je i statistički značajno poboljšanje preživljenja bez progresije bolesti. Stopa objektivnog odgovora bila je niska u obje terapijske skupine, a razlika nije bila značajna.

      U ispitivanju E3200 je u bolesnika koji prethodno nisu bili liječeni bevacizumabom primijenjena doza bevacizumaba ekvivalentna dozi od 5 mg/kg na tjedan, dok je u ispitivanju ML18147 u bolesnika prethodno liječenih bevacizumabom primijenjena doza bevacizumaba ekvivalentna dozi od 2,5 mg/kg na tjedan. Usporedba podataka o djelotvornosti i sigurnosti između ta dva ispitivanja ograničena je razlikama prije svega u populacijama bolesnika, prethodnoj izloženosti bevacizumabu i kemoterapijskim režimima. I doza bevacizumaba ekvivalentna dozi od 5 mg/kg na tjedan i ona ekvivalentna dozi od 2,5 mg/kg na tjedan pružile su statistički značajnu korist s obzirom na ukupno preživljenje (HR 0,751 u ispitivanju E3200; HR 0,81 u ispitivanju ML18147) i preživljenje bez progresije bolesti (HR 0,518 u ispitivanju E3200; HR 0,68 u ispitivanju ML18147). Što se tiče sigurnosti primjene, u ispitivanju E3200 ukupna incidencija štetnih događaja stupnja 3 – 5 bila je veća nego u ispitivanju ML18147.

      Metastatski rak dojke

      Djelotvornost liječenja bevacizumabom u kombinaciji s dva zasebna kemoterapijska lijeka ispitana je u dva velika ispitivanja faze III, u kojima je primarna mjera ishoda bilo preživljenje bez progresije bolesti. U oba su ispitivanja opažena klinički i statistički značajna poboljšanja preživljenja bez progresije bolesti.

      Slijedi sažeti pregled rezultata preživljenja bez progresije bolesti za svaki kemoterapijski lijek obuhvaćen indikacijom:

      • Ispitivanje E2100 (paklitaksel)

        • Medijan produljenja preživljenja bez progresije bolesti: 5,6 mjeseci, HR = 0,421 (p < 0,0001; 95% CI = 0,343; 0,516)

      • Ispitivanje AVF3694g (kapecitabin)

        • Medijan produljenja preživljenja bez progresije bolesti: 2,9 mjeseci, HR = 0,69 (p = 0,0002; 95% CI = 0,56; 0,84)

      Dodatne pojedinosti i rezultati svakoga od ispitivanja navedeni su u nastavku.

      ECOG E2100

      Ispitivanje E2100 bilo je otvoreno, randomizirano, aktivno kontrolirano multicentrično kliničko ispitivanje u kojemu se ispitivala primjena bevacizumaba u kombinaciji s paklitakselom u liječenju lokalno recidivirajućeg ili metastatskog raka dojke u bolesnica koje prethodno nisu primale kemoterapiju za lokalno recidivirajuću ili metastatsku bolest. Bolesnice su bile randomizirane u skupinu koja je primala samo paklitaksel (90 mg/m2 intravenski u trajanju od 1 sata, jedanput na tjedan tijekom tri od četiri tjedna), ili u skupinu koja je primala paklitaksel u kombinaciji s bevacizumabom (10 mg/kg intravenskom infuzijom svaka dva tjedna). Bila je dopuštena prethodna hormonska terapija radi liječenja metastatske bolesti. Adjuvantna terapija taksanom bila je dopuštena samo ako je završila najmanje 12 mjeseci prije uključivanja u ispitivanje. Od 722 bolesnika koji su sudjelovali u ispitivanju većina je imala HER2-negativan oblik bolesti (90 %), uz mali broj bolesnica u kojih status nije bio poznat (8 %) ili su imale potvrđen HER2-pozitivan status (2 %), te su prethodno ili bile liječene trastuzumabom ili nisu bile smatrane pogodnima za liječenje trastuzumabom. Nadalje, 65% bolesnica je primilo adjuvantnu kemoterapiju, od toga u 19% slučajeva taksane, a u 49% antracikline. U ispitivanje nisu bile uključene bolesnice s metastazama u središnjem živčanom sustavu, uključujući prethodno liječene ili odstranjene lezije mozga.

      U ispitivanju E2100 bolesnice su liječene do progresije bolesti. U situacijama u kojima je bilo potrebno prije vremena prekinuti kemoterapiju, nastavljena je monoterapija bevacizumabom do progresije bolesti. Karakteristike bolesnica bile su slične u obje ispitivane skupine. Primarna mjera ishoda ovog ispitivanja bilo je preživljenje bez progresije bolesti, na temelju procjene progresije bolesti od strane ispitivača. Dodatno je provedena i neovisna revizija primarne mjere ishoda.

      Rezultati ovog ispitivanja prikazani su u tablici 10.

      Tablica 10. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje E2100

      Preživljenje bez progresije bolesti
      Procjena ispitivača* Procjena neovisnog ocjenjivačkogpovjerenstva
      paklitaksel(n = 354) Paklitaksel/bevacizumab (n = 368) paklitaksel(n = 354) Paklitaksel/bevacizumab (n = 368)
      Medijan PFS-a (mjeseci) 5,8 11,4 5,8 11,3
      Omjer hazarda (95%CI) 0,421(0,343; 0,516) 0,483(0,385; 0,607)
      p-vrijednost < 0,0001 < 0,0001
      Stope odgovora na liječenje (za bolesnike s mjerljivom bolešću)
      Procjena ispitivača Procjena neovisnog ocjenjivačkogpovjerenstva
      paklitaksel(n = 273) Paklitaksel/bevacizumab (n = 252) paklitaksel(n = 243) Paklitaksel/bevacizumab (n = 229)
      % bolesnika s objektivnim odgovorom 23,4 48,0 22,2 49,8
      p-vrijednost < 0,0001 < 0,0001

      * primarna analiza

      Ukupno preživljenje
      paklitaksel (n = 354) Paklitaksel/bevacizumab (n = 368)
      Medijan OS-a (mjeseci) 24,8 26,5
      Omjer 0,869
      hazarda (95% (0,722; 1,046)
      CI)
      p-vrijednost 0,1374

      Klinička korist bevacizumaba, određena prema preživljenju bez progresije bolesti, uočena je u svim unaprijed definiranim ispitanim podskupinama (uključujući razdoblje bez bolesti, broj metastatskih mjesta, prethodno liječenje adjuvantnom kemoterapijom i status estrogenskih receptora (ER)).

      AVF3694g

      Ispitivanje AVF3694g bilo je multicentrično, randomizirano, placebom kontrolirano kliničko ispitivanje faze III u kojemu se ispitivala djelotvornost i sigurnost primjene bevacizumaba u kombinaciji s kemoterapijom u odnosu na kemoterapiju plus placebo, u prvoj liniji liječenja bolesnika s HER2 negativnim metastatskim ili lokalno recidivirajućim karcinomom dojke.

      Izbor kemoterapije bio je prepušten ispitivaču prije randomizacije u omjeru 2:1 za kemoterapiju plus bevacizumab u odnosu na kemoterapiju plus placebo. Moguća kemoterapija obuhvaćala je kapecitabin, taksan (paklitaksel vezan za proteine, docetaksel) i lijekove na bazi antraciklina (doksorubicin/ciklofosfamid, epirubicin/ciklofosfamid, 5-fluorouracil/doksorubicin/ciklofosfamid, 5-fluorouracil/epirubicin/ciklofosfamid) koji su davani svaka tri tjedna. Bevacizumab odnosno placebo davani su u dozi od 15 mg/kg svaka tri tjedna.

      Ovo je ispitivanje obuhvatilo tri faze: slijepu fazu liječenja, neobaveznu otvorenu fazu nakon progresije bolesti te fazu praćenja preživljenja. Tijekom slijepe faze liječenja bolesnici su primali kemoterapiju i lijek (bevacizumab odnosno placebo) svaka 3 tjedna do nastupa progresije bolesti, toksičnosti koja ograničava daljnje liječenje ili smrti. Čim bi se potvrdila progresija bolesti, bolesnici koji su ušli u neobaveznu otvorenu fazu ispitivanja mogli su primati bevacizumab u kombinaciji sa širokim izborom lijekova druge linije.

      Statističke analize napravljene su posebno za: 1) bolesnike koji su primali kapecitabin u kombinaciji s bevacizumabom odnosno placebom te 2) bolesnike koji su primali kemoterapiju na bazi taksana ili antraciklina u kombinaciji s bevacizumabom odnosno placebom. Primarna mjera ishoda ispitivanja bilo je preživljenje bez progresije bolesti prema ocjeni ispitivača. Osim toga, primarnu mjeru ishoda ocijenilo je i neovisno ocjenjivačko povjerenstvo.

      U Tablici 11 prikazani su rezultati za preživljenje bez progresije bolesti i stope odgovora na liječenje dobiveni analizama prema konačnom protokolu za kapecitabin kohortu iz ispitivanja AVF3694g koja je bila dizajnirana na način da ima neovisnu statističku snagu. Uz to su prikazani i rezultati eksploracijske analize ukupnog preživljenja, koji obuhvaćaju dodatnih sedam mjeseci praćenja (oko 46% bolesnika je umrlo). Postotak bolesnika koji su u otvorenoj fazi primali bevacizumab iznosio je 62,1% u skupini kapecitabin + placebo te 49,9% u skupini kapecitabin + bevacizumab.

      Tablica 11. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje AVF3694g: – kapecitabina i bevacizumab/placebo (Kap +bevacizumab/pl)

      Preživljenje bez progresije bolestib
      Procjena ispitivača Procjena neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva
      Kap + pl (n=206) Kap + bevacizumab(n=409) Kap + pl (n=206) Kap + bevacizumab (n=409)
      Medijan PFS-a (mjeseci) 5,7 8,6 6,2 9,8
      Omjer hazarda u odnosu na skupinu na placebu(95% CI) 0,69 (0,56; 0,84) 0,68 (0,54; 0,86)
      p-vrijednost 0,0002 0,0011
      bStopa odgovora (za bolesnike s mjerljivom bolešću)
      Kap + pl (n=161) Kap + bevacizumab (n=325)
      % bolesnika sobjektivnim odgovorom 23,6 35,4
      p-vrijednost 0,0097
      Ukupno preživljenjeb
      Omjer hazarda(95% CI) 0,88 (0,69; 1,13)
      p-vrijednost (eksploracijska) 0,33

      a 1000 mg/m2 peroralno dvaput na dan tijekom 14 dana, svaka 3 tjedna.

      b Stratificirana analiza obuhvatila je sve događaje progresije i smrti izuzev tamo gdje je prije nego je utvrđena progresija uvedena terapija koja nije obuhvaćena protokolom ispitivanja; podaci o ovim bolesnicima su izostavljeni kod posljednje procjene tumora prije uvođenja terapije koja nije obuhvaćena protokolom.

      Napravljena je nestratificirana analiza preživljenja bez progresije bolesti (prema ocjeni ispitivača) koja nije isključila bolesnike koji su prije progresije bolesti primali terapiju koja nije bila obuhvaćena protokolom. Rezultati ove analize bili su vrlo slični primarnim rezultatima preživljenja bez progresije.

      Rak pluća nemalih stanica (engl. non-small cell lung cancer, NSCLC)

      Prva linija liječenja neskvamoznog NSCLC-a u kombinaciji s kemoterapijom na bazi platine

      Sigurnost i djelotvornost bevacizumaba u kombinaciji s kemoterapijom na bazi platine kao prvom linijom liječenja bolesnika koji boluju od neskvamoznog raka pluća nemalih stanica (NSCLC) ispitana je u ispitivanjima E4599 i BO17704. Korist za ukupno preživljenje dokazana je u ispitivanju E4599 uz primjenu bevacizumaba u dozi od 15 mg/kg svaka 3 tjedna. Ispitivanje BO17704 pokazalo je da bevacizumab i u dozi od 7,5 mg/kg svaka 3 tjedna i u dozi od 15 mg/kg svaka 3 tjedna produljuje preživljenje bez progresije bolesti te povećava stopu odgovora na liječenje.

      E4599

      E4599 je bilo otvoreno, randomizirano, aktivno kontrolirano, multicentrično kliničko ispitivanje u kojemu se procjenjivala primjena bevacizumaba u prvoj liniji liječenja bolesnika s lokalno

      uznapredovalim (stadij IIIb sa zloćudnim pleuralnim izljevom), metastatskim ili recidivirajućim rakom pluća nemalih stanica u kojem histološki ne prevladavaju skvamozne stanice.

      Bolesnici su randomizirani u skupinu koja je primala kemoterapiju na bazi platine (paklitaksel 200 mg/m2) i karboplatin AUC = 6,0, oba intravenskom infuzijom (PK) 1. dana svakog trotjednog

      ciklusa u trajanju do najviše šest ciklusa ili u skupinu koja je primala isti kemoterapijski protokol na bazi platine (PK) u kombinaciji s bevacizumabom u dozi od 15 mg/kg primijenjen intravenskom infuzijom 1. dana svakog trotjednog ciklusa. Nakon završetka šest ciklusa kemoterapije s karboplatinom i paklitakselom ili preuranjenog prekida kemoterapije, bolesnici u skupini koja je primala bevacizumab + karboplatin i paklitaksel nastavili su primati samo bevacizumab svaka

  2. tjedna do progresije bolesti. U te je dvije skupine bilo randomizirano 878 bolesnika.

Od bolesnika koji su tijekom ispitivanja primali ispitivani lijek, njih 32,2 % (136/422) je primilo između 7 i 12 aplikacija bevacizumaba, a 21,1 % (89/422) 13 ili više aplikacija bevacizumaba.

Primarna mjera ishoda bilo je trajanje preživljenja. Rezultati su prikazani u tablici 12.

Tablica 12. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje E4599

Skupina 1Karboplatin/ paklitaksel Skupina 2Karboplatin/paklitaksel+ bevacizumab15 mg/kg svaka 3 tjedna
Broj bolesnika 444 434
Ukupno preživljenje
Medijan (mjeseci) 10,3 12,3
Omjer hazarda 0,80 (p = 0,003)95 % CI (0,69; 0,93)
Preživljenje bez progresije bolesti
Medijan (mjeseci) 4,8 6,4
Omjer hazarda 0,65 (p < 0,0001)95 % CI (0,56; 0,76)
Ukupna stopa odgovora
Stopa (postotak) 12,9 29,0 (p < 0,0001)

U eksploracijskoj analizi je utvrđeno da je opseg koristi liječenja bevacizumabom u pogledu ukupnog preživljenja bio manje izražen u podskupini bolesnika koji histološki nisu imali adenokarcinom.

BO17704

Ispitivanje BO17704 bilo je randomizirano, dvostruko slijepo ispitivanje faze III u kojem je bevacizumab kao dodatak cisplatinu i gemcitabinu uspoređivan s placebom, cisplatinom i gemcitabinom u bolesnika s lokalno uznapredovalim (stadij IIIb s metastazama u supraklavikularnim limfnim čvorovima ili sa zloćudnim pleuralnim ili perikardijalnim izljevom), metastatskim ili recidivirajućim neskvamoznim rakom pluća nemalih stanica, koji ranije nisu primali kemoterapiju. Primarna mjera ishoda bila je preživljenje bez progresije bolesti, dok su sekundarne mjere ishoda obuhvaćale i trajanje ukupnog preživljenja.

Bolesnici su bili randomizirani ili u skupinu koja je primala kemoterapiju na bazi platine, i to cisplatin u dozi od 80 mg/m2 primijenjen intravenskom infuzijom 1. dana i gemcitabin u dozi od 1250 mg/m2 primijenjen intravenskom infuzijom 1. i 8. dana svakog trotjednog ciklusa u trajanju do najviše 6 ciklusa (CG) i placebo ili u skupinu koja je primala CG u kombinaciji s bevacizumabom u dozi od 7,5 ili 15 mg/kg, primijenjenim intravenskom infuzijom 1. dana svakog trotjednog ciklusa. U skupinama koje su primale bevacizumab bolesnici su mogli dobivati bevacizumab kao jedini lijek svaka 3 tjedna do progresije bolesti ili razvoja neprihvatljive toksičnosti. Rezultati ispitivanja pokazuju da je 94 % (277/296) bolesnika koji su ispunjavali uvjete u 7. ciklusu nastavilo liječenje

samo bevacizumabom. Visok udio bolesnika (oko 62 %) je u nastavku liječenja primao različite antitumorske lijekove koji nisu navedeni u protokolu, a koji su mogli utjecati na analizu ukupnog preživljenja.

Rezultati djelotvornosti prikazani su u tablici 13.

Tablica 13. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje BO17704

Cisplatin/gemcitabin+ placebo Cisplatin/gemcitabin+ bevacizumab7,5 mg/kg svaka 3 tjedna Cisplatin/gemcitabin+ bevacizumab15 mg/kg svaka 3 tjedna
Broj bolesnika 347 345 351
Preživljenje bez
progresije bolesti
Medijan (mjeseci) 6,1 6,7 6,5
(p = 0,0026) (p = 0,0301)
Omjer hazarda 0,75 0,82
[0,62; 0,91] [0,68; 0,98]
Najbolja stopa 20,1% 34,1% 30,4%
ukupnog odgovoraa (p < 0,0001) (p = 0,0023)
Ukupno preživljenje
Medijan (mjeseci) 13,1 13,6 13,4
(p = 0,4203) (p = 0,7613)
Omjer hazarda 0,93[0,78; 1,11] 1,03[0,86; 1,23]

a bolesnici s mjerljivom bolešću na početku ispitivanja

Prva linija liječenja neskvamoznog NSCLC-a s aktivirajućim mutacijama EGFR-a u kombinaciji s erlotinibom

JO25567

Ispitivanje JO25567 je randomizirano, otvoreno, multicentrično ispitivanje faze II provedeno u Japanu u kojem se procjenjivala djelotvornost i sigurnost bevacizumaba primijenjenog uz erlotinib u bolesnika s neskvamoznim NSCLC-om s aktivirajućim mutacijama EGFR-a (delecija egzona 19 ili mutacija L858R egzona 21) koji nisu prethodno primili sistemsku terapiju za stadij IIIB/IV ili rekurentnu bolest.

Primarna mjera ishoda ispitivanja bilo je preživljenje bez progresije bolesti prema neovisnoj procjeni. Sekundarne mjere ishoda uključivale su ukupno preživljenje, stopu odgovora, stopu kontrole bolesti, trajanje odgovora i sigurnost.

Status mutacije EGFR-a određen je za svakog od bolesnika prije probira bolesnika te su 154 bolesnika randomizirana u skupinu koja je primala bilo kombinaciju erlotinib + bevacizumab (150 mg erlotiniba peroralno svaki dan + bevacizumab [15 mg/kg intravenski svaka 3 tjedna]) ili erlotinib u monoterapiji (150 mg peroralno svaki dan) do progresije bolesti ili neprihvatljive toksičnosti. U odsutnosti progresije bolesti prekid primjene jedne komponente terapijske faze ispitivanja u skupini koja je primala kombinaciju erlotinib + bevacizumab nije doveo do prekida ispitivanja druge komponente terapijske faze ispitivanja prema planu ispitivanja.

Rezultati djelotvornosti ispitivanja prikazani su u tablici 14.

Tablica 14 Rezultati djelotvornosti za ispitivanje JO25567

Erlotinib N = 77# Erlotinib + bevacizumab N = 75#
Preživljenje bez progresije bolesti^ (mjeseci)MedijanHR (95% CI)p-vrijednost 9,7 16,0
0,54 (0,36; 0,79)0,0015
Ukupna stopa odgovoraStopa (n)p-vrijednost 63,6% (49) 69,3% (52)
0,4951
Ukupno preživljenje* (mjeseci) MedijanHR (95% CI)p-vrijednost 47,4 47,0
0,81 (0,53; 1,23)0,3267

# Randomizirana su ukupno 154 bolesnika (ECOG funkcionalni status 0 ili 1). Međutim dva randomizirana bolesnika izašla su iz ispitivanja prije terapijske faze ispitivanja.

^ Zaslijepljena neovisna ocjena podataka (primarna analiza određena planom ispitivanja).

* Eksploracijska analiza: završna analiza ukupnog preživljenja prilikom prekida kliničkog promatranja

31. listopada 2017., umrlo je približno 59% bolesnika.

CI, interval pouzdanosti (engl. confidence interval); HR, omjer hazarda (engl. hazard ratio) iz nestratificirane Coxove regresijske analize; ND, nije dostignuto.

Uznapredovali i/ili metastatski rak bubrežnih stanica

Bevacizumab u kombinaciji s interferonom alfa-2a u prvoj liniji liječenja uznapredovalog i/ili metastatskog raka bubrežnih stanica (BO17705)

Radi se o randomiziranom, dvostruko slijepom ispitivanju faze III kojim se uspoređivala djelotvornost i sigurnost primjene bevacizumaba u kombinaciji s interferonom (IFN) alfa-2a u odnosu na primjenu samog interferona alfa-2a u prvoj liniji liječenja metastatskog raka bubrežnih stanica. Randomizirano je 649 bolesnika (od kojih je 641 liječen) funkcionalnog statusa prema Karnofskom ≥ 70 %, bez metastaza u središnjem živčanom sustavu i sa zadovoljavajućom funkcijom organa. Bolesnicima je prethodno učinjena nefrektomija zbog primarnog raka bubrežnih stanica. Bevacizumab se primjenjivao u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna do progresije bolesti.

Interferon alfa-2a se primjenjivao najdulje 52 tjedna ili do progresije bolesti u preporučenoj početnoj dozi od 9 milijuna IU tri puta tjedno, uz mogućnost postupnog (u dva koraka) smanjenja doze na

3 milijuna IU tri puta tjedno. Bolesnici su bili stratificirani po zemljama i rezultatu prema Motzeru, a terapijske skupine su bile dobro uravnotežene u pogledu prognostičkih čimbenika.

Primarna mjera ishoda bila je ukupno preživljenje, dok su sekundarne mjere ishoda obuhvaćale i preživljenje bez progresije bolesti. Dodavanjem bevacizumaba IFN alfa-2a značajno se produljilo preživljenje bez progresije bolesti i povećala stopa objektivnog tumorskog odgovora. Ti su rezultati potvrđeni neovisnim radiološkim pregledom. Međutim, produljenje ukupnog preživljenja, kao primarne mjere ishoda, za 2 mjeseca nije bilo značajno (HR = 0,91). Velik udio bolesnika (oko

63 % za IFN/placebo; 55 % za bevacizumab/IFN) je nakon završetka ispitivanja primao različite nespecificirane antitumorske terapije, uključujući antineoplastičke lijekove, što je moglo utjecati na analizu ukupnog preživljenja.

Rezultati djelotvornosti prikazani su u tablici 15.

Tablica 15. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje BO17705

BO17705
Placebo + IFNa Bvb + IFNa
Broj bolesnika 322 327
Preživljenje bez progresije 5,4 10,20,630,52; 0,75(p-vrijednost < 0,0001)
bolesti
Medijan (mjeseci)
Omjer hazarda
95 % CI
Stopa (%) objektivnog odgovora u bolesnika
s mjerljivom bolešću
N 289 306
Stopa odgovora 12,8 % 31,4 %
(p-vrijednost < 0,0001)
Ukupno preživljenje
Medijan (mjeseci) Omjer hazarda95 % CI 21,3 23,30,910,76; 1,10(p-vrijednost 0,3360)

a Interferon alfa-2a 9 milijuna IU 3 puta tjedno

b Bevacizumab 10 mg/kg svaka 2 tjedna

Eksploracijski multivarijatni Coxov regresijski model sa selekcijom unatrag (engl. backward selection) pokazao je da su sljedeći ishodišni prognostički čimbenici izrazito povezani s preživljenjem, neovisno o liječenju: spol, broj bijelih krvnih stanica, trombociti, gubitak tjelesne težine tijekom 6 mjeseci prije uključenja u ispitivanje, broj metastatskih mjesta, zbroj najdužeg promjera ciljnih lezija i rezultat prema Motzeru. Nakon prilagodbe za navedene ishodišne čimbenike dobiven je omjer hazarda liječenja od 0,78 (95% CI [0,63;0,96]; p = 0,0219), koji ukazuje da je rizik od smrti u skupini bevacizumab + IFN alfa-2a bio 22% manji nego u skupini bolesnika koji su primali IFN alfa-2a.

U 97 bolesnika koji su primali IFN alfa-2a i 131 bolesnika koji je primao bevacizumab doza interferona alfa-2a smanjena je s 9 milijuna IU na 6 ili 3 milijuna IU tri puta tjedno, kako je prethodno utvrđeno u protokolu ispitivanja. Analiza podskupina pokazala je da smanjenje doze IFN alfa-2a nije utjecalo na djelotvornost kombinacije bevacizumaba i IFN alfa-2a, sudeći po udjelima preživljenja bez progresije bolesti u promatranom vremenu. U 131 bolesnika koji su primali bevacizumab + IFN alfa-2a i kojima je doza IFN alfa-2a smanjena i održana tijekom ispitivanja na 6 ili 3 milijuna IU, stopa preživljenja bez progresije bolesti iznosila je 73 % nakon 6 mjeseci, 52 % nakon 12 mjeseci te 21 % nakon 18 mjeseci, u usporedbi sa 61 %, 43 % odnosno 17 % u ukupnoj populaciji bolesnika koji su primali bevacizumab + IFN alfa-2a.

AVF2938

Riječ je o randomiziranom, dvostruko slijepom kliničkom ispitivanju faze II kojim se ispitivala primjena bevacizumaba u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna u usporedbi s istom dozom bevacizumaba u kombinaciji s erlotinibom u dozi od 150 mg na dan, u bolesnika s metastatskim svijetlostaničnim rakom bubrežnih stanica. U ovom su ispitivanju randomizirana ukupno 104 bolesnika: 53 za liječenje bevacizumabom u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna u kombinaciji s placebom, a 51 za liječenje bevacizumabom u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna u kombinaciji s erlotinibom u dozi od 150 mg na dan. Analiza primarne mjere ishoda pokazala je da nema razlike između skupine liječene kombinacijom bevacizumab + placebo i skupine liječene kombinacijom bevacizumab + erlotinib (medijan PFS-a 8,5 naspram 9,9 mjeseci). Sedam bolesnika u svakoj skupini postiglo je objektivan odgovor. Dodavanje erlotiniba bevacizumabu nije poboljšalo ukupno preživljenje (HR = 1,764;

p = 0,1789), trajanje objektivnog odgovora (6,7 naspram 9,1 mjeseci) niti vrijeme do progresije simptoma (HR = 1,172; p = 0,5076).

AVF0890

Riječ je o randomiziranom ispitivanju faze II u kojem se uspoređivala djelotvornost i sigurnost primjene bevacizumaba u odnosu na placebo. Ukupno je 116 bolesnika bilo randomizirano u tri skupine. Jedna je skupina primala bevacizumab u dozi od 3 mg/kg svaka 2 tjedna (n = 39), druga u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna (n = 37), a treća je skupina primala placebo (n = 40). Interim analiza pokazala je značajno produljenje vremena do progresije bolesti u skupini koja je primala bevacizumab u dozi od 10 mg/kg u usporedbi sa skupinom koja je primala placebo (omjer hazarda 2,55; p < 0,001). Istodobno je utvrđena mala razlika, granične značajnosti, u vremenu do progresije bolesti u skupini koja je primala bevacizumab u dozi od 3 mg/kg u odnosu na skupinu koja je primala placebo (omjer hazarda 1,26; p = 0,053). U četiri bolesnika, koji su primali bevacizumab u dozi od 10 mg/kg, postignut je objektivan (djelomičan) odgovor, a stopa ukupnog odgovora na liječenje za dozu od 10 mg/kg iznosila je 10 %.

Epitelni karcinom jajnika, karcinom jajovoda i primarni peritonealni karcinom

Prva linija liječenja karcinoma jajnika

Sigurnost primjene i djelotvornost bevacizumaba u prvoj liniji liječenja bolesnica s epitelnim karcinomom jajnika, karcinomom jajovoda ili primarnim peritonealnim karcinomom ispitivane su u dva ispitivanja faze III (GOG-0218 i BO17707), koja su procjenjivala učinak dodavanja bevacizumaba karboplatinu i paklitakselu u usporedbi s liječenjem samo tim kemoterapijskim protokolom.

GOG-0218

Ispitivanje GOG-0218 bilo je multicentrično, randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolirano ispitivanje faze III u tri skupine, koje je procjenjivalo učinak dodavanja bevacizumaba odobrenom kemoterapijskom protokolu (karboplatin i paklitaksel) u bolesnica s uznapredovalim (stadiji IIIB, IIIC i IV prema FIGO klasifikaciji, verzija iz 1988.) epitelnim karcinomom jajnika, karcinomom jajovoda ili primarnim peritonealnim karcinomom.

Bolesnice koje su prethodno liječene bevacizumabom ili sustavnom terapijom za liječenje karcinoma jajnika (npr. kemoterapijom, terapijom monoklonskim protutijelom, terapijom inhibitorom tirozin kinaze ili hormonskom terapijom) ili radioterapijom abdomena ili zdjelice bile su isključene iz ispitivanja.

Ukupno su randomizirane 1873 bolesnice u jednakim omjerima u sljedeće tri skupine:

  • skupina CPP: pet ciklusa placeba (počevši od 2. ciklusa) u kombinaciji sa 6 ciklusa karboplatina (AUC 6) i paklitaksela (175 mg/m2), nakon čega je slijedio samo placebo u ukupnom trajanju do 15 mjeseci liječenja

  • skupina CPB15: pet ciklusa bevacizumaba (15 mg/kg svaka 3 tjedna, počevši od 2. ciklusa) u kombinaciji sa 6 ciklusa karboplatina (AUC 6) i paklitaksela (175 mg/m2), nakon čega je slijedio samo placebo u ukupnom trajanju do 15 mjeseci liječenja

  • skupina CPB15+: pet ciklusa bevacizumaba (15 mg/kg svaka 3 tjedna, počevši od 2. ciklusa) u kombinaciji sa 6 ciklusa karboplatina (AUC 6) i paklitaksela (175 mg/m2), nakon čega je slijedila trajna primjena bevacizumaba (15 mg/kg svaka 3 tjedna) kao jedinog lijeka u ukupnom trajanju do 15 mjeseci liječenja.

    Većina bolesnica obuhvaćenih ispitivanjem bile su bijele rase (87% u sve tri skupine), medijan dobi iznosio je 60 godina u skupinama CPP i CPB15, a 59 godina u skupini CPB15+, dok je 29% bolesnica u skupinama CPP i CPB15 te 26% u skupini CPB15+ bilo starije od 65 godina. Sveukupno je približno 50% bolesnica imalo GOG (Gynecologic Oncology Group) funkcionalni status 0 na početku liječenja, njih 43% imalo je GOG funkcionalni status 1, a 7% GOG funkcionalni status 2. Većina bolesnica bolovala je od epitelnog karcinoma jajnika (82% u skupinama CPP i CPB15, a 85% u 40 skupini CPB15+), nakon čega je po učestalosti slijedio primarni peritonealni karcinom (16% u skupini CPP, 15% u skupini CPB15, 13% u skupini CPB15+) te karcinom jajovoda (1% u skupini CPP, 3% u skupini CPB15, 2% u skupini CPB15+). Većina je bolesnica po histološkom tipu imala serozni adenokarcinom (85% u skupinama CPP i CPB15 te 86% u skupini CPB15+). Približno 34% bolesnica imalo je po FIGO klasifikaciji bolest stadija III uz optimalno odstranjenu tumorsku masu, ali uz velik

    rezidualni tumor; 40% bolesnica bolest stadija III uz suboptimalno odstranjenu tumorsku masu, a 26% bolesnica bilo je u stadiju IV.

    Primarna mjera ishoda bilo je preživljenje bez progresije bolesti, prema ispitivačevoj procjeni progresije bolesti na temelju radioloških snimaka, razine CA-125 ili simptomatskog pogoršanja po protokolu. Dodatno je provedena i unaprijed određena analiza podataka u koju nisu bili uključeni slučajevi porasta razine CA-125, kao i neovisna procjena preživljenja bez progresije bolesti na temelju radioloških snimaka.

    Ispitivanje je ispunilo svoj primarni cilj - produljenje preživljenja bez progresije bolesti. U usporedbi s bolesnicama liječenima samo kemoterapijom (karboplatin i paklitaksel) u prvoj liniji liječenja, bolesnice koje su dobivale 15 mg/kg bevacizumaba svaka tri tjedna u kombinaciji s kemoterapijom te nastavile primati samo bevacizumab (CPB15+) imale su klinički i statistički značajno poboljšano preživljenje bez progresije bolesti.

    U bolesnica koje su primale bevacizumab samo u kombinaciji s kemoterapijom te nisu nastavile primati samo bevacizumab (CPB15) nisu uočena klinički značajna poboljšanja u preživljenju bez progresije bolesti.

    Rezultati ovog ispitivanja sažeti su u Tablici 16.

    Tablica 16. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje GOG-0218:

    Preživljenje bez progresije bolesti 1
    CPP CPB15 CPB15+
    (n = 625) (n = 625) (n = 623)
    Medijan PFS (mjeseci) 10,6 11,6 14,7
    Omjer hazarda 0,89 0,70
    (95% CI) 2
    (0,78; 1.02) (0.61; 0,81)
    p-vrijednost 3,4 0,0437 < 0,0001
    Objektivna stopa odgovora 5
    CPP CPB15 CPB15 +
    (n = 396) (n = 393) (n = 403)
    % bolesnica s objektivnim 63,4 66,2 66,0
    odgovorom
    p-vrijednost 0,2341 0,2041
    Ukupno preživljenje 6
    CPP CPB15 CPB15 +
    (n = 625) (n = 625) (n = 623)
    Medijan OS (mjeseci) 40,6 38,8 43,8
    Omjer hazarda (95% CI) 2 1,07 (0,91; 1,25) 0,88 (0,75; 1,04)
    p-vrijednost 3 0,2197 0,0641

    1 Analiza preživljenja bez progresije bolesti po procjeni ispitivača sukladno protokolu GOG (nije cenzurirana za porast razine CA-125 ni za terapiju izvan protokola prije progresije bolesti), prema podacima do 25. veljače 2010.

    2 U odnosu na kontrolnu skupinu, stratificirani omjer rizika

    3 p-vrijednost jednostranog log-rang testa

    4 Ovisno o graničnoj p-vrijednosti od 0,0116

    5 Bolesnice s mjerljivom bolešću na početku ispitivanja

    6 Finalna analiza ukupnog preživljenja izvršena je nakon što je umrlo 46,9% bolesnica.

    Provedene su unaprijed određene analize preživljenja bez progresije bolesti; u svima je završni datum prikupljanja podataka bio 29. rujna 2009. Rezultati tih unaprijed određenih analiza su sljedeći:

  • Protokolom predviđena analiza preživljenja bez progresije bolesti prema procjeni

    ispitivača (bez cenzuriranja za porast razine CA-125 ili terapiju izvan protokola) pokazuje stratificirani omjer rizika od 0,71 (95% CI: 0,61 – 0,83; p-vrijednost jednostranog log-rang testa < 0,0001) kada se skupina CPB15+ usporedi sa skupinom CPP, uz medijan preživljenja bez progresije bolesti od 10,4 mjeseca u skupini CPP te 14,1 mjesec u skupini CPB15+.

  • Primarna analiza preživljenja bez progresije bolesti prema procjeni ispitivača (cenzurirana za porast razine CA-125 i terapiju izvan protokola) pokazuje stratificirani omjer rizika od 0,62 (95% CI: 0,52 – 0,75; p-vrijednost jednostranog log-rang testa < 0,0001) kada se skupina CPB15+ usporedi sa skupinom CPP, uz medijan preživljenja bez progresije bolesti od 12,0 mjeseci u skupini CPP te 18,2 mjeseca u skupini CPB15+.

  • Analiza preživljenja bez progresije bolesti prema procjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva (cenzurirana za terapiju izvan protokola) pokazuje stratificirani omjer rizika od 0,62 (95% CI: 0,50 – 0,77; p-vrijednost jednostranog log-rang testa < 0,0001) kada se skupina CPB15+ usporedi sa skupinom CPP, uz medijan preživljenja bez progresije bolesti od 13,1 mjesec u skupini CPP te 19,1 mjesec u skupini CPB15+.

    Analize preživljenja bez progresije bolesti po podskupinama prema stadiju bolesti i statusu smanjenja tumorske mase sažeti su u Tablici 17. Ti rezultati pokazuju robusnost analize preživljenja bez progresije bolesti koja je prikazana u Tablici 16.

    Tablica 17. Rezultati preživljenja bez progresije bolesti1 prema stadiju bolesti i statusu smanjenja tumorske mase iz ispitivanja GOG-0218

    Randomizirane bolesnice sa stadijem III bolesti uz optimalno smanjenu tumorsku masu2,3
    Medijan PFS-a (mjeseci) Omjer hazarda (95% CI)4 CPP (n = 219)12,4 CPB15 (n = 204)14,30,81(0,62; 1,05) CPB15+ (n = 216)17,50,66(0,50; 0,86)
    Randomizirane bolesnice sa stadijem III bolesti uz suboptimalno smanjenu tumorsku masu3
    Medijan PFS-a (mjeseci) Omjer hazarda (95% CI)4 CPP (n = 253)10,1 CPB15 (n = 256)10,90,93(0,77; 1,14) CPB15+ (n = 242)13,90,78(0,63; 0,96)
    Randomizirane bolesnice sa stadijem IV bolesti
    Medijan PFS-a (mjeseci) Omjer hazarda (95% CI)4 CPP (n = 153)9,5 CPB15 (n = 165)10,40,90(0,70; 1,16) CPB15+ (n = 165)12,80,64(0,49; 0,82)

    1 Analiza preživljenja bez progresije bolesti po procjeni ispitivača sukladno protokolu GOG (nije cenzurirana za porast razine CA-125 ni za terapiju izvan protokola prije progresije bolesti), prema podacima do 25. veljače 2010.

    2 Uz veliki rezidualni tumor

    3 3,7% ukupne populacije randomiziranih bolesnica bilo je u stadiju bolesti IIIB.

    4 U odnosu na kontrolnu skupinu.

    (ICON7)

    BO17707 bilo je multicentrično, randomizirano, kontrolirano, otvoreno ispitivanje faze III, s dvije skupine, koje je uspoređivalo učinak dodavanja bevacizumaba terapiji karboplatinom i paklitakselom u bolesnica s epitelnim karcinomom jajnika, karcinomom jajovoda ili primarnim peritonealnim karcinomom FIGO stadija I ili IIA (samo stupnja 3 ili s histologijom svijetlih stanica, n = 142) ili FIGO stadija IIB – IV (svih stupnjeva i svih histoloških tipova, n = 1386) nakon kirurškog zahvata (NCI-CTCAE v.3). U ovom se ispitivanju koristila verzija FIGO klasifikacije iz 1988. godine.

    Bolesnice koje su prethodno liječene bevacizumabom ili sustavnom terapijom za liječenje karcinoma jajnika (npr. kemoterapijom, terapijom monoklonskim protutijelom, inhibitorom tirozin kinaze ili hormonskom terapijom) ili radioterapijom abdomena ili zdjelice bile su isključene iz ispitivanja.

    Ukupno je randomizirano 1528 bolesnica u jednakim omjerima u sljedeće dvije skupine:

  • skupina CP: karboplatin (AUC 6) i paklitaksel (175 mg/m2) u 6 trotjednih ciklusa

  • skupina CPB7.5+: karboplatin (AUC 6) i paklitaksel (175 mg/m2) tijekom 6 trotjednih ciklusa uz bevacizumabom (7,5 mg/kg svaka 3 tjedna) do najviše 12 mjeseci (primjena bavacizumaba započela je u drugom ciklusu kemoterapije ako je od kirurškog zahvata do liječenja prošlo manje od 4 tjedna ili u prvom ciklusu ako je od kirurškog zahvata do liječenja prošlo više od 4 tjedna).

Većina bolesnica obuhvaćenih ispitivanjem bila je bijele rase (96%), medijan dobi u obje je skupine iznosio 57 godina, a 25% bolesnica u svakoj skupini imalo je 65 ili više godina. Približno 50% bolesnica imalo je ECOG funkcionalni status 1, dok je 7% bolesnica u svakoj skupini imalo ECOG status 2. Većina bolesnica bolovala je od epitelnog karcinoma jajnika (87,7%), nakon kojega po učestalosti slijede primarni peritonealni karcinom (6,9%) i karcinom jajovoda (3,7%) ili kombinacija tih triju bolesti (1,7%). Većina bolesnica bila je u FIGO stadiju III bolesti (68% u obje skupine), nakon čega je najčešći bio FIGO stadij IV (13% odnosno 14%), FIGO stadij II (10% odnosno 11%) te FIGO stadij I (9% odnosno 7%). U većine bolesnica u svakoj skupini (74% odnosno 71%) primarni su tumori na početku liječenja bili slabo diferencirani (stupnja 3). Incidencija svake histološke podvrste epitelnog karcinoma jajnika bila je slična u obje skupine; 69% bolesnica u svakoj skupini bolovalo je od seroznog adenokarcinoma.

Primarna mjera ishoda ispitivanja bilo je preživljenje bez progresije bolesti po procjeni ispitivača prema RECIST-u.

Ispitivanje je ispunilo svoj primarni cilj - produljenje preživljenja bez progresije bolesti. U usporedbi s bolesnicama liječenima samo kemoterapijom (karboplatinom i paklitakselom) u prvoj liniji liječenja, u bolesnica koje su dobivale 7,5 mg/kg bevacizumaba svaka 3 tjedna u kombinaciji s kemoterapijom te nastavile primati bevacizumab do najviše 18 ciklusa zabilježeno je statistički značajno produljenje preživljenja bez progresije bolesti.

Rezultati ovog ispitivanja sažeti su u Tablici 18.

Tablica 18. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje BO17707 (ICON7)

Preživljenje bez progresije bolesti
Medijan PFS (mjeseci) 2Omjer hazarda [95% CI] 2 CP(n = 764)16,9 CPB7.5+ (n =764)19,3
0,86 [0,75; 0,98](p-vrijednost = 0,0185)
Stopa objektivnog odgovora 1
CP CPB7.5+
(n = 277) (n = 272)
Stopa odgovora 54,9% 64,7%
(p-vrijednost = 0,0188)
Ukupno preživljenje 3
CP CPB7.5+
(n = 764) (n = 764)
Medijan (mjeseci) 58,0 57,4
Omjer hazarda [95% CI] 0,99 [0,85; 1,15]
(p-vrijednost = 0,8910)

1 u bolesnica s mjerljivom bolešću na početku ispitivanja

2 Analiza preživljenja bez progresije bolesti po procjeni ispitivača, prema podacima do 30. studenog 2010.

3 Konačna analiza ukupnog preživljenja izvršena nakon što je umrlo 46,7% bolesnica, prema podacima do 31. ožujka 2013.

Primarna analiza preživljenja bez progresije bolesti prema procjeni ispitivača i na temelju podataka prikupljenih do 28. veljače 2010. pokazuje nestratificirani omjer rizika od 0,79 (95% CI: 0,68 – 0,91; p-vrijednost dvostranog log-rang testa = 0,0010), uz medijan preživljenja bez progresije bolesti od 16,0 mjeseci u skupini CP te 18,3 mjeseca u skupini CPB7.5+.

Analize preživljenja bez progresije bolesti po podskupinama prema stadiju bolesti i statusu smanjenja tumorske mase sažeti su u Tablici 19. Ti rezultati pokazuju robusnost analize preživljenja bez progresije bolesti koja je prikazana u Tablici 18.

Tablica 19. Rezultati preživljenja bez progresije bolesti1 prema stadiju bolesti i statusu smanjenja tumorske mase iz ispitivanja

Randomizirane bolesnice sa stadijem III bolesti uz optimalno smanjenu tumorsku masu 2,3
Medijan PFS (mjeseci) Omjer hazarda (95% CI) 4 CP(n = 368)17,7 CPB7.5+ (n = 383)19,30,89(0,74; 1,07)
Randomizirane bolesnice sa stadijem III bolesti uz suboptimalno smanjenu tumorsku masu 3
CP CPB7.5+
(n = 154) (n = 140)
Medijan PFS (mjeseci) 10,1 16,9
Omjer hazarda (95% CI) 4 0,67
(0,52; 0,87)
Randomizirane bolesnice sa stadijem IV bolesti
CP CPB7.5+
(n = 97) (n = 104)
Medijan PFS-a (mjeseci) 10,1 13,5
0,74
Omjer hazarda (95% CI) 4 (0,55; 1,01)

1 Analiza preživljenja bez progresije bolesti po procjeni ispitivača, prema podacima do 30. studenog 2010.

2 Uz veliki rezidualni tumor ili bez njega

3 5,8% ukupne populacije randomiziranih bolesnica imalo je stadij bolesti IIIB.

4 U odnosu na kontrolnu skupinu

Rekurentni karcinom jajnika

Sigurnost i djelotvornost bevacizumaba u liječenju recidiva epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma ispitivane su u trima ispitivanjima faze III (AVF4095g, MO22224 i GOG-0213) s različitim populacijama bolesnica i različitim kemoterapijskim protokolima.

  • U ispitivanju AVF4095g ocijenjene su djelotvornost i sigurnost bevacizumaba u kombinaciji s karboplatinom i gemcitabinom, nakon čega se bevacizumab primjenjivao sam, u bolesnica s recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma osjetljivih na platinu.

  • U ispitivanju GOG-0213 ocijenjene su djelotvornost i sigurnost bevacizumaba u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom, nakon čega se bevacizumab primjenjivao sam, u bolesnica s recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma osjetljivih na platinu.

  • U ispitivanju MO22224 ocijenjene su djelotvornost i sigurnost bevacizumaba u kombinaciji s paklitakselom, topotekanom ili pegiliranim liposomalnim doksorubicinomu u bolesnica s

    recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma rezistentnih na platinu.

    AVF4095g

    Sigurnost i djelotvornost bevacizumaba u liječenju bolesnica s recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma osjetljivih na platinu, koje nisu prethodno primale kemoterapiju za liječenje recidiva i nisu prethodno bile liječene bevacizumabom, ispitivane su u randomiziranom, dvostruko slijepom, placebo kontroliranom ispitivanju (AVF4095g). U ovom se ispitivanju uspoređivao učinak na progresiju kod dodavanja bevacizumaba kemoterapiji karboplatinom i gemcitabinom i zatim nastavka primjene samo bevacizumaba u odnosu na terapiju samo karboplatinom i gemcitabinom.

    U ispitivanje su uključene samo bolesnice s histološki potvrđenim karcinomom jajnika, primarnim peritonealnim karcinomom ili karcinomom jajovoda koji je recidivirao nakon > 6 mjeseci od kemoterapije utemeljene na platini, a koje nisu primale kemoterapiju za liječenje recidiva i nisu prethodno bile liječene bevacizumabom, drugim VEGF inhibitorima niti lijekovima koji djeluju na VEGF receptore.

    Ukupno je randomizirano 484 bolesnica s mjerljivom bolešću u omjeru 1:1 da primaju:

  • karboplatin (AUC4, 1. dan) i gemcitabin (1000 mg/m2, 1. i 8. dan) uz placebo svaka 3 tjedna tijekom 6, a najviše 10 ciklusa, a zatim samo placebo (svaka 3 tjedna) do progresije bolesti ili razvoja neprihvatljive toksičnosti, ili

  • karboplatin (AUC4, 1. dan) i gemcitabin (1000 mg/m2, 1. i 8. dan) uz bevacizumab (15 mg/kg, 1. dan) svaka 3 tjedna tijekom 6, a najviše 10 ciklusa, a zatim samo bevacizumab (15 mg/kg svaka 3 tjedna) do progresije bolesti ili razvoja neprihvatljive toksičnosti.

    Primarna mjera ishoda ispitivanja bilo je preživljenje bez progresije bolesti po procjeni ispitivača prema RECIST-u. Dodatne mjere ishoda obuhvaćale su objektivni odgovor, trajanje odgovora, ukupno preživljenje i sigurnost primjene. Provedena je i neovisna procjena primarne mjere ishoda.

    Rezultati ovog ispitivanja sažeti su u Tablici 20.

    Tablica 20. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje AVF4095g

    Preživljenje bez progresije bolesti
    Procjena ispitivača Procjena neovisnog povjerenstva
    Placebo+ C/G (n=242) bevacizumab+C/G (n=242) Placebo+ C/G (n=242) bevacizumab+C/G (n=242)
    Nije cenzurirano zaterapiju izvan protokola
    Medijan PFS-a (mjeseci) 8,4 12,4 8,6 12,3
    Omjerhazarda (95% CI) 0,524 [0,425; 0,645] 0,480 [0,377; 0,613]
    p –vrijednost <0,0001 <0,0001
    Cenzurirano za terapiju izvan protokola
    Medijan PFS (mjeseci) 8,4 12,4 8,6 12,3
    Omjerhazarda (95% CI) 0,484 [0,388; 0,605] 0,451 [0,351; 0.580]
    p–vrijednost < 0,0001 <0,0001
    Stopa objektivnog odgovora
    Procjena ispitivača Procjena neovisnogpovjerenstva
    Placebo+ C/G (n = 242) bevacizumab+C/G (n = 242) Placebo+ C/G (n = 242) bevacizumab+C/G(n = 242)
    % bolesnica s objektivnim odgovorom 57,4% 78,5% 53,7% 74,8%
    p –vrijednost < 0,0001 < 0,0001
    Ukupno preživljenje
    Placebo+ C/G (n = 242) bevacizumab+C/G(n = 242)
    Medijan OS-a (mjeseci) 32,9 33,6
    Omjer hazarda(95% CI) 0,952 [0,771; 1,176]
    p-vrijednost 0,6479

    Analize preživljenja bez progresije bolesti po podskupinama prema nastupu recidiva u odnosu na posljednju terapiju platinom sažete su u Tablici 21.

    Tablica 21. Preživljenje bez progresije bolesti prema vremenu od posljednje terapije platinom do recidiva

    Procjena ispitivača
    Vrijeme od posljednje terapije pla tinom do rePclaidcievbao + C/G(n = 242) bevacizumab+C/G(n = 242)
    6 - 12 mjeseci (n=202)
    Medijan 8,0 11,9
    Omjer hazarda (95% CI) 0,41 (0,29 – 0,58)
    > 12 mjeseci (n=282)
    Medijan 9,7 12,4
    Omjer hazarda (95% CI) 0,55 (0,41 – 0,73)

    GOG-0213

    U ispitivanju GOG-0213, randomiziranom, kontroliranom, otvorenom ispitivanju faze III, ispitivale su se sigurnost i djelotvornost bevacizumaba u liječenju bolesnica s recidivom epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma osjetljivih na platinu, koje prethodno nisu primale kemoterapiju za liječenje recidiva. Prethodna antiangiogena terapija nije bila isključni kriterij. U ovom se ispitivanju ocjenjivao učinak dodavanja bevacizumaba karboplatinu i paklitakselu i zatim nastavka primjene samo bevacizumaba do progresije bolesti ili razvoja neprihvatljive toksičnosti u odnosu na terapiju samo karboplatinom i paklitakselom.

    Ukupno su 673 bolesnice randomizirane u jednakim udjelima u sljedeće dvije liječene skupine:

  • skupina CP: karboplatin (AUC5) i paklitaksel (175 mg/m2 intravenski) svaka 3 tjedna tijekom 6, a najviše 8 ciklusa.

  • skupina CPB: karboplatin (AUC5) i paklitaksel (175 mg/m2 intravenski) uz bevacizumab (15 mg/kg) svaka 3 tjedna tijekom 6, a najviše 8 ciklusa, a zatim samo bevacizumab (15 mg/kg svaka 3 tjedna) do progresije bolesti ili razvoja neprihvatljive toksičnosti.

    Većina bolesnica i u skupini CP (80,4%) i u skupini CPB (78,9%) bila je bijele rase. Medijan dobi iznosio je 60,0 godina u skupini CP te 59,0 godina u skupini CPB. Većina je bolesnica (CP: 64,6%; CPB: 68,8%) bila u dobnoj skupini < 65 godina. Na početku ispitivanja, većina bolesnica u obje liječene skupine imala je GOG funkcionalni status 0 (CP: 82,4%; CPB: 80,7%) ili 1 (CP: 16,7%; CPB:

    18,1%). GOG funkcionalni status 2 na početku ispitivanja zabilježen je u 0,9% bolesnica u skupini CP te u 1,2% bolesnica u skupini CPB.

    Primarna mjera ishoda za djelotvornost bilo je ukupno preživljenje (OS). Glavna sekundarna mjera ishoda za djelotvornost bilo je preživljenje bez progresije bolesti (PFS). Rezultati su prikazani u Tablici 22.

    Tablica 22. Rezultati djelotvornosti 1,2 za ispitivanje GOG-0213

    Primarna mjera ishoda
    Ukupno preživljenje (OS) CP (n=336) CPB (n=337)
    Medijan OS (mjeseci) 37,3 42,6
    Omjer hazarda (95% CI) (eCRF)a 0,823 [CI: 0,680; 0,996]
    p-vrijednost 0,0447
    Omjer hazarda (95% CI) (registracijski obrazac)b 0,838 [CI: 0,693; 1,014]
    p-vrijednost 0,0683
    Sekundarna mjera ishoda
    Preživljenje bez progresije bolesti (PFS) CP (n=336) CPB (n=337)
    Medijan PFS (mjeseci) 10,2 13,8
    Omjer hazarda (95% CI) 0,613 [CI: 0,521; 0,721]
    p-vrijednost <0,0001

    1 Završna analiza

    2 Ocjene tumora i procjene odgovora provodili su ispitivači na temelju GOG RECIST kriterija (Revidirana RECIST smjernica (verzija 1.1). Eur J Cancer. 2009;45:228Y247).

    a Omjer hazarda procjenjivao se Coxovim modelima proporcionalnog hazarda stratificiranima prema duljini razdoblja bez primjene platine prije uključivanja u ovo ispitivanje sukladno navodima u elektroničkim test listama ispitanika (engl. electronic case report form, eCRF) i statusu sekundarnog smanjenja tumorske mase kirurškim putem: Da/Ne (Da=randomizirana za citoredukciju ili randomizirana za neprovođenje citoredukcije; Ne=nije pogodna ili nije pristala na citoredukciju).

    b Stratificirano prema duljini razdoblja bez primjene liječenja prije uključivanja u ovo ispitivanje sukladno navodima u registracijskim obrascima i statusu sekundarnog smanjenja tumorske mase kirurškim putem: Da/Ne

    Ispitivanje je postiglo svoj primarni cilj – produljenje ukupnog preživljenja. Liječenje bevacizumabom u dozi od 15 mg/kg svaka 3 tjedna u kombinaciji s kemoterapijom (karboplatinom i paklitakselom) tijekom 6, a najviše 8 ciklusa, a zatim bevacizumabom do progresije bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti, dovelo je, kada su prikupljeni podaci iz elektroničkih test lista ispitanica, do klinički važnog i statistički značajnog poboljšanja OS-a u usporedbi s liječenjem samo karboplatinom i paklitakselom.

    MO22224

    U ispitivanju MO22224 ocijenjene su djelotvornost i sigurnost bevacizumaba u kombinaciji s kemoterapijom za liječenje recidiva epitelnog karcinoma jajnika, karcinoma jajovoda ili primarnog peritonealnog karcinoma rezistentnih na platinu. Ispitivanje je osmišljeno kao otvoreno, randomizirano ispitivanje faze III u dvije skupine, u kojem se ocjenjivala primjena bevacizumaba i kemoterapije (KT+BV) naspram primjene samo kemoterapije (KT).

    U ispitivanje je uključena ukupno 361 bolesnica. Bolesnice su primale ili samo kemoterapiju (paklitaksel, topotekan ili pegilirani liposomalni doksorubicin (PLD)) ili kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom:

  • Skupina KT (samo kemoterapija):

    • paklitaksel 80 mg/m2 u obliku jednosatne intravenske infuzije 1., 8., 15. i 22. dana svaka

      4 tjedna.

    • topotekan 4 mg/m2 u obliku 30-minutne intravenske infuzije 1., 8. i 15. dana svaka 4 tjedna. Alternativno se mogla primjenjivati doza od 1,25 mg/m2 tijekom 30 minuta od

      1. do 5.dana svaka 3 tjedna.

    • PLD 40 mg/m2 u obliku intravenske infuzije brzinom od 1 mg/min samo 1. dana svaka 4 tjedna. Nakon 1. ciklusa lijek se mogao primjenjivati u obliku jednosatne infuzije.

  • Skupina KT+BV (kemoterapija i bevacizumab):

    • odabrana kemoterapija kombinirana je s bevacizumabom primijenjenim u dozi od 10 mg/kg intravenski svaka 2 tjedna (ili s bevacizumabom u dozi od 15 mg/kg svaka 3 tjedna ako se radilo o kombinaciji s topotekanom u dozi od 1,25 mg/m2 od 1. do 5. dana svaka 3 tjedna).

Bolesnice koje su se mogle uključiti u ispitivanje imale su epitelni karcinom jajnika, karcinom jajovoda ili primarni peritonealni karcinom koji je progredirao unutar < 6 mjeseci od prethodne terapije platinom, koja je obuhvaćala najmanje 4 ciklusa terapije platinom. Bolesnice su morale imati očekivan životni vijek od ≥ 12 tjedana i prethodno nisu smjele biti liječene radioterapijom zdjelice ili abdomena. Većina bolesnica imala je bolest stadija IIIC ili stadija IV prema FIGO klasifikaciji. Većina bolesnica u obje skupine imala je ECOG funkcionalni status (engl. Performance Status, PS) 0 (KT: 56,4% naspram KT+BV: 61,2%). Postotak bolesnica s ECOG funkcionalnim statusom 1 odnosno ≥ 2 iznosio je 38,7% odnosno 5,0% u skupini koja je primala KT te 29,8% odnosno 9,0% u skupini koja je primala KT+BV. Podaci o rasi na raspolaganju su za 29,3% bolesnica i gotovo sve su bile bijele rase. Medijan dobi bolesnica bio je 61,0 godinu (raspon 25 – 84 godine). Ukupno je 16 bolesnica bilo starije od 75 godina. Ukupna stopa prekida ispitivanja zbog nuspojava iznosila je 8,8% u skupini KT te 43,6% u skupini KT+BV (uglavnom zbog nuspojava stupnja 2 – 3), a medijan vremena do prekida ispitivanja u skupini KT+BV bio je 5,2 mjeseca u usporedbi s 2,4 mjeseca u skupini KT. Stope prekida ispitivanja zbog nuspojava u podskupini bolesnica starijih od 65 godina iznosile su 8,8% u skupini KT te 50,0% u skupini KT+BV. Omjer hazarda za preživljenje bez progresije bolesti iznosio je 0,47 (95% CI: 0,35; 0,62) za podskupinu bolesnica mlađih od 65 godina, odnosno 0,45 (95% CI: 0,31; 0,67) za podskupinu u dobi od ≥ 65 godina.

Primarna mjera ishoda bilo je preživljenje bez progresije bolesti, dok su sekundarne mjere ishoda obuhvaćale stopu objektivnog odgovora i ukupno preživljenje. Rezultati su prikazani u Tablici 23.

Tablica 23. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje MO22224

Primarna mjera ishoda
Preživljenje bez progresije bolesti*
CT(n=182) CT+BV(n=179)
Medijan (mjeseci) 3,4 6,7
Omjer hazarda(95% CI) 0,379 [0,296; 0,485]
p-vrijednost <0,0001
Sekundarne mjere ishoda
Stopa objektivnog odgovora **
CT(n=144) CT+BV(n=142)
% bolesnica s objektivnim odgovorom 18 (12,5%) 40 (28,2%)
p –vrijednost 0,0007
Ukupno preživljenje (završna analiza) ***
CT(n=182) CT+BV(n=179)
Medijan OS-a (mjeseci) 13,3 16,6
Omjer hazarda(95% CI) 0,870 [0,678; 1,116]
p-vrijednost 0,2711

Sve analize prikazane u ovoj tablici su stratificirane.

* Završni dan prikupljanja podataka za primarnu analizu bio je 14. studenoga 2011.

** Randomizirane bolesnice s mjerljivom bolešću na početku ispitivanja.

***Završna analiza ukupnog preživljenja provedena je nakon što je umrlo 266 bolesnica, što predstavlja 73,7% uključenih bolesnica.

Ispitivanje je postiglo svoj primarni cilj – produljenje preživljenja bez progresije bolesti. U usporedbi s bolesnicama koje su zbog recidiva bolesti rezistentnih na platinu liječene samo kemoterapijom (paklitaksel, topotekan ili PLD), bolesnice koje su primale bevacizumab u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna (ili 15 mg/kg svaka 3 tjedna ako se radilo o kombinaciji s topotekanom u dozi od 1,25 mg/m2 od 1. do 5. dana svaka 3 tjedna) u kombinaciji s kemoterapijom i nastavile primati bevacizumab do progresije bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti imale su statistički značajno poboljšano preživljenje bez progresije bolesti. Eksploracijske analize PFS-a i OS-a prema kemoterapijskoj kohorti pokazale su poboljšanja u svim kohortama (paklitaksel, topotekan i PLD) nakon dodavanja bevacizumaba. Rezultati su sažeti u Tablici 24.

Tablica 24. Eksploracijske analize PFS-a i OS-a prema kemoterapijskoj kohorti

CT CT+BV
Paklitaksel n=115
Medijan PFS (mjeseci) 3,9 9,2
Omjer hazarda (95% CI) 0,47 [0,31; 0,72]
Medijan OS-a (mjeseci) 13,2 22,4
Omjer hazarda (95% CI) 0,64 [0,41; 0,99]
Topotekan n=120
Medijan PFS-a (mjeseci) 2,1 6,2
Omjer hazarda (95% CI) 0,28 [0,18; 0,44]
Medijan OS-a (mjeseci) 13,3 13,8
Omjer hazarda (95% CI) 1,07 [0,70; 1,63]
PLD n=126
Medijan PFS (mjeseci) 3,5 5,1
Omjer hazarda (95% CI) 0,53 [0,36; 0,77]
Medijan OS-a (mjeseci) 14,1 13,7
Omjer hazarda (95% CI) 0,91 [0,61; 1,35]

Rak cerviksa

GOG-0240

Djelotvornost i sigurnost bevacizumaba u kombinaciji s kemoterapijom (paklitakselom i cisplatinom ili paklitakselom i topotekanom) u liječenju bolesnica s perzistentnim, recidivirajućim ili metastatskim rakom cerviksa ispitivane su u ispitivanju GOG-0240, randomiziranom, otvorenom, multicentričnom ispitivanju faze III s četiri skupine.

Ukupno su randomizirane 452 bolesnice kako bi primale jedan od sljedećih režima:

  • paklitaksel u dozi od 135 mg/m2 intravenski tijekom 24 sata 1. dana i cisplatin u dozi od 50 mg/m2 intravenski 2. dana, svaka 3 tjedna; ili

    paklitaksel u dozi od 175 mg/m2 intravenski tijekom 3 sata 1. dana i cisplatin u dozi od 50 mg/m2 intravenski 2. dana (svaka 3 tjedna); ili

    paklitaksel u dozi od 175 mg/m2 intravenski tijekom 3 sata 1. dana i cisplatin u dozi od 50 mg/m2 intravenski 1. dana (svaka 3 tjedna)

  • paklitaksel u dozi od 135 mg/m2 intravenski tijekom 24 sata 1. dana i cisplatin u dozi od 50 mg/m2 intravenski 2. dana u kombinaciji s bevacizumabom u dozi od 15 mg/kg intravenski 2. dana (svaka 3 tjedna); ili

    paklitaksel u dozi od 175 mg/m2 intravenski tijekom 3 sata 1. dana i cisplatin u dozi od

    50 mg/m2 intravenski 2. dana u kombinaciji s bevacizumabom u dozi od 15 mg/kg intravenski

    2. dana (svaka 3 tjedna); ili

    paklitaksel u dozi od 175 mg/m2 intravenski tijekom 3 sata 1. dana i cisplatin u dozi od 50 mg/m2 intravenski 1. dana u kombinaciji s bevacizumabom u dozi od 15 mg/kg intravenski 1. dana (svaka 3 tjedna)

  • paklitaksel u dozi od 175 mg/m2 intravenski tijekom 3 sata 1. dana i topotekan u dozi od 0,75 mg/m2 intravenski tijekom 30 minuta od 1. do 3. dana (svaka 3 tjedna)

  • paklitaksel u dozi od 175 mg/m2 intravenski tijekom 3 sata 1. dana i topotekan u dozi od 0,75 mg/m2 intravenski tijekom 30 minuta od 1. do 3. dana u kombinaciji s bevacizumabom u dozi od 15 mg/kg intravenski 1. dana (svaka 3 tjedna)

    Bolesnice pogodne za uključivanje u ispitivanje imale su perzistentni, recidivirajući ili metastatski planocelularni karcinom, adenoplanocelularni karcinom ili adenokarcinom cerviksa koji nije odgovorio na kurativno liječenje kirurškim zahvatom i/ili radioterapijom i prethodno nisu bile liječene bevacizumabom ili drugim VEGF inhibitorima niti lijekovima koji djeluju na VEGF receptore.

    Medijan dobi bio je 46,0 godina (u rasponu od 20 do 83) u skupini koja je primala samo kemoterapiju, a 48,0 godina (u rasponu od 22 do 85) skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom; 9,3 % bolesnica u skupini koja je primala samo kemoterapiju i 7,5 % bolesnica u skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom bilo je starije od 65 godina.

    Od 452 bolesnice randomizirane na početku ispitivanja većina su bile bjelkinje (80,0 % u skupini koja je primala samo kemoterapiju i 75,3 % u skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom) te su većinom imale planocelularni karcinom (67,1 % u skupini koja je primala samo kemoterapiju i 69,6 % u skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom), perzistentnu/recidivirajuću bolest (83,6 % u skupini koja je primala samo kemoterapiju i 82,8 % u skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom), 1 do 2 metastatska mjesta (72,0 % u skupini koja je primala samo kemoterapiju i 76,2 % u skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom), zahvaćene limfne čvorove (50,2 % u skupini koja je primala samo kemoterapiju i 56,4 % u skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom) i interval bez liječenja platinom ≥ 6 mjeseci (72,5 % u skupini koja je primala samo kemoterapiju i 64,4 % u skupini koja je primala kemoterapiju u kombinaciji s bevacizumabom).

    Primarna mjera ishoda za djelotvornost bilo je ukupno preživljenje. Sekundarne mjere ishoda za djelotvornost uključivale su preživljenje bez progresije bolesti i stopu objektivnog odgovora.

    Rezultati primarne analize i analize nakon praćenja su prikazani prema liječenju bevacizumabom i prema ispitivanom liječenju u tablici 25 odnosno tablici 26.

    Tablica 25. Rezultati djelotvornosti za ispitivanje GOG-0240 prema liječenju bevacizumabom

    Kemoterapija (n = 225) Kemoterapija + bevacizumab (n = 227)
    Primarna mjera ishoda
    Ukupno preživljenje – Primarna analiza6
    Medijan (mjeseci)1 12,9 16,8
    Omjer hazarda [95 % CI] 0,74 [0,58; 0,94](p-vrijednost5 = 0,0132)
    Ukupno preživljenje –Analiza nakon praćenja7
    Medijan (mjeseci)1 13,3 16,8
    Omjer hazarda [95 % CI] 0,76 [0,62; 0,94](p-vrijednost5,8 = 0,0126)
    Sekundarne mjere ishoda
    Preživljenje bez progresije bolesti – Primarna analiza6
    Medijan PFS-a (mjeseci)1 6,0 8,3
    Omjer hazarda [95 % CI] 0,66 [0,54; 0,81](p-vrijednost5 <0,0001)
    Najbolji ukupni odgovor – Primarna analiza6
    Bolesnice s odgovorom (stopa odgovora2) 76 (33,8%) 103 (45,4%)
    95 % CI za stope odgovora3 [27,6%; 40,4%] [38,8 %; 52,1 %]
    Razlika u stopama odgovora 11,60%
    95 % CI za razliku u stopama odgovora4 [2,4%; 20,8%]
    p-vrijednost (hi-kvadrat test) 0,0117

    1 Kaplan-Meierove procjene

    2 Bolesnice i postotak bolesnica s najboljim ukupnim odgovorom koji uključuje potvrđeni potpun ili djelomičan odgovor; postotak izračunat na temelju bolesnica s mjerljivom bolešću na početku ispitivanja

    3 95 % CI za binomski test na jednom uzorku primjenom Pearson-Clopperove metode

    4 Približno 95% CI za razliku između dviju stopa primjenom Hauck-Andersonove metode

    5 Log-rank test (stratificirani)

    6 Primarna analiza provedena je na temelju podataka prikupljenih do 12. prosinca 2012. i smatra se završnom analizom

    7 Analiza nakon praćenja provedena je na temelju podataka prikupljenih do 7. ožujka 2014.

    8 p-vrijednost navedena je samo u ilustrativne svrhe

    Tablica 26. Rezultati ukupnog preživljenja za ispitivanje GOG-0240 prema ispitivanom liječenju

    Usporedba liječenja Drugi čimbenik Ukupno preživljenje – primarna analiza1 Omjer hazarda (95 % CI) Ukupno preživljenje – analiza nakon praćenja2Omjer hazarda (95 % CI)
    bevacizumab naspram bez bevacizumaba cisplatin + paklitakseltopotekan + 0,72 (0,51; 1,02)(17,5 naspram 14,3 mjeseci; p = 0,0609)0,76 (0,55; 1,06) 0,75 (0,55; 1,01)(17,5 naspram 15,0 mjeseci; p= 0,0584)0,79 (0,59; 1,07)
    paklitaksel (14,9 naspram 11,9 mjeseci; p = 0,1061) (16,2 naspram 12,0 mjeseci; p
    = 0,1342)
    topotekan + paklitaksel naspram cisplatin + paklitaksel bevacizumabbez bevacizumaba 1,15 (0,82; 1,61)(14,9 naspram 17,5 mjeseci; p = 0,4146)1,13 (0,81; 1,57)(11,9 naspram 14,3 mjeseci; p = 0,4825) 1,15 (0,85; 1,56)(16,2 naspram 17,5 mjeseci; p= 0,3769)1,08 (0,80; 1,45)(12,0 naspram 15,0 mjeseci; p= 0,6267)

    1 Primarna analiza provedena je na temelju podataka prikupljenih do 12. prosinca 2012. i smatra se završnom analizom

    2 Analiza nakon praćenja provedena je na temelju podataka prikupljenih do 7. ožujka 2014.; sve p-vrijednosti navedene su samo u ilustrativne svrhe

    Pedijatrijska populacija

    Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja bevacizumaba u svim podskupinama pedijatrijske populacije u indikacijama karcinoma dojke, adenokarcinoma kolona i rektuma, karcinoma pluća (malih i nemalih stanica), karcinoma bubrega i bubrežne zdjelice (izuzev nefroblastoma, nefroblastomatoze, sarkoma svijetlih stanica, mezoblastičnog nefroma, medularnog karcinoma bubrega i rabdoidnog tumora bubrega), karcinoma jajnika (izuzev rabdomiosarkoma i tumora zametnih stanica), karcinoma jajovoda (izuzev rabdomiosarkoma i tumora germinativnih stanica), peritonealnog karcinoma (izuzev blastoma i sarkoma) te karcinoma vrata i tijela uterusa.

    Gliom visokog stupnja

    Antitumorska aktivnost nije opažena u dva ranija ispitivanja među ukupno 30 djece u dobi od

    > 3 godine s relapsnim ili progresivnim gliomom visokog stupnja malignosti, kada su bila liječena bevacizumabom i irinotekanom (CPT-11). Nema dovoljno informacija na temelju kojih bi se utvrdila sigurnost i djelotvornost bevacizumaba u djece s novodijagnosticiranim gliomom visokog stupnja malignosti.

  • U ispitivanju (PBTC-022) koje je uključivalo jednu skupinu, 18 djece s rekurentnim ili progresivnim gliomom visokog stupnja malignosti koji ne zahvaća pons (uključujući 8 s glioblastomom [stupnja IV prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji], 9 s anaplastičnim astrocitomom [stupnja III] i 1 s anaplastičnim oligodendrogliomom [stupnja III]) liječeno je bevacizumabom (10 mg/kg) u razmaku od dva tjedna i zatim bevacizumabom u kombinaciji s CPT-11 (125 – 350 mg/m2) jednom svaka dva tjedna do progresije bolesti. Nije bilo objektivnih (djelomičnih ili potpunih) radioloških odgovora (kriterij prema MacDonaldu). Toksičnost i nuspojave su uključivali arterijsku hipertenziju i umor te ishemiju centralnog živčanog sustava s akutnim neurološkim deficitom.

  • Retrospektivnim pregledom u jednoj ustanovi, 12 uzastopno (od 2005. do 2008.) otkrivene djece s relapsirajućim ili progresivnim gliomom visokog stupnja malignosti (3 stupnja IV prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, 9 stupnja III) liječeno je bevacizumabom

(10 mg/kg) i irinotekanom (125 mg/m2) svaka 2 tjedna. Nije bilo potpunih odgovora na liječenje, a dobivena su 2 djelomična odgovora (kriterij prema MacDonaldu).

U randomiziranom ispitivanju faze II (BO25041) ukupno je 121 bolesnik u dobi od ≥ 3 godine do

< 18 godina s novodijagnosticiranim supratentorijalnim ili infratentorijalnim cerebelarnim ili pedunkularnim gliomom visokog stupnja malignosti bio liječen poslijeoperacijskom radioterapijom (RT) i adjuvantnim temozolomidom (T) u kombinaciji s bevacizumabom i bez njega: 10 mg/kg svaka 2 tjedna intravenski.

Ispitivanje nije postiglo primarnu mjeru ishoda, tj. nije pokazalo značajno poboljšanje preživljenja bez događaja (prema ocjeni središnjeg povjerenstva za radiološku ocjenu) nakon dodavanja bevacizumaba kombinaciji RT/T u odnosu na skupinu koja je primala samo RT/T (HR = 1,44; 95 % CI: 0,90; 2,30). Ti su rezultati bili u skladu s onima iz različitih analiza osjetljivosti te u klinički značajnim podskupinama. Rezultati za sve sekundarne mjere ishoda (preživljenje bez događaja prema ocjeni ispitivača te ORR i OS) bili su dosljedni u smislu da nisu pokazivali poboljšanje povezano s dodavanjem bevacizumaba kombinaciji RT/T u odnosu na skupinu koja je primala samo RT/T.

U ispitivanju BO25041, dodavanje bevacizumaba kombinaciji RT/T nije pokazalo kliničku korist u 60 ocjenjive djece s novodijagnosticiranim supratentorijalnim ili infratentorijalnim cerebelarnim ili pedunkularnim gliomom visokog stupnja malignosti (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Sarkom mekog tkiva

U randomiziranom ispitivanju faze II (BO20924) ukupno su 154 bolesnika u dobi od ≥ 6 mjeseci do

< 18 godina s novodijagnosticiranim metastatskim rabdomiosarkomom ili sarkomom mekog tkiva koji nije rabdomiosarkom bila liječena standardnom terapijom (uvodno liječenje režimom IVADO/IVA +/- lokalna terapija, a zatim terapija održavanja vinorelbinom i ciklofosfamidom) uz bevacizumab (2,5 mg/kg/tjedan) ili bez njega, a liječenje je ukupno trajalo približno 18 mjeseci. U trenutku završne primarne analize, za primarnu mjeru ishoda, preživljenje bez događaja prema ocjeni neovisnog središnjeg povjerenstva, nije bilo statistički značajne razlike između dvije liječene skupine, uz HR 0,93 (95% CI: 0,61; 1.41; p-vrijednost = 0,72).

Prema ocjeni neovisnog središnjeg povjerenstva, razlika u ORR-u između dvije liječene skupine iznosila je 18 % (CI: 0,6 %; 35,3 %) u malobrojnih bolesnika koji su na početku ispitivanja imali tumor koji se mogao ocijeniti te potvrđen odgovor prije nego što su primili bilo koju lokalnu terapiju: 27/75 bolesnika (36,0 %; 95 % CI: 25,2 %; 47,9 %) u skupini liječenoj kemoterapijom te 34/63 bolesnika (54,0 %; 95 % CI: 40,9 %; 66,6 %) u skupini koja je primala bevacizumab + kemoterapiju. Podaci za sekundarnu mjeru ishoda, ukupno preživljenje, nisu bili spremni. Analize omjera koristi i rizika ne pokazuju značajne kliničke koristi zbog dodatka bavacizumaba kemoterapiji u ove populacije bolesnika.

U kliničkom ispitivanju BO20924, dodavanje bevacizumaba standardnom liječenju nije pokazalo kliničku korist kod 71 pedijatrijskog bolesnika kojeg se moglo ocijeniti (u dobi od 6 mjeseci do manje od 18 godina) s metastatskim rabdomiosarkomom i sarkomom mekog tkiva koji nije rabdomiosarkom.

(vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Incidencija štetnih događaja, uključujući štetne događaje stupnja ≥ 3 i ozbiljne štetne događaje, bila je slična u obje liječene skupine. Niti u jednoj liječenoj skupini nisu nastupili štetni događaji koji bi doveli do smrti; svi smrtni ishodi bili su pripisani progresiji bolesti. Čini se da ova pedijatrijska populacija dobro podnosi dodavanje bevacizumaba multimodalnom standardnom liječenju.

Farmakokinetika

Dostupni su farmakokinetički podaci o bevacizumabu iz deset kliničkih ispitivanja u bolesnika sa solidnim tumorima. U svim je kliničkim ispitivanjima bevacizumab primijenjen u obliku intravenske infuzije. Brzina infuzije ovisila je o podnošljivosti, a početna infuzija trajala je

90 minuta. Farmakokinetika bevacizumaba bila je linearna pri dozama od 1 do 10 mg/kg. Distribucija

Karakteristična vrijednost volumena raspodjele u središnjem odjeljku (Vc) bila je 2,73 l za bolesnike ženskog spola i 3,28 l za bolesnike muškog spola, što je u rasponu opisanom za IgG i druga monoklonska protutijela. Kod istodobne primjene bevacizumaba i antineoplastičkih lijekova, karakteristična vrijednost volumena raspodjele u perifernom odjeljku (Vp) iznosila je 1,69 l za bolesnike ženskog spola i 2,35 l za bolesnike muškog spola. Uz korekciju s obzirom na tjelesnu težinu, bolesnici muškog spola su imali veći Vc (+ 20 %) od bolesnika ženskog spola.

Biotransformacija

Procjena metabolizma bevacizumaba u kunića nakon jednokratne intravenske doze 125 I-bevacizumaba pokazala je da je njegov metabolički profil sličan onome kakav bi se očekivao od prirodne molekule IgG-a koja ne vezuje VEGF. Metabolizam i eliminacija bevacizumaba slični su endogenom IgG-u, tj. primarno se odvijaju putem proteolitičkog katabolizma u čitavom tijelu, uključujući endotelne stanice, te se primarno ne oslanjaju na eliminaciju putem bubrega i jetre.

Vezivanje IgG-a na FcRn receptor rezultira zaštitom od staničnog metabolizma i dugim terminalnim poluvijekom.

Eliminacija

Vrijednost klirensa iznosi u prosjeku 0,188 l/dan za žene i 0,220 l/dan za muškarce. Uz korekciju s obzirom na tjelesnu težinu, bolesnici muškog spola su imali veći klirens bevacizumaba (+ 17 %) od bolesnika ženskog spola. Prema modelu s dva odjeljka, poluvrijeme eliminacije u tipičnog bolesnika ženskog spola iznosi 18 dana, a u tipičnog bolesnika muškog spola 20 dana.

Općenito, niske vrijednosti albumina i visoko tumorsko opterećenje pokazuju težinu bolesti. U usporedbi s tipičnim bolesnikom s medijanom vrijednosti albumina i tumorskog opterećenja, klirens bevacizumaba bio je oko 30 % brži u bolesnika s niskom koncentracijom serumskog albumina i 7 % brži u ispitanika s visokim tumorskim opterećenjem.

Farmakokinetika u posebnim populacijama

U odraslih i pedijatrijskih bolesnika analizirana je populacijska farmakokinetika kako bi se procijenili učinci demografskih karakteristika. U odraslih rezultati nisu pokazali značajne razlike u farmakokinetici bevacizumaba s obzirom na dob.

Oštećenje funkcije bubrega

Budući da bubrezi nisu glavni organ metaboliziranja ili izlučivanja bevacizumaba, nisu provedena ispitivanja farmakokinetike bevacizumaba u bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije.

Oštećenje funkcije jetre

Budući da jetra nije glavni organ metaboliziranja i izlučivanja bevacizumaba, nisu provedena ispitivanja farmakokinetike bevacizumaba u bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika bevacizumaba ispitana je u 152 djece, adolescenata i mlađih odraslih osoba (7 mjeseci do 21 godine; 5,9 do 125 kg) u 4 klinička ispitivanja uz pomoć populacijskog

farmakokinetičkog modela. Farmakokinetički podaci pokazuju da su klirens i volumen distribucije bevacizumaba u pedijatrijskih i mlađih odraslih bolesnika usporedivi kada se normaliziraju za tjelesnu težinu, uz trend smanjenja izloženosti sa smanjenjem tjelesne težine. Kada se uzela u obzir tjelesna težina, dob nije bila povezana s farmakokinetikom bevacizumaba.

Farmakokinetika bevacizumaba dobro je okarakterizirana pedijatrijskim populacijskim farmakokinetičkim modelom za 70 bolesnika u ispitivanju BO20924 (od 1,4 do 17,6 godina; od 11,6 do 77,5 kg) te 59 bolesnika u ispitivanju BO25041 (od 1 do 17 godina; od 11,2 do 82,3 kg). U ispitivanju BO20924, izloženost bevacizumabu načelno je bila niža nego u tipičnog odraslog bolesnika pri istoj dozi. U ispitivanju BO25041, izloženost bevacizumabu bila je slična onoj u tipičnog odraslog bolesnika pri istoj dozi. U oba se ispitivanja izloženost bevacizumabu obično smanjivala sa smanjenjem tjelesne težine.

Farmaceutski podaci - Zirabev 25 mg/ml

Popis pomoćnih tvari

saharoza sukcinatna kiselina dinatrijev edetat

polisorbat 80 (E 433)

natrijev hidroksid (za prilagođavanje pH) voda za injekcije

Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Razgradnja bevacizumaba ovisna o koncentraciji primijećena je pri razrjeđivanju otopinama glukoze (5 %).

Rok valjanosti

Bočica (neotvorena)

3 godine.

Razrijeđeni lijek

Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni nakon razrjeđivanja u otopini natrijevog klorida za injekciju od 9 mg/ml (0,9 %) dokazana je za razdoblje od 35 dana nakon razrjeđivanja ako se čuva na temperaturi od 2 °C do 8 °C i za razdoblje od 48 sati nakon razrjeđivanja ako se čuva na temperaturi koja nije viša od 30 °C. S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora primijeniti odmah. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja do primjene odgovornost su korisnika te obično ne smiju biti dulji od 24 sata na temperaturi od 2 °C do 8 °C, osim ako je razrjeđivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C). Ne zamrzavati.

Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Vrsta i sadržaj spremnika

4 ml otopine u bočici (staklo tip I) s čepom (butilna guma) sadrži 100 mg bevacizumaba. 16 ml otopine u bočici (staklo tip I) s čepom (butilna guma) sadrži 400 mg bevacizumaba.

Pakiranje od 1 bočice.

Posebne mjere za zbrinjavanje

i druga rukovanja lijekom

Ne tresite bočicu.

Zirabev mora pripremiti zdravstveni radnik u aseptičkim uvjetima kako bi se osigurala sterilnost pripremljene otopine. Za pripremu Zirabeva potrebno je koristiti sterilnu iglu i injekciju.

Treba izvući potrebnu količinu bevacizumaba i razrijediti je otopinom natrijevog klorida za injekciju od 9 mg/ml (0,9 %) do volumena potrebnog za primjenu. Konačna koncentracija otopine s bevacizumabom treba biti unutar raspona od 1,4 mg/ml do 16,5 mg/ml. U većini slučajeva potrebna količina lijeka Zirabev se može razrijediti s 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida za injekciju do ukupnog volumena od 100 ml.

Lijekove za parenteralnu primjenu potrebno je prije primjene vizualno pregledati na moguću prisutnost čestica i promjenu boje.

Nisu opažene nekompatibilnosti između lijeka Zirabev i polivinilkloridnih ili poliolefinskih vrećica ili kompleta za infuziju.

Zirabev je namijenjen samo za jednokratnu primjenu jer ne sadrži konzervanse. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

PDF dokumenti

Pakiranje i cijena

Zirabev 25 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju, 1 bočica od 4 ml, u kutiji
Ref. cijena**
234,45 €
Doplata
-

Lista

Nema podataka.
* * Cijena u ljekarnama može biti drugačija.
Zirabev 25 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju, 1 bočica od 16 ml, u kutiji
Ref. cijena**
912,96 €
Doplata
-

Lista

Nema podataka.
* * Cijena u ljekarnama može biti drugačija.

Izvori

Paralele

Drugs app phone

Koristite Mediately aplikaciju

Dobijte informacije o lijekovima brže.

Skenirajte kamerom na telefonu.
4.9

Više od 36k ocjene

Koristite Mediately aplikaciju

Dobijte informacije o lijekovima brže.

4.9

Više od 36k ocjene

Preuzmi

Idite dalje od informacija o lijekovima uz PRO

Provjerite interakcije, pregledajte ograničenja upotrebe lijekova i pronađite sve ostale odgovore uz pomoć AI asistentice Elly.

Preveri, kaj ponuja PRO
Koristimo kolačiće Kolačići nam omogućuju pružanje najboljeg iskustva na našoj web stranici. Korištenjem naše web stranice, slažete se s upotrebom kolačića. Saznajte više o tome kako koristimo kolačiće na stranici Pravila o kolačićima.