Physiotens 0,4 mg filmom obložene tablete
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Physiotens 0,4 mg
Doziranje
Odrasli
Uobičajena početna doza moksonidina je 0,2 mg dnevno, a maksimalna dnevna doza 0,6 mg, podijeljena u dvije doze. Maksimalna pojedinačna doza Physiotensa je 0,4 mg. Dnevna doza treba se prilagoditi prema odgovoru bolesnika na liječenje.
Moksonidin se može uzimati s hranom ili bez nje.
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s umjerenom do teškom disfunkcijom bubrega početna doza je 0,2 mg moksonidina dnevno. Ako je potrebno i ako se liječenje dobro podnosi, doza se može povećati na 0,4 mg dnevno kod bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega te na 0,3 mg dnevno kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4.).
Doza od 0,3 mg moksonidina se ne može postići ovim lijekom.
Bolesnici na hemodijalizi
Kod bolesnika na hemodijalizi početna doza je 0,2 mg moksonidina dnevno. Ako je potrebno i ako se liječenje dobro podnosi, doza može biti povećana na 0,4 mg dnevno.
Pedijatrijska populacija
Primjena moksonidina ne preporučuje se u djece i mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka o sigurnosti i djelotvornosti.
Moksonidin je kontraindiciran u bolesnika s:
-
preosjetljivošću na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
-
sindromom bolesnoga sinusnog čvora
-
bradikardijom (frekvencija srca u mirovanju <50 otkucaja/min)
-
AV blokom 2. ili 3. stupnja
-
insuficijencijom srca
Tijekom praćenja nakon stavljanja lijeka u pomet kod bolesnika koji se liječe moksonidinom zabilježeni su slučajevi AV bloka različitog stupnja. Na temelju tih prijava nuspojava moksonidin se ne može u potpunosti isključiti kao uzrok usporavanja atrioventrikularnog provođenja. Stoga se preporuča oprez kod bolesnika s mogućom predispozicijom za razvoj AV bloka.
Kada se moksonidin koristi u bolesnika s AV blokom 1. stupnja, mora se primijeniti poseban oprez kako bi se izbjegla bradikardija. Moksonidin se ne smije koristiti kod AV bloka višeg stupnja (vidjeti dio 4.3.).
Kada se moksonidin koristi u bolesnika s teškom koronarnom arterijskom bolešću ili nestabilnom anginom pektoris, mora se primijeniti poseban oprez s obzirom na činjenicu da postoji ograničeno iskustvo liječenja te populacije.
S obzirom na to da se moksonidin primarno izlučuje putem bubrega, preporučuje se oprez pri njegovoj primjeni u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. U takvih je bolesnika potrebno pomno titriranje doze, posebno na početku liječenja.
Liječenje se mora započeti s 0,2 mg dnevno i može se povećati na maksimalno 0,4 mg dnevno kod bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR > 30 ml/min i < 60 ml/min) te na maksimalno 0,3 mg dnevno kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 30 ml/min), ako je klinički indicirano i dobro podnošljivo.
Doza od 0,3 mg moksonidina se ne može postići ovim lijekom.
Ako se moksonidin koristi u kombinaciji s beta blokatorom, a liječenje treba prekinuti, najprije treba prekinuti uzimanje beta blokatora, a tek nakon nekoliko dana i moksonidina.
Iako do sada nije primijećen povratni („rebound“) učinak na krvni tlak nakon prekida liječenja moksonidinom, ne preporučuje se naglo prekidanje liječenja moksonidinom; doza se treba postupno smanjivati tijekom dva tjedna.
Starija populacija može biti podložnija kardiovaskularnom učinku lijekova koji snižavaju krvni tlak. Stoga se liječenje mora započeti najnižom dozom te se doza mora povećavati s oprezom kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice do kojih može doći.
Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, nedostatkom Lapp laktaze ili glukoza- galaktoza malapsorpcijom ne bi trebali uzimati ovaj lijek.
Istodobna primjena moksonidina i drugih antihipertenziva dovodi do aditivnog učinka.
S obzirom na to da triciklički antidepresivi mogu smanjiti učinkovitost centralno djelujućeg anithipertenziva, ne preporučuje se njihova istodobna primjena s moksonidinom.
Moksonidin može pojačavati sedativne učinke tricikličkih antidepresiva (izbjegavati istodobnu primjenu), anksiolitika, alkohola, sedativa i hipnotika.
Moksonidin je umjereno pojačao oštećenje kognitivnih funkcija u bolesnika koji uzimaju lorazepam. Istodobna primjena moksonidina s benzodiazepinima može pojačati sedativni učinak benzodiazepina.
Moksonidin se izlučuje tubularnom ekskrecijom. Ne može se isključiti interakcija s drugim lijekovima koji se izlučuju tubularnom ekskrecijom.
Trudnoća
Nema dovoljno podataka o primjeni moksonidina u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su embriotoksične učinke (vidjeti dio 5.3.) Potencijalni rizik za ljude je nepoznat. Moksonidin se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako je to nužno.
Dojenje
Budući da se moksonidin izlučuje u majčino mlijeko, ne smije se primjenjivati tijekom dojenja. Ako je liječenje moksonidinom apsolutno nužno, dojenje se mora prekinuti.
Nisu provedena ispitivanja utjecaja moksonidina na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Prijavljene su nuspojave somnolencije i omaglice, što treba imati na umu pri obavljanju navedenih radnji.
Najčešće prijavljivane nuspojave kod bolesnika koji uzimaju moksonidin su suha usta, omaglica, astenija i somnolencija. Navedeni simptomi često se smanjuju nakon prvih nekoliko tjedana liječenja.
Nuspojave prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava (primijećene tijekom placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja na 886 bolesnika na moksonidinu, s niže navedenom učestalošću):
| MedDRAklasifikacija organskih sustava | Vrlo često (≥ 1/10) | Često(≥ 1/100 i <1/10) | Manje često(≥ 1/1000 i <1/100) |
| Psihijatrijski poremećaji | nesanica | nervoza | |
| Poremećaji živčanog sustava | glavobolja*, omaglica, vrtoglavica,somnolencija | sinkopa* | |
| Poremećaji uha i labirinta | tinitus |
| Srčani poremećaji | bradikardija | ||
| Krvožilni poremećaji | hipotenzija* (uključujućiortostatsku) | ||
| Poremećaji probavnog sustava | suha usta | proljev, mučnina, povraćanje,dispepsija | |
| Poremećaji kože i potkožnogtkiva | osip, pruritus | angioedem | |
| Poremećaji mišićno- koštanog sustava i vezivnogtkiva | bol u leđima | bol u vratu | |
| Opći poremećaji i reakcijena mjestu primjene | astenija | edem |
* nije bila veća učestalost u odnosu na placebo Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
U nekoliko prijavljenih slučajeva predoziranja, bilo je riječ o ingestiji više od 19,6 mg bez fatalnog ishoda. Prijavljeni znakovi i simptomi bili su: glavobolja, sedacija, somnolencija, hipotenzija, omaglica, astenija, bradikardija, suha usta, povraćanje, umor i bol u gornjem dijelu abdomena. U slučaju teškog predoziranja preporučuje se pažljivo nadziranje, posebno zbog mogućnosti poremećaja svijesti i respiratorne depresije.
Dodatno, na temelju nekoliko ispitivanja visokih doza na životinjama, zaključeno je da može doći i do prolazne hipertenzije, tahikardije i hiperglikemije.
Liječenje predoziranja
Nema poznatog specifičnog antidota. U slučaju hipotenzije, preporučuju se opće mjere održavanja cirkulacije, poput nadoknade tekućine i dopamina. Bradikardiju se može liječiti atropinom.
Antagonisti alfa receptora mogu umanjiti ili ukloniti paradoksalni hipertenzivni učinak predoziranja moksonidinom.
Farmakološka svojstva - Physiotens 0,4 mg
Farmakoterapijska skupina: Antihipertenzivi; antiadrenergici koji djeluju centralno, selektivni agonisti imidazolinskih receptora
ATK oznaka: C02AC05
Na različitim životinjskim modelima moksonidin se dokazao potentnim antihipertenzivom. Raspoloživi eksperimentalni rezultati dokazuju da je mjesto antihipertenzivnog djelovanja
moksonidina središnji živčani sustav (SŽS). U moždanom deblu moksonidin selektivno stimulira imidazolinske receptore. Ti imidazolin-senzitivni receptori koncentrirani su u rostralnoj ventrolateralnoj meduli, području odgovornom za centralnu kontrolu perifernih funkcija simpatičkoga živčanog sustava. Stimulacija imidazolinskih receptora smanjuje aktivnost simpatikusa i snižava krvni tlak.
Moksonidin se razlikuje od ostalih simpatolitičkih antihipertenziva po tome što pokazuje znatno niži afinitet vezanja za α2-adrenoreceptore u usporedbi s afinitetom vezanja za imidazolinske receptore. Smatra se da je taj niski afinitet vezanja za α2- adrenoreceptore odgovoran za malu učestalost sedacije i suhih usta pri primjeni moksonidina.
U ljudi moksonidin snizuje sustavnu vaskularnu rezistenciju i posljedično dovodi do sniženja arterijskog tlaka. Antihipertenzivni učinak moksonidina dokazan je u dvostruko slijepim, placebom kontroliranim, randomiziranim ispitivanjima. Iako ograničeni, podaci iz jednog otvorenog, randomiziranog, kontroliranog ispitivanja (n=42; primarni ishod apsolutna promjena hipertrofije lijeve klijetke (LVH) nakon 6 mjeseci, na temelju mjerenja kardiovaskularne magnetske rezonancije od strane ispitivača (koji nije bio upoznat s načinom randomizacije ispitanika) pokazuju da uporaba valsartana zajedno s moksonidinom postiže bolje apsolutno smanjenje mase lijeve klijetke (LVM) i indeksa mase lijeve klijetke (LVMI; Mostellerova jednadžba) u usporedbi s liječenjem kombinacijom amlodipina i bendrometiazida (26 g i 13 g/m2 prema 18 g i 10 g/m2).
U terapijskom ispitivanju koje je trajalo dva mjeseca, moksonidin je u odnosu na placebo poboljšao inzulinsku osjetljivost 21% u pretilih bolesnika rezistentnih na inzulin s umjerenom hipertenzijom.
Apsorpcija
Nakon oralne primjene moksonidin se brzo (tmax oko 1 sat) i gotovo potpuno apsorbira iz gornjeg dijela gastrointestinalnog sustava. Apsolutna bioraspoloživost iznosi oko 88%. To pokazuje zanemariv učinak prvog prolaska kroz jetru.
Uzimanje hrane ne utječe na farmakokinetiku moksonidina. Distribucija
In vitro je utvrđeno vezanje za proteine plazme oko 7,2 % .
Biotransformacija
U uzorcima ljudske plazme identificiran je samo dehidromoksonidin. Farmakodinamička aktivnost dehidromoksonidina iznosi oko 10% aktivnosti moksonidina.
Eliminacija
Tijekom 24 sata, 78% ukupne doze izlučuje se urinom u obliku nepromijenjenog moksonidina, a 13% doze u obliku dehidromoksonidina. Ostali metaboliti u urinu čine približno 8% doze. Manje od 1% doze eliminira se stolicom.
Vrijeme poluizlučivanja moksonidina je oko 2,5 sata, a njegovog metabolita oko 5 sati. Farmakokinetika u hipertenzivnih bolesnika
Nisu primijećene značajnije farmakokinetičke promjene u hipertenzivnih bolesnika u odnosu na
zdrave dobrovoljce.
Farmakokinetika u starijih bolesnika
Primijećene su promjene u farmakokinetici u starijih osoba, koje su najvjerojatnije posljedica
smanjene metaboličke aktivnosti i/ili neznatno veće bioraspoloživosti. Međutim, te se farmakokinetičke razlike ne smatraju klinički značajnima.
Farmakokinetika u djece
Primjena moksonidina se ne preporučuje u djece jer nisu provođena farmakokinetička ispitivanja u toj dobnoj skupini.
Farmakokinetika kod smanjene funkcije bubrega
Izlučivanje moksonidina značajno je povezano s klirensom kreatinina.
Kod umjerenog oštećenja funkcije bubrega (GFR 30-60 ml/min), koncentracija moksonidina u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže i poluvijek eliminacije su približno 2 puta, odnosno 1,5 puta viši u odnosu na vrijednosti u hipertoničara s normalnom bubrežnom funkcijom (GFR > 90 ml/min). Kod teškog oštećenja funkcije bubrega (GFR < 30 ml/min), koncentracija moksonidina u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže i poluvijek eliminacije su približno 3 puta viši. Nakon višekratne primjene lijeka u tih bolesnika ne dolazi do akumulacije. U bubrežnih bolesnika u terminalnoj fazi (GFR < 10 ml/min) na hemodijalizi, AUC je 6 puta viši, a poluvijek eliminacije je 4 puta dulji u usporedbi s hipertenzivnim bolesnicima s normalnom bubrežnom funkcijom. U bolesnika s umjerenim oštećenjem bubrega maksimalne koncentracije moksonidina u plazmi su samo 1,5 – 2 puta više.
Dakle, kod bolesnika s oštećenjem bubrega dozu treba individualno titrirati. Moksonidin se malim dijelom eliminira hemodijalizom.
Farmaceutski podaci - Physiotens 0,4 mg
laktoza hidrat povidon krospovidon magnezijev stearat hipromeloza etilceluloza makrogol 6000 talk
željezov oksid crveni (E 172) titanijev dioksid (E 171).
Physiotens 0,2 mg: čuvati na temperaturi ispod 25ºC. Physiotens 0,4 mg: čuvati na temperaturi ispod 30ºC.
28 (1 x 28), 30 (1 x 30), 60 (2 x 30) ili 90 (3 x 30) filmom obloženih tableta u blisteru (PVC/PVDC/Al). U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.