Beovu 120 mg/ml otopina za injekciju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Beovu 120 mg/ml
Beovu mora primjenjivati kvalificirani oftalmolog s iskustvom u primjeni intravitrealnih injekcija. Doziranje
Vlažni AMD
Početak liječenja – udarna doza
Preporučena doza iznosi 6 mg brolucizumaba (0,05 ml otopine) primijenjeno intravitrealnom injekcijom svaka 4 tjedna (jednom mjesečno) za prve 3 doze. Procjenu aktivnosti bolesti preporučuje se napraviti 16 tjedana (4 mjeseca) nakon početka liječenja.
Alternativno, 6 mg brolucizumaba (0,05 ml otopine) može se primijeniti svakih 6 tjedana za prve 2 doze. Procjenu aktivnosti bolesti preporučuje se napraviti 12 tjedana (3 mjeseca) nakon početka liječenja. Treća doza može se primijeniti na temelju procjene aktivnosti bolesti procijenjene parametrima vidne oštrine i/ili anatomskim parametrima u 12. tjednu.
Doza održavanja
Nakon zadnje udarne doze, liječnik može individualizirati intervale liječenja na temelju aktivnosti bolesti, procijenjene parametrima vidne oštrine i/ili anatomskim parametrima. U bolesnika bez znakova aktivnosti bolesti treba razmotriti liječenje svakih 12 tjedana (3 mjeseca). U bolesnika s aktivnošću bolesti treba razmotriti liječenje svakih 8 tjedana (2 mjeseca). Ako su bolesnici liječeni prema režimu „liječi i produlji“ (engl. treat-and-extend) i ako nema znakova aktivnosti bolesti, intervali liječenja mogu se postepeno produljivati sve do ponovne pojave znakova aktivnosti bolesti.
Interval liječenja može se produljiti ili skratiti za najviše 4 tjedna (1 mjesec) odjednom (vidjeti dio 5.1). Podaci o intervalima liječenja duljim od 20 tjedana (5 mjeseci) su ograničeni. Interval
liječenja između dviju doza lijeka Beovu ne smije biti kraći od 8 tjedana (2 mjeseca) (vidjeti dio 4.4).
Ako vidni i anatomski ishodi ukazuju na to da bolesnik nema koristi od nastavka liječenja, potrebno je
prekinuti primjenu lijeka Beovu.
DME
Preporučena doza iznosi 6 mg brolucizumaba (0,05 ml otopine) primijenjeno intravitrealnom injekcijom svakih 6 tjedana za prvih 5 doza.
Nakon toga liječnik može individualizirati intervale liječenja na temelju aktivnosti bolesti, procijenjene parametrima vidne oštrine i/ili anatomskim parametrima. U bolesnika bez znakova aktivnosti bolesti treba razmotriti liječenje svakih 12 tjedana (3 mjeseca). U bolesnika s aktivnošću bolesti treba razmotriti liječenje svakih 8 tjedana (2 mjeseca). Nakon 12 mjeseci liječenja, u bolesnika bez znakova aktivnosti bolesti, mogu se razmotriti intervali liječenja do 16 tjedana (4 mjeseca) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).
Ako vidni i anatomski ishodi ukazuju na to da bolesnik nema koristi od nastavka liječenja, potrebno je
prekinuti primjenu lijeka Beovu.
Posebne populacije Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika u dobi od 65 i više godina (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Brolucizumab nije ispitivan u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost brolucizumaba u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Način primjene
Beovu je namijenjen isključivo za intravitrealnu primjenu.
Otopinu za injekciju treba prije primjene vizualno pregledati (vidjeti dio 6.6).
Intravitrealne injekcije treba primjenjivati u aseptičnim uvjetima, što uključuje kiruršku dezinfekciju ruku, sterilne rukavice, sterilni pokrivač, sterilni spekulum za očni kapak (ili ekvivalentni instrument). Oprema za sterilnu paracentezu treba biti dostupna kao mjera opreza. Prije provođenja intravitrealnog postupka treba pažljivo provjeriti bolesnikovu anamnezu s obzirom na reakcije preosjetljivosti (vidjeti dio 4.3). Prije primjene injekcije potrebno je primijeniti odgovarajuću anesteziju i topikalni mikrobicid širokog spektra za dezinfekciju kože oko oka, očnog kapka i površine oka.
Iglu za injekciju treba uvesti 3,5 do 4,0 mm posteriorno od limbusa u vitrealnu šupljinu, u smjeru središta očne jabučice, pri čemu treba izbjegavati horizontalni meridijan. Zatim se lagano injicira volumen injekcije od 0,05 ml; za svaku sljedeću injekciju treba upotrijebiti drugo mjesto na bjeloočnici.
Odmah nakon intravitrealne injekcije bolesnike je potrebno pratiti zbog povećanja intraokularnog tlaka. Prikladno praćenje može se sastojati od provjere perfuzije glave optičkog živca ili tonometrije. Za slučaj da bude potrebno, sterilna oprema za paracentezu treba biti dostupna.
Nakon intravitrealne injekcije bolesnike treba uputiti da bez odgađanja prijave bilo koje simptome koji ukazuju na endoftalmitis (npr. bol u oku, crvenilo oka, fotofobija, zamućenje vida).
Napunjena štrcaljka
Napunjena štrcaljka je namijenjena samo za jednokratnu uporabu. Jedna napunjena štrcaljka smije se koristiti samo za primjenu na jednom oku.
Budući da je volumen sadržan u napunjenoj štrcaljki (0,165 ml) veći od preporučene doze (0,05 ml),
dio volumena sadržanog u napunjenoj štrcaljki mora se baciti prije primjene.
Injiciranje cjelokupnog volumena napunjene štrcaljke može dovesti do predoziranja. Da bi se izbacio mjehurić zraka zajedno s viškom lijeka, treba polagano potiskivati klip sve dok rub ispod kupole gumenog čepa ne bude u ravnini s linijom oznake doze od 0,05 ml na štrcaljki (što odgovara količini od 50 µl, tj., 6 mg brolucizumaba).
Bočica
Bočica je namijenjena samo za jednokratnu uporabu. Jedna bočica smije se koristiti samo za primjenu na jednom oku.
Budući da je volumen sadržan u bočici (0,23 ml) veći od preporučene doze (0,05 ml), dio volumena
sadržanog u bočici mora se baciti prije primjene.
Injiciranje cjelokupnog volumena bočice može dovesti do predoziranja. Da bi se izbacio mjehurić zraka zajedno s viškom lijeka, zrak treba pažljivo istisnuti iz štrcaljke i dozu poravnati s linijom oznake od 0,05 ml (što odgovara količini od 50 µl, tj. 6 mg brolucizumaba).
Za upute o pripremi lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Bolesnici s aktivnim infekcijama oka ili periokularnog područja ili sa sumnjom na te infekcije. Bolesnici s aktivnom intraokularnom upalom.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je
jasno evidentirati.
Endoftalmitis, intraokularna upala, traumatska katarakta, ablacija mrežnice, puknuće mrežnice, vaskulitis mrežnice i/ili mrežnična vaskularna okluzija
Primjena intravitrealnih injekcija, uključujući primjenu lijeka Beovu, bila je povezana s pojavom endoftalmitisa, intraokularne upale, traumatske katarakte, ablacije mrežnice i puknuća mrežnice (vidjeti dio 4.8). Pri primjeni lijeka Beovu mora se uvijek koristiti odgovarajuća tehnika aseptične primjene injekcije.
Bolesnike je potrebno uputiti da odmah prijave sve simptome koji ukazuju na gore navedene događaje.
Intraokularna upala, uključujući vaskulitis mrežnice i/ili mrežničnu vaskularnu okluziju
Intraokularna upala, uključujući vaskulitis mrežnice i/ili mrežničnu vaskularnu okluziju, prijavljena je uz primjenu lijeka Beovu (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8). Viši broj događaja intraokularne upale opažen je među bolesnicima s protutijelima nastalim tijekom liječenja. Nakon istraživanja je utvrđeno da su vaskulitis mrežnice i/ili mrežnična vaskularna okluzija imunološki posredovani događaji.
Intraokularna upala, uključujući vaskulitis mrežnice i/ili mrežničnu vaskularnu okluziju, može se pojaviti nakon prve intravitrealne injekcije te u bilo kojem trenutku liječenja. Ti su događaji bili češće opaženi na početku liječenja.
Na temelju kliničkih ispitivanja, ti su događaji bili učestaliji u bolesnica liječenih lijekom Beovu nego u bolesnika (npr. 5,3 % žena naspram 3,2 % muškaraca u ispitivanjima HAWK i HARRIER) te u japanskih bolesnika.
U bolesnika u kojih se razviju ovi događaji potrebno je prekinuti liječenje lijekom Beovu, a događaje odmah zbrinuti. Bolesnike liječene lijekom Beovu koji imaju intraokularnu upalu i/ili mrežničnu vaskularnu okluziju u anamnezi (unutar 12 mjeseci prije prve primjene injekcije brolucizumaba) treba pažljivo pratiti, jer su u povećanom riziku od razvoja vaskulitisa mrežnice i/ili mrežnične vaskularne okluzije.
Interval između dviju doza lijeka Beovu tijekom terapije održavanja ne smije biti manji od 8 tjedana s obzirom da je viša incidencija intraokularne upale (uključujući vaskulitis mrežnice) i mrežnične vaskularne okluzije prijavljena u bolesnika s nAMD-om koji su u kliničkom ispitivanju primali lijek Beovu u dozi održavanja svaka 4 tjedna u usporedbi s bolesnicima koji su primali lijek Beovu u dozi održavanja svakih 8 ili 12 tjedana tijekom pivotalnih kliničkih ispitivanja faze III.
Porasti intraokularnog tlaka
Bilo je slučajeva prolaznih porasta intraokularnog tlaka unutar 30 minuta od intravitrealne injekcije uz inhibitore vaskularnog endotelnog čimbenika rasta (engl. vascular endothelial growth factor, VEGF), uključujući brolucizumab (vidjeti dio 4.8). Posebne mjere opreza potrebne su u bolesnika s loše
kontroliranim glaukomom (ne injicirajte Beovu dok je intraokularni tlak ≥ 30 mmHg). Stoga treba
pratiti intraokularni tlak i perfuziju glave optičkog živca i primjereno intervenirati. Primjena u oba oka
Sigurnost i djelotvornost brolucizumaba istodobno primijenjenog u oba oka nisu ispitivane. Imunogenost
Budući da je ovo terapijski protein, postoji potencijal za imunogenost brolucizumaba (vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba uputiti da obavijeste svog liječnika ako im se razviju simptomi poput boli u oku ili povećane nelagode, pogoršanja crvenila oka, zamagljenog ili smanjenog vida, povećanog broja malih čestica u vidnom polju ili povećane osjetljivosti na svjetlo (vidjeti dio 4.8).
Istodobna primjena s drugim anti-VEGF-om
Nema dostupnih podataka o istodobnoj primjeni lijeka Beovu s drugim anti-VEGF lijekovima u isto oko. Brolucizumab se ne smije primijeniti istodobno s drugim anti-VEGF lijekovima (sistemskim ili okularnim) (vidjeti dio 4.5).
Prekid terapije
Kod intravitrealne anti-VEGF terapije, dozu ne treba dati, a liječenje ne treba nastaviti ranije od roka predviđenog za primjenu iduće doze, u slučaju:
-
da se najbolja korigirana vidna oštrina (BCVA) smanjila za ≥ 30 slova u odnosu na prethodnu
procjenu vidne oštrine;
-
puknuća mrežnice;
-
subretinalnog krvarenja koje zahvaća središte fovee, ili krvarenja koje zahvaća ≥ 50 % ukupne
površine lezije;
-
intraokularnog kirurškog zahvata obavljenog unutar prethodnih 28 dana ili planiranog unutar
idućih 28 dana.
Puknuće pigmentnog epitela mrežnice
Čimbenici rizika povezani s puknućem pigmentnog epitela mrežnice nastalim nakon primjene anti-VEGF lijekova u svrhu liječenja vlažnog AMD-a uključuju opsežnu i/ili visoku ablaciju pigmentnog epitela mrežnice. Potreban je oprez kod započinjanja terapije brolucizumabom u bolesnika u kojih postoje spomenuti čimbenici rizika za nastanak puknuća pigmentnog epitela mrežnice.
Regmatogena ablacija mrežnice ili makularne rupe
U osoba s regmatogenom ablacijom mrežnice ili s 3. ili 4. stupnjem makularnih rupa, liječenje treba
prekinuti.
Sistemski učinci nakon intravitrealne primjene
Sistemski štetni događaji, uključujući krvarenja koja nisu vezana uz oko i arterijske tromboembolijske događaje, prijavljene su nakon intravitrealne injekcije inhibitora VEGF-a te postoji teoretski rizik njihove povezanosti s inhibicijom VEGF-a. Postoje ograničeni podaci o sigurnosti liječenja bolesnika s AMD-om i DME-om koji u anamnezi imaju moždani udar, tranzitornu ishemijsku ataku ili infarkt miokarda unutar posljednja 3 mjeseca. Potrebno je s oprezom liječiti takve bolesnike.
Populacije s ograničenim podacima
Postoji ograničeno iskustvo s liječenjem lijekom Beovu u dijabetičara s HbA1c višim od 10 % ili s
proliferativnom dijabetičkom retinopatijom. Također nema iskustva s liječenjem lijekom Beovu u
dijabetičara s nekontroliranom hipertenzijom. Taj nedostatak informacija liječnik treba uzeti u obzir pri liječenju takvih bolesnika.
Sadržaj natrija
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija. Sadržaj polisorbata 80
Ovaj lijek sadrži 0,01 mg polisorbata 80 po dozi (0,05 ml). Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije. Bolesnike je potrebno uputiti da obavijeste svog liječnika ako imaju bilo koju alergiju za koju znaju.
Žene reproduktivne dobi
Žene u reproduktivnoj dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja
brolucizumabom i najmanje jedan mjesec nakon zadnje doze kod prestanka liječenja brolucizumabom. Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni brolucizumaba u trudnica ograničeni. Jedno ispitivanje na skotnim cynomolgus majmunima nije ukazalo ni na kakve štetne učinke u smislu reproduktivne toksičnosti. Ispitivanja na životinjama su nedostatna za konačan zaključak o reproduktivnoj toksičnosti (vidjeti dio 5.3). Iako je sistemska izloženost nakon okularne primjene vrlo niska zbog mehanizma djelovanja, postoji mogući rizik za embriofetalni razvoj. Zato se brolucizumab ne smije koristiti tijekom trudnoće, osim ako očekivana korist ne premašuje mogući rizik za plod.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se brolucizumab u majčino mlijeko. U jednom ispitivanju reproduktivne toksičnosti brolucizumab nije bio detektiran u majčinom mlijeku ili serumu mladunaca cynomolgus majmuna (vidjeti dio 5.3). Ne može se isključiti rizik za dojeno novorođenče/dojenče. Brolucizumab se ne preporučuje tijekom dojenja te se s dojenjem ne smije započeti najmanje jedan mjesec nakon zadnje doze kod prestanka liječenja brolucizumabom. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja brolucizumabom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
Nisu provedena ispitivanja utjecaja na reproduktivni potencijal ili plodnost. Inhibicija VEGF-a dokazano utječe na folikularni razvoj, funkciju žutog tijela i plodnost. Na temelju mehanizma djelovanja VEGF inhibitora, postoji mogući rizik za ženski reproduktivni potencijal.
Beovu malo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima zbog mogućih privremenih poremećaja vida nakon intravitrealne injekcije i popratnog pregleda oka. Bolesnici ne smiju upravljati vozilima ni rukovati strojevima dok se funkcija vida dovoljno ne oporavi.
Sažetak sigurnosnog profila
Vlažni AMD
Za vlažni AMD je ukupno 1088 bolesnika liječenih brolucizumabom činilo populaciju za ispitivanje sigurnosti u dva ispitivanja faze III. Od toga je 730 bolesnika bilo liječeno preporučenom dozom od 6 mg.
Najučestalije prijavljene nuspojave bile su smanjena oštrina vida (7,3 %), katarakta (7,0 %), krvarenje konjunktive (6,3 %) i lebdeće mutnine u vidnom polju (5,1 %).
Najozbiljnije nuspojave bile su sljepoća (0,8 %), endoftalmitis (0,7 %), okluzija mrežnične arterije
(0,8 %) i ablacija mrežnice (0,7 %).
DME
Za DME je ukupno 558 bolesnika liječenih brolucizumabom činilo populaciju za ispitivanje sigurnosti u dva ispitivanja faze III. Od toga je 368 bolesnika bilo liječeno preporučenom dozom od 6 mg.
Najučestalije prijavljene nuspojave bile su katarakta (9,0 %), konjunktivalno krvarenje (6,5 %) i porast intraokularnog tlaka (5,4 %).
Najozbiljnije nuspojave bile su katarakta (9,0 %), mrežnična vaskularna okluzija (1,1 %), okluzija
mrežnične arterije (0,8 %) i endoftalmitis (0,5 %). Tablični popis nuspojava
Nuspojave koje su se razvile nakon primjene lijeka Beovu u kliničkim ispitivanjima sažete su u
Tablici 1 u nastavku.
Nuspojave (Tablica 1) su navedene prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Unutar svake klasifikacije organskog sustava nuspojave su poredane po učestalosti, počevši od najučestalijih.
Kategorije učestalosti za svaku nuspojavu definirane su na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko
(< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine
učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
Tablica 1 Učestalost nuspojava u kliničkim ispitivanjima| MedDRA klasifikacija organskih sustava | Kategorija učestalosti* |
| Poremećaji imunološkog sustava | |
| Preosjetljivost (uključujući urtikariju, osip, svrbež, eritem) | Često |
| Poremećaji oka | |
| Smanjenje vidne oštrine | Često |
| Krvarenje mrežnice | Često |
| Uveitis | Često |
| Iridociklitis | Često |
| Iritis | Često |
| Mrežnična vaskularna okluzija | Često |
| Vitrealno krvarenje | Često |
| Ablacija staklovine | Često |
| Puknuće mrežnice | Često |
| Katarakta | Često |
| Krvarenje konjunktive | Često |
| Lebdeće mutnine u vidnom polju | Često |
| Bol u oku | Često |
| Porast intraokularnog tlaka | Često |
| Konjunktivitis | Često |
| Puknuće pigmentnog epitela mrežnice | Često |
| Zamućen vid | Često |
| Abrazija rožnice | Često |
| Punktiformni keratitis | Često |
| Sljepoća | Manje često |
| Endoftalmitis | Manje često |
| Ablacija mrežnice | Manje često |
| Hiperemija konjunktive | Manje često |
| Pojačano suzenje | Manje često |
| Neuobičajen osjet u oku | Manje često |
| Ablacija pigmentnog epitela mrežnice | Manje često |
| Vitritis | Manje često |
| Upala u prednjoj očnoj sobici | Manje često |
| Proteinska eksudacija u prednjoj očnoj sobici | Manje često |
| Edem rožnice | Manje često |
| Mrežnična vaskularna okluzija | Manje često |
| Vaskulitis mrežnice | Manje često |
| Skleritis** | Manje često |
| *Kategorija učestalosti za svaku nuspojavu temelji se na najkonzervativnijoj stopi incidencije izobjedinjenih pivotalnih ispitivanja faze III nAMD-a ili DME-a.**Uključuje episkleritis | |
Opis odabranih nuspojava
Imunogenost
Postoji potencijal za imunološki odgovor u bolesnika liječenih lijekom Beovu.
Vlažni AMD
Nakon primjene lijeka Beovu tijekom 88 tjedana, u 23 – 25 % bolesnika uočena je pojava antitijela na brolucizumab nastalih tijekom liječenja.
DME
Nakon primjene lijeka Beovu tijekom 96 tjedana, u 16 – 23 % bolesnika uočena je pojava antitijela na
brolucizumab nastalih tijekom liječenja.
Među oboljelima od AMD-a i DME-a s antitijelima nastalim zbog liječenja opažen je veći broj intraokularnih upala kao nuspojava. Nakon istraživanja je utvrđeno da su vaskulitis mrežnice i/ili mrežnična vaskularna okluzija, obično u prisutnosti intraokularne upale, imunološki posredovani štetni događaji povezani s izloženošću lijeku Beovu (vidjeti dio 4.4). Antitijela na brolucizumab nisu bila povezana s utjecajem na kliničku djelotvornost.
Nuspojave povezane s učinkom skupine
Postoji teoretski rizik arterijskih tromboembolijskih događaja, uključujući moždani udar i infarkt miokarda, nakon intravitrealne primjene inhibitora VEGF-a. Niska stopa incidencije arterijskih tromboembolijskih događaja uočena je u kliničkom ispitivanju brolucizumaba u bolesnika s AMD-om i DME-om. Nije bilo većih primjetnih razlika između skupina liječenih brolucizumabom i skupina liječenih komparatorom.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Beovu 120 mg/ml
Farmakoterapijska skupina: oftalmici, lijekovi za liječenje neovaskularizacije, ATK oznaka: S01LA06 Mehanizam djelovanja
Brolucizumab je jednolančani fragment humaniziranog monoklonskog Fv (scFv) antitijela molekularne težine od ~26 kDa.
Povišene razine signaliziranja kroz put vaskularnog endotelnog čimbenika rasta A (VEGF-A) povezane su s patološkom okularnom angiogenezom i edemom mrežnice. Brolucizumab se veže visokim afinitetom na izoforme VEGF-A (npr. na VEGF110, VEGF121, i VEGF165), čime se sprječava vezanje VEGF-A na njegove receptore VEGFR-1 i VEGFR-2. Inhibicijom vezanja VEGF-A brolucizumab suzbija proliferaciju endotelnih stanica, smanjujući time patološku neovaskularizaciju i vaskularnu propusnost.
Farmakodinamički učinci
Vlažni AMD
U ispitivanjima HAWK i HARRIER, anatomski parametri povezani s propuštanjem krvi i tekućine koji karakteriziraju koroidnu neovaskularizaciju (engl. choroidal neovascularisation, CNV) bili su dio procjena aktivnosti bolesti na kojima su se temeljile odluke vezane uz liječenje. Smanjenja centralnog zadebljanja makule (engl. central subfield thickness, CST) i prisutnosti intraretinalne/subretinalne tekućine (engl. intraretinal/subretinal fluid, IRF/SRF) ili tekućine u subretinalnom pigmentnom epitelu (engl. sub-retinal pigment epithelium, sub-RPE) opažena su u bolesnika liječenih lijekom Beovu već 4 tjedna nakon početka liječenja pa sve do 48. i 96. tjedna.
U 16. tjednu, smanjenje CST-a bilo je statistički značajno kod liječenja lijekom Beovu u odnosu na aflibercept u oba ispitivanja (HAWK: -161 u odnosu na -134 mikrona; HARRIER: -174 u odnosu na -134 mikrona). Ovo smanjenje u odnosu na početnu vrijednost CST-a bilo je također statistički značajno u 48. tjednu (HAWK: -173 u odnosu na -144 mikrona; HARRIER: -194 u odnosu
na -144 mikrona) te se održalo do kraja svakog ispitivanja u 96. tjednu (HAWK: -175 u odnosu na -149 mikrona; HARRIER: -198 u odnosu na -155 mikrona).
U 16. tjednu, razlika u postotku bolesnika s IRF-om i/ili SRF-om bila je statistički značajna kod liječenja lijekom Beovu u odnosu na aflibercept u oba ispitivanja (HAWK: 34 % u odnosu na 52 %; HARRIER: 29 % u odnosu na 45 %). Ova razlika bila je također statistički značajna u 48. tjednu (HAWK: 31 % u odnosu na 45 %; HARRIER: 26 % u odnosu na 44 %) i održana do kraja svakog ispitivanja u 96. tjednu (HAWK: 24 % u odnosu na 37 %; HARRIER: 24 % u odnosu na 39 %).
U 16. tjednu, razlika u postotku bolesnika s tekućinom u sub-RPE-u bila je statistički značajna kod liječenja lijekom Beovu u odnosu na aflibercept u oba ispitivanja (HAWK: 19 % u odnosu na 27 %; HARRIER: 16 % u odnosu na 24 %). Ova razlika bila je također statistički značajna u 48. tjednu (HAWK: 14 % u odnosu na 22 %; HARRIER: 13 % u odnosu na 22 %) i održana do kraja svakog ispitivanja u 96. tjednu (HAWK: 11 % u odnosu na 15 %; HARRIER: 17 % u odnosu na 22 %).
U tim ispitivanjima, smanjenja veličine CNV lezija kod bolesnika liječenih lijekom Beovu opažena su već nakon 12 tjedana te u 48. i 96. tjednu nakon početka liječenja.
DME
U ispitivanjima KESTREL i KITE, povezani anatomski parametri bili su dio procjena aktivnosti bolesti kojima se vodilo pri donošenju odluke o liječenju. Smanjenja CST-a i prisutnosti IRF-a/SRF-a u bolesnika koji su primali Beovu bila su opažena već 4 tjedna nakon početka liječenja i do 52. tjedna. Ova smanjenja su se održala do 100. tjedna.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Vlažni AMD
Djelotvornost i sigurnost lijeka Beovu procjenjivane su u okviru dva randomizirana, multicentrična, dvostruko maskirana, aktivno kontrolirana ispitivanja faze III (HAWK i HARRIER) u bolesnika s neovaskularnim (vlažnim) AMD-om. Ukupno je 1817 bolesnika bilo liječeno u ovim ispitivanjima tijekom dvije godine (1088 je primalo Beovu, a 729 aflibercept kao komparator). Dob bolesnika varirala je od 50 do 97 godina, uz srednju vrijednost dobi od 76 godina.
U oba ispitivanja nakon prve tri mjesečne doze (0., 4. i 8. tjedan), bolesnici koji su primali brolucizumab bili su liječeni svakih 12 tjedana, uz mogućnost prilagodbe intervala doziranja svakih 8 tjedana na temelju aktivnosti bolesti. Aktivnost bolesti procjenjivao je liječnik tijekom prvog
12-tjednog intervala (u 16. i 20. tjednu) i prilikom svakog narednog terapijskog posjeta u redovnim 12-tjednim intervalima. Bolesnicima kod kojih je utvrđena aktivnost bolesti (npr. smanjena oštrina vida, povećan CST i/ili prisutnost IRF-a/SRF-a ili tekućine u sub-RPE-u) prilikom bilo kojeg od tih posjeta liječenje je prilagođeno na 8-tjedni interval liječenja. Komparator aflibercept bio je primjenjivan svakih 8 tjedana nakon prve 3 mjesečne doze.
Rezultati
Mjera primarnog ishoda djelotvornosti za ispitivanja bila je promjena najbolje korigirane oštrine vida (engl. best corrected visual acuity, BCVA) od početka do 48. tjedna, mjerena ljestvicom za slova prema ispitivanju ranog liječenja dijabetičke retinopatije (engl. early treatment diabetic retinopathy study, ETDRS), pri čemu je primarni cilj bilo dokazati neinferiornost lijeka Beovu u odnosu na aflibercept. U oba se ispitivanja pokazalo da je Beovu (primijenjen u režimu od svakih 12 tjedana ili svakih 8 tjedana) neinferioran u pogledu djelotvornosti u odnosu na aflibercept 2 mg (primijenjen svakih 8 tjedana). Poboljšanje oštrine vida opaženo u prvoj godini održalo se i u drugoj godini.
Detaljni rezultati obaju ispitivanja prikazani su u Tablici 2 te na Slici 1 u nastavku.
Tablica 2 Ishodi za oštrinu vida u 48. i 96. tjednu u ispitivanjima faze III – ispitivanja HAWK i HARRIER| HAWK | HARRIER | ||||||
| Ishod djelotvornosti | Tjedan | Beovu (n = 360) | Aflibercept 2 mg(n = 360) | Razlika (95 % CI)brolucizumab– aflibercept | Beovu (n = 370) | Aflibercept 2 mg(n = 369) | Razlika (95 % CI)brolucizumab– aflibercept |
| Srednja vrijednost promjene BCVA u odnosu na početni (mjerena ljestvicom za slova prema ETDRS-u) | 48 | 6,6(SE = 0,71) | 6,8(SE = 0,71) | -0,2(-2,1; 1,8) P < 0,0001 a) | 6,9(SE = 0,61) | 7,6(SE = 0,61) | -0,7(-2,4; 1,0) P < 0,0001 a) |
| 36 –48 b) | 6,7(SE = 0,68) | 6,7 (SE=0,68) | 0,0(-1,9; 1,9) P < 0,0001 a) | 6,5(SE = 0,58) | 7,7(SE = 0,58) | -1,2(-2,8; 0,4) P = 0,0003 a) | |
| 96 | 5,9(SE = 0,78) | 5,3(SE = 0,78) | 0,5(-1,6; 2,7) | 6,1(SE = 0,73) | 6,6(SE = 0,73) | -0,4(-2,5; 1,6) | |
| % bolesnika kojimase povećala oštrina vida za najmanje 15 slova | 48 | 33,6 | 25,4 | 8,2(2,2; 15,0) | 29,3 | 29,9 | -0,6(-7,1; 5,8) |
| 96 | 34,2 | 27,0 | 7,2(1,4; 13,8) | 29,1 | 31,5 | -2,4(-8,8; 4,1) | |
| % bolesnika kojima se smanjila oštrina vida (%) (izgubljeno≥ 15 slova u BCVA) | 48 | 6,4 | 5,5 | 0,9(-2,7; 4,3) | 3,8 | 4,8 | -1,0(-3,9; 2,2) |
| 96 | 8,1 | 7,4 | 0,7(-3,6; 4,6) | 7,1 | 7,5 | -0,4(-3,8; 3,3) | |
| BCVA (engl. best corrected visual acuity): Najbolje korigirana oštrina vida; podaci koji nedostaju imputirani su pomoću metodezadnjeg opažanja prenesenog dalje (engl. last observation carried forward, LOCF)ETDRS (engl. early treatment diabetic retinopathy study): Ispitivanje ranog liječenja dijabetičke retinopatijeSE (engl. standard error): standardna pogreškaa) P-vrijednost koja se odnosi na hipotezu o neinferiornosti uz marginu neinferiornosti od 4,0 slova.b) Ključna mjera sekundarnog ishoda, koja objašnjava razlike u tempiranju liječenja lijekom Beovu i afliberceptom. | |||||||
10
Promjena oštrine vida od početne (slova)
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40 44 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96
Vrijeme (tjedni)
Beovu 6 mg (n=360) aflibercept 2 mg (n=360)
HARRIER10
Promjena oštrine vida od početne (slova)
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40 44 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96
Vrijeme (tjedni)
Beovu 6 mg (n=370) aflibercept 2 mg (n=369)
Navedena poboljšanja oštrine vida postiglo je 56 % odnosno 51 % bolesnika liječenih lijekom Beovu na 12-tjednom intervalu doziranja u 48. tjednu, te 45 % odnosno 39 % bolesnika u 96. tjednu u ispitivanjima HAWK odnosno HARRIER. Od bolesnika za koje je utvrđeno da su prikladni za
12-tjedni režim tijekom prvog 12-tjednog intervala, 85 % i 82 % ostalo je na 12-tjednom intervalu doziranja do 48. tjedna. Od bolesnika na 12-tjednom intervalu u 48. tjednu, 82 % i 75 % ostalo je na 12-tjednom intervalu doziranja do 96. tjedna.
Učinci liječenja u ocjenjivim podskupinama (npr. dob, spol, rasa, početna oštrina vida, početno centralno zadebljanje makule, vrsta lezije, veličina lezije, status tekućine) u svakom ispitivanju uglavnom su bili u skladu s rezultatima u ukupnim populacijama.
Aktivnost bolesti ocijenjena je promjenama oštrine vida i/ili anatomskih parametara, uključujući CST i/ili prisutnost IRF-a/SRF-a ili sub-RPE-a. Aktivnost bolesti ocijenjena je tijekom ispitivanja.
Anatomski parametri aktivnosti bolesti smanjili su se u 48. tjednu i u 96. tjednu uz Beovu u usporedbi s afliberceptom (vidjeti „Farmakodinamički učinci“).
Razlika u postotku bolesnika s aktivnošću bolesti u 16. tjednu bila je statistički značajna kod liječenja lijekom Beovu u odnosu na aflibercept (24 % u odnosu na 35 % u HAWK-u, p = 0,0013; 23 % u odnosu na 32 % u HARRIER-u, p = 0,0021).
U oba je ispitivanja Beovu pokazao klinički važna povećanja u odnosu na početne vrijednosti u unaprijed utvrđenoj mjeri sekundarnog ishoda djelotvornosti koji se sastojao od ishoda koje su prijavili sami bolesnici, prijavljenih putem Upitnika o vidnoj funkciji Nacionalnog zavoda za oči (engl. National Eye Institute Visual Function Questionnaire, NEI VFQ-25). Opseg tih promjena bio je sličan onome u objavljenim ispitivanjima, a odgovarao je povećanju za 15 slova u BCVA-u. Koristi u ishodima koje su prijavili bolesnici održale su se u drugoj godini.
Nisu otkrivene klinički važne razlike između lijeka Beovu i aflibercepta u promjenama ukupnog rezultata i podljestvica NEI VFQ-25 od početka do 48. tjedna (opći vid, bol u oku, aktivnosti koje zahtijevaju vid na blizinu, aktivnosti koje zahtijevaju vid na daljinu, socijalno funkcioniranje, mentalno zdravlje, poteškoće s ulogama, ovisnost, upravljanje vozilima, raspoznavanje boja i periferni vid).
Rezultati Beovu krakova ispitivanja HAWK i HARRIER, gdje je Beovu primjenjivan svaka 4 tjedna (jednom mjesečno) za prve 3 doze (udarne), nakon čega je slijedila primjena doze održavanja svakih 12 ili 8 tjedana, ponovljeni su u ispitivanju simulacije populacijskog farmakokinetičkog/farmakodinamičkog modela gdje je Beovu primjenjivan svakih 6 tjedana za prve 2 ili 3 doze (udarne), nakon čega slijedi doza održavanja svakih 12 ili 8 tjedana.
Režim doziranja „liječi i produlji“ za razdoblje održavanja ispitivan je u ispitivanju TALON, koje je bilo 64-tjedno, randomizirano, dvostruko maskirano, multicentrično ispitivanje faze IIIb s dvije ispitivane skupine u kojem su se procjenjivale djelotvornost i sigurnost lijeka Beovu u usporedbi s afliberceptom 2 mg u bolesnika s nAMD-om.
Randomizirano je 737 bolesnika u omjeru 1:1 u jednu od dvije terapijske skupine, skupinu koja je primala brolucizumab 6 mg ili skupinu koja je primala aflibercept 2 mg. Bolesnici u obje terapijske skupine primali su dozu jednom svaka 4 tjedna za prve 3 injekcije, a zatim jednu injekciju nakon
8 tjedana. Nakon toga, intervali liječenja bili su svakih 8 tjedana, svakih 12 tjedana ili svakih 16 tjedana sve do 60. ili 62. tjedna.
Prosječna promjena BCVA od početka ispitivanja do 64. tjedna iznosila je + 4,7 slova prema ETDRS-u za Beovu, odnosno + 4,9 slova prema ETDRS-u za aflibercept 2 mg.
Rezultati intervala liječenja u 64. tjednu prikazani su u Tablici 3.
Tablica 3 Zadnji interval liječenja bez aktivnosti bolesti: udio bolesnika u 64. tjednu| Ispitivana skupina | ||
| Interval (tjedni) | Brolucizumab 6 mgn = 366 | Aflibercept 2 mgn = 368 |
| 4 | 23,2 % | 41,8 % |
| 8 | 26,0 % | 22,0 % |
| 12 | 22,4 % | 23,9 % |
| 16 | 28,4 % | 12,2 % |
U 56-tjedni, otvoreni nastavak ispitivanja TALON s jednom ispitivanom skupinom bilo je uključeno 255 ispitanika koji su završili ispitivanje TALON i liječeni su brolucizumabom prema režimu doziranja „liječi i produlji“ bez razdoblja udarnog liječenja i s maksimalnim intervalom liječenja do 20 tjedana.
U 56. tjednu, više od 50 % od 237 ispitanika koji su primili najmanje 2 injekcije bili su na intervalu liječenja od 16 tjedana (24,9 %) ili 20 tjedana (28,7 %) i nisu imali znakove aktivnosti bolesti, dok je vidna oštrina bila očuvana tijekom cijelog ispitivanja.
DME
Djelotvornost i sigurnost lijeka Beovu procjenjivane su u okviru dva randomizirana, multicentrična, dvostruko maskirana, aktivno kontrolirana ispitivanja faze III (KESTREL i KITE) u bolesnika s oštećenjem vida uzrokovanim dijabetičkim makularnim edemom. Ukupno je 926 bolesnika bilo liječeno u ovim ispitivanjima tijekom dvije godine (558 brolucizumabom a 368 afliberceptom 2 mg). Dob bolesnika varirala je od 23 do 87 godina, uz srednju vrijednost dobi od 63 godine.
U oba ispitivanja nakon prvih pet doza (0., 6., 12., 18. i 24. tjedan), bolesnici koji su primali brolucizumab bili su liječeni svakih 12 tjedana, uz mogućnost prilagodbe intervala doziranja na svakih 8 tjedana na temelju aktivnosti bolesti. Aktivnost bolesti procjenjivao je liječnik tijekom prvog
12-tjednog intervala (u 32. i 36. tjednu) i prilikom svakog narednog planiranog terapijskog posjeta. Bolesnicima kod kojih je utvrđena aktivnost bolesti (npr. smanjena oštrina vida, povećan CST) prilikom bilo kojeg od tih posjeta liječenje je prilagođeno na 8-tjedni interval liječenja. U 2. godini ispitivanja KITE, bolesnici koji nisu pokazali aktivnost bolesti mogli su produljiti interval liječenja na 16-tjedni. Komparator aflibercept bio je primjenjivan svakih 8 tjedana nakon prvih 5 mjesečnih doza.
Rezultati
Mjera primarnog ishoda djelotvornosti za ispitivanja bila je promjena BCVA od početka do 52. tjedna, mjerena ljestvicom za slova prema ETDRS-u, pri čemu je primarni cilj bio dokazati neinferiornost lijeka Beovu u odnosu na aflibercept 2 mg. U oba se ispitivanja pokazalo da je Beovu (primijenjen u režimu svakih 12 tjedana ili svakih 8 tjedana) neinferioran u pogledu djelotvornosti u odnosu na aflibercept 2 mg (primijenjen svakih 8 tjedana).
Rezultati ispitivanja KESTREL i KITE ujedno su pokazali neinferiornost lijeka Beovu u odnosu na aflibercept 2 mg za ključnu sekundarnu mjeru ishoda (prosječna promjena BCVA u odnosu na početne vrijednosti tijekom razdoblja od 40. do 52. tjedna).
Poboljšanje vidne oštrine uočeno u prvoj godini održalo se i u drugoj godini. Detaljni rezultati obaju ispitivanja prikazani su u Tablici 4 te na Slici 2 u nastavku.
Tablica 4 Ishodi za oštrinu vida u 52. i 100. tjednu u ispitivanjima faze III - KESTREL i KITE| KESTREL | KITE | ||||||
| Ishod djelotvornosti | Tjedan | Beovu (n = 189) | Aflibercept 2 mg(n = 187) | Razlika (95 % CI)brolucizumab– aflibercept | Beovu (n = 179) | Aflibercept 2 mg(n = 181) | Razlika (95 % CI)brolucizumab–aflibercept |
| Promjena BCVA od početnog (mjereno ljestvicom za slova prema ETDRS-u) – LS srednjavrijednost (SE) | 52 | 9,2(0,57) | 10,5(0,57) | -1,3(-2,9; 0,3) P < 0,001a | 10,6(0,66) | 9,40,66) | 1,2(-0,6; 3,1) P < 0,001a |
| 40 – 52 | 9,0(0,53) | 10,5(0,53) | -1,5(-3,0; 0,0) P < 0,001a | 10,3(0,62) | 9,4(0,62) | 0,9(-0,9; 26) P < 0,001a | |
| 100 | 8,8(0,75) | 10,6(0,75) | -1,7(-3,8; 0,4) | 10,9(0,85) | 8,4(0,85) | 2,6(0,2; 4,9) | |
| Poboljšanje BCVAza najmanje 15 slova odpočetka ili BCVA≥ 84 slova (%) | 52 | 36,0 | 40,1 | -4,1(-13,3; 5,9) | 46,8 | 37,2 | 9,6(-0,4; 20,2) |
| 100 | 39,2 | 42,2 | -3,0(-12,5; 6,3) | 50,4 | 36,9 | 13,6(3,3; 23,5) | |
| BCVA: najbolje korigirana oštrina vida; procjene BCVA nakon početka druge terapije za DME u ispitivanom oku bile su cenzurirane i zamijenjene zadnjom vrijednošću prije početka te druge terapije.ETDRS (engl. early treatment diabetic retinopathy study): Ispitivanje ranog liječenja dijabetičke retinopatijeLS (engl. least-square): metoda najmanjih kvadrata SE (engl. standard error): standardna pogreškaa P-vrijednost koja se odnosi na hipotezu neinferiornosti uz marginu neinferiornosti od 4,0 slova | |||||||
Promjena oštrine vida od početka (slova)
12
11
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40 44 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96 100
Vrijeme (tjedni)
Beovu 6mg (N=189) Aflibercept 2mg (N=187)
KITE12
Promjena oštrine vida od početka (slova)
11
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40 44 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96 100
Vrijeme (tjedni)
Beovu 6mg (N=179) Aflibercept 2mg (N=181)
Navedena poboljšanja oštrine vida postiglo je 55 % odnosno 50 % bolesnika liječenih lijekom Beovu na 12-tjednom intervalu doziranja u 52. tjednu i 44 % odnosno 37 % bolesnika liječenih lijekom Beovu na 12-tjednom ili 12-tjednom/16-tjednom intervalu doziranja u 100. tjednu u ispitivanjima KESTREL odnosno KITE. Od bolesnika za koje je utvrđeno da su prikladni za 12-tjedni režim tijekom prvog 12-tjednog intervala, približno 70 % ostalo je barem na 12-tjednom intervalu do
100. tjedna u oba ispitivanja. U ispitivanju KITE, 25 % bolesnika bilo je liječeno lijekom Beovu na
16-tjednom intervalu doziranja u 100. tjednu.
Učinci liječenja u ocjenjivim podskupinama (npr. dob, spol, početni HbA1c, početna oštrina vida, početno centralno zadebljanje makule, vrsta DME lezije, trajanje DME-a od dijagnoze, status retinalne tekućine) u svakom ispitivanju uglavnom su bili u skladu s rezultatima u ukupnim populacijama.
U ispitivanjima KESTREL i KITE, aktivnost bolesti procjenjivala se tijekom ispitivanja promjenama u oštrini vida i/ili anatomskim parametrima, uključujući CST i/ili prisutnost IRF-a/SRF-a. Smanjenje CST-a u odnosu na početnu vrijednost održala se do 100. tjedna. U 100. tjednu udio bolesnika s IRF-om/SRF-om bio je niži u bolesnika liječenih lijekom Beovu (42 % KESTREL i 41 % KITE) u usporedbi s bolesnicima liječenim afliberceptom 2 mg (54 % KESTREL i 57 % KITE).
U ispitivanjima KESTREL i KITE procjenjivao se rezultat za težinu dijabetičke retinopatije (engl. Diabetic Retinopathy Severity Score, DRSS). Na početku je 98,1 % bolesnika u oba ispitivanja imalo rezultate za DRSS koji su se mogli stupnjevati. Na temelju objedinjene analize Beovu je pokazao neinferiornost u odnosu na aflibercept 2 mg u udjelu ispitanika s poboljšanjem za najmanje 2 stupnja u odnosu na početnu vrijednost DRSS-a u 52. tjednu, koristeći marginu neinferiornosti od 10 %.
Procijenjeni udjeli bili su 28,9 % i 24,9 % za Beovu odnosno aflibercept 2 mg, što je dovelo do terapijske razlike od 4,0 % (95 % CI: [-0,6; 8,6]). U 100. tjednu udio bolesnika s ≥ 2 stupnja poboljšanja od početne vrijednosti DRSS-a do 100. tjedna bio je 32,8 % s lijekom Beovu i 29,3 % s afliberceptom 2 mg u KESTREL-u te 35,8 % s lijekom Beovu i 31,1 % s afliberceptom 2 mg u KITE-u.
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Beovu u svim podskupinama pedijatrijske populacije u neovaskularnom AMD-u i DME-u (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Beovu se primjenjuje izravno u staklovinu kako bi mogao djelovati lokalno u oku. Apsorpcija i distribucija
Nakon intravitrealne primjene 6 mg brolucizumaba po oku bolesnicima s nAMD-om, geometrijska srednja vrijednost Cmax slobodnog brolucizumaba u plazmi iznosila je 49,0 ng/ml (raspon: 8,97 do 548 ng/ml) te je postignuta za 1 dan.
Biotransformacija i eliminacija
Brolucizumab je fragment monoklonskog antitijela i nisu provedena ispitivanja metabolizma. Kao jednolančani fragment antitijela, očekuje se da će se slobodni brolucizumab eliminirati dispozicijom ovisnom o vezanju za ciljno mjesto putem vezanja na slobodni endogeni VEGF, pasivnom eliminacijom putem bubrega i metabolizmom putem proteolize.
Nakon intravitrealnih injekcija brolucizumab se eliminirao uz prividni sistemski poluvijek od
4,3 ± 1,9 dana. Koncentracije su uglavnom bile blizu ili ispod granice kvantifikacije (< 0,5 ng/ml) približno 4 tjedna nakon doziranja u većine bolesnika. Brolucizumab se nije akumulirao u serumu kada se primjenjivao intravitrealno svaka 4 tjedna.
Posebne populacije
Starije osobe
Nije bilo relevantnih razlika u sistemskoj farmakokinetici nakon intravitrealne injekcije u ispitivanju s 22 bolesnika u dobi od 65 do 74 godine, 18 bolesnika u dobi od 75 do 84 godine i 3 bolesnika u dobi
≥ 85 godina.
Oštećenje funkcije bubrega
Sistemska farmakokinetika brolucizumaba ocjenjivana je u bolesnika s nAMD-om s normalnom
funkcijom bubrega (≥ 90 ml/min [n = 21]), s blagim (60 do < 90 ml/min [n = 22]) ili umjerenim (30 do
< 60 ml/min [n = 7]) oštećenjem funkcije bubrega. Iako su srednje vrijednosti sistemskog klirensa za bolesnike s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega bile uglavnom niže nego u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega, nije uočen značajan utjecaj blagog i umjerenog oštećenja funkcije bubrega na sveukupnu sistemsku izloženost brolucizumabu. Nisu ispitivani bolesnici s teškim
(< 30 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Brolucizumab nije ispitivan u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Blago do teško oštećenje funkcije jetre ne bi trebalo utjecati na ukupnu sistemsku izloženost brolucizumabu, zato što se metabolizam odvija putem proteolize i ne ovisi o funkciji jetre.
Farmaceutski podaci - Beovu 120 mg/ml
natrijev citrat saharoza polisorbat 80
natrijev hidroksid (za prilagodbu pH) voda za injekcije
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.
Napunjena štrcaljka
Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C). Ne zamrzavati.
Napunjenu štrcaljku čuvati u neotvorenom blisteru i vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Prije uporabe, neotvoreni blister može se držati na sobnoj temperaturi (ispod 25 °C) do 24 sata.
Bočica
Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C). Ne zamrzavati.
Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Prije uporabe, neotvorena bočica može se držati na sobnoj temperaturi (ispod 25 °C) do 24 sata.
Napunjena štrcaljka
0,165 ml sterilne otopine u napunjenoj štrcaljki (staklo tip I) s brombutilnim gumenim čepom klipa i zatvaračem štrcaljke koji se sastoji od bijelog, krutog prstena s evidencijom otvaranja sa sivom brombutilnom gumenom kapicom, i luer lock nastavkom. Napunjena štrcaljka sadrži potisni klip i ljubičasto hvatište za prste, a pakirana je u blister.
Veličina pakiranja: 1 napunjena štrcaljka. Bočica
0,23 ml sterilne otopine u staklenoj bočici od 2 ml s obloženim gumenim čepom zatvorenim
aluminijskim prstenom s ljubičastim plastičnim flip-off poklopcem.
Veličina pakiranja: 1 bočica i 1 tupa igla s filterom (18G x 1½″, 1,2 mm x 40 mm, 5 μm). Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Napunjena štrcaljka
Napunjena štrcaljka sadrži više od preporučene doze od 6 mg. Volumen koji je moguće izvući iz napunjene štrcaljke (0,165 ml) ne smije se u cijelosti primijeniti. Višak volumena potrebno je izbaciti prije primjene injekcije. Injiciranje cjelokupnog volumena napunjene štrcaljke može dovesti do predoziranja. Da biste izbacili mjehuriće zraka zajedno s viškom lijeka, polagano potisnite klip sve dok rub ispod kupole gumenog čepa ne bude u ravnini s crnom linijom oznake doze na štrcaljki (što odgovara količini od 0,05 ml, tj., 6 mg brolucizumaba).
Nakon što se izvadi iz hladnjaka, otopinu je potrebno prije primjene vizualno pregledati. Ako sadrži vidljive čestice ili je zamućena, napunjena štrcaljka ne smije se koristiti i potrebno je slijediti odgovarajuće postupke za zamjenu.
Napunjena štrcaljka je sterilna i samo za jednokratnu uporabu. Ne smije se koristiti ako su pakiranje ili napunjena štrcaljka oštećeni ili je istekao rok valjanosti. Detaljne upute za uporabu nalaze se u uputi o lijeku.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Bočica
Bočica sadrži više od preporučene doze od 6 mg. Volumen koji je moguće izvući iz bočice (0,23 ml) ne smije se u cijelosti primijeniti. Višak volumena potrebno je izbaciti prije primjene injekcije.
Injiciranje cjelokupnog volumena bočice može dovesti do predoziranja. Doza injekcije mora se namjestiti na liniju oznake doze od 0,05 ml, što odgovara 6 mg brolucizumaba.
Nakon što se izvadi iz hladnjaka, otopinu je potrebno prije primjene vizualno pregledati. Ako sadrži vidljive čestice ili je zamućena, bočica se ne smije koristiti i moraju se slijediti odgovarajući postupci za zamjenu.
Sadržaj bočice i igla s filterom su sterilni i samo za jednokratnu uporabu. Ne smije se koristiti ako su pakiranje, bočica i/ili igla s filterom oštećeni ili je istekao rok valjanosti. Detaljne upute za uporabu nalaze se u uputi o lijeku.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.