Kenodeoksikolatne kiseline Leadiant 250 mg tvrde kapsule
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Kenodeoksikolatne 250 mg
Kenodeoksikolatna kiselina indicirana je za liječenje urođenih grešaka sinteze primarne žučne kiseline uzrokovanih nedostatkom sterol 27-hidroksilaze (što se iskazuje kao cerebrotendinozna ksantomatoza [engl. cerebrotendinous xanthomatosis, CTX]) u dojenčadi, djece i adolescenata starosti od 1 mjeseca do 18 godina te u odraslih.
Liječenje moraju započeti i nadzirati liječnici koji imaju iskustva u liječenju CTX-a ili urođenih grešaka sinteze primarne žučne kiseline.
Tijekom početka liječenja i prilagođavanja doze, razine kolestanola u serumu i/ili žučnih alkohola u urinu treba nadzirati svaka 3 mjeseca do metaboličke kontrole, a nakon toga jednom godišnje. Treba odabrati najnižu dozu kenodeoksikolatne kiseline koja učinkovito snižava razinu serumskog kolestanola i/ili žučnih alkohola u urinu na raspon normalnih vrijednosti. Funkciju jetre treba također pratiti. Istodobni porast jetrenih enzima iznad normalnih razina može ukazivati na predoziranje. Nakon razdoblja uvođenja liječenja, kolestanol, žučne alkohole u urinu te funkciju jetre treba određivati najmanje jednom godišnje, te po potrebi prilagoditi dozu (vidjeti dio 4.4). Dodatne ili češće pretrage možda će trebati napraviti kako bi se pratilo liječenje za vrijeme perioda brzog rasta, istodobne bolesti ili trudnoće (vidjeti dio 4.6).
U slučaju ustrajnog izostanka odgovora na monoterapijsko liječenje kenodeoksikolatnom kiselinom treba razmotriti druge načine liječenja.
Doziranje
Odrasli
Početna doza u odraslih je 750 mg na dan, u tri podijeljene doze pod uvjetom da je to dovoljno za
normaliziranje serumskog kolestanola i/ili žučnih alkohola u urinu. Dnevna doza se može naknadno povećati za 250 mg do maksimalno 1000 mg na dan ako serumski kolestanol i/ili žučni alkoholi u urinu ostanu povišeni.
Pedijatrijska populacija (1 mjesec – 18 godina)
Početna doza za djecu je 5 mg/kg na dan u tri podijeljene doze. Kada izračunata doza nije višekratnik 250 mg, treba odabrati najbližu dozu koja je ispod maksimuma od 15 mg/kg na dan, pod uvjetom da je dovoljna za normaliziranje serumskog kolestanola i/ili žučnih alkohola u urinu.
Novorođenčad mlađa od mjesec dana
Sigurnost i djelotvornost u novorođenčadi mlađe od jednog mjeseca nisu ustanovljene. Dostupni su ograničeni podaci o sigurnosti (vidjeti dio 4.8).
Propuštena doza
Ako se propusti doza, bolesnik treba uzeti sljedeću dozu u planirano vrijeme. Ne smije se uzeti dvostruka doza kako bi se nadoknadila propuštena doza.
Posebne populacije
Stariji bolesnici (≥ 65 godina)
Nije potrebno prilagoditi dozu.
Oštećenje funkcije bubrega
Nema podataka o bolesnicima s oštećenjem funkcije bubrega. Međutim, te bolesnike treba pažljivo nadzirati, a dozu titrirati prema individualnim potrebama.
Oštećenje funkcije jetre
Nema podataka o bolesnicima s oštećenjem funkcije jetre. Međutim, te bolesnike treba pažljivo nadzirati, a dozu titrirati prema individualnim potrebama.
Način primjene
Peroralna primjena. Kapsule s kenodeoksikolatnom kiselinom mogu se uzimati s hranom ili bez nje. Tvrde kapsule treba uzeti cijele s dovoljno vode i otprilike u isto vrijeme svaki dan.
Za dojenčad i djecu koja ne mogu progutati kapsule, kapsule se mogu pažljivo otvoriti i sadržaj dodati u 8,4 %-tnu otopinu natrijevog hidrogenkarbonata, vidjeti dio 6.6.
Praćenje
Nakon razdoblja uvođenja liječenja, kolestanol, žučne alkohole u urinu te funkciju jetre treba određivati najmanje jednom godišnje, te po potrebi prilagoditi dozu (vidjeti dio 4.2). Možda će trebati napraviti dodatne ili češće pretrage kako bi se pratilo liječenje za vrijeme perioda brzog rasta, istodobne bolesti ili trudnoće (vidjeti dio 4.6).
Istodobna primjena kenodeoksikolatne kiseline s drugim lijekovima
Ne preporučuje se istodobna primjena s ciklosporinom, sirolimusom i fenobarbitalom, vidjeti dio 4.5 za dodatne informacije.
Kolestipol ili antacide koji sadrže aluminijev hidroksid i/ili smektit treba uzeti ili 2 sata prije ili nakon
uzimanja kenodeoksikolatne kiseline, vidjeti dio 4.5 za dodatne informacije.
Kenodeoksikolatnu kiselinu treba uzeti ili jedan sat prije ili 4 – 6 sati nakon uzimanja kolestiramina, vidjeti dio 4.5 za dodatne informacije.
Ne preporučuje se istodobna primjena s oralnim kontracepcijskim sredstvima, vidjeti dio 4.5 za dodatne informacije. Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije, vidjeti dio 4.6 za dodatne informacije.
Ispitivanja interakcija između kenodeoksikolatne kiseline i istodobno primijenjenih lijekova nisu provedena na bolesnicima koji imaju CTX.
Kolestipol i antacidi
Kenodeoksikolatna kiselina ne smije se primjenjivati zajedno s kolestipolom ili antacidima koji sadrže aluminijev hidroksid i/ili smektit (aluminijev oksid) jer ti pripravci vežu djelatnu tvar kenodeoksikolatnu kiselinu u crijevima i tako sprječavaju njezinu reapsorpciju i djelotvornost. Ako je potrebno uzeti lijek koji sadrži jednu od navedenih djelatnih tvari, treba ga uzeti 2 sata prije ili nakon uzimanja kenodeoksikolatne kiseline.
Kolestiramin
Kenodeoksikolatna kiselina ne smije se primjenjivati zajedno s kolestiraminom jer veže kenodeoksikolatnu kiselinu u crijevima i tako sprječava njezinu reapsorpciju i djelotvornost. Ako je potrebno uzeti kolestiramin, onda kenodeoksikolatnu kiselinu treba uzeti ili jedan sat prije ili 4 – 6 sati nakon uzimanja kolestiramina.
Ciklosporin i sirolimus
Pokazalo se da ciklosporin smanjuje sintezu kenodeoksikolatne kiseline tako što inhibira CYP27A1 i povećava aktivnost 3-hidroksi-3-metilglutaril-CoA reduktaze (HMG-CoA reduktaze). Sličan učinak na CYP27A1, iako u višim dozama, uočen je i sa sirolimusom. Treba izbjegavati istodobnu primjenu kenodeoksikolatne kiseline i ciklosporina ili sirolimusa. Ako se smatra da je primjena ciklosporina ili sirolimusa nužna, treba pažljivo pratiti razine žučnih alkohola u serumu i urinu, te sukladno tome prilagoditi dozu kenodeoksikolatne kiseline.
Fenobarbital
Istodobna primjena kenodeoksikolatne kiseline i fenobarbitala povećava aktivnost HMG-CoA reduktaze i stoga poništava jedan od farmakodinamičkih učinaka kenodeoksikolatne kiseline u CTX-u. Ako se smatra da je primjena fenobarbitala nužna, treba pažljivo pratiti razine žučnih alkohola u serumu i urinu, te sukladno tome prilagoditi dozu kenodeoksikolatne kiseline.
Oralni kontraceptivi
Primjena oralnih kontraceptiva smanjuje količinu kenodeoksikolatne kiseline u tijelu. Prema tome, oralni kontraceptivi mogu pogoršati prisutni nedostatak i poništiti učinkovitost kenodeoksikolatne kiseline u CTX-u. Ne preporučuje se istodobna primjena s oralnim kontraceptivima.
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije. Primjena oralnih kontraceptiva ne preporučuje se u bolesnica koje uzimaju kenodeoksikolatnu kiselinu, vidjeti dio 4.5 za dodatne informacije.
Trudnoća
Pokazalo se da bolesnice s CTX-om i visokom razinom kolestanola imaju štetne ishode za vrijeme trudnoće. U literaturi su zabilježene dvije unutarmaternične smrti kod majki s CTX-om. U literaturi su također zabilježene dvije trudnoće kod majki s CTX-om koje su rezultirale nedonoščadi s dokazima unutarmaterničnog zastoja rasta. Podataka o uporabi kenodeoksikolatne kiseline kod trudnica nema ili su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su da postoji reproduktivna toksičnost (vidjeti
dio 5.3).
Ne preporučuje se koristiti kenodeoksikolatnu kiselinu tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi
koje ne koriste kontracepciju.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se kenodeoksikolatna kiselina/metaboliti u majčino mlijeko. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.
Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja kenodeoksikolatnom kiselinom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
Kenodeoksikolatna kiselina je endogena žučna kiselina koja se koristi kao nadomjesna terapija i
očekuje se da neće imati nikakav učinak na plodnost pri terapijskim dozama.
Kenodeoksikolatna kiselina ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada
sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Nuspojave u bolesnika (i odraslih i djece) koji primaju kenodeoksikolatnu kiselinu uglavnom su blage do umjerene težine, glavne reakcije koje su primijećene navedene su u donjoj tablici.
Tablični popis nuspojava
Nuspojave su klasificirane prema MedDRA-inoj klasifikaciji organskih sustava, prema sljedećim skupinama učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| MedDRA klasifikacija organskih sustava | Preporučeni pojam | Učestalost |
| Poremećaji probavnog sustava | konstipacija | nepoznato |
| Poremećaji jetre i žuči | povišene vrijednosti transaminazažutica | nepoznatonepoznato |
Opis odabranih nuspojava
U dva neintervencijska ispitivanja s kenodeoksikolatnom kiselinom prijavljene su ukupno tri nuspojave kod tri od 63 bolesnika (sigurnosna populacija). Niti jedna od tri nuspojave nije bila ozbiljna. U jednom slučaju došlo je blage povremene konstipacije kod odrasle osobe i u jednom slučaju kod djeteta. Jedan slučaj hepatičke nuspojave se dogodio kod dva tjedna starog dojenčeta kojem je dijagnosticiran CTX i opisan je u donjem odjeljku.
Pedijatrijska populacija
U dva neintervencijska ispitivanja s kenodeoksikolatnom kiselinom, kenodeoksikolatnom kiselinom je liječeno ukupno 14 pedijatrijskih bolesnika s CTX-om: 1 dojenče (od 0 do < 2 godine), 6 djece (od 2 do < 12 godina) i 7 adolescenata (od 12 do < 18 godina). Svi pedijatrijski bolesnici primali su
15 mg/kg na dan kao početnu dozu.
Jedino dojenče koje je bilo uključeno u ispitivanje imalo je povišene rezultate na testovima funkcije jetre unutar 6 tjedana od početka liječenja. Funkcija jetre dojenčeta se normalizirala nakon privremenog prestanka liječenja kenodeoksikolatnom kiselinom. Nadomještanje kenodeoksikolatne kiseline ponovno je započeto i nastavljeno nižom dozom od 5 mg/kg na dan bez daljnjih komplikacija.
Ovaj slučaj hepatičke nuspojave u dojenčeta pojavio se s višestrukim zbunjujućim čimbenicima
(engl. confounders) kao što su istodobna infekcija parehovirusom, istodobna primjena lijekova za koje se zna da utječu na funkciju jetre (aciklovir i fenobarbital) te prisutnost hiperbilirubinemije pri rođenju.
Radi rijetkih slučajeva CTX-a, literatura na raspolaganju nije dovoljna kako bi se utvrdila razlika u sigurnosti primjene kenodeoksikolatne kiseline između različitih pedijatrijskih dobnih skupina ili između pedijatrijskih bolesnika i odraslih.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Kenodeoksikolatne 250 mg
Farmakoterapijska skupina: terapija za žuč i jetru, žučne kiseline i derivati, ATK oznaka: A05AA01 Mehanizam djelovanja
Egzogena kenodeoksikolatna kiselina koristi se kao nadomjesna terapija za obnavljanje inhibicije povratnom spregom izgubljene radi nedostatka/odsustva endogene kenodeoksikolatne kiseline. Kod CTX-a, greška u genu za CYP27A1 rezultira nedostatkom mitohondrijskog enzima
sterol 27-hidroksilaze. Taj nedostatak blokira sintezu primarnih žučnih kiselina kroz klasični (neutralni put) i alternativni (kiseli) put. Međutim, kolatna kiselina se još uvijek stvara kroz alternativni mikrosomski put. Krajnji rezultat je ukupna količina žučnih kiselina u tijelu kojoj znatno nedostaje kenodeoksikolatna kiselina, ali koja je prilično obogaćena kolatnom kiselinom.
U CTX-u nedostatak kenodeoksikolatne kiseline uzrokuje nedostatak povratne sprege kolesterol
7α-hidroksilaze (CYP7A1) i HMG-CoA reduktaze, što vodi do povećanog stvaranja atipičnih žučnih kiselina, žučnih alkohola i kolestanola što uzrokuje patološke posljedice tog stanja. Egzogeno nadomještanje kenodeoksikolatnom kiselinom inhibira CYP7A1 (putem nuklearnog receptora, FXR) i HMG-CoA reduktazu te na taj način obnavlja inhibiciju povratnom spregom.
Primarni farmakodinamički učinci kenodeoksikolatne kiseline jesu:
-
smanjeno stvaranje kolesterola: smanjuje serumski kolestanol (djelovanje na HMG-CoA
reduktazu)
-
smanjeno stvaranje kolestanola: smanjuje serumski kolestanol (djelovanje na HMG-CoA
reduktazu i CYP7A1)
-
smanjeno stvaranje atipičnih žučnih alkohola i žučnih kiselina: kroz obnavljanje inhibicije
povratnom spregom u sintezi primarnih žučnih kiselina (djelovanje na CYP7A1).
Klinička djelotvornost i sigurnost
Djelotvornost i sigurnost ispitane su u dva retrospektivna ispitivanja u dva centra u Europi. Srednja vrijednost dobi populacije bolesnika u pivotalnom ispitivanju bila je manja, 25,8 godina, u odnosu na populaciju u potpornom ispitivanju gdje je srednja vrijednost dobi bila 35 godina, što se također odrazilo na razinu onesposobljenosti prisutnu u dvije kohorte prije početka liječenja, s time da je u potpornom ispitivanju bio veći stupanj onesposobljenosti na početku ispitivanja.
U glavnom ispitivanju CDCA-STUK-15-001 liječenje bolesnika s CTX-om kenodeoksikolatnom kiselinom u dozi 750 ‒ 1000 mg na dan za odrasle ili 5 ‒ 15 mg/kg na dan za dojenčad i djecu bilo je povezano sa statistički značajnim smanjenjem srednjih vrijednosti kolestanola u serumu od početnih vrijednosti do vrijednosti nakon početka liječenja u cjelokupnoj populaciji, kao i u dvije podskupine bolesnika u dobi < 21 godina ili ≥ 21 godina prilikom prvog liječenja. Razine žučnih alkohola u urinu su se smanjile. Rezultati na ljestvicama neurološke onesposobljenosti (Rankin i EDSS) stabilizirali su se ili su se poboljšali do zadnjeg kliničkog posjeta kod 84,6 % odnosno 76,9 % bolesnika. Srednje vrijednosti rezultata na ljestvicama Rankin i EDSS pokazale su vrlo malo povećanje (pogoršanje) od početka ispitivanja do zadnjeg kliničkog posjeta od 0,08 ± 0,74 i 0,27 ± 1,24 u cjelokupnoj populaciji i to povećanje nije bilo statistički značajno. Došlo je do statistički značajnog (p = 0,04) poboljšanja (smanjenja) od -0,31 ± 0,48 u srednjoj vrijednosti rezultata na Rankin ljestvici za podskupinu dobi
< 21 godine.
Znakovi i simptomi bolesti su se povukli, poboljšali ili stabilizirali kod većine bolesnika tijekom trajanja ispitivanja. Proljev je nestao kod 100 % (23/23) bolesnika koji su imali taj simptom na početku. Došlo je do povlačenja, poboljšanja ili stabilizacije kod 88,9 % (16/18) bolesnika s kognitivnim poremećajima. Epilepsija se povukla u 100 % (3/3) bolesnika, a polineuropatija se stabilizirala ili poboljšala u 100 % (11/11). Piramidalna disfunkcija se poboljšala ili stabilizirala kod
60 % (10/15), a cerebelarna disfunkcija u 88,7 % (12/14) bolesnika. Psihijatrijske poteškoće su se povukle, poboljšale ili stabilizirale kod 85,7 % (6/7) bolesnika. Međutim, simptomi parkinsonizma, rijetka manifestacija/povezanost s bolešću, koji su se pojavili kod samo 2 bolesnika za vrijeme trajanja ispitivanja, nisu odgovorili na liječenje.
U potpornom ispitivanju CDCA-STRCH-CR-14-001 liječenje bolesnika s CTX-om kenodeoksikolatnom kiselinom u dozi od 750 mg na dan davanom u medijanu trajanja od 5,75 godina bilo je povezano sa statistički značajnim smanjenjem srednjih vrijednosti serumskih razina kolestanola u usporedbi između početnih vrijednosti i bilo kojeg kasnijeg posjeta. Srednje vrijednosti razine
7α-hidroksi-4-kolesten-3-ona značajno su se smanjile od početnih vrijednosti do kasnijeg 1. i
2. posjeta. Razine vitamina D i PTH-a su se smanjile od početnih vrijednosti do oba posjeta nakon liječenja, a srednje vrijednosti razine piruvata smanjile su se od početnih vrijednosti do prvog posjeta nakon liječenja. Rezultati na Rankin i EDSS ljestvici ostali su stabilni kod 61,5 % odnosno 50 % bolesnika, međutim došlo je do općenitog pogoršanja srednjih vrijednosti rezultata u odnosu na početne vrijednosti. Povećanje u mineralnoj gustoći kosti (Z-vrijednost) primijećeno je u lumbalnoj kralješnici prilikom oba posjeta nakon liječenja i kod ukupnog kuka prilikom 2. posjeta nakon liječenja. Znakovi i simptomi bolesti ostali su stabilni kod većine bolesnika. Proljev se popravio ili potpuno nestao kod 64,3 % bolesnika koji su imali taj simptom na početku ispitivanja.
Nijedan bolesnik nije imao štetne događaje vezane uz liječenje, a kenodeoksikolatna kiselina je pokazala zadovoljavajući sigurnosni profil s obzirom na rutinske sigurnosne laboratorijske parametre (hematologija i klinička biokemija).
Podaci postoje samo za odraslu populaciju.
Kenodeoksikolatna kiselina je endogena žučna kiselina kod ljudi, koja je visoko regulirana sekrecijom u žuč putem pumpi za izbacivanje i detoksifikacijom sulfatacijom. Uz sulfataciju, žučna kiselina se može također detoksificirati kroz glukuronidaciju.
Kenodeoksikolatna kiselina primijenjena peroralno apsorbira se u tankom crijevu. Reapsorpcija nije potpuna. Mali dio kenodeoksikolatne kiseline se izlučuje fecesom.
Nakon reapsorpcije u crijevu, žučna kiselina se skoro potpuno konjugira s aminokiselinama, glicinom i taurinom i nakon toga izlučuje ponovno u žuč.
U crijevu bakterije razgrađuju kenodeoksikolatnu kiselinu i njezin konjugat s glicinom ili taurinom. Dekonjugacijom nastaju slobodne žučne kiseline, oksidacijom 7-keto-litokolatna kiselina, a litokolatna kiselina (3α-hidroksikolanatna kiselina) stvara se eliminacijom 7-hidroksi skupine. Iako
7-keto-litokolatna kiselina može djelomično stvarati u debelom crijevu, kao i u jetri, kenodeoksikolatnu kiselinu i ursodeoksikolatnu kiselinu (3α-, 7ß-di-hidroksikolanatna kiselina), litokolatna kiselina apsorbira se samo u malim količinama i stoga uglavnom gubi fecesom.
Biološki poluvijek kenodeoksikolatne kiseline iznosi otprilike 4 dana.
Reapsorpcija kenodeoksikolatne kiseline varira (29 % – 84 %). Nakon liječenja kenodeoksikolatnom kiselinom, endogena je sinteza primarnih žučnih kiselina, kolatne kiseline i kenodeoksikolatne kiseline inhibirana.
Farmaceutski podaci - Kenodeoksikolatne 250 mg
Sadržaj kapsule
kukuruzni škrob
magnezijev stearat
silicijev dioksid, koloidni, bezvodni
Ovojnica kapsule
želatina
titanijev dioksid (E 171) quinoline yellow (E 104) eritrozin (E 127)
Kapsule su pakirane u blistere od poli(vinilklorida) (PVC) zatvorene aluminijskom folijom i zapakirane u kartonske kutije.
Veličina pakiranja: 100 tvrdih kapsula
i druga rukovanja lijekom
Bolesnici koji ne mogu progutati kapsule
Za djecu (od 1 godine do 11 godina), adolescente (od 12 do 18 godina) i odrasle koji ne mogu progutati kapsule i/ili trebaju uzeti dozu manju od 250 mg, kapsulu se može otvoriti, sadržaj dodati u
25 ml 8,4 %-tne (1 mmol/ml) otopine natrijevog hidrogenkarbonata i pomiješati kako bi se pripremila
suspenzija koja sadrži 10 mg/ml kenodeoksikolatne kiseline.
Za dojenčad (od 1 mjeseca do 11 mjeseci) kapsule se mogu otvoriti i sadržaj dodati u 50 ml 8,4 %-tne otopine natrijevog hidrogenkarbonata (1 mmol/ml) i pomiješati kako bi se pripremila suspenzija koja sadrži 5 mg/ml kenodeoksikolatne kiseline.
Sama djelatna tvar će se otopiti u otopini natrijevog hidrogenkarbonata, a budući da se neće otopiti svi dijelovi sadržaja kapsule, izgledat će kao suspenzija. Suspenziju je prilično lako pripremiti, a spremna je kad više nema vidljivih grudica ili zaostalog praška.
Pripremljena suspenzija sadrži 22,9 mg natrija po ml, što treba uzeti u obzir u bolesnika koji su na prehrani s ograničenim unosom natrija.
Preporučuje se da se ova suspenzija pripremi u ljekarni te da se roditelju daju upute kako primijeniti
suspenziju.
Suspenziju treba čuvati u staklenoj bočici. Ne odlagati u hladnjak ili zamrzavati. Suspenzija je stabilna najviše 7 dana.
Ljekarna bi trebala dati štrcaljke za usta odgovarajućeg volumena i gradacije za primjenu suspenzije. Poželjno je da na štrcaljki za usta budu naznačeni točni volumeni.
Liječnik treba dati informacije o tome koju dozu dijete treba primiti, ovisno o djetetovoj težini. Raspon doza za pedijatrijske bolesnike (od 1 mjeseca do 18 godina) iznosi 5 – 15 mg/kg na dan (vidjeti dio 4.2).
Dodatne informacije nalaze se na kraju upute o lijeku u dijelu „Informacije namijenjene samo zdravstvenim radnicima”.
Zbrinjavanje
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.