Ig Vena 50 g/l otopina za infuziju

Nadomjesno liječenje u odraslih, djece i adolescenata (0 - 18 godina starosti) u:

• Sindromima primarne imunodeficijencije (engl. primary immunodeficiency syndromes - PID) sa smanjenim stvaranjem antitijela

• Sekundarnim imunodeficijencijama (engl. secondary immunodeficiencies - SID) u bolesnika koji pate od teških ili rekurentnih infekcija, kod kojih antimikrobno liječenje nije bilo učinkovito i/ili onih s dokazanim nedostatkom stvaranja specifičnog antitijela (PSAF)* ili s koncentracijom IgG-a u serumu < 4 g/L

  *PSAF = (engl. proven specific antibody failure) nemogućnost postizanja barem dvostrukog porasta titra IgG antitijela na cjepiva s polisaharidima pneumokoka i polipeptidnim antigenima

  Profilaksa ospica prije i nakon izloženosti za osjetljive osobe, djecu i adolascente (0-18 godina) kod kojih je aktivna imunizacija kontraindicirana ili se ne preporučuje.

  Također treba uzeti u obzir službene preporuke o primjeni intravenskog ljudskog imunoglobulina u profilaksi ospica prije i nakon izloženosti i aktivnoj imunizaciji.

  Imunomodulacija u odraslih, djece i adolescenata (0 - 18 godina) u:

• Primarnoj imunološkoj trombocitopeniji (engl. primary immune thrombocytopenia - ITP), u bolesnika s visokim rizikom od krvarenja ili prije kirurškog zahvata kako bi se korigirao broj trombocita

• Guillain Barré-ovom sindromu

• Kawasakijevoj bolesti (u kombinaciji s acetilsalicilnom kiselinom; vidjeti dio 4.2)

• Kroničnoj upalnoj demijelinizacijskoj poliradikuloneuropatiji (engl. chronic inflammatory demyelinating polyradiculoneuropathy - CIDP)

• Multifokalnoj motoričkoj neuropatiji (engl. multifocal motor neuropathy - MMN)

IVIg terapiju mora započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u liječenju poremećaja imunološkog sustava.

Doziranje

Primijenjena doza i režim doziranja ovise o indikaciji.

Može biti potrebno individualizirati doziranje za svakog bolesnika ovisno o kliničkom odgovoru. Može biti potrebno prilagoditi doziranje temeljeno na tjelesnoj težini kod pothranjenih i pretilih bolesnika.

Sljedeći režimi doziranja navode se kao smjernice.

Nadomjesno liječenje u sindromima primarne imunodeficijencije

Režimom doziranja potrebno je postići najnižu koncentraciju (engl. trough) IgG-a (mjereno prije sljedeće infuzije) od najmanje 6 g/L ili unutar normalnog referentnog raspona za određenu populacijsku starosnu dob. Potrebno je proći 3-6 mjeseci nakon početka liječenja kako bi se postigla ravnoteža (stanje dinamičke ravnoteže razine IgG antitijela). Preporučena početna doza je 0,4 - 0,8 g/kg primijenjena odjednom nakon koje slijedi najmanje 0,2 g/kg primijenjeno svaka 3-4 tjedna.

Doza potrebna da se postigne najniža koncentracija od 6 g/L se kreće u rasponu 0,2 - 0,8 g/kg/mjesec. Kada je postignuto stanje dinamičke ravnoteže, razmak između doziranja varira od 3 - 4 tjedna.

Najniže koncentracije IgG antitijela moraju se mjeriti i procjenjivati prema incidenciji infekcije. Kako bi se smanjila stopa bakterijskih infekcija, možda će biti potrebno povećavati dozu kako bi se postigla veća vrijednost najniže koncentracije.

Nadomjesno liječenje kod sekundarne imunodeficijencije (kako je definirano u 4.1)

Preporučena doza je 0,2 - 0,4 g/kg svaka tri do četiri tjedna.

Najniže koncentracije IgG-a moraju se mjeriti i procjenjivati prema incidenciji infekcije. Dozu se po potrebi mora prilagoditi kako bi se postigla optimalna zaštita od infekcije, povećanje doze može biti potrebno kod bolesnika s perzistirajućim infekcijama; smanjenje doze se može razmotriti kod bolesnika koji se izliječe od infekcije.

Profilaksa ospica prije i nakon izloženosti

Profilaksa nakon izloženosti

Ako je osjetljiv pacijent bio izložen ospicama, doza od 0,4 g/kg koja se daje što je prije moguće i unutar 6 dana od izlaganja trebala bi osigurati razinu antitijela protiv ospica u serumu > 240 mIU/mL tijekom najmanje 2 tjedna. Razinu antitijela u serumu treba provjeriti nakon 2 tjedna i dokumentirati. Dodatna doza od 0,4 g/kg, koju je moguće ponoviti jednom nakon 2 tjedna, može biti potrebna za održavanje razine antitijela u serumu > 240 mIU/mL.

Ako je pacijent s PID/SID bio izložen ospicama i redovito prima infuzije IVIg-a, treba razmotriti primjenu dodatne doze IVIg što je prije moguće, a unutar 6 dana od izloženosti. Doza od 0,4 g/kg trebala bi osigurati razinu antitijela protiv ospica u serumu na vrijednost > 240 mIU/mL tijekom najmanje 2 tjedna.

Profilaksa prije izloženosti

Ako je pacijent s PID/SID-om u riziku od buduće izloženosti ospicama i prima dozu održavanja IVIg manju od 0,53 g/kg svaka 3-4 tjedna, tu dozu treba povećati jednom na 0,53 g/kg. To bi trebalo osigurati razinu antitijela protiv ospica u serumu na vrijednost >240 mIU/mL najmanje 22 dana nakon infuzije.

Imunomodulacija u:

Primarna imunološka trombocitopenija

Postoje dva različita pristupa liječenju:

• 0,8 - 1 g/kg prvi dan liječenja; ova doza se može ponoviti jednom unutar 3 dana

• 0,4 g/kg dnevno tijekom 2-5 dana

U slučaju pojave relapsa, liječenje se može ponoviti.

Guillain Barré-ov sindrom

0,4 g/kg/dan tijekom 5 dana (moguće ponavljanje doziranja u slučaju relapsa).

Kawasakijeva bolest

2,0 g/kg mora se primijeniti u jednokratnoj dozi. Bolesnici se moraju istodobno liječiti acetilsalicilnom kiselinom.

Kronična upalna demijelinizacijska poliradikuloneuropatija (CIDP)

Početna doza: 2 g/kg tijekom 2 - 5 uzastopna dana Doze održavanja:

1 g/kg u podijeljenim dozama tijekom 1-2 uzastopna dana svaka 3 tjedna.

Učinak liječenja treba procijeniti nakon svakog ciklusa; ako učinak liječenja nije vidljiv nakon 6 mjeseci, potrebno je prekinuti liječenje.

Ako je liječenje učinkovito, liječnik treba donijeti odluku o liječenju kroz duže vrijeme na temelju bolesnikova odgovora na liječenje i postignutog održavanja odgovora.

Doziranje i intervale doziranja će možda trebati prilagoditi individualnom tijeku bolesti.

Multifokalna motorička neuropatija (MMN)

Početna doza: 2 g/kg u podijeljenim dozama tijekom 2 - 5 uzastopnih dana Doza održavanja: 1 g/kg svaka 2 do 4 tjedna ili 2g/kg svakih 4 do 8 tjedana.

Učinak liječenja treba procijeniti nakon svakog ciklusa; ako učinak liječenja nije vidljiv nakon 6 mjeseci, potrebno je prekinuti liječenje.

Ako je liječenje učinkovito, liječnik treba donijeti odluku o liječenju kroz duže vrijeme na temelju bolesnikova odgovora na liječenje i postignutog održavanja odgovora.

Doziranje i intervale doziranja će možda trebati prilagoditi individualnom tijeku bolesti. Preporuke o doziranju su sažete u sljedećoj tablici:

Pedijatrijska populacija

Doziranje u djece i adolescenata (0 - 18 godina) ne razlikuje se od onog u odraslih jer je doziranje za svaku indikaciju izraženo prema tjelesnoj težini imora se prilagoditi kliničkom ishodu gore navedenih stanja.

Oštećenje funkcije jetre

Nema dokaza koji bi upućivali na potrebu za prilagodbom doze.

Oštećenje funkcije bubrega

Prilagodba doze nije potrebna osim u slučaju kliničkih upozorenja, vidjeti dio 4.4.

Starije osobe

Prilagodba doze nije potrebna osim u slučaju kliničkih upozorenja, vidjeti dio 4.4.

CIDP

Zbog rijetke pojavnosti bolesti i posljedično malim ukupnim brojem bolesnika, iskustva u primjeni intravenskih imunoglobulina kod djece koja boluju od CIDP su ograničena, stoga su dostupni samo podaci iz literature. Međutim, svi objavljeni podaci dosljedno pokazuju da je liječenje s IVIg-om jednako učinkovito kod odraslih i kod djece, kao što je i kod ostalih utvrđenih IVIg indikacija.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Imunoglobulin normalni ljudski potrebno je primijeniti u obliku intravenske infuzije početnom brzinom od 0,46 - 0,92 mL/kg/h (10 - 20 kapi u minuti) kroz 20 – 30 minuta (vidjeti dio 4.4). U slučaju pojave nuspojava, brzina infuzije se mora smanjiti ili u potpunosti

zaustaviti. Ako se dobro podnosi, brzina infuzije se može postupno povećavati do najviše 1,85 mL/kg/h (40 kapi u minuti).

Kod PID bolesnika koji dobro podnose brzinu infuzije od 0,92 mL/kg/h, brzina infuzije se može postupno povećavati do 2 mL/kg/h, 4 ml/kg/h, do najviše 6 mL/kg/h, svakih 20 - 30 minuta i samo ako bolesnik dobro podnosi primjenu.

Općenito, doza i brzina infuzije se moraju prilagoditi bolesniku individualno prema potrebama. Zavisno o tjelesnoj težini, doziranju i pojavljivanju nuspojava, bolesnik možda neće moći primiti najvišu brzinu infuzije. U slučaju pojave nuspojava, infuzija se mora odmah prekinuti i razmotriti primjena odgovarajuće brzine infuzije prilagođene bolesniku.

Vidjeti također dio 6.6. Posebne populacije

Kod pedijatrijskih bolesnika (0 - 18 godina) i starijih (> 64 godine) početna brzina infuzije bi trebala biti 0,46 – 0,92 mL/kg/h (10 do 20 kapi u minuti) kroz 20 – 30 minuta. Ukoliko bolesnici dobro podnose primjenu i uzimajući u obzir kliničko stanje bolesnika, brzina infuzije se može postupno povećavati do najviše 1,85 mL/kg/h (40 kapi/minuti).

Preosjetljivost na djelatnu tvar (imunoglobulini normalni ljudski) ili neku od pomoćnih tvari (vidjeti dio 4.4 i 6.1)

Kod bolesnika sa selektivnom IgA deficijencijom koji su razvili antitijela na IgA, primjena lijeka koji sadrži IgA može rezultirati anafilaksijom.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost biološkog lijeka, potrebno je jasno zabilježiti naziv i serijski broj primijenjenog lijeka.

Mjere opreza pri uporabi

Moguće komplikacije često se mogu izbjeći ako se prethodno osigura:

• da bolesnici nisu osjetljivi na imunoglobulin normalni ljudski tako da se prva infuzija lijeka injicira polako (0,46 - 0,92 ml/kg/h);

• da se bolesnici pomno prate zbog pojave bilo kakvih simptoma tijekom trajanja infuzije. Bolesnike koji prvi put primaju imunoglobulin normalni ljudski, bolesnike koje se prebacuje s drugog intravenskog imunoglobulinskog lijeka ili kada je prošlo dulje vrijeme od prethodne infuzije se moranaročito pratiti tijekom prve infuzije i tijekom prvog sata nakon prve infuzije u kontroliranom zdravstvenom okruženju kako bi se uočile moguće nuspojave i osiguralo da se hitna pomoć može odmah primijeniti u slučaju problema.Svi ostali bolesnici moraju se promatrati najmanje 20 minuta nakon primjene.

  Kod svih bolesnika primjena IVIg-a zahtjeva:

• primjerenu hidraciju prije početka infuzije IVIg-a

• praćenje količine izlučenog urina

• praćenje koncentracije kreatinina u serumu

• izbjegavanje istodobne primjene diuretika Henleove petlje (vidjeti dio 4.5).

  U slučaju pojave neke od nuspojava mora se usporiti brzina infuzije ili prekinuti infuzija. Potrebno liječenje ovisi vrsti i težini nuspojave.

  Reakcije na infuziju

  Određene nuspojave (npr. glavobolja, navale crvenila, zimica, bol u mišićima, piskanje pri disanju, tahikardija, bol u donjem dijelu leđa, mučnina i hipotenzija) mogu biti povezane s brzinom infuzije. Mora se držati preporučene brzine infuzije navedene u dijelu 4.2.

  Bolesnici moraju biti pomno praćeni i pažljivo promatrani kako bi se uočio bilo koji simptom tijekom primjene infuzije.

  Nuspojave se mogu češće pojaviti

• kod bolesnika koji primaju imunoglobulin normalni ljudski po prvi put, u rijetkim slučajevima, kada je lijek s imunoglobulinom normalnim ljudskim zamijenjen drugim ili kada je prošlo duže vremensko razdoblje od zadnje infuzije

• kod bolesnika s aktivnom infekcijom ili pod kroničnom upalom

  Preosjetljivost

  Reakcije preosjetljivosti su rijetke. Anafilaksa se može razviti u bolesnika:

• s nedetektabilnim IgA antitijelima i razvijenim anti-IgA antitijelima

• koji su ranije dobro podnosili liječenje imunoglobulinom normalnim ljudskim U slučaju šoka, mora se primijeniti standardno medicinsko liječenje šoka.

  Tromboembolija

  Postoje klinički dokazi o povezanosti primjene IVIg-a i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt miokarda, cerebrovaskularni incident (uključujući moždani udar), plućna embolija i duboka venska tromboza za koje se pretpostavlja da su povezani s relativnim povišenjem viskoziteta krvi zbog naglog utoka imunoglobulina kod bolesnika pod rizikom. Nužan je oprez pri propisivanju i primjeni IVIg-a bolesnicima s prekomjernom tjelesnom težinom i bolesnicima kod kojih već postoje čimbenici rizika za nastanak tromboembolijskih događaja (poput uznapredovale dobi, hipertenzije, dijabetes melitusa i vaskularnih oboljenja ili trombotičkih epizoda u anamnezi, zatim bolesnicima sa stečenim ili naslijeđenim trombofilijskim poremećajima, bolesnicima koji su tijekom duljeg razdoblja bili imobilizirani, bolesnicima s izraženom hipovolemijom, kao i bolesnicima koji boluju od bolesti koje dovode do povišene viskoznosti krvi).

  U bolesnika s rizikom za tromboembolijske nuspojave, IVIg je potrebno primijeniti u što je moguće nižoj dozi i što je moguće sporijom brzinom infuzije.

  Akutno zatajenje bubrega

  Prijavljeni su slučajevi akutnog zatajenja bubrega u bolesnika koji su primali IVIg. U većini slučajeva bili su identificirani faktori rizika, kao što su od ranije postojeća insuficijencija bubrega, dijabetes melitus, hipovolemija, prekomjerna tjelesna težina, istodobna primjena nefrotoksičnih lijekova ili dob viša od 65 godina.

  Potrebno je u odgovarajućim intervalima analizirati bubrežne parametre prije infuzije IVIg-a, osobito kod bolesnika za koje postoji procjena za mogući povećani rizik od razvoja akutnog bubrežnog zatajenja.

  Kod bolesnika kod kojih postoji rizik nastanka akutnog bubrežnog zatajenja, IVIg lijekove potrebno je primjenjivati u što je moguće nižoj dozi i što je moguće sporijom brzinom infuzije.

  U slučaju oštećenja funkcije bubrega, potrebno je razmisliti o prekidu liječenja IVIg-om.

  Iako su izvješća o disfunkciji bubrega i akutnom zatajenju bubrega povezana s primjenom brojnih registriranih IVIg lijekova koji sadrže saharozu, glukozu ili maltozu kao pomoćne tvari, oni koji sadrže saharozu kao stabilizator čine disproporcionalno veći dio od ukupnog broja slučajeva. Stoga je kod bolesnika pod rizikom potrebno uvijek nastojati dati IVIg lijekove koji ne sadrže ove pomoćne tvari. Ig VENA sadrži maltozu (vidjeti dio iznad).

  Sindrom aseptičkog meningitisa (AMS)

  Prijavljena je pojava AMS povezanog s liječenjem IVIg-om Sindrom se obično javlja unutar nekoliko sati do 2 dana nakon početka liječenja IVIg-om. Cerebrospinalna tekućina (CSF) je često pozitivna s pleocitozom do nekoliko tisuća stanica po mm³, prvenstveno od granulocita i povišenom razinom proteina do nekoliko stotina mg/dL.

  AMS se može češće javiti povezano s liječenjem visokim dozama (2 g/kg) IVIg-a.

  Bolesnike kod kojih se jave takvi znakovi i simptomi potrebno je temeljito neurološki pregledati, uključujući i cerebrospinalnu tekućinu kako bi se isključili drugi mogući uzroci meningitisa.

  Prekid liječenja IVIg-om rezultirao je remisijom sindroma aseptičkog meningitisa unutar nekoliko dana bez posljedica.

  Hemolitička anemija

  IVIg lijekovi mogu sadržavati antitijela na krvnu grupu koja mogu djelovati kao hemolizini i inducirati in vivo oblaganje crvenih krvnih stanica (RBC) imunoglobulinima, uzrokujući pozitivnu izravnu antiglobulinsku reakciju (Coombsov test) i u rijetkim slučajevima hemolizu. Hemolitička anemija se može razviti nakon primjene IVIg-a zbog pojačane sekvestracije RBC. Bolesnici koji primaju IVIg moraju se pratiti zbog pojave kliničkih znakova i simptoma hemolize (vidjeti dio 4.8).

  Neutropenija/Leukopenija

  Prolazno smanjenje broja neutrofila i/ili epizode neutropenije, ponekad ozbiljne, zabilježene su nakon liječenja IVIg-ima. To se obično događa unutar nekoliko sati ili dana nakon primjene IVIg-a i nestaje spontano unutar 7 do 14 dana.

  Transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća (engl. transfusion-related acute lung injury - TRALI)

  Postoje neka izvješća o pojavi akutnog nekardiogenog plućnog edema (transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća (TRALI)) kod bolesnika koji primaju IVIg.

  TRALI karakteriziraju ozbiljna hipoksija, dispneja, tahipneja, cijanoza, vrućica i hipotenzija. Simptomi TRALI-a se obično razvijaju tijekom ili unutar 6 sati od transfuzije, često unutar 1 - 2 sata. Stoga primatelji IVIG-a moraju biti praćeni i infuzija odmah prekinuta u slučaju nuspojava povezanih s plućima.

  TRALI je stanje potencijalno opasno po život koje zahtjeva trenutno zbrinjavanje od strane jedinice za intenzivnu njegu.

  Interferiranje sa serološkim pretragama

  Nakon primjene imunoglobulina privremeni porast različitih pasivno prenesenih antitijela u krvi bolesnika može rezultirati lažno pozitivnim rezultatima seroloških pretraga.

  Pasivni prijenos antitijela na antigene eritrocita npr. A, B, D može interferirati s nekim serološkim pretragama za antitijela crvenih krvnih stanica, primjerice direktni antiglobulinski test (DAT, direktni Coombsov test).

  Prijenos infektivnih agensa

  Uobičajene mjere u prevenciji infekcija koje nastaju kao rezultat primjene lijekova pripremljenih iz ljudske krvi ili plazme uključuju selekciju donora, probir pojedinačnih donacija i kontrolu „poola“ plazme na specifične markere infekcije, kao i provedbu učinkovitih mjera za inaktiviranje/odstranjivanje virusa tijekom proizvodnje.

  Usprkos tome, nije moguće potpuno isključiti mogućnost prijenosa infektivnih agensa kod primjene lijekova pripremljenih iz ljudske krvi ili plazme. To se odnosi i na nepoznate i nove viruse, kao i na ostale patogene.

  Mjere koje se trenutno provode smatraju se učinkovitim protiv virusa s ovojnicom kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa B (HBV), virus hepatitisa C (HCV) te protiv virusa hepatitisa A bez ovojnice.

  Iste te mjere pokazuju određena ograničenja u učinkovitosti protiv virusa bez ovojnice kao što je parvovirus B19.

  Klinička iskustva međutim govore o izostanku prijenosa virusa hepatitisa A ili parvovirusa B19 imunoglobulinima. Štoviše, pretpostavlja se da sadržaj antitijela značajno doprinosi sigurnosti od prijenosa uzročnika virusnih bolesti.

  Izrazito se preporuča da se, svaki puta nakon što je lijek Ig VENA primijenjen nekom bolesniku, zabilježi naziv i broj serije lijeka, kako bi se osigurala evidencija o primijenjenim serijama lijeka određenim bolesnicima.

  Pedijatrijska populacija

  Prijavljeni su slučajevi glikozurije kod pedijatrijskih bolesnika nakon primjene Ig VENA-e. Navedeni slučajevi su obično blagi i prolazni bez kliničkih znakova.

  Ig VENA sadrži maltozu kao pomoćnu tvar u koncentraciji 100 mg u mL. Maltoza se u bubrežnim tubulima hidrolizira u glukozu koja se resorbira i općenito se vrlo mala količina izlučuje urinom. Resorpcija glukoze ovisi o dobi. Prolazno povećanje koncentracije maltoze u plazmi može biti veće od kapaciteta bubrega za resorpciju šećera, što kao rezultat može imati pozitivan test na glukozu u urinu.

  Pomoćne tvari i sadržaj natrija

  Ovaj lijek sadrži 100 mg/mL maltoze kao pomoćnu tvar. Interferencija maltoze sa testovima za određivanje glukoze u krvi može rezultirati lažno povišenim nalazom glukoze te posljedično, neodgovarajućom primjenom inzulina, koja može dovesti do po život opasne hipoglikemije i smrti. Isto tako, slučajevi prave hipoglikemije mogu ostati neliječeni ako je stanje hipoglikemije maskirano lažno povišenim nalazom glukoze. Za dodatne podatke vidjeti također dio 4.5. Za podatke o akutnom zatajenju bubrega, vidjeti dio ispod.

  Ovaj lijek sadrži:

  • 1.4 mg natrija po bočici od 20 ml, što odgovara 0,07% maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

  • 3,4 mg natrija po bočici od 50 ml, što odgovara 0,17% maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

  • 6,9 mg natrija po bočici od 100 ml, što odgovara 0,34% maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

  • 13,8 mg natrija po bočici od 200 ml, što odgovara 0,69% maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Živa atenuirana virusna cjepiva

Primjena imunoglobulina može oslabiti djelotvornost živih atenuiranih virusnih cjepiva poput morbila, rubele, parotitisa (zaušnjaci) i varičela u razdoblju od najmanje 6 tjedana do 3 mjeseca. Mora proći tri mjeseca od primjene imunoglobulina do cijepljenja živim atenuiranim virusnim cjepivom. U slučaju morbila, smanjena djelotvornost može potrajati do godine dana. Zbog toga se u bolesnika koji se cijepe protiv morbila mora provjeriti status antitijela.

Diuretici petlje

Izbjegavanje istovremene uporabe diuretika petlje.

Testovi za određivanje glukoze u krvi

Određene vrste sistema za određivanje glukoze u krvi (npr. oni koji se baziraju na glukoza dehidrogenaza pirolokinolin kinonu (GDH-PQQ) ili metodi glukoza-di-oksidoreduktaze) mogu pogrešno interpretirati maltozu (100 mg/mL) koja se nalazi u Ig VENA-i kao glukozu. To može rezultirati lažno povišenim nalazom glukoze ako se očitanje vrši za vrijeme trajanja infuzije ili do 15 sati nakon završetka infuzije i, posljedično, neodgovarajućom primjenom inzulina koja može dovesti do po život opasne ili čak fatalne hipoglikemije. Isto tako, slučajevi prave hipoglikemije mogu ostati neliječeni ako je stanje hipoglikemije maskirano lažno povišenim nalazom glukoze. Prema tome, kod primjene Ig VENA-e ili drugih parenteralnih lijekova koji sadrže maltozu, mjerenje glukoze u krvi se mora odrediti aparatom koji koristi glukoza-specifičnu metodu.

Potrebno je pažljivo proučiti upute za uporabu aparata za određivanje glukoze u krvi, kao i za test trake, kako bi se moglo odlučiti da li su primjereni za uporabu kod parenteralnih lijekova koji sadrže maltozu. Ako postoje dvojbe, potrebno je upitati proizvođača da li je sistem za određivanje glukoze primjeren za uporabu s parenteralnim lijekovima koji sadrže maltozu.

Pedijatrijska populacija

Iako nisu provođene studije interakcija u pedijatrijskoj populaciji, ne očekuju se razlike u interakcijama u odnosu na odrasle.

Trudnoća

Sigurnost primjene ovog lijeka u trudnoći nije utvrđena u kontroliranim kliničkim ispitivanjima, te se zato lijek smije primjenjivati na trudnicama samo uz oprez. Pokazalo se da IVIg-i prolaze posteljicu, najviše tijekom trećeg tromjesečja. Klinička iskustva s

imunoglobulinima ne ukazuju da bi se očekivali štetni učinci na tijek trudnoće, plod ili novorođenče.

Dojenje

Sigurnost ovog lijeka za primjenu u trudnoći kod ljudi nije utvrđena u kontroliranim kliničkim ispitivanjima, te se stoga dojiljama smije davati samo s oprezom.

Imunoglobulini se izlučuju u majčino mlijeko. Ne očekuju se negativni utjecaji na novorođenče/dojenče koje se hrani majčinom mlijeku.

Plodnost

Iz kliničkog iskustva s imunoglobulinima ne očekuju se štetni učinci na plodnost.

Sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima može biti umanjena zbog nekih nuspojava povezanih s primjenom lijeka Ig VENA. Bolesnici kod kojih se pojave nuspojave za vrijeme liječenja, moraju čekati da se one povuku prije nego krenu upravljati vozilom ili raditi sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave uzrokovane imunoglobulinima normalnim ljudskim (u padajućoj učestalosti) obuhvaćaju (vidjeti također dio 4.4):

• zimicu, glavobolju, omaglicu, vrućicu, povraćanje, alergijske reakcije, mučnine, artralgije, niski krvni tlak i umjerenu bol u donjem dijelu leđa

• reverzibilne hemolitičke reakcije; osobito u bolesnika s krvnim grupama A, B i AB i (rijetko) hemolitička anemija koja zahtjeva transfuziju

• (rijetko) nagli pad krvnog tlaka i u pojedinim slučajevima anafilaktički šok, čak i kod bolesnika koji tijekom ranijih primjena nisu pokazivali znakove preosjetljivosti

• (rijetko) slučajevi prolaznih kožnih reakcija (uključujući kožni eritemski lupus - učestalost nepoznata).

• (vrlo rijetko) tromboembolijske događaje poput infarkta miokarda, moždanog udara, plućne embolije i duboke venske tromboze

• slučajeve reverzibilnog aseptičkog meningitisa

• slučajeve povišene razine kretinina u serumu i/ili pojavu akutnog zatajenja bubrega

• slučajeve transfuzijom izazvanog akutnog oštećenja pluća (TRALI)

  Sigurnost primjene Ig VENA-e je evaluirana u 4 klinička ispitivanja u kojima je primijenjeno ukupno 1189 infuzija. U CIDP kliničko ispitivanje bila su uključena 24 bolesnika s kroničnom upalnom demijelinizirajućom polineuropatijom (CIDP) koji su primili Ig VENA-u, ukupan broj primijenjenih infuzija je bio 840. U PID kliničko ispitivanje bilo je uključeno 16 bolesnika s primarnom imunodeficijencijom (PID) koji su primili ukupno 145 infuzija. U ITP kliničko ispitivanje bilo je uključeno 15 ispitanika s imunom trombocitopenijom (ITP) i ukupan broj primijenjenih infuzija je bio 80. U ID/ITP kliničko ispitivanje bilo je uključeno 43 bolesnika s ili imunodeficijencijom (ID) ili ITP i primili su ukupno 124 infuzije.

  Tablični prikaz nuspojava

  Tablica dolje je prikazana u skladu s klasifikacijom organskih sustava prema MedDRA-i (SOC-u i razini preporučenog pojma).

  U Tablici 1 su prikazane nuspojave zabilježene tijekom kliničkih ispitivanja, a Tablica 2 prikazuje nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet.

  Za prikaz učestalosti nuspojava korišten je sljedeći kriterij: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

  Učestalost nuspojava zabilježenih tijekom kliničkih ispitivanja se temelji na postotku po infuziji (ukupan broj infuzija: 1189)

  Nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet su navedene uz nepoznatu učestalost budući je prijavljivanje nuspojava nakon stavljanja lijeka u promet dobrovoljno i potječe od nepoznatog broja uzoraka te stoga nije moguće pouzdano odrediti njihovu učestalost.

  Izvor baze podataka o sigurnosti (npr. iz kliničkih ispitivanja, ispitivanja sigurnosti lijeka nakon stavljanja u promet i/ili spontanog prijavljivanja)

  Tablica 1Učestalost nuspojava tijekom kliničkih ispitivanja
  MedDRAklasifikacija organskih sustava (SOC)	Nuspojava	Učestalost po bolesniku	Učestalost po infuziji
  Poremećaji živčanog sustava	glavobolja,somnolencija	često	rijetko
  Poremećaji probavnog sustava	mučnina	često	rijetko
  Poremećaji mišićno-koštanogsustava i vezivnog tkiva	bol u leđima	često	manje često
  	mialgija	često	rijetko
  Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene	astenija, umor, pireksija	često	rijetko

  Tablica 2Nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet
  MedDRA klasifikacijaorganskih sustava SOC	Nuspojava	Učestalost pobolesniku	Učestalost poinfuziji
  Infekcije i infestacije	aseptički meningitis	nepoznato	nepoznato
  Poremećaji krvi i limfnogsustava	hemoliza, hemolitičkaanemija	nepoznato	nepoznato
  Poremećaji imunološkogsustava	anafilaktički šok,reakcije preosjetljivosti	nepoznato	nepoznato
  Psihijatrijski poremećaji	stanje konfuzije	nepoznato	nepoznato
  Poremećaji živčanog sustava	cerebrovaskularni incident, glavobolja,omaglica, tremor, parestezija	nepoznato	nepoznato
  Srčani poremećaji	infarkt miokarda, cijanoza, tahikardija,bradikardija, palpitacije	nepoznato	nepoznato
  Krvožilni poremećaji	duboka venska tromboza, embolija,hipotenzija, hipertenzija,	nepoznato	nepoznato

  	bljedilo
  Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja	plućna embolija, edempluća, bronhospazam, dispneja, kašalj	nepoznato	nepoznato
  Poremećaji probavnog sustava	povraćanje, proljev, mučnina, bol uabdomenu	nepoznato	nepoznato
  Poremećaji kože i potkožnog tkiva	angioedem, urtikarija, eritem, bulozni dermatitis, ekfolijativni dermatitis(), osip, pruritus, ekcem,hiperhidroza	nepoznato	nepoznato
  Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva	artralgija, bol u leđima, mialgija, bol u vratu,mišićno-koštana ukočenost	nepoznato	nepoznato
  Poremećaji bubrega imokraćnog sustava	akutno bubrežnozatajenje	nepoznato	nepoznato
  Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene	flebitis na mjestu primjene, pireksija, zimica, bol u prsnom košu, edem lica,malaksalost	nepoznato	nepoznato
  Pretrage	pad krvnog tlaka, povećanje kreatinina ukrvi	nepoznato	nepoznato

  Za podatke o sigurnosti u vezi s prijenosom infektivnih agensa, vidjeti dio 4.4. Pedijatrijska populacija

  Učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece iste su kao i u odraslih.

  Kod pedijatrijskih bolesnika je primjećena prolazna glikozurija nakon primjene Ig VENA-e. To može biti uzrokovano sadržajem maltoze u Ig VENA-i i različitom kapacitetu bubrežnih tubula za resorpciju glukoze, što je mehanizam ovisan o dobi.

  Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

  Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje može izazvati preopterećenje tekućinom i hiperviskoznost, osobito u bolesnika pod rizikom, uključujući dojenčad, starije bolesnike i bolesnike s oštećenjem funkcije srca ili bubrega (vidjeti dio 4.4).