Liječenje akutnih epizoda ulceroznog kolitisa koji je ograničen na rektum i sigmoidni kolon.

Doziranje

Odrasli

1 potisna doza 2 mg budezonida dnevno.

Pedijatrijska populacija

Budosan 2 mg rektalnu pjenu ne bi trebalo primijeniti u djece i adolescenata zbog malo iskustva o primjeni u ovoj dobnoj skupini.

Način primjene

Za rektalnu primjenu

Budosan 2 mg rektalna pjena može se primijeniti ujutro ili navečer. Budosan 2 mg rektalna pjena treba prije primjene biti sobne temperature.

Prije uvođenja aplikatora u rektum (toliko duboko koliko je bolesniku podnošljivo), na spremnik je

potrebno postaviti aplikator i snažno ga protresti (oko 15 sekundi). Doziranje lijeka bit će točnije ukoliko se glava pumpe drži što je moguće više okomito prema dolje. Za primjenu jedne doze Budosan 2 mg rektalne pjene potrebno je do kraja pritisnuti glavu pumpe i polako ju otpuštati.

Aplikator je nakon potiskivanja doze, a prije izvlačenja iz rektuma, potrebno u istom položaju držati 10 do 15 sekundi.

Najbolji učinak se postiže ako se crijeva isprazne prije primjene Budosan 2 mg rektalne pjene.

Trajanje liječenja

Trajanje primjene određuje nadležni liječnik. Akutne epizode ulceroznog kolitisa obično se smiruju nakon 6 do 8 tjedana, te se nakon tog vremena Budosan 2 mg rektalna pjena ne bi više trebala koristiti.

Budosan 2 mg rektalna pjena ne smije se primijeniti u bolesnika s:

• preosjetljivošću na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1,

• cirozom jetre.

Liječenje Budosan 2 mg rektalnom pjenom rezultira nižim sistemskim razinama steroida nego uobičajena terapija oralnim glukokortikosteroidima sa sistemski djelujućim kortikoidima. Prelazak s druge terapije glukokortikosteroidima može stoga dovesti do ponovnog pojavljivanja ili povratka simptoma povezanih s promjenom sistemskih razina steroida.

Oprez je potreban u bolesnika s tuberkulozom, hipertenzijom, diabetes mellitusom, osteoporozom, peptičkim ulkusom, glaukomom, kataraktom, dijabetesom u obiteljskoj anamnezi, glaukomom u obiteljskoj anamnezi ili nekim drugim stanjima u kojima glukokortikosteroidi mogu imati neželjene učinke.

Pojaviti se mogu sistemski učinci glukokortikosteroida, osobito kada je lijek propisan u visokim dozama i kroz dulje vrijeme. Ovi učinci mogu uključivati Cushingov sindrom, adrenalnu supresiju, usporen rast, smanjenu gustoću minerala kostiju, kataraktu, glaukom i širok raspon psihijatrijskih nuspojava ili onih koji utječu na ponašanje (vidjeti dio 4.8).

Infekcije

Supresija upalnog odgovora i imunološke funkcije povećava sklonost infekcijama i njihovu ozbiljnost. U obzir se pažljivo mora uzeti rizik od pogoršanja infekcija bakterijama, gljivicama, amebama i virusima za vrijeme liječenja glukokortikosteroidima. Klinička izraženost često može biti atipična, a teške infekcije, kao što su sepsa i tuberkuloza, mogu biti maskirane i tako dostići uznapredovali stadij prije nego što su prepoznate.

Vodene kozice

Posebna pažnja mora se obratiti na infekciju vodenim kozicama, budući da ova obično blaga bolest može biti smrtonosna u imunosuprimiranih bolesnika. Bolesnike koji ovu bolest još nisu preboljeli treba savjetovati da izbjegavaju bliski kontakt s osobama koje imaju vodene kozice ili herpes zoster, te da odmah potraže hitnu liječničku pomoć ako su izloženi. Ako je bolesnik dijete, roditelju se mora dati gore navedeni savjet. Pasivna imunizacija imunoglobulinom varicella zoster (VZIG) potrebna je za sve izložene neimunizirane bolesnike koji primaju sistemske glukokortiksteroide ili su ih primili u zadnja 3 mjeseca; potrebno ju je primijeniti unutar 10 dana od izloženosti vodenim kozicama. Ako je dijagnoza vodenih kozica potvrđena, bolest zahtijeva pažnju specijalista i hitno liječenje. Primjena glukokortikosteroida se ne smije prekinuti, a u slučaju potrebe dozu je moguće povećati.

Ospice

Bolesnici kompromitiranog imuniteta koji dođu u kontakt s ospicama trebali bi, kada god je moguće, primiti normalni imunoglobulin što je ranije moguće nakon izloženosti.

Cjepiva

Živa cjepiva se ne smiju primjenjivati u osoba koje kronično uzimaju glukokortikosteroide. Odgovor protutijela na druga cjepiva može biti umanjen.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Temeljem iskustva s bolesnicima koji imaju kasni stadij primarnog bilijarnog kolangitisa (PBC) uz već razvijenu jetrenu cirozu, očekuje se povećana sistemska raspoloživost budezonida u svih bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.

Međutim, budezonid je u dnevnim oralnim dozama od 9 mg bio siguran i dobro podnošljiv za bolesnike s bolestima jetre bez ciroze jetre. Nema dokaza za potrebom posebne preporuke doziranja lijeka za bolesnike s necirotičnim bolestima jetre ili blagim oštećenjem funkcije jetre.

Poremećaj vida

Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, treba razmotriti potrebu da ga se uputi oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR) koja je zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida.

Ostalo

Glukokortikosteroidi mogu uzrokovati supresiju hipotalamo-pituitarno-adrenalne osovine (HPA) te smanjiti odgovor na stres. Dodatno liječenje sistemskim glukokortikosteroidima se preporučuje u bolesnika s planiranom operacijom ili u drugim stresnim situacijama.

Treba izbjegavati istodobno liječenje ketokonazolom ili drugim inhibitorima CYP3A4 (vidjeti dio 4.5).

Ovaj lijek sadrži 600,3 mg propilenglikola u jednoj potisnoj dozi Budosan rektalne pjene. Propilenglikol može uzrokovati iritaciju kože.

Cetilni alkohol i cetostearilni alkohol uzrokuju lokalnu nadraženost kože (npr. kontaktni dermatitis).

Farmakodinamičke interakcije

Srčani glikozidi

Djelovanje glikozida može biti pojačano zbog nedostatka kalija.

Saluretici

Izlučivanje kalija može biti pojačano. Farmakokinetičke interakcije

Citokrom P450

- Inhibitori CYP3A4

Očekuje se da će istodobna primjena inhibitora CYP3A, uključujući lijekove koji sadrže kobicistat, povećati rizik od sistemskih nuspojava. Kombinaciju treba izbjegavati, osim kada korist nadmašuje povećani rizik od sistemskih nuspojava kortikosteroida, a u tom slučaju je bolesnike potrebno pratiti radi otkrivanja sistemskih nuspojava kortikosteroida.

Ketokonazol 200 mg jednom dnevno kroz usta povisio je koncentracije budezonida (3 mg u pojedinačnoj dozi) u plazmi za oko 6 puta za vrijeme istodobne primjene. Kada se ketokonazol primijenio 12 sati nakon budezonida, koncentracije su bile povišene za oko 3 puta. Budući da nema dovoljno podataka za preporuku doze, kombinaciju bi trebalo izbjegavati.

Ostali potentni inhibitori CYP3A4, kao što su ritonavir, itrakonazol, klaritromicin i sok od grejpa također mogu uzrokovati znatno povišenje koncentracija budezonida u plazmi. Stoga treba izbjegavati istodobno uzimanje budezonida.

• Induktori CYP3A4

  Tvari ili lijekovi koji induciraju CYP3A4, kao što su karbamazepin i rifampicin, mogu umanjiti sistemsku, ali i lokalnu izloženost budezonida u sluznici crijeva. Tada može biti potrebna prilagodba doze.

• Supstrati CYP3A4

Tvari ili lijekovi koji se metaboliziraju putem CYP3A4 mogu biti kompetitivni budezonidu. Ako je afinitet kompetitivne tvari za CYP3A4 snažniji, tada to može dovesti do povišene koncentracije budezonida u plazmi, ili – ako se budezonid snažnije veže na CYP3A4 – može doći do povišene razine kompetitivne tvari u plazmi, kada će možda biti potrebna prilagodba/smanjenje doze tog lijeka.

U žena, koje su istodobno primale estrogene ili oralne kontraceptive, prijavljene su povišene razine u plazmi i pojačano djelovanje glukokortikosteroida, no ovo nije primijećeno uz oralne kombinirane kontraceptive niske doze.

Iz razloga što liječenjem budezonidom može doći do supresije funkcije nadbubrežnih žlijezda, ACTH stimulacijski test koji se koristi za dijagnozu zatajenja hipofize može prikazati neispravne rezultate (niske vrijednosti).

Trudnoća

Primjenu u trudnoći treba izbjegavati, osim ako ne postoje uvjerljivi razlozi za liječenje Budosan 2 mg rektalnom pjenom. Postoji malo podataka o ishodima trudnoće nakon oralne primjene budezonida u ljudi. Iako podaci o inhaliranom budezonidu u velikom broju izloženih trudnoća ne ukazuju na nuspojave, za očekivati je da će maksimalne koncentracije budezonida u plazmi biti više pri liječenju Budosan 2 mg rektalnom pjenom u usporedbi s inhaliranim budezonidom. Budezonid je, kao i drugi glukokortikosteroidi, na skotnim životinjama uzrokovao abnormalnosti u razvoju fetusa (vidjeti dio 5.3). Nije utvrđena važnost ovog učinka u ljudi.

Dojenje

Budezonid se izlučuje u majčino mlijeko (dostupni su podaci o izlučivanju nakon uporabe putem inhalacije). Za očekivati je međutim samo manje učinke na dojenče nakon uzimanja Budosana 2 mg rektalne pjene u terapijskom rasponu. Uzimajući u obzir koristi dojenja za dijete i korist liječenja za majku, mora se odlučiti hoće li se prekinuti dojenje ili će se prekinuti/suzdržati od liječenja budezonidom.

Plodnost

Nema podataka o učinku budezonida na plodnost u ljudi. U ispitivanjima na životinjama nije bilo utjecaja na plodnost nakon liječenja budezonidom (vidjeti dio 5.3) .

Ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima nisu provedena.

Pri procjeni nuspojava korištene su slijedeće konvencije učestalosti: vrlo često (≥ 1/10)

često (≥ 1/100 i < 1/10)

manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000)

vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Sljedeće nuspojave dodatno su izviještene u kliničkim studijama s Budosan 2 mg rektalnom pjenom (učestalost: manje često): povećan apetit, povećana razina sedimentacije eritrocita, leukocitoza, mučnina, bol u trbuhu, nadutost, parestezije u području trbuha, analna fisura, aftozni stomatitis, čest nagon za pražnjenjem crijeva, rektalno krvarenje, povišene transaminaze (GOT, GPT), povišeni parametri kolestaza (GGT, AP), povišene amilaze, promjene u razini kortizola, infekcije urinarnog trakta, vrtoglavica, poremećaji u osjetu mirisa, nesanica, pojačano znojenje, astenija, povećanje tjelesne težine.

Najveći broj nuspojava navedenih u ovom sažetku opisa svojstava lijeka mogu se očekivati i pri liječenju drugim glukokortikosteroidima.

Povremeno se mogu javiti nuspojave tipične za sistemske glukokortikosteroide. Ove su nuspojave ovisne o dozi, trajanju liječenja, istodobnom ili prijašnjem liječenju drugim glukokortikosteroidima, te individualnoj osjetljivosti.

Neke od ovih neželjenih nuspojava prijavljene su tek nakon dugoročnog korištenja oralnog budezonida.

U pravilu je rizik od nuspojava kod Budosan 2 mg rektalne pjene manji nego kod uzimanja glukokortikosteroida sa sistemskim djelovanjem.

Egzacerbacija ili ponovna pojava ekstraintestinalnih manifestacija (osobito onih koje zahvaćaju kožu i zglobove) mogu se javiti kod prelaska bolesnika sa sistemski djelujućih glukokortikosteroida na

lokalno djelujući budezonid.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Do sada nema poznatih slučajeva predoziranja budezonidom.