Omnitrope 10 mg/1,5 ml otopina za injekciju u ulošku

Dojenčad, djeca i adolescenti

• Poremećaj rasta zbog nedovoljnog lučenja hormona rasta (deficit hormona rasta).

• Poremećaj rasta povezan s Turnerovim sindromom.

• Poremećaj rasta povezan s kroničnom insuficijencijom bubrega.

• Poremećaj rasta (skor standardne devijacije (SSD) trenutne visine < -2,5 i SSD prilagođen visini roditelja < -1) u niske djece/adolescenata koji su rođeni mali za gestacijsku dob s porođajnom težinom i/ili dužinom manjom od -2 standardne devijacije (SD), koja nisu uspjela nadoknaditi zaostajanje u rastu (SSD brzine rasta u visinu < 0 u protekloj godini) do dobi od 4 godine ili kasnije.

• Prader-Willijev sindrom (PWS) za poboljšanje rasta i oblikovanja tijela. Dijagnoza PWS-a mora

  se potvrditi odgovarajućim genetičkim ispitivanjem.

  Odrasli

• Nadomjesna terapija za odrasle s izraženim deficitom hormona rasta.

• Nastup u odrasloj dobi: bolesnici s teškom deficijencijom hormona rasta povezanom s deficijencijom drugih hormona zbog poznate hipotalamičke ili hipofizne patologije i nedostatkom najmanje jednog hormona hipofize koji nije prolaktin. Ti se bolesnici moraju podvrgnuti odgovarajućem dinamičkom ispitivanju radi dijagnosticiranja ili isključivanja nedostatka hormona rasta.

• Nastup u djetinjstvu: bolesnici s deficitom hormona rasta tijekom djetinjstva zbog kongenitalnih, genetskih, stečenih ili idiopatskih uzroka. U bolesnika s deficijencijom hormona rasta koja je nastupila u djetinjstvu treba ponovno procijeniti kapacitet lučenja hormona rasta

  nakon završetka longitudinalnog rasta. U bolesnika s velikom vjerojatnošću trajne deficijencije hormona rasta, tj. kongenitalnim uzrokom ili deficijencije hormona rasta koja je posljedica hipotalamo-hipofizne bolesti ili moždanog inzulta, faktor rasta sličan inzulinu-I (IGF-I) SSD

  < -2 bez liječenja hormonom rasta tijekom najmanje 4 tjedna treba smatrati dovoljnim dokazom jake deficijencije hormona rasta.

  Kod svih drugih bolesnika potrebno je odrediti IGF-I i provesti jedan test stimulacije hormona rasta.

Postavljanje dijagnoze te započinjanje i praćenje terapije somatropinom trebaju provoditi liječnici odgovarajućih kvalifikacija s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju bolesnika s poremećajima u rastu.

Doziranje

Pedijatrijska populacija

Doziranje i raspored primjene moraju se odrediti pojedinačno za svakog bolesnika.

Poremećaji rasta zbog nedovoljnog lučenja hormona rasta u pedijatrijskih bolesnika

Općenito se preporučuje doza od 0,025 – 0,035 mg/kg tjelesne težine na dan ili 0,7 – 1,0 mg/m²

tjelesne površine na dan. Korištene su i veće doze.

Kad deficijencija hormona rasta nastala u djetinjstvu traje do adolescencije, potrebno je nastaviti s liječenjem kako bi se postigao potpuni tjelesni razvoj (npr. sastav tijela, koštana masa). U svrhu praćenja, postizanje normalne vršne koštane mase definirane kao T-skor > -1 (tj. standardiziran prema prosječnoj vršnoj koštanoj masi u odraslih mjerenoj dvoenergetskom apsorpciometrijom X-zraka, uzimajući u obzir spol i etničku pripadnost) jedan je od terapijskih ciljeva u prijelaznom razdoblju. Za smjernice o doziranju, vidjeti niže dio koji se odnosi na odrasle.

Prader-Willijev sindrom, za poboljšanje rasta i sastava tijela u pedijatrijskih bolesnika

Općenito se preporučuje doza od 0,035 mg/kg tjelesne težine na dan ili 1,0 mg/m² tjelesne površine na dan. Dnevna doza ne smije biti veća od 2,7 mg. Liječenje se ne smije primjenjivati kod pedijatrijskih bolesnika s brzinom rasta manjom od 1 cm na godinu i onih koji su blizu zatvaranja epifiza.

Poremećaji rasta zbog Turnerova sindroma

Preporučuje se doza od 0,045 – 0,050 mg/kg tjelesne težine na dan ili 1,4 mg/m² tjelesne površine na dan.

Poremećaji rasta kod kronične insuficijencije bubrega

Preporučuje se doza od 0,045 – 0,050 mg/kg tjelesne težine na dan (1,4 mg/m² tjelesne površine na dan). Ako je brzina rasta premala, mogu biti potrebne i veće doze. Nakon šest mjeseci liječenja može biti potrebna korekcija doze (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji rasta niske djece/adolescenata koji su rođeni mali za gestacijsku dob

Obično se preporučuje doza od 0,035 mg/kg tjelesne težine na dan (1 mg/m² tjelesne površine na dan) do postizanja konačne visine (vidjeti dio 5.1). Liječenje se mora obustaviti nakon prve godine liječenja ako je SSD brzine rasta manji od + 1. Liječenje se mora obustaviti ako je brzina rasta u visinu

< 2 cm/godinu i, ako je potrebna potvrda, kada je koštana dob > 14 godina (djevojčice) ili > 16 godina

(dječaci), što odgovara zatvaranju epifiznih ploča rasta.

Preporučene doze u pedijatrijskih bolesnika

Nedostatak hormona rasta u odraslih bolesnika

U bolesnika koji nastavljaju s terapijom hormonom rasta nakon djetinjstva u kojem je nastala deficijencija hormona rasta, preporučena doza za ponovni početak liječenja iznosi 0,2 – 0,5 mg na dan. Dozu treba postupno povećavati ili snižavati sukladno potrebama pojedinog bolesnika određenima prema koncentraciji IGF-I.

U odraslih s deficijencijom hormona rasta nastalom u odrasloj dobi, terapiju treba započeti malom dozom, od 0,15 - 0,3 mg na dan. Doza se treba postupno povećavati sukladno potrebama pojedinog bolesnika određenima prema koncentraciji IGF-I.

U oba slučaja, cilj liječenja je postići koncentraciju faktora rasta sličnog inzulinu (IGF-I) unutar 2 SSD od srednje vrijednosti korigirane za dob. Bolesnicima s normalnim koncentracijama IGF-I na početku liječenja treba davati hormon rasta sve dok razina IGF-I ne dostigne gornji dio raspona normalnih vrijednosti, ne prelazeći 2 SSD. Za titraciju doze mogu se kao smjernice koristiti i klinički odgovor i nuspojave. Spoznalo se da postoje bolesnici s deficijencijom hormona rasta u kojih razine IGF-I ne postaju normalne usprkos dobrom kliničkom odgovoru pa njima ne treba povisivati dozu. Doza održavanja rijetko prelazi 1,0 mg na dan. Ženama može biti potrebna veća doza nego muškarcima, s time da muškarci pokazuju povećanje osjetljivosti na IGF-I tijekom vremena. To znači da postoji opasnost od premalog doziranja žena, posebice žena koje primaju oralnu nadomjesnu terapiju estrogenom, te prevelikog doziranja muškaraca. Primjerenost veličine doze hormona rasta stoga se mora kontrolirati svakih 6 mjeseci. Budući da se starenjem smanjuje fiziološko stvaranje hormona rasta, potrebna doza se može smanjiti.

Posebne populacije

Stariji

U bolesnika starijih od 60 godina terapiju treba započeti dozom od 0,1 – 0,2 mg na dan i polako je povisivati sukladno potrebama pojedinog bolesnika. Potrebno je koristiti najmanju djelotvornu dozu. Doza održavanja u ovih bolesnika rijetko prelazi 0,5 mg na dan.

Način primjene

Injekciju treba dati supkutano i mijenjati mjesto injiciranja radi sprječavanja lipoatrofije.

Za upute o primjeni i rukovanju, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Somatropin se ne smije primijeniti ako je dokazana aktivnost tumora. Prije započinjanja terapije hormonom rasta intrakranijalni tumori moraju biti neaktivni, a antitumorska terapija mora biti završena. U slučaju dokazanog rasta tumora liječenje se mora prekinuti.

Somatropin se ne smije koristiti za poticanje rasta u djece sa zatvorenim epifizama.

Bolesnici s akutnim kritičnim bolestima i komplikacijama nakon operacije na otvorenom srcu, abdominalne operacije, višestruke traume, akutnim respiratornim zatajenjem ili sličnim bolestima ne smiju se liječiti somatropinom (vezano uz bolesnike koji koriste nadomjesnu terapiju vidjeti dio 4.4).

Maksimalna preporučena dnevna doza se ne smije prekoračiti (vidjeti dio 4.2). Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je

jasno evidentirati.

Hipoadrenalizam

Uvođenje terapije somatropinom može rezultirati inhibicijom 11βHSD-1 i smanjenim koncentracijama kortizola u serumu. U bolesnika liječenih somatropinom može se otkriti prethodno nedijagnosticirani centralni (sekundarni) hipoadrenalizam, tako da može biti potrebna nadomjesna terapija glukokortikoidima. Pored toga, bolesnicima koji se liječe nadomjesnom terapijom glukokortikoidima zbog prethodno dijagnosticiranog hipoadrenalizma može biti potrebno povisiti dozu održavanja ili dozu u stresnim situacijama nakon što započnu liječenje somatropinom (vidjeti dio 4.5).

Primjena s peroralnom estrogenskom terapijom

Ako žena koja uzima somatropin započne peroralnu estrogensku terapiju, možda će biti potrebno povećati dozu lijeka somatropinom kako bi se razine IGF-1 u serumu održale unutar normalnog raspona za dob. I obrnuto, ako žena koja uzima somatropin prekine peroralnu estrogensku terapiju, dozu lijeka somatropinom možda će biti potrebno sniziti kako bi se izbjegao višak hormona rasta i/ili nastanak nuspojava (vidjeti dio 4.5).

Osjetljivost na inzulin

Somatropin može smanjiti osjetljivost na inzulin. U bolesnika sa šećernom bolešću će možda biti potrebno prilagoditi dozu inzulina nakon uvođenja terapije somatropinom. Bolesnike sa šećernom bolešću, intolerancijom glukoze ili dodatnim čimbenicima rizika za šećernu bolest potrebno je pažljivo pratiti tijekom terapije somatropinom.

Funkcija štitnjače

Hormon rasta pojačava ekstratiroidno pretvaranje T4 u T3, što može dovesti do smanjenja koncentracije T4 i povećanja koncentracije T3 u serumu. Dok su periferne vrijednosti hormona štitnjače ostale u referentnom rasponu zdravih ispitanika, u bolesnika sa subkliničkim hipotiroidizmom teoretski se može razviti hipotiroidizam. Zbog toga je potrebno pratiti funkciju štitne žlijezde u svih bolesnika. U bolesnika s hipopituitarizmom koji uzimaju standardnu nadomjesnu terapiju, mogući učinak liječenja hormonom rasta na funkciju štitne žlijezde mora se izrazito pažljivo pratiti.

Novotvorine

Kod nedostatka hormona rasta nastalog zbog liječenja maligne bolesti, preporučuje se praćenje znakova relapsa maligne bolesti. U osoba koje su preboljele karcinom u djetinjstvu zabilježen je povećani rizik od druge novotvorine u bolesnika liječenih somatotropinom nakon prve novotvorine. Najčešći među tim drugim novotvorinama bili su intrakranijalni tumori, osobito meningeomi, u bolesnika liječenih zračenjem glave zbog prve novotvorine.

Iskliznuće epifize glave femura

U bolesnika s endokrinim poremećajima, uključujući deficit hormona rasta, pojava epifiziolize u području kuka može biti češća nego u općoj populaciji. Bolesnike koji tijekom liječenja somatropinom šepaju potrebno je klinički pregledati.

Benigna intrakranijalna hipertenzija

U slučaju jake ili učestale glavobolje, problema s vidom, mučnine i/ili povraćanja preporučuje se fundoskopija radi otkrivanja papiloedema. Ako se papiloedem potvrdi, potrebno je razmotriti dijagnozu benigne intrakranijalne hipertenzije te po potrebi prekinuti liječenje hormonom rasta. Trenutno nema dovoljno dokaza da bi se mogli dati konkretni savjeti o nastavku liječenja hormonom rasta u bolesnika nakon izlječenja intrakranijalne hipertenzije. Ako se ponovno započne liječenje hormonom rasta, nužno je pomno praćenje radi otkrivanja simptoma intrakranijalne hipertenzije.

Leukemija

Leukemija je zabilježena u malog broja bolesnika s deficijencijom hormona rasta, od kojih su neki bili liječeni somatropinom. Međutim, nema dokaza da je incidencija leukemije povećana u osoba koje primaju hormone rasta kod kojih nisu prisutni predisponirajući čimbenici.

Protutijela

Mali postotak bolesnika može razviti protutijela na Omnitrope. Omnitrope je izazvao stvaranje protutijela u približno 1 % bolesnika. Ova protutijela imaju nisku sposobnost vezanja pa nemaju učinka na brzinu rasta. Testiranje na protutijela na somatropin treba provesti u svakog bolesnika s inače neobjašnjivim izostankom odgovora.

Pankreatitis

Iako je rijedak, pankreatitis treba uzeti u obzir u bolesnika liječenih somatropinom u kojih se pojavi bol u abdomenu, pogotovo ako se radi o djeci.

Skolioza

Poznato je da je skolioza češća u nekih skupina bolesnika liječenih somatropinom. Osim toga, nagli rast u svakog djeteta može uzrokovati progresiju skolioze. Nije dokazano da somatropin povećava učestalost ili težinu skolioze. Tijekom liječenja potrebno je pratiti pojavu znakova skolioze.

Akutna kritična bolest

Učinci somatropina na oporavak bili su ispitani u dva placebom kontrolirana ispitivanja koja su uključila 522 kritično bolesna odrasla bolesnika s komplikacijama nakon operacije na otvorenom srcu, abdominalne operacije, višestruke traume ili akutnog respiratornog zatajenja. Smrtnost je bila veća u bolesnika liječenih s 5,3 ili 8 mg somatropina dnevno u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo, 42 % naspram 19 %. Na temelju tih informacija, ovakvi se bolesnici ne smiju liječiti somatropinom. Budući da nema dostupnih informacija o sigurnosti nadomjesne terapije hormonom rasta u akutnih kritično bolesnih bolesnika, potrebno je odvagnuti koristi od nastavka liječenja u takvoj situaciji u odnosu na moguće rizike koje to uključuje.

U svih bolesnika u kojih se razvija druga ili slična akutna kritična bolest, moguća korist od liječenja somatropinom mora se odvagnuti u odnosu na moguće rizike koje to uključuje.

Stariji bolesnici

Iskustvo u bolesnika starijih od 80 godina je ograničeno. Stariji bolesnici mogu biti osjetljiviji na djelovanje lijeka Omnitrope pa stoga mogu biti skloniji razvoju nuspojava.

Prader-Willijev sindrom

U bolesnika s PWS-om liječenje uvijek mora biti popraćeno prehranom s ograničenim unosom

kalorija.

Zabilježeni su smrtni slučajevi povezani s primjenom hormona rasta u pedijatrijskih bolesnika s PWS- om u kojih je bio prisutan jedan ili više od sljedećih faktora rizika: teška pretilost (bolesnici s omjerom tjelesne težine/visine koji prelazi 200 %), prijašnja oslabljena respiratorna funkcija ili apneja u snu ili neodređena respiratorna infekcija. Rizik u bolesnika s PWS-om i jednim ili više od navedenih faktora rizika može biti veći.

Prije započinjanja liječenja somatropinom, u bolesnika s PWS-om potrebno je provjeriti postoji li opstrukcija gornjih dišnih puteva, apneja u snu ili respiratorne infekcije.

Ako se tijekom provjere postoji li opstrukcija gornjih dišnih puteva pronađu patološki nalazi, dijete treba uputiti specijalistu otorinolaringologije zbog liječenja i rješavanja respiratornog poremećaja prije započinjanja liječenja hormonom rasta.

Prije započinjanja liječenja hormonom rasta treba provjeriti prisutnost apneje u snu priznatim metodama kao što su polisomnografija ili noćna oksimetrija te se u slučaju sumnje na apneju u snu bolesnik mora nadzirati.

Ako bolesnici tijekom liječenja somatropinom pokazuju znakove opstrukcije gornjih dišnih puteva (uključujući pojavu ili pojačanje hrkanja), mora se prekinuti liječenje i obaviti novi otorinolaringološki pregled.

U svih bolesnika s PWS-om mora se provjeriti prisutnost apneje u snu i mora ih se nadzirati u slučaju sumnje na apneju u snu. U bolesnika se moraju pratiti znakovi respiratornih infekcija, a infekcija se mora što prije dijagnosticirati i agresivno liječiti.

Prije i tijekom liječenja hormonom rasta bolesnici s PWS-om moraju na učinkovit način kontrolirati tjelesnu težinu.

Iskustva s produljenim liječenjem odraslih i bolesnika s PWS-om su ograničena. Djeca koja su rođena mala za gestacijsku dob

U niske djece/adolescenata rođenih malih za gestacijsku dob potrebno je prije početka liječenja isključiti druge medicinske razloge ili terapije kojima bi se mogli objasniti poremećaji rasta.

U djece/adolescenata rođenih malih za gestacijsku dob preporučuje se prije započinjanja liječenja te nakon toga jednom godišnje izmjeriti vrijednosti inzulina i glukoze u krvi natašte. U bolesnika s povećanim rizikom od dijabetesa melitusa (npr. zbog dijabetesa u obitelji, pretilosti, jake otpornosti na inzulin, akantoze nigrikans) potrebno je napraviti test oralne podnošljivosti glukoze (OGTT). U slučaju manifestnog dijabetesa, ne smije se primjenjivati hormon rasta.

U djece/adolescenata rođenih malih za gestacijsku dob preporučuje se prije početka liječenja te nakon toga dvaput godišnje izmjeriti razinu IGF-I. Ako na ponovljenim mjerenjima razina IGF-I prelazi vrijednost od +2 SD u usporedbi s referentnim vrijednostima za dob i pubertetski status, radi korekcije doze u obzir se može uzeti omjer vrijednosti IGF-I / IGFBP-3.

Iskustva sa započinjanjem liječenja bolesnika rođenih malih za gestacijsku dob nedugo prije početka puberteta su ograničena. Stoga se ne preporučuje započinjanje liječenja nedugo prije početka puberteta. Iskustva s bolesnicima sa Silver-Russellovim sindromom su ograničena.

Ako se liječenje niske djece/adolescenata rođenih malih za gestacijsku dob hormonom rasta prekine prije dostizanja konačne visine, dio visine postignut liječenjem može se izgubiti.

Kronična renalna insuficijencija

U slučaju kronične renalne insuficijencije, bubrežna funkcija prije uvođenja terapije mora biti manja od 50 posto normalne. Da bi se potvrdio poremećaj rasta, rast se mora pratiti jednu godinu prije uvođenja terapije. Za to vrijeme potrebno je primjenjivati konzervativno liječenje insuficijencije bubrega (koje obuhvaća kontrolu acidoze, hiperparatiroidizma i prehrane) te se mora nastaviti i tijekom liječenja.

U slučaju transplantacije bubrega liječenje se mora prekinuti.

Zasad nema dostupnih podataka o konačnoj visini bolesnika s kroničnom insuficijencijom bubrega koji su liječeni Omnitropeom.

Omnitrope 5 mg/1,5 ml otopina za injekciju sadrži benzilni alkohol:

Ovaj lijek sadrži 9 mg benzilnog alkohola u jednom ml.

Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Intravenska primjena benzilnog alkohola povezana je s ozbiljnim štetnim događajima i smrću u novorođenčadi („sindrom dahtanja”). Nije poznata minimalna količina benzilnog alkohola kod koje se može javiti toksičnost.

Upozorite roditelje ili zakonskog skrbnika da ne koriste dulje od tjedan dana u male djece (mlađe od 3 godine) bez odobrenja liječnika ili ljekarnika.

Upozorite trudnice ili dojilje da se u njihovom tijelu mogu nakupiti velike količine benzilnog alkohola i da mogu izazvati nuspojave (zvane „metabolička acidoza”).

Upozorite bolesnike koji imaju bolest jetre ili bubrega da se u njihovom tijelu mogu nakupiti velike količine benzilnog alkohola i da mogu izazvati nuspojave (zvane „metabolička acidoza”).

Sadržaj natrija

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po ml, tj. zanemarive količine natrija.

Istodobno liječenje glukokortikoidima inhibira učinke lijeka Omnitrope na poticanje rasta. Bolesnicima s nedostatkom ACTH-a treba pažljivo prilagoditi nadomjesnu terapiju glukokortikoidima kako bi se izbjegao inhibitorni učinak na rast.

Hormon rasta smanjuje pretvorbu kortizona u kortizol i može otkriti prethodno neotkriven centralni hipoadrenalizam ili dovesti do neučinkovitosti niskih doza nadomjesne terapije glukokortikoidima (vidjeti dio 4.4).

U žena na nadomjesnoj peroralnoj estrogenskoj terapiji možda će biti potrebna viša doza hormona rasta kako bi se postigao cilj liječenja (vidjeti dio 4.4).

Podaci dobiveni ispitivanjem interakcija provedenim na odraslim osobama s deficitom hormona rasta pokazuju da se primjenom somatropina može povećati klirens spojeva za koje je poznato da ih metaboliziraju izoenzimi citokroma P450. Klirens spojeva metaboliziranih putem citokroma P450 3A4 (npr. spolni steroidi, kortikosteroidi, antikonvulzivi i ciklosporin) može se osobito povećati što rezultira niskom razinom tih spojeva u plazmi. Klinička značajnost tog nalaza nije poznata.

Pogledajte i podatke o dijabetesu melitusu i poremećaju štitnjače u dijelu 4.4 te podatke o oralnoj

nadomjesnoj terapiji estrogenom u dijelu 4.2.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni somatropina u trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama su nedostatna za donošenje zaključka o reproduktivnoj toksičnosti (vidjeti dio 5.3). Ne preporučuje se koristiti lijek somatropin tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju.

Dojenje

Nisu provedena klinička ispitivanja lijekova koji sadrže somatropin u dojilja. Nije poznato izlučuje li se somatropin u majčino mlijeko, no vjerojatnost apsorpcije intaktnog proteina iz gastrointestinalnog trakta djeteta je izuzetno mala. Stoga je prilikom primjene Omnitropea kod dojilja potreban oprez.

Plodnost

Nisu provedena ispitivanja utjecaja Omnitropea na plodnost.

Omnitrope ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

1. Sažetak sigurnosnog profila

   U bolesnika s nedostatkom hormona rasta prisutan je deficit izvanstaničnog volumena. Taj se deficit ispravlja brzo nakon početka liječenja somatropinom. Vrlo česte su nuspojave vezane uz zadržavanje tekućine, kao što je periferni edem i artralgija; česte su mišićno-koštana ukočenost, mialgija i parestezija.

   Te su nuspojave uglavnom blage do umjerene, javljaju se tijekom prvih mjeseci liječenja i nestaju

   spontano ili nakon smanjenja doze.

   Incidencija navedenih nuspojava povezana je s primijenjenom dozom, dobi bolesnika, te je vjerojatno obrnuto proporcionalna dobi bolesnika u vrijeme pojave deficita hormona rasta.

   Omnitrope dovodi do stvaranja protutijela u približno 1 % bolesnika. Sposobnost vezanja tih protutijela bila je niska, a s njihovim stvaranjem nisu bile povezane nikakve kliničke promjene, vidjeti dio 4.4.

2. Tablični popis nuspojava

   Tablica 1 prikazuje nuspojave razvrstane prema Klasifikaciji organskih sustava i učestalosti sukladno sljedećoj konvenciji: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) za svako od indiciranih stanja.

   Tablica 1

   Klasifikacija organskih sustava	Vrlo često (≥1/10)	Često (≥1/100 i <1/10)	Manje često (≥1/1000 i<1/100)	Rijetko (≥1/10 000 i<1/1000)	Vrlo rijetko (<1/10 000)	Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnihpodataka)
   Dobroćudne, zloćudne i			(Djeca)Leukemija†

   Klasifikacija organskih sustava	Vrlo često (≥1/10)	Često (≥1/100 i <1/10)	Manje često (≥1/1000 i<1/100)	Rijetko (≥1/10 000 i<1/1000)	Vrlo rijetko (<1/10 000)	Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnihpodataka)
   nespecificira ne novotvorine (uključujućiciste i polipe)
   Endokriniporemećaji						Hipotireoza**
   Poremećaji metabolizma i prehrane						(Odrasli i djeca) Dijabetesmelitus tipa 2
   Poremećaji živčanog sustava		(Odrasli) Parestezija* (Odrasli) Sindrom karpalnog kanala	(Djeca) Benigna intrakranijal na hipertenzija (Djeca)Parestezija*			(Odrasli) Benigna intrakranijalna hipertenzija (Odrasli i djeca)Glavobolja
   Poremećaji kože i potkožnogtkiva			(Djeca) Osip**, Svrbež**,Urtikarija**			(Odrasli) Osip**, Svrbež**,Urtikarija**
   Poremećaji mišićno- koštanog sustava i vezivnog tkiva	(Odrasli)Atralgija*	(Odrasli) Mialgija* (Odrasli) Mišićno-košta na ukočenost* (Djeca)Atralgija*	(Djeca) Mialgija*			(Djeca) Mišićno-košta na ukočenost*
   Poremećaji reproduktivn og sustava idojki			(Odrasli i djeca) Ginekomastija
   Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene	(Odrasli)Periferniedem*	(Djeca) Reakcija na mjestu injekcije$	(Djeca) Periferni edem*			(Odrasli i djeca) Edem lica* (Odrasli) Reakcija namjestu injekcije$
   Pretrage						(Odrasli i djeca) Sniženi kortizol ukrvi‡

   * Te su nuspojave uglavnom blage do umjerene, javljaju se tijekom prvih mjeseci liječenja i nestaju spontano ili nakon smanjenja doze. Incidencija ovih nuspojava povezana je s primijenjenom dozom, dobi bolesnika i moguće je obrnuto povezana s dobi bolesnika u vrijeme nastanka deficita hormona rasta.

   **Nuspojava na lijek (ADR) utvrđena nakon stavljanja lijeka u promet.

   $ Zabilježene su prolazne reakcije na mjestu injekcije u djece.

   ‡ Nije poznata klinička značajnost.

   † Zabilježeno u djece s deficitom hormona rasta liječene somatropinom, međutim čini se da je incidencija slična onoj u djece bez deficita hormona rasta.

3. Opis odabranih nuspojava

   Snižene razine kortizola u serumu

   Zabilježeno je da somatropin smanjuje vrijednosti kortizola u serumu, vjerojatno zbog utjecaja na prijenosne proteine ili zbog povećanja hepatičkog klirensa. Klinička važnost tih saznanja može biti ograničena. Ipak, prije uvođenja terapije potrebna je optimizacija nadomjesne terapije kortikosteroidima.

   Prader Willijev sindrom

   Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su rijetki slučajevi iznenadne smrti u bolesnika s Prader- Willijevim sindromom liječenih somatropinom, iako nije dokazana nikakva uzročno-posljedična povezanost.

   Leukemija

   U djece s deficitom hormona rasta liječene somatotropinom zabilježeni su slučajevi leukemije (rijetko ili vrlo rijetko) i uključeni u iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet. Međutim, nema dokaza povećanog rizika od leukemije bez predisponirajućih čimbenika, kao što je zračenje mozga ili glave.

   Iskliznuće epifize glave femura i Legg-Calvé-Perthesova bolest

   Iskliznuće epifize glave femura i Legg-Calvé-Perthesova bolest zabilježeni su u djece liječene hormonom rasta. Iskliznuće epifize glave femura nastaje češće u slučaju endokrinih poremećaja, a Legg-Calvé-Perthesova bolest češća je u slučaju niskog stasa. Međutim, nije poznato jesu li ova 2 patološka stanja češća ili ne za vrijeme liječenja somatotropinom. Te dijagnoze treba uzeti u obzir u djeteta s nelagodom ili bolom u kuku ili koljenu.

   Druge nuspojave

   Druge nuspojave mogu se smatrati učincima klase somatotropina, kao što su moguća hiperglikemija prouzročena smanjenom osjetljivošću na inzulin, snižena razina slobodnog tiroksina i benigna intrakranijalna hipertenzija.

   Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

   Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi:

Akutno predoziranje može isprva uzrokovati hipoglikemiju, a zatim hiperglikemiju.

Dugoročno predoziranje može rezultirati znakovima i simptomima koji su u skladu s poznatim učincima viška ljudskog hormona rasta.