Helicobacter Test INFAI za djecu u dobi od 3-11 godina, 45 mg praška za oralnu otopinu

Farmakoterapijska skupina: Druga dijagnostička sredstva, ATK oznaka: V04CX

Nije opisana farmakodinamička aktivnost za količinu od 45 mg ¹³C-uree koja se primjenjuje u jednom izdisajnom testu.

Nakon peroralne ingestije obilježena urea dolazi do želučane sluznice. U prisutnosti bakterije

Helicobacter pylori¹³C-urea se metabolizira enzimom ureazom bakterije Helicobacter pylori.

2H2N(¹³CO)NH2 + 2H2O ^{Enzim ureaza} 4NH3 + 2¹³CO2

Ugljikov dioksid difundira u krvne žile. Odatle se prenosi kao bikarbonat u pluća i oslobađa kao ¹³CO2

s izdahnutim zrakom.

U prisutnosti bakterijske ureaze omjer izotopa ¹³C/¹²C znatno je izmijenjen. Udio ¹³CO2 u uzorcima izdahnutog zraka određuje se spektrometrijskom metodom mjerenja udjela mase izotopa (IRMS, engl. – isotope ratio mass spectrometry) i prikazuje se kao apsolutna razlika (vrijednost Δδ) između vrijednosti od 00 minuta do 30 minuta.

Samo Helicobacter pylori u želucu izlučuje ureazu. Ostale bakterije koje izlučuju ureazu rijetko su prisutne u želučanoj flori.

Δδ-vrijednost od 4‰ granična je između pozitivnog i negativnog nalaza pri dokazivanju Helicobacter pylori, što znači da Δδ vrijednost veća od 4‰ upućuje na infekciju.U kliničkim ispitivanjima na 168 bolesnika u dobi od 3do 11 godina uspoređeni su nalazi pozitivnog izdisajnog testa s patohistološki dokazanom infekcijom Helicobacterom pylori iz bioptičkog uzorka, izdisajni je test pokazao osjetljivost od 98,4 % [ 90 %-CI: ≥ 93,9 %] i specifičnost od 98,1 % [90 %-CI: ≥ 95,1 %].

4

U nedostatku bakterijske ureaze cjelokupna količina primijenjene uree nakon apsorpcije iz gastrointestinalnog trakta metabolizirat će se isto kao i endogena urea. Amonijak nastao bakterijskom hidrolizom, kao što je prethodno opisano, uključuje se u metabolizam kao NH ⁺.

Peroralno primijenjena ¹³C-urea metabolizira se do ugljičnog dioksida i amonijaka, ili se uključi u

metabolizam endogene uree organizma. Svaki porast ¹³CO2 će biti izmjeren izotopskom analizom.

Apsorpcija i raspodjela ¹³CO2 brže su od reakcije ureaze. Stoga je ograničavajući korak s obzirom na

brzinu u cijelom procesu cijepanje ¹³C-uree ureazom iz Helicobacter pylori.

Samo u bolesnika pozitivnih na Helicobacter pylori primjena 45 mg obilježene uree dovode do

značajnog porasta ¹³CO2 u uzorku izdahnutog zraka tijekom prvih 30 minuta.

Nema.

Nije primjenjivo.

3 godine.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C.

Komplet za testiranje sastoji se od sljedećih dijelova:

i druga rukovanja lijekom

1. Test se mora provoditi u prisutnosti kvalificirane osobe.

2. Podatke o svakom bolesniku treba upisati u priloženi obrazac za podatke o bolesniku.

   Preporučuje se da bolesnik pri testiranju bude u opuštenom položaju.

3. Testiranje počinje prikupljanjem uzoraka za određivanje osnovne vrijednosti (00-minutna vrijednost).

   • Iz kompleta za testiranje izvadite slamčicu i dvije epruvete za uzimanje uzoraka s

     oznakom „Vrijeme uzorkovanja 00-minutna vrijednost“.

   • Uklonite čep s jedne od epruveta za uzimanje uzoraka, odmotajte slamčicu i umetnite je u epruvetu.

   • Bolesnik polako izdiše kroz slamčicu sve dok se unutarnja površina epruvete za uzimanje uzoraka ne zamagli.

   • Stalnim izdisanjem bolesnik treba izvlačiti slamčicu i odmah zatvoriti epruvetu za za uzimanje uzoraka čepom.

     (Ako je epruveta za uzimanje uzoraka otvorena dulje od 30 sekundi, rezultati testa mogu biti lažni.)

   • Epruvetu za uzimanje uzoraka treba držati u uspravnom položaju i oko epruvete za uzimanje uzoraka nalijepiti naljepnicu s bar kodom označenu s „00-minutna vrijednost“ tako da linije bar koda budu vodoravne.

4. Ispunite drugu epruvetu za uzimanje uzoraka (Naljepnica:“Vrijeme uzorkovanja: 00-minutna

   vrijednost”) izdahnutim zrakom pridržavajući se istog postupka.

5. Odmah, bez odgađanja bolesnik mora popiti 100 ml 100%-tnog soka od naranče.

6. Potom slijedi pripremanje otopine za testiranje.

   • Iz seta za testiranje izvadite posudicu označenu s „prašak ¹³C-uree“, otvorite je i napunite

     običnom vodom do tri četvrtine volumena.

   • Pažljivo zatvorite posudicu i tresite je pažljivo dok se sav prašak ne otopi. Sadržaj prelijte

     u čašu.

   • Posudicu s ¹³C-ureom napunite vodom do vrha još dva puta, prelijevajući njezin sadržaj u čašu (ukupan volumen obične vode treba biti oko 30 ml).

7. Ovu otopinu za testiranje bolesnik mora odmah popiti te zabilježiti vrijeme uzimanja otopine.

8. Trideset minuta nakon primjene otopine za testiranje (točka 7), valja prikupiti uzorke s 30-minutnom vrijednošću u dva spremnika preostala u pakiranju testa (oznaka: „Vrijeme uzorkovanja: 30-minutna vrijednost”), kako je to opisano pod koracima 3 do 4. Za ove uzorke upotrijebite naljepnicu s bar kodom i oznakom “30-minutna vrijednost”.

9. Stavite odgovarajuću naljepnicu s bar kodom na obrazac s podacima o bolesniku. Na kraju zapečatite paket naljepnicom.

10. Epruvete s uzorcima treba poslati na analizu u ovlašteni laboratorij u originalnom pakiranju.

    Analiza uzoraka izdahnutog zraka i specifikacije testa za laboratorije

    Uzorci izdahnutog zraka, prikupljeni u staklene ili plastične epruvete za uzimanje uzoraka od 10 ml, analiziraju se spektrometrijskom metodom određivanja omjera mase izotopa (IRMS, engl. isotope ratio mass spectrometry)

    Analiza omjera ¹³C/¹²C-ugljikovog dioksida u izdahnutom zraku sastavni je dio dijagnostičkog testa Helicobacter Test INFAI. Točnost testa jako ovisi o kvaliteti analize izdahnutog zraka. Specifikacija parametara analize izdahnutog zraka kao što su linearnost, stabilnost (preciznost referentnog plina) i preciznost mjerenja od osnovne su važnosti za točnost sustava.

    Analizu treba provoditi u kvalificiranim laboratorijima. Slijedi opis validirane metode:

    • Priprema uzoraka za (IRMS)

      Da bi se odredio omjer ¹³C/¹²C-ugljikovog dioksida u izdahnutom zraku masenom spektrometrijom, ugljikov dioksid se mora izdvojiti iz izdahnutog zraka i uvesti u maseni spektrometar. Automatski sustav pripreme uzoraka u spektrometrima koji analiziraju masu izotopa koji je namijenjen za analizu izdahnutog zraka temelji se na tehnici odvajanja plinskom kromatografijom neprekinutog protoka.

      Voda se uklanja iz uzorka pomoću hvatača vode Nafion ili plinsko-kromatografskog sustava za pripremu koji odvaja pojedine plinove u koloni plinskog kromatografa s helijem kao plinom nosiocem. Odvojene vrste plinova iz izdahnutog zraka pri prolasku kroz kolonu detektiraju se ionizacijskim detektorom. Frakcija ugljikovog dioksida koji se identificira po karakterističnom vremenu zadržavanja uvodi se u maseni spektrometar.

    • Analiza masenim spektrometrom

      Da bi se analizirao odvojeni uzorak ugljikovog dioksida njegove molekule se moraju ionizirati, oblikovati u jednu zraku koja se ubrzava prolaskom kroz električno polje, zatim otklanja prolaskom kroz magnetsko polje te konačno detektira. Ovih pet postupaka odvija se u analizatoru masenog spektrometra koji se sastoji od tri odvojena dijela: izvora, cijevi i kolektora. Ionizacija, oblikovanje zrake i ubrzanje događaju se u izvoru, magnetski otklon u cijevi, a detekcija u kolektoru.

    • Unos uzoraka

      Dostupni su mnogi sustavi za unos uzoraka pomoću kojih se ugljikov dioksid uvodi u analizator. Za analizu izdahnutog zraka ključno je određivanje ugljikovog dioksida prema referentnom standardnom plinu za svaki pojedini uzorak. To osigurava visoku točnost sustava jer se sadržaj izotopa u ugljikovom dioksidu izračunava u odnosu na neovisni standard.

    • Specifikacije za određivanje omjera ¹³C/¹²C

      Koncept izdisajnog testa temelji se na primjeni uree specifično označene s ¹³C, a mjeri se ¹³CO2 u izdahnutom zraku iskorištenih metabolita.

    • Maseni spektrometar mora odgovarati specifikacijama u nastavku:

      Višestruko ponavljanje analize: najmanje 3 ponovljene analize istog uzorka tijekom postupka.

      Zaštitićeni pristup: pohranjivanje operativnih parametara i rezultata pod zaštićenim

      pristupom zbog sprečavanja mogućnosti kasnije manipulacije

      Prilagođavanje: ¹³C/¹²C-omjer s obzirom na standard Pee Dee Beliminate (PDB) Volumen uzorka: < 200 µl

      Glavni testovi za potvrdu specifikacija su linearnost, stabilnost (preciznost referentnog plina) i preciznost mjerenja.

    • Svi maseni spektrometri za izdisajni test moraju odgovarati sljedećim specifikacijama:

Linearnost: ≤ 0,5 ‰ za uzorke izdahnutog zraka koji variraju između 1% i 7%

u koncentracijiCO2.

Stabilnost: ≤ 0,2 ‰ na 10 uzastopnih pulseva

Preciznost mjerenja: ≤ 0,3‰ za ¹³C u prirodnoj zastupljenosti uz korištenje epruvete za

uzimanje uzoraka izdahnutog zraka od 10 ml s koncentracijom 3% CO2 u izdahnutom zraku.

Infekcija bakterijom Helicobacter pylori je prisutna, ako je razlika omjera ¹³C/¹²C početne vrijednosti i

30-minutne vrijednosti veća od 4,0‰.

Može se koristiti i bilo koja druga prikladna, validirana metoda, ako se izvodi u ovlaštenom laboratoriju.