Longaceph 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
PO: Lijekovi koji se mogu upotrebljavati na razini primarne zdravstvene zaštite i koji se mogu posebice obračunavati Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Longaceph 1 g
Longaceph je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece, uključujući novorođenčad rođenu u terminu (od rođenja):
Bakterijski meningitis
Izvanbolnički stečena pneumonija Bolnički stečena pneumonija Akutni otitis media Intraabdominalne infekcije
Komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) Infekcije kosti i zglobova
Komplicirane infekcije kože i mekih tkiva Gonoreja
Sifilis
Bakterijski endokarditis Longaceph se može koristiti:
Za liječenje akutnih egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti u odraslih.
Za liječenje diseminirane lajmske borelioze (rane (stadij II) i kasne (stadij III)) u odraslih i djece, uključujući novorođenčad stariju od 15 dana.
Za prijeoperacijsku profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata.
Liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.
Liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, s bilo kojom od gore navedenih infekcija.
Longaceph treba primjenjivati zajedno s drugim antibioticima uvijek kada se mogući raspon bakterijskih uzročnika ne poklapa sa spektrom djelovanja lijeka Longaceph (vidjeti dio 4.4).
H A L M E D
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Doza ovisi o težini, mjestu i vrsti infekcije te osjetljivosti uzročnika, kao i o dobi te jetrenoj i bubrežnoj funkciji bolesnika.
Doze preporučene u sljedećim tablicama su doze koje se općenito preporučuju u navedenim indikacijama. U izuzetno teškim slučajevima treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.
Odrasli i djeca starija od 12 godina (≥ 50 kg)
| Doza ceftriaksona* | Učestalost primjene** | Indikacije |
| 1-2 g | jedanput na dan | izvanbolnički stečena pneumonija |
| akutne egzacerbacije kronične opstruktivne plućne bolesti | ||
| intraabdominalne infekcije | ||
| komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) | ||
| 2 g | jedanput na dan | bolnički stečena pneumonija |
| komplicirane infekcije kože i mekih tkiva | ||
| infekcije kosti i zglobova | ||
| 2-4 g | jedanput na dan | liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije |
| bakterijski endokarditis | ||
| bakterijski meningitis |
* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.
** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).
Indikacije za odrasle i djecu stariju od 12 godina (≥ 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:
Akutni otitis media
Može se dati jedna intramuskularna doza lijeka Longaceph od 1-2 g. Malobrojni podaci ukazuju na to da u bolesnika s teškim oblikom bolesti ili u onih u kojih prethodno liječenje nije bilo uspješno, može biti djelotvorna primjena lijeka Longaceph u intramuskularnoj dozi od 1-2 g na dan tijekom 3 dana.
Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata
Jednokratna doza od 2 g prije kirurškog zahvata.
Gonoreja
Jednokratna doza od 500 mg intramuskularno.
Sifilis
Uobičajene preporučene doze su 500 mg do 1 g jedanput na dan, koje se u slučaju neurosifilisa povećavaju na 2 g jedanput na dan, u trajanju od 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.
Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])
2 g jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.
Pedijatrijska populacija
Novorođenčad, dojenčad i djeca u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg)
U djece tjelesne težine 50 kg ili više treba primjenjivati uobičajene doze za odrasle.
| Doza ceftriaksona* | Učestalost primjene** | Indikacije |
| 50-80 mg/kg | jedanput na dan | intraabdominalne infekcije |
| komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) | ||
| izvanbolnički stečena pneumonija | ||
| bolnički stečena pneumonija | ||
| 50-100 mg/kg (maks. 4 g) | jedanput na dan | komplicirane infekcije kože i mekih tkiva |
| infekcije kosti i zglobova | ||
| liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije | ||
| 80-100 mg/kg (maks. 4 g) | jedanput na dan | bakterijski meningitis |
| 100 mg/kg (maks. 4 g) | jedanput na dan | bakterijski endokarditis |
* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.
** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).
Indikacije za novorođenčad, dojenčad i djecu u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:
Akutni otitis media
Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza lijeka Longaceph od 50 mg/kg. Malobrojni podaci pokazuju da u djece s teškim oblikom bolesti ili u djece u kojih početno liječenje nije bilo uspješno, može biti djelotvorna primjena lijeka Longaceph u intramuskularnoj dozi od 50 mg/kg na dan tijekom 3 dana.
Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata
Jednokratna doza od 50-80 mg/kg prije kirurškog zahvata.
Sifilis
Uobičajene preporučene doze su 75-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na veoma malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.
Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])
50–80 mg jedanput na dan tijekom 14-21 dan. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.
Novorođenčad u dobi od 0-14 dana
Longaceph je kontraindiciran u nedonoščadi čija je postmenstrualna dob ispod 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob).
| Doza ceftriaksona* | Učestalost liječenja | Indikacije |
| 20-50 mg/kg | jedanput na dan | intraabdominalne infekcije |
| komplicirane infekcije kože i mekih tkiva | ||
| komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) | ||
| izvanbolnički stečena pneumonija | ||
| bolnički stečena pneumonija | ||
| infekcije kosti i zglobova | ||
| liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije | ||
| 50 mg/kg | jedanput na dan | bakterijski meningitis |
| bakterijski endokarditis |
* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.
Ne smije se premašiti maksimalna dnevna doza od 50 mg/kg.
Indikacije za novorođenčad u dobi od 0-14 dana u koje su potrebni posebni režimi doziranja:
Akutni otitis media
Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza lijeka Longaceph od 50 mg/kg.
Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata
Jednokratna doza od 20-50 mg/kg prije kirurškog zahvata.
Sifilis
Obično se preporučuje doza od 50 mg/kg jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na veoma malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.
Trajanje terapije
Trajanje terapije varira ovisno o tijeku bolesti. Kao i kod drugih antibiotika, primjenu ceftriaksona treba nastaviti još 48-72 sata nakon što bolesnik postane afebrilan ili se utvrdi postizanje eradikacije bakterija.
Starije osobe
U starijih osoba nije potrebno prilagođavati preporučene doze za odrasle ako su im bubrežna i jetrena funkcija zadovoljavajuće.
Bolesnici s oštećenjem jetrene funkcije
Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagodbom doze u slučaju blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije ako bubrežna funkcija nije oštećena.
Nema podataka iz ispitivanja u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).
Bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije
U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagođavati dozu ceftriaksona ako jetrena funkcija nije oštećena. Samo u slučajevima preterminalnog zatajenja bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min) doza ceftriaksona ne smije biti veća od 2 g na dan.
U bolesnika na dijalizi nije potrebna primjena dodatnih doza nakon dijalize. Ceftriakson se ne uklanja peritonejskom dijalizom niti hemodijalizom. Preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.
Bolesnici s teškim oštećenjem jetrene i bubrežne funkcije
U bolesnika koji imaju i tešku bubrežnu i tešku jetrenu insuficijenciju preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.
Način primjene
Longaceph se može primijeniti intravenskom infuzijom tijekom najmanje 30 minuta (preporučeni put primjene) ili sporom intravenskom injekcijom tijekom 5 minuta ili dubokom intramuskularnom injekcijom. Intravensku intermitentnu injekciju treba primjenjivati tijekom 5 minuta, po mogućnosti u veće vene. Intravenske doze od 50 mg/kg ili više u dojenčadi i djece u dobi do 12 godina treba primjenjivati infuzijom. U novorođenčadi, intravenske doze treba primjenjivati tijekom 60 minuta kako bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
Intramuskularne injekcije treba injicirati duboko u relativno velik mišić, ali na jednom se mjestu ne smije injicirati više od 1 g. Intramuskularnu primjenu treba razmotriti kada lijek nije moguće primijeniti intravenski ili kada je intravenski put primjene manje prikladan za bolesnika. Za doze veće od 2 g mora se koristiti intravenska primjena.
Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti dio 4.3). Treba uzeti u obzir informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.
Ceftriakson je kontraindiciran u novorođenčadi (≤ 28 dana) ako im je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) liječenje intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane, zbog rizika od precipitacije ceftriakson, a i kalcija (vidjeti dio 4.3).
Otapala koji sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju se koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeđivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Do precipitacije ceftriaksona i kalcija može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Stoga se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju miješati niti istodobno primjenjivati (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 6.2).
Za prijeoperacijsku profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata ceftriakson treba primijeniti 30- 90 minuta prije kirurškog zahvata.
Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na ceftriakson, neki drugi cefalosporin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Teška reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika (peniciline, monobaktame i karbapeneme) u anamnezi.
Ceftriakson je kontraindiciran u:
-
nedonoščadi postmenstrualne dobi do 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob)*
-
novorođenčadi rođene na termin (u dobi do 28 dana):
-
s hiperbilirubinemijom, žuticom, ili koji imaju hipoalbuminemiju ili acidozu, jer su to stanja kod kojih postoji vjerojatnost poremećaja u vezanju bilirubina*
-
kojoj je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) intravensko liječenje kalcijem ili infuzijama koje sadrže kalcij, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i soli kalcija (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 6.2).
*In vitro ispitivanja pokazala su da ceftriakson može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova
vezivanja za albumin u serumu, što može dovesti do rizika od bilirubinske encefalopatije u tih bolesnika.
Prije intramuskularne injekcije ceftriaksona moraju se isključiti kontraindikacije za primjenu lidokaina kada se kao otapalo koristi otopina lidokaina (vidjeti dio 4.4). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije.
Otopine ceftriaksona koje sadrže lidokain nikada se ne smiju primijeniti intravenski.
-
Encefalopatija
Uz primjenu ceftriaksona prijavljena je encefalopatija (vidjeti dio 4.8.), osobito u bolesnika starije dobi s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2.) ili s poremećajima središnjeg živčanog sustava.
Ako se sumnja na encefalopatiju povezanu s ceftriaksonom (npr. smanjena razina svijesti, promijenjeno mentalno stanje, mioklonus, konvulzije), potrebno je razmotriti prekid primjene ceftriaksona.
Reakcije preosjetljivosti
Kao i kod svih drugih beta-laktamskih antibiotika, prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti koje su ponekad imale smrtni ishod (vidjeti dio 4.8). Reakcije preosjetljivosti mogu se razviti u Kounisov sindrom, ozbiljnu alergijsku reakciju koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). U
slučaju teških reakcija preosjetljivosti mora se odmah prekinuti primjena ceftriaksona i uvesti odgovarajuće mjere hitnog liječenja. Prije početka liječenja potrebno je utvrditi ima li bolesnik u
anamnezi teške reakcije preosjetljivosti na ceftriakson, neki drugi cefalosporin ili bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih lijekova. Potreban je oprez kada se ceftriakson primjenjuje u bolesnika koji su prethodno imali blage reakcije preosjetljivosti na druge beta-laktamske lijekove.
Prijavljene su teške kožne nuspojave (Stevens-Johnsonov sindrom ili Lyellov sindrom/toksična epidermalna nekroliza); međutim, učestalost tih nuspojava nije poznata (vidjeti dio 4.8).
Interakcija s proizvodima koji sadrže kalcij
Opisani su slučajevi smrtonosnih reakcija na precipitate ceftriakson-kalcij u plućima i bubrezima kod nedonoščadi i terminske novorođenčadi mlađe od 1 mjeseca. Barem jedno od njih primilo je
ceftriakson i kalcij u različito vrijeme i kroz različite intravenske linije. Među dostupnim znanstvenim podacima nema izvješća o potvrđenim intravaskularnim precipitacijama u bolesnika, osim
novorođenčadi, liječenih ceftriaksonom i otopinama koje sadrže kalcij ili bilo kojim drugim
proizvodima koji sadrže kalcij. in vitro ispitivanja pokazala su da u novorođenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij u usporedbi s drugim dobnim skupinama.
Neovisno o dobi bolesnika, ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s drugim intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, čak niti putem različitih infuzijskih linija ili na različitim mjestima primjene infuzije. Međutim, u bolesnika starijih od 28 dana ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se primjenjuju infuzijskim linijama na različitim mjestima ili ako se infuzijske linije zamijene ili temeljito isperu između dviju infuzija fiziološkom otopinom natrijeva klorida kako bi se izbjegla precipitacija. U bolesnika kojima je potrebna kontinuirana infuzija otopina za potpunu parenteralnu prehranu koje sadrže kalcij, zdravstveni djelatnici mogu razmotriti primjenu drugih antibiotika koji sa sobom ne nose sličan rizik od precipitacije. Ako se primjena ceftriaksona smatra neophodnom u bolesnika kojima je potrebna kontinuirana prehrana, otopine za potpunu parenteralnu prehranu i ceftriakson mogu se primjenjivati istodobno, ali kroz različite infuzijske linije i na različitim mjestima. Druga mogućnost je prekinuti
infuziju otopine za potpunu parenteralnu prehranu tijekom infuzije ceftriaksona te isprati infuzijske linije između primjene tih dviju otopina (vidjeti dijelove 4.3, 4.8, 5.2 i 6.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost lijeka Longaceph u novorođenčadi, dojenčadi i djece ustanovljene su za doze opisane u dijelu 'Doziranje i način primjene' (vidjeti dio 4.2). Ispitivanja su pokazala da ceftriakson, kao i neki drugi cefalosporini, može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova vezivanja za albumin u serumu.
Longaceph je kontraindiciran u nedonoščadi i novorođenčadi rođene u terminu u koje postoji rizik od razvoja bilirubinske encefalopatije (vidjeti dio 4.3).
Imunološki posredovana hemolitička anemija
U bolesnika koji su primali antibiotike iz skupine cefalosporina, uključujući Longaceph, primijećena je imunološki posredovana hemolitička anemija (vidjeti dio 4.8). Teški slučajevi hemolitičke anemije, uključujući smrtne slučajeve, prijavljeni su tijekom liječenja lijekom Longaceph i u odraslih i u djece.
Ako se tijekom liječenja ceftriaksonom u bolesnika razvije anemija, treba razmotriti dijagnozu
anemije povezane s primjenom cefalosporina te prekinuti liječenje ceftriaksonom dok se ne utvrdi etiologija.
Dugotrajno liječenje
Tijekom dugotrajnog liječenja treba redovito kontrolirati kompletnu krvnu sliku.
Kolitis/prekomjeran rast neosjetljivih mikroorganizama
Kolitis povezan s primjenom antibiotika i pseudomembranski kolitis prijavljeni su kod primjene gotovo svih antibiotika, uključujući ceftriakson, a težinom mogu varirati od blagih do opasnih po život. Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika u kojih se tijekom ili nakon primjene
ceftriaksona pojavi proljev (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid liječenja ceftriaksonom i uvođenje specifičnog liječenja protiv Clostridium difficile. Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Kao i kod drugih antibiotika, moguća je pojava superinfekcija neosjetljivim mikroorganizmima.
Teška bubrežna i jetrena insuficijencija
U slučaju teške bubrežne i jetrene insuficijencije preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka (vidjeti dio 4.2).
Interferencija sa serološkim testovima
Može doći do interferencije s Coombsovim testovima jer Longaceph može izazvati lažno pozitivan nalaz. Longaceph također može izazvati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju (vidjeti dio 4.8).
Neenzimske metode određivanja glukoze u mokraći mogu dati lažno pozitivne nalaze. Tijekom liječenja lijekom Longaceph glukozu u mokraći treba određivati enzimskim metodama (vidjeti dio 4.8).
Natrij
Jedan gram lijeka Longaceph sadrži 3,6 mmol natrija. O tome treba voditi računa u bolesnika na prehrani s ograničenim unosom natrija.
Antibakterijski spektar
Ceftriakson ima ograničen spektar antibakterijskog djelovanja pa možda neće biti prikladan kao monoterapija za liječenje nekih vrsta infekcija, osim ako patogen već nije potvrđen (vidjeti dio 4.2). U slučaju polimikrobnih infekcija, kod kojih suspektni patogeni uključuju mikroorganizme rezistentne na ceftriakson, treba razmotriti primjenu još jednog antibiotika.
Primjena lidokaina
Ako se kao otapalo koristi otopina lidokaina, otopine ceftriaksona smiju se primijeniti samo intramuskularnom injekcijom. Prije primjene moraju se razmotriti kontraindikacije za primjenu
lidokaina, upozorenja i druge relevantne informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain (vidjeti dio 4.3). Otopina lidokaina nikada se ne smije primijeniti intravenski.
Žučni kamenci
Ako se na ultrazvuku vide zasjenjenja, treba razmotriti mogućnost da se radi o precipitatima
ceftriaksonkalcija. Na ultrazvuku žučnog mjehura ponekad se primijete zasjenjenja (koja se ponekad pogrešno očitaju kao žučni kamenci) i to češće kod primjene doza ceftriaksona od 1 g na dan i više. Osobit oprez potreban je u pedijatrijskoj populaciji. Ti precipitati nestaju nakon prekida liječenja ceftriaksonom. Precipitati ceftriaksonkalcija rijetko su bili povezani sa simptomima. U simptomatskim se slučajevima preporučuje konzervativno nekirurško liječenje, a liječnik treba razmotriti i prekid
liječenja ceftriaksonom na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika (vidjeti dio 4.8).
Zastoj žuči
U bolesnika liječenih lijekom Longaceph prijavljeni su slučajevi pankreatitisa, koji bi mogli biti posljedica opstrukcije žučnih vodova (vidjeti dio 4.8). Većina bolesnika imala je faktore rizika za
zastoj žuči i nastanka taloga u žučnom mjehuru, npr. prethodno veće liječenje, tešku bolest i potpunu parenteralnu prehranu. Ne može se isključiti mogućnost da je okidač ili kofaktor bilijarna precipitacija povezana s lijekom Longaceph.
Nefrolitijaza
Prijavljeni su slučajevi nefrolitijaze, koja je reverzibilna po prekidu liječenja ceftriaksonom (vidjeti dio 4.8). U simptomatskim slučajevima treba napraviti ultrazvučnu pretragu. U bolesnika koji u
anamnezi imaju nefrolitijazu ili hiperkalciuriju, liječnik mora razmotriti primjenu lijeka na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika.
Otapala koja sadrže kalcij, poput Ringerove otopine ili Hartmannove otopine, ne smiju se koristiti za rekonstituciju Longaceph bočica niti za daljnje razrjeđivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do stvaranja precipitata. Do precipitacije ceftriakson-kalcij može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Ceftriakson se ne smije primjenjivati istodobno s intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane putem Y katetera. Međutim, u bolesnika osim nedonoščadi ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se infuzijske linije između dviju infuzija temeljito isperu odgovarajućom otopinom. Ispitivanja in vitro na plazmi odraslih i plazmi novorođenčadi iz krvi pupčane vrpce pokazala su da u novorođenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4, 4.8 i 6.2).
Istodobna primjena s oralnim antikoagulansima može pojačati antagonistički učinak spram vitamina K i povećati rizik od krvarenja. Preporučuje se česta kontrola internacionalnog normaliziranog omjera (INR) te odgovarajuća prilagodba doze lijekova antagonista vitamina K tijekom liječenja ceftriaksonom i po njegovu završetku.
Dokazi o mogućem povećanju bubrežne toksičnosti kod primjene aminoglikozida u kombinaciji s cefalosporinima nisu jednoznačni. U takvim slučajevima treba se strogo pridržavati preporučenog praćenja razina aminoglikozida (i bubrežne funkcije) u kliničkoj praksi.
U in vitro ispitivanju u kojem se primjenjivala kombinacija kloramfenikola i ceftriaksona primijećeni su antagonistički učinci. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat.
Nisu prijavljene interakcije između ceftriaksona i oralnih lijekova koji sadrže kalcij niti interakcije između intramuskularnog ceftriaksona i lijekova koji sadrže kalcij (ni intravenskih ni oralnih).
U bolesnika liječenih ceftriaksonom Coombsov test može dati lažno pozitivan nalaz.
Kao i drugi antibiotici, ceftriakson može uzrokovati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju.
Neenzimske metode određivanja glukoze u mokraći također mogu dati lažno pozitivne nalaze. Zbog toga se tijekom liječenja ceftriaksonom glukoza u mokraći mora određivati enzimskim metodama.
Nakon istodobne primjene velikih doza ceftriaksona i snažnih diuretika (npr. furosemida) nije primijećeno oštećenje bubrežne funkcije.
Istodobna primjena probenecida ne smanjuje eliminaciju ceftriaksona.
Trudnoća
Ceftriakson prolazi kroz placentarnu barijeru. Podaci o primjeni ceftriaksona u trudnica su malobrojni. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne niti neizravne štetne učinke na razvoj embrija/ploda, perinatalni razvoj i postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ceftriakson se u trudnoći, osobito u prvome
tromjesečju, smije primjenjivati samo ako koristi liječenja nadmašuju rizike.
Dojenje
Male koncentracije ceftriaksona izlučuju se u majčino mlijeko, ali se kod primjene terapijskih doza ceftriaksona ne očekuju nikakvi učinci na dojenčad. Međutim, ne može se isključiti rizik od proljeva i gljivične infekcije sluznica. U obzir treba uzeti i mogućnost senzitizacije. Uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i dobrobit liječenja za majku, mora se donijeti odluka hoće li se prekinuti dojenje ili privremeno ili trajno prekinuti liječenje ceftriaksonom.
Plodnost
Ispitivanja učinaka lijeka na reprodukciju nisu ukazala ni na kakve štetne učinke na plodnost muškaraca ni žena.
Tijekom liječenja ceftriaksonom mogu se javiti nuspojave (npr. omaglica), koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8). Bolesnici moraju biti oprezni kada upravljaju vozilom ili rade sa strojevima.
Najčešće prijavljene nuspojave kod liječenja ceftriaksonom su eozinofilija, leukopenija, trombocitopenija, proljev, osip i povišene vrijednosti jetrenih enzima.
Podaci za utvrđivanje učestalosti nuspojava povezanih s primjenom ceftriaksona prikupljeni su u kliničkim ispitivanjima.
Za određivanje učestalosti korištene su sljedeće kategorije: vrlo često (≥ 1/10)
često (≥ 1/100 i < 1/10)
manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000)
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
| Organski sustav | Često | Manje često | Rijetko | aNepoznato | |
| Infekcije i infestacije | gljivična infekcija genitalnog trakta | pseudomembranskibkolitis | bsuperinfekcija | ||
| Poremećaji krvi i | eozinofilija | granulocitopenija | hemolitička | ||
| 9 | H A L M E D27 - 08 - 2024O D O B R E N O | ||||
| limfnog sustava | leukopenija trombocitopenija | anemija koagulopatija | banemijaagranulocitoza | |||
| Poremećaji imunološkog sustava | anafilaktički šok anafilaktička reakcija anafilaktoidna reakcijabpreosjetljivost | |||||
| Poremećajiživčanog sustava | glavoboljaomaglica | encefalopatija | konvulzija | |||
| Srčani poremećaji | Kounisovsindrom | |||||
| Poremećaji uha i labirinta | vrtoglavica | |||||
| Poremećajidišnog sustava, prsišta i sredoprsja | bronhospazam | |||||
| Poremećaji probavnog sustava | bproljevmeke stolice | mučnina povraćanje | bpankreatititsstomatitis glositis | |||
| Poremećaji jetre i žuči | povišene razine jetrenih enzima | precipitacija ubžučnom mjehurukernikterus hepatitisc kolestatski hepatitisb,c | ||||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip | pruritus | urtikarija | Stevens-Johnsonovbsindromtoksična epidermalnabnekrolizamultiformni eritem akutnageneralizirana egzantematoznapustuloza | ||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | hematurija glikozurija | oligurija precipitacija u bubrezima (reverzibilna) | ||||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | flebitisbol na mjestu injekcijepireksija | edem zimica | ||||
| Pretrage | povišena vrijednost kreatinina u krvi | lažno pozitivan nalaz Coombsovabtesta | ||||
| 10 | H A L M E D27 - 08 - 2024O D O B R E N O | |||||
| lažno pozitivan nalaz testa nabgalaktozemijulažno pozitivan nalaz kod neenzimskih metoda za određivanjebrazine glukoze |
a
Na temelju prijava nakon stavljanja lijeka u promet. Budući da je te nuspojave dobrovoljno prijavila
populacija neodređene veličine, nije moguće pouzdano odrediti njihovu učestalost, pa ih se stoga svrstava u kategoriju 'nepoznato'.
b
Vidjeti dio 4.4.
c obično reverzibilan nakon prekida primjene ceftriaksona
Infekcije i infestacije
Prijavljeni slučajevi proljeva nakon primjene ceftriaksona mogu biti povezani s bakterijom Clostridium difficile. Potrebno je odgovarajuće održavati ravnotežu tekućine i elektrolita (vidjeti dio 4.4).
Precipitacija ceftriaksona i soli kalcija
U nedonoščadi i terminske novorođenčadi (u dobi < 28 dana) liječene intravenskim ceftriaksonom i kalcijem rijetko su prijavljene teške nuspojave koje su ponekad imale smrtni ishod. Precipitati ceftriakson-soli kalcija primijećeni su nakon smrti u plućima i bubrezima. Visok rizik od precipitacije u novorođenčadi posljedica je malog volumena krvi i duljeg poluvijeka ceftriaksona u usporedbi s odraslima (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).
Prijavljeni su slučajevi bubrežne precipitacije, prvenstveno u djece starije od 3 godine koja su liječena ili visokim dnevnim dozama (npr. ≥ 80 mg/kg/dan) ili ukupnim dozama većima od 10 mg i koja su imala neke druge faktore rizika (npr. smanjeni unos tekućine ili imobilizaciju). Rizik od nastanka
precipitata povećan je u imobiliziranih ili dehidriranih bolesnika. Taj događaj može biti simptomatski ili asimptomatski te može uzrokovati insuficijenciju bubrega i anuriju, a povlači se nakon prekida primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).
Primijećena je precipitacija ceftriaksona i soli kalcija u žučnom mjehuru, prvenstveno u bolesnika liječenih dozama većima od preporučene standardne doze. Prospektivna ispitivanja ukazala su na varijabilnu incidenciju precipitacije kod intravenske primjene u djece - u nekim je ispitivanjima ona bila veća od 30%. Čini se da je incidencija manja kod sporije infuzije (20-30 minuta). Taj je učinak obično asimptomatski, no precipitacije su u rijetkim slučajevima pratili klinički simptomi poput boli, mučnine i povraćanja. U tim se slučajevima preporučuje simptomatsko liječenje. Precipitacija je obično reverzibilna nakon prekida primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U slučaju predoziranja mogu se pojaviti nuspojave poput mučnine, povraćanja i proljeva. Koncentracije ceftriaksona ne mogu se smanjiti hemodijalizom niti peritonejskom dijalizom. Nema specifičnog protulijeka. Liječenje predoziranja treba biti simptomatsko.
H A L M E D
27 - 08 - 2024
O D O B R E N O
11
Farmakološka svojstva - Longaceph 1 g
Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; Cefalosporini III. generacije, ATK oznaka: J01DD04.
Mehanizam djelovanja
Ceftriakson se veže na proteine koji vezuju penicilin te tako inhibira sintezu stanične stijenke bakterije. To dovodi do prekida biosinteze stanične stijenke (peptidoglikana), što uzrokuje lizu i smrt bakterijske stanice.
Rezistencija
Rezistencija bakterija na ceftriakson može biti posljedica jednoga ili više sljedećih mehanizama:
-
hidrolize posredovane beta-laktamazama, uključujući beta-laktamaze proširenog spektra,
karbapenemaze i AmpC enzime, do čije indukcije ili stabilne derepresije može doći u nekih aerobnih Gram-negativnih bakterijskih vrsta.
-
smanjenog afiniteta proteina koji vežu penicilin za ceftriakson
-
nepropusnosti vanjske membrane u gram-negativnih organizama
-
bakterijske efluks pumpe
Granične vrijednosti testova osjetljivosti
U nastavku se navode granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje je uspostavilo Europsko povjerenstvo za testiranje osjetljivosti na antibiotike (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST):
| Test razrjeđivanja (MIK, mg/l) | ||
| Patogen | Osjetljiv | Rezistentan |
| Enterobacteriaceae | ≤ 1 | > 2 |
| Staphylococcus spp. | a. | a. |
| Streptococcus spp. (skupine A, B, C i G) | b. | b. |
| Streptococcus pneumoniae | c.≤ 0,5 | > 2 |
| streptokoki iz skupine Viridans | ≤ 0,5 | >0,5 |
| Haemophilus influenzae | c.≤ 0,12 | > 0,12 |
| Moraxella catarrhalis | ≤ 1 | > 2 |
| Neisseria gonorrhoeae | ≤ 0,12 | > 0,12 |
| Neisseria meningitidis | c.≤ 0,12 | > 0,12 |
| Nevezano za vrstu | d.≤ 1 | > 2 |
-
Osjetljivost utvrđena posredno na temelju osjetljivosti na cefoksitin.
-
Osjetljivost utvrđena posredno na temelju osjetljivosti na penicilin.
-
Izolati u kojih je MIK ceftriaksona iznad granične vrijednosti za osjetljivost su rijetki; ako se takvi izolati pronađu, treba ih ponovno testirati i u slučaju pozitivnog nalaza poslati u referentni laboratorij.
-
Granične vrijednosti odnose se na dnevnu intravensku dozu od 1 g x 1 i visoku dozu od najmanje 2 g x 1.
Klinička djelotvornost protiv specifičnih patogena
Prevalencija stečene rezistencije za određene vrste može se razlikovati po geografskim regijama i vremenskim razdobljima pa je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti savjet stručnjaka ako je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist ceftriaksona upitna barem u nekim vrstama infekcija.
| Vrste koje su obično osjetljive | |
| Gram-pozitivni aerobi | |
| 12 | H A L M E D27 - 08 - 2024O D O B R E N O |
| £Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£koagulaza negativni stafilokoki (osjetljivi na meticilin)Streptococcus pyogenes (skupina A) Streptococcus agalactiae (skupina B) Streptococcus pneumoniae streptokoki iz skupine ViridansGram-negativni aerobi Borrelia burgdorferi Haemophilus influenzae Haemophilus parainfluenzae Moraxella catarrhalis Neisseria gonorrhoea Neisseria meningitidis Proteus mirabilis Providencia spp.Treponema pallidum | ||
| Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem | ||
| Gram-pozitivni aerobi+Staphylococcus epidermidis+Staphylococcus haemolyticus+Staphylococcus hominisGram-negativni aerobi Citrobacter freundii Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae%Escherichia coli%Klebsiella pneumoniae%Klebsiella oxytocaMorganella morganii Proteus vulgaris Serratia marcescensAnaerobi Bacteroides spp. Fusobacterium spp.Peptostreptococcus spp.Clostridium perfringens | ||
| Inherentno rezistentni organizmi | ||
| Gram-pozitivni aerobiEnterococcus spp.Listeria monocytogenesGram-negativni aerobi Acinetobacter baumannii Pseudomonas aeruginosa Stenotrophomonas maltophiliaAnaerobi | ||
| Clostridium difficile | ||
| 13 | H A L M E D27 - 08 - 2024O D O B R E N O | |
Ostali:
Chlamydia spp.
Chlamydophila spp.
Mycoplasma spp.
Legionella spp.
Ureaplasma urealyticum
£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin rezistentni su i na ceftriakson.
+
Stope rezistencije od > 50% u najmanje jednoj regiji.
%
Sojevi koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra uvijek su rezistentni.
Apsorpcija
Nakon intravenske bolusne primjene ceftriaksona u dozi od 500 mg odnosno 1 g, vršne koncentracije ceftriaksona u plazmi iznose približno 120 mg/l odnosno 200 mg/l. Nakon intravenske infuzije
ceftriaksona u dozi od 500 mg, 1 g odnosno 2 g, koncentracije ceftriaksona u plazmi iznose približno 80 mg/l, 150 mg/l odnosno 250 mg/l. Nakon intramuskularne injekcije srednje vrijednosti vršnih
koncentracija ceftriaksona u plazmi su približno upola manje od onih primijećenih nakon intravenske primjene ekvivalentne doze. Maksimalna koncentracija u plazmi nakon jedne intramuskularne doze od 1 g iznosi približno 81 mg/l, a postiže se 2-3 sata nakon primjene.
Površina ispod krivulje koncentracija u plazmi-vrijeme nakon intramuskularne primjene jednaka je onoj nakon intravenske primjene ekvivalentne doze.
Distribucija
Volumen distribucije ceftriaksona iznosi 7-12 l. Koncentracije znatno iznad minimalnih inhibitornih koncentracija za najrelevantnije patogene bile su mjerljive u tkivu, uključujući pluća, srce, žučni trakt/jetru, tonzile, srednje uho i nosnu sluznicu, kost te cerebrospinalnu, pleuralnu, prostatičnu i
sinovijsku tekućinu. Nakon primjene ponovljenih doza primijećeno je povećanje srednje vrijednosti
vršne koncentracije u plazmi (C ) od 8-15%; stanje dinamičke ravnoteže u većini se slučajeva postiže
max
unutar 48-72 sata, ovisno o putu primjene.
Prodiranje u određena tkiva
Ceftriakson prodire kroz moždane ovojnice. Penetracija je najveća kada su moždane ovojnice upaljene. Prijavljeno je da srednje vršne koncentracije ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini
bolesnika s bakterijskim meningitisom iznose do 25% koncentracija u plazmi, u usporedbi s 2% u bolesnika u kojih moždane ovojnice nisu upaljene. Vršne koncentracije ceftriaksona u
cerebrospinalnoj tekućini postižu se približno 4-6 sati nakon intravenske injekcije. Ceftriakson prolazi placentarnu barijeru i u malim se koncentracijama izlučuje u majčino mlijeko (vidjeti dio 4.6).
Vezanje za proteine
Ceftriakson se reverzibilno veže za albumin. Vezanje za proteine u plazmi iznosi približno 95% pri koncentracijama u plazmi manjima od 100 mg/l. Vezanje je saturabilno, a udio vezanog lijeka
smanjuje se s povećanjem koncentracije (do 85% pri koncentraciji u plazmi od 300 mg/l). Biotransformacija
Ceftriakson se ne metabolizira sistemski, već ga crijevna flora pretvara u neaktivne metabolite.
Eliminacija
Plazmatski klirens ukupnog ceftriaksona (vezanog i nevezanog) iznosi 10-22 ml/min. Bubrežni klirens iznosi 5-12 ml/min. 50-60% ceftriaksona izlučuje se u nepromijenjenu obliku u mokraći, prvenstveno glomerularnom filtracijom, a 40-50% izlučuje se u neizmijenjenu obliku putem žuči. Poluvrijeme
eliminacije ukupnog ceftriaksona u odraslih iznosi približno 8 sati.
Bolesnici s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije
U bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije farmakokinetika ceftriaksona mijenja se
minimalno, pri čemu je poluvijek samo blago produljen (manje nego dvostruko), čak i u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije.
Relativno blago produljenje poluvijeka u bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije objašnjava se kompenzatornim povećanjem nebubrežnog klirensa, koji je posljedica smanjenog vezanja za proteine i posljedičnog povećanja nebubrežnog klirensa ukupnog ceftriaksona.
U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije poluvijek eliminacije nije produljen zbog kompenzatornog povećanja bubrežnog klirensa. To je također posljedica povećanja udjela nevezanog ceftriaksona u
plazmi, koje pridonosi primijećenom paradoksalnom povećanju ukupnog klirensa lijeka, pri čemu dolazi do povećanja volumena distribucije, koje je paralelno ukupnom klirensu.
Starije osobe
U starijih osoba u dobi iznad 75 godina prosječan poluvijek eliminacije obično je dvostruko ili trostruko dulji nego u mladih odraslih osoba.
Pedijatrijska populacija
Poluvijek ceftriaksona produljen je u novorođenčadi. Od rođenja do 14 dana starosti koncentracije slobodnog ceftriaksona mogu dodatno povećati faktori poput smanjene glomerularne filtracije i izmijenjena vezanja za proteine. U djetinjstvu je poluvijek kraći nego u novorođenčadi ili odraslih. Klirens iz plazme i volumen distribucije ukupnog ceftriaksona veći su u novorođenčadi, dojenčadi i djece nego u odraslih osoba.
Linearnost/nelinearnost
Farmakokinetika ceftriaksona je nelinearna, a svi osnovni farmakokinetički parametri, osim poluvijeka eliminacije, ovise o dozi ako se temelje na ukupnim koncentracijama lijeka, pa je njihovo povećanje manje od proporcionalnog u odnosu na povećanje doze. Nelinearnost je posljedica zasićenja vezanja za proteine u plazmi i stoga je primijećena kod ukupnog ceftriaksona u plazmi, ali ne i kod slobodnog (nevezanog) ceftriaksona.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Kao i kod drugih beta-laktama, farmakokinetičko-farmakodinamički indeks koji pokazuje najbolju korelaciju s djelotvornošću in vivo predstavlja onaj postotak intervala doziranja u kojemu je koncentracija nevezanog lijeka veća od minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) ceftriaksona za pojedine ciljne vrste (tj. %T > MIK).
Farmaceutski podaci - Longaceph 1 g
Na temelju podataka iz literature, ceftriakson nije kompatibilan s amsakrinom, vankomicinom, flukonazolom ni aminoglikozidima.
Otopine koje sadrže ceftriakson ne smiju se miješati s drugim lijekovima niti dodavati drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6. Osobito se otapala koja sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeđivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije.
Ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s otopinama koje sadrže kalcij uključujući otopinu za potpunu parenteralnu prehranu (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4 i 4.8).
Rok valjanosti neotvorenog lijeka: 3 godine. Pripremljenu otopinu treba primijeniti odmah.
Bočicu s praškom čuvati na temperaturi ispod 25°C, u originalnom pakiranju, radi zaštite od svjetlosti. Pripremljenu otopinu treba primijeniti odmah.
Prašak za otopinu za injekciju/infuziju u staklenoj bočici od 10 ml, od bezbojnog stakla III hidrolitičke skupine sa čepom od brombutil gume i aluminijskom kapicom, 10 bočica u kutiji.
Lijek sadrži 3,6 mmol natrija u 1 g. Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod bolesnika na kontroliranoj natrijskoj dijeti.
i druga rukovanja lijekom
Priprema otopine
Pripremljenu otopinu treba primijeniti odmah nakon otapanja.
Injekcija u mišić
Za primjenu u mišić, 1 g lijeka se otopi u 3,5 ml 1% otopine lidokainklorida. Ubrizgava se duboko, u veliku mišićnu masu. Ne smije se ubrizgati više od 1 g u jedan mišić. Otopina s lidokainkloridom ne smije se aplicirati u venu.
Injekcija u venu
1 g lijeka otopi se u 10 ml sterilne vode za injekcije. Aplicira se lagano, tijekom 5 minuta.
Infuzija u venu
Infuzija mora trajati najmanje 30 minuta. Za infuziju u venu, 2 g lijeka otopi se u 40 ml jedne od
otopina koje ne sadrže kalcij: 0,9% NaCl, 0,45% NaCl + 2,5% glukoza, 5% glukoza, 10% glukoza, 6% dekstran u 5% glukozi, 6-10% hidroksietil škrob, voda za injekcije.
Otopine lijeka ne smiju se miješati s otopinama koje sadrže antimikrobne lijekove ili druge otopine koje nisu navedene (opasnost od inkompatibilnosti).
Koncentracije za intravensku injekciju: 100mg/ml Koncentracije za intravensku infuziju: 50 mg/ml (Molimo vidjeti dio 4.2 za dodatne informacije).
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.