Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma 1000 mg/200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Amoksicilin/klavulanska 1000 mg/200 mg
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma je indiciran za liječenje sljedećih infekcija kod odraslih i djece (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 5.1):
-
teške infekcije uha, nosa i grla (kao što su mastoiditis, peritonzilarne infekcije, epiglotitis i sinusitis popraćen teškim sistemskim znakovima i simptomima)
-
akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa (odgovarajuće dijagnosticirane)
-
izvanbolnički stečene upale pluća
-
cistitis
-
pijelonefritis
-
infekcije kože ili mekog tkiva, posebice celulitis, ugrizi životinja, teški zubni apscesi sa širećim celulitisom
-
infekcije kostiju i zglobova, posebice osteomijelitis
-
intraabdominalne infekcije
-
infekcije spolnih organa kod žena.
Profilaksa infekcija povezanih s većim kirurškim zahvatima kod odraslih poput onih koji uključuju:
-
gastrointestinalni trakt
-
pelvičnu šupljinu
-
glavu i vrat
-
bilijarni trakt.
Treba obratiti pažnju na službene smjernice o odgovarajućem korištenju antibiotika.
H A L M E D
26 - 11 - 2025
O D O B R E N O
1
Doziranje
Doze su izražene kao sadržaj amoksicilina i klavulanske kiseline osim kada su doze navedene kao zasebne komponente.
Za odabir doze lijeka Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma za liječenje pojedinačne infekcije treba uzeti u obzir:
-
očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske agense (vidjeti dio 4.4)
-
težinu i mjesto infekcije
-
dob, težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kao što je prikazano ispod.
Prema potrebi treba razmotriti primjenu drugih doza i oblika kombinacije amoksicilina i klavulanske kiseline (npr. onih koje osiguravaju više doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina u odnosu na klavulansku kiselinu) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma 1000 mg/200 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju osigurava ukupnu dnevnu dozu od 3000 mg amoksicilina i 600 mg klavulanske kiseline ako se primjenjuje kako je preporučeno ispod. Ako se smatra da je potrebna viša dnevna doza amoksicilina, preporučuje se odabir amoksicilina i klavulanske kiseline s drugim omjerom djelatnih tvari za intravensku primjenu kako bi se izbjegla primjena nepotrebno visokih dnevnih doza klavulanske kiseline.
Trajanje liječenja treba odrediti prema odgovoru bolesnika na liječenje. Neke infekcije (npr.
osteomijelitis) zahtijevaju dulji period liječenja. Liječenje ne bi trebalo trajati dulje od 14 dana bez ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4 koji se odnosi na produljenu terapiju).
Treba obratiti pažnju na lokalne smjernice o odgovarajućoj učestalosti doziranja amoksicilina i klavulanske kiseline.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
Za liječenje infekcija koje su navedene u dijelu 4.1: 1000 mg/200 mg svakih 8 sati.
Za kiruršku profilaksu Za zahvate koji traju manje od sat vremena, pri uvođenju u anesteziju preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg/200 mg do 2000 mg/200 mg. Doze od 2000 mg/200 mg mogu se dobiti primjenom drugog lijeka dostupnog na tržištu koji sadrži amoksicilin i klavulansku kiselinu u odgovarajućem omjeru, a namijenjen je za intravensku primjenu.Za zahvate koji traju dulje od sat vremena, pri uvođenju u anesteziju, preporučene doze amoksicilina i klavulanske kiseline su: 1000 mg/200 mg do 2000 mg/200 mg do ukupno 3 doze od 1000 mg/200 mg u 24 sata.Jasni klinički znakovi infekcije pri operaciji2 H A L M E D26 - 11 - 2025O D O B R E N O zahtijevat će postoperativno uobičajeni ciklusliječenja intravenski ili peroralno. Djeca < 40 kg
Preporučene doze:
-
Djeca od navršenih 3 mjeseca i starija: 25 mg/5 mg po kg svakih 8 sati
-
Djeca mlađa od 3 mjeseca ili lakša od 4 kg: 25 mg/5 mg po kg svakih 12 sati.
Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze. Oštećenje bubrega
Prilagodba doze temelji se na maksimalnoj preporučenoj količini amoksicilina.
Nije potrebna prilagodba doze kod bolesnika s klirensom kreatinina (CrCl) većim od 30 ml/min.
Odrasli i djeca ≥ 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min Početna doza od 1000 mg/200 mg i potom 500 mg/100 mg dva puta dnevno CrCl < 10 ml/min Početna doza od 1000 mg/200 mg i potom 500 mg/100 mg svaka 24 sata Hemodijaliza Početna doza od 1000 mg/200 mg i potom 500 mg/100 mg svaka 24 sata te dodatno doza od 500 mg/100 mg na kraju dijalize (s obzirom da su serumskekoncentracije i amoksicilina i klavulanske kiseline smanjene) Djeca < 40 kg
CrCl: 10-30 ml/min 25 mg/5 mg po kg svakih 12 sati CrCl < 10 ml/min 25 mg/5 mg po kg svaka 24 sata Hemodijaliza 25 mg/5 mg po kg svaka 24 sata te dodatno doza od 12,5 mg+2,5 mg po kg na kraju dijalize (s obzirom da su serumske koncentracije i amoksicilina iklavulanske kiseline smanjene) Oštećenje jetre
Treba dozirati uz oprez i pratiti jetrenu funkciju u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4). Način primjene
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma se primjenjuje intravenski.
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma može se primijeniti bilo kao polagana intravenska injekcija tijekom perioda od 3 do 4 minute direktno u venu ili kroz postavljeni intravenski put ili infuzije tijekom 30 do 40 minuta. Lijek Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma nije prikladan za intramuskularnu primjenu.
Kod djece mlađe od 3 mjeseca, lijek Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma se treba primijeniti isključivo putem infuzije.
Liječenje lijekom Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma može se započeti intravenskim
oblikom lijeka, a završiti peroralnim oblikom lijeka koji se smatra prikladnim za pojedinog bolesnika. Za upute o rekonstituciji i razrjeđenju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatne tvari i peniciline ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Postojanje teške neposrede reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na ostale betalaktame (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Postojanje žutice/oštećenja jetre zbog primjene amoksicilina i klavulanske kiseline u anamnezi (vidjeti dio 4.8).
Prije započinjanja terapije amoksicilinom i klavulanskom kiselinom treba pažljivo ispitati postojanje prijašnjih reakcija preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge betalaktame (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8).
U bolesnika koji se liječe penicilinom zabilježeni su slučajevi ozbiljnih, a ponekad i fatalnih reakcija preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne nuspojave). Reakcije preosjetljivosti mogu progredirati i do Kounisova sindroma, ozbiljne alergijske reakcije koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). Vjerojatnije je da će se takve reakcije pojaviti u osoba s anamnezom preosjetljivosti na penicilin i u atopičara. Ako dođe do alergijske reakcije, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom i uvesti prikladno alternativno liječenje.
Prijavljeni su slučajevi sindroma enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES), prvenstveno u djece liječene amoksicilinom/klavulanskom kiselinom (vidjeti dio 4.8). DIES je alergijska reakcija čiji je glavni simptom dugotrajno povraćanje (1-4 sata nakon primjene lijeka) uz izostanak alergijskih kožnih ili respiratornih simptoma. Dodatni simptomi mogu
uključivati bol u abdomenu, proljev, hipotenziju ili leukocitozu praćenu neutrofilijom. Zabilježeni su teški slučajevi, uključujući progresiju do šoka.
U slučaju kada je dokazano da je infekcija izazvana mikroorganizmima osjetljivima na amoksicilin, treba razmotriti prijelaz s liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom na amoksicilin u skladu sa službenim smjernicama.
Lijek Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma možda neće biti prikladan za upotrebu kada postoji visok rizik da su pretpostavljeni patogeni rezistentni na betalaktame što nije posredovano betalaktamazama osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. S obzirom da ne postoje
specifični podaci za T>MIC i da su podaci s usporednim oralnim oblikom granični, ovaj lijek (bez dodatnog amoksicilina) nije prikladan za liječenje S. pneumoniae rezistentnog na penicilin.
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju visoke doze (vidjeti dio 4.8).
Amoksicilin i klavulanska kiselina bi se trebali izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem nakon primjene amoksicilina.
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost alergijskih kožnih reakcija.
Produljeno uzimanje može ponekad rezultirati porastom neosjetljivih mikroorganizama.
Pojava generaliziranog eritema praćenog povišenjem temperature povezanog s razvojem pustula na
početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8). Ova pojava zahtijeva prestanak liječenja lijekom Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma i kontraindicira bilo kakvu daljnju primjenu amoksicilina.
Kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s dokazom oštećenja jetre (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.8).
Događaji povezani s jetrom pretežno su zabilježeni u muškaraca i starijih bolesnika i mogu se povezati s produljenim liječenjem. Rijetko su zabilježeni kod djece. U svim populacijama znakovi i simptomi se obično pojavljuju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne postaju očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. Događaji povezani s jetrom mogu biti teški, a u jako rijetkim slučajevima zapažen je smrtni ishod. To je uglavnom uvijek bio
slučaj kod bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolesti ili onih koji su istovremeno uzimali lijekove za koje je poznato da imaju mogući utjecaj na jetru (vidjeti dio 4.8).
Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa, uključujući amoksicilin, i može imati raspon težine od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod bolesnika s proljevom tijekom ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, treba odmah prekinuti
liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju kontraindicirani su antiperistaltici.
Tijekom duljeg liječenja preporuča se periodička procjena funkcija organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.
Rijetko je zapaženo produženo protrombinsko vrijeme kod bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu. Zbog toga treba provesti prikladno praćenje kod istodobne primjene antikoagulansa. Možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa kako bi se održao željeni stupanj antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).
U bolesnika s oštećenjem bubrega treba prilagoditi doziranje prema stupnju oštećenja (vidjeti dio 4.2).
U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem urina rijetko je zabilježena kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega), pretežno kod parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina treba održavati odgovarajući unos tekućine i izlučivanja mokraće kako bi se smanjila mogućnost nastupa amoksicilinom izazvane kristalurije. U bolesnika s urinarnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9).
Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje prisustva glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene neenzimskih metoda.
S obzirom na prisustvo klavulanske kiseline u lijeku Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma, koja može uzrokovati nespecifično vezanje IgG-a i albumina na membrane eritrocita, Coombsov test može biti lažno pozitivan.
Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova kod bolesnika koji uzimaju kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline, a kod kojih je naknadno dokazano da nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su ukrižene reakcije polisaharida koji ne potječu od roda Aspergillus i polifuranoza u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA
testovima. Stoga se pozitivni rezultati testova kod bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku
kiselinu trebaju tumačiti s oprezom i potvrditi drugom dijagnostičkom metodom.
Ovaj lijek sadrži 62,9 mg natrija po bočici što odgovara 3,1 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Ovaj lijek sadrži 39,1 mg (1,0 mmol) kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili bolesnika s ograničenjem unosa kalija.
Oralni antikoagulansi
Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici se široko primjenjuju u praksi bez zabilježenih
interakcija. Međutim, postoje slučajevi u literaturi s povišenim INR-om (international normalised ratio) u bolesnika koji su na terapiji acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisana terapija
amoksicilinom. Ako je nužna istodobna primjena, treba pažljivo pratiti protrombinsko vrijeme ili INR kod dodavanja ili ukidanja amoksicilina. Osim toga, možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata uzrokujući pri tome moguće povećanje toksičnosti. Probenecid
Ne preporučuje se istodobna primjena probenecida. Probenecid smanjuje renalnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može rezultirati povišenim i produljenim koncentracijama amoksicilina u krvi, ali ne i klavulanske kiseline.
Mofetilmikofenolat
Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline kod bolesnika koji primaju mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolatne kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj
izloženosti mikofenolatnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka, promjena doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. Međutim, poman klinički nadzor mora biti proveden tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne utjecaje na trudnoću,
embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ograničeni podaci o primjeni amoksicilina i klavulanske kiseline tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povišeni rizik od
kongenitalnih malformacija. U jedinom ispitivanju provedenom na ženama koje su imale prsnuće plodovih ovoja prije termina zapaženo je da profilaktička upotreba amoksicilina i klavulanske kiseline može biti povezana s povišenim rizikom razvoja nekrotizirajućeg enterokolitisa u novorođenčadi.
Treba izbjegavati primjenu u trudnoći, osim u slučajevima kada liječnik smatra da je takvo liječenje neophodno.
Dojenje
Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (no ne zna se ništa o utjecaju klavulanske kiseline na dojenče). Posljedično, mogući su proljev i gljivična infekcija sluznica kod dojenčeta tako da će možda trebati prestati s dojenjem. Amoksicilin i klavulanska kiselina smiju se primjenjivati tijekom dojenja samo nakon što nadležni liječnik procjeni omjer koristi i rizika.
Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Ipak, mogu se javiti nuspojave (npr. alergijske reakcije, omaglica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima (vidjeti dio 4.8).
Najčešće prijavljene nuspojave su proljev, mučnina i povraćanje.
Prijavljene nuspojave zapažene iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog praćenja amoksicilina i klavulanske kiseline razvrstane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava niže u tekstu.
Nuspojave su klasificirane prema sljedećim kategorijama učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥
1/100 do < 1/10), manje često (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| Infekcije i infestacije | ||
| Mukokutana kandidijaza | Često | |
| Pretjeran rast neosjetljivih mikroorganizama | Nepoznato | |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | ||
| Reverzibilna leukopenija (uključujući neutropeniju) | Rijetko | |
| Trombocitopenija | Rijetko | |
| Reverzibilna agranulocitoza | Nepoznato | |
| Hemolitička anemija | Nepoznato | |
| Produljeno vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme1 | Nepoznato | |
| Poremećaji imunološkog sustava10 | ||
| Angioneurotski edem | Nepoznato | |
| Anafilaksija | Nepoznato | |
| Sindrom sličan serumskoj bolesti | Nepoznato | |
| Hipersenzitivni vaskulitis | Nepoznato | |
| Poremećaji živčanog sustava | ||
| Omaglica | Manje često | |
| Glavobolja | Manje često | |
| Konvulzije2 | Nepoznato | |
| Aseptični meningitis | Nepoznato | |
| Krvožilni poremećaji | ||
| Tromboflebitis3 | Rijetko | |
| Poremećaji probavnog sustava | ||
| 7 | H A L M E D26 - 11 - 2025O D O B R E N O | |
| Dijareja | Često | |
| Mučnina | Manje često | |
| Povraćanje | Manje često | |
| Indigestija | Manje često | |
| Antibiotikom izazvan kolitis4 | Nepoznato | |
| Sindrom enterokolitisa izazvanog lijekom | Nepoznato | |
| Akutni pankreatitis | Nepoznato | |
| Poremećaji jetre i žuči | ||
| Povišenje vrijednosti AST i/ili ALT5 | Manje često | |
| Hepatitis6 | Nepoznato | |
| Kolestatska žutica6 | Nepoznato | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva7 | ||
| Osip kože | Manje često | |
| Pruritus | Manje često | |
| Urtikarija | Manje često | |
| Erythema multiforme | Rijetko | |
| Stevens-Johnsonov sindrom | Nepoznato | |
| Toksična epidermalna nekroliza | Nepoznato | |
| Bulozni eksfolijativni dermatitis | Nepoznato | |
| Akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP)9 | Nepoznato | |
| Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskimsimptomima (DRESS) | Nepoznato | |
| Linearna IgA bolest | Nepoznato | |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | ||
| Intersticijski nefritis | Nepoznato | |
| Kristalurija8 (uključujući akutno oštećenje bubrega) | Nepoznato | |
| Srčani poremećaji | ||
| Kounisov sindrom | Nepoznato | |
| 1 Vidjeti dio 4.42 Vidjeti dio 4.43 Na mjestu injekcije4 Uključuje pseudomembranski i hemoragijski kolitis (vidjeti dio 4.4)5 Umjereno povišenje vrijednosti AST-a i/ili ALT-a zabilježeno je kod bolesnika koji su liječeni betalaktamskim antibioticima, ali njihov značaj je nepoznat.6 Ovi slučajevi su zabilježeni s drugim penicilinima i cefalosporinima (vidjeti dio 4.4)7 Ako se pojavi bilo koja reakcija hipersenzitivnog dermatitisa, treba prestati s liječenjem (vidjeti dio 4.4)8 Vidjeti dio 4.99 Vidjeti dio 4.410 Vidjeti dijelove 4.3 i 4.4 | ||
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi i znakovi predoziranja
Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita. Zabilježena je amoksicilinom izazvana kristalurija koja u nekim slučajevima može izazvati zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4).
Konvulzije se mogu pojaviti kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju visoke doze.
Amoksicilin se može taložiti u urinarni kateter, pogotovo nakon intravenske primjene visokih doza, pa je potrebno provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4).
Liječenje intoksikacije
Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski pri tome pazeći na ravnotežu tekućine i elektrolita.
Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.
Farmakološka svojstva - Amoksicilin/klavulanska 1000 mg/200 mg
Farmakoterapijska skupina: Kombinacije penicilina, uklj. inhibitore betalaktamaza, ATK oznaka: J01CR02.
Mehanizam djelovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (betalaktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima
(često nazivani penicilin-vezujući proteini, PBPs) u biosintezi bakterijskog peptidoglikana, sastavnog dijela bakterijske stanične stijenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do slabljenja stanične stijenke nakon čega obično slijedi liza i smrt stanice.
Amoksicilin je osjetljiv na razgradnju betalaktamazama koje proizvode rezistentne bakterije tako da spektar njegovog djelovanja ne obuhvaća bakterije koje proizvode te enzime.
Klavulanska kiselina je betalaktam strukturno sličan penicilinima. Inaktivira neke enzime
betalaktamaze i time sprječava inaktivaciju amoksicilina. Sama klavulanska kiselina ne proizvodi klinički koristan protubakterijski učinak.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) se smatra najznačajnijom odrednicom djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizmi rezistencije
Dva glavna mehanizma rezistencije na amoksicilin/klavulansku kiselinu su:
-
inaktivacija onim bakterijskim betalaktamazama koje same nisu inhibirane klavulanskom kiselinom, uključujući razred B, C i D.
-
promjena u penicilin-vezujućim proteinima (PBPs) koja smanjuje afinitet antibiotika prema cilju.
Nepropusnost bakterija ili mehanizmi izbacivanja posredstvom pumpe mogu uzrokovati ili pridonijeti bakterijskoj rezistenciji, naročito kod Gram-negativnih bakterija.
Prijelomne točke
Prijelomne točke minimalnih inhibitornih koncentracija amoksicilina i klavulanske kiseline određene su od strane Europskog odbora za testiranje osjetljivosti na antibiotike (EUCAST, od engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing)
| Mikroorganizam | Prijelomna točka osjetljivosti (µg/ml) | ||
| Osjetljiv | Srednje osjetljiv | Rezistentan | |
| Haemophilus influenzae1 | ≤ 1 | - | > 1 |
| Moraxella catarrhalis1 | ≤ 1 | - | > 1 |
| Staphylococcus aureus2 | ≤ 2 | - | > 2 |
| Koagulaza negativnistafilokoki2 | ≤ 0,25 | > 0,25 | |
| Enterococcus1 | ≤ 4 | 8 | > 8 |
| Streptococcus A, B, C, G5 | ≤ 0,25 | - | > 0,25 |
| Streptococcus pneumoniae3 | ≤ 0,5 | 1-2 | > 2 |
| Enterobacteriaceae1,4 | - | - | > 8 |
| Gram-negativni anaerobi1 | ≤ 4 | 8 | > 8 |
| Gram-pozitivni anaerobi1 | ≤ 4 | 8 | > 8 |
| Prijelomne točke nevezaneza vrste 1 | ≤ 2 | 4-8 | > 8 |
| 1 Zabilježene vrijednosti se odnose na koncentraciju amoksicilina. Određena je fiksna koncentracija klavulanske kiseline u svrhu ispitivanja osjetljivosti, a koja iznosi 2mg/l. 2Zabilježene vrijednosti su koncentracije oksacilina.3Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za ampicilin.4 Prijelomna točka otpornosti od R>8 mg/l osigurava da su svi izolati s mehanizmima rezistencije zabilježeni kao rezistentni.5 Vrijednosti prijelomnih točaka u tablici su temeljene na prijelomnim točkama za benzilpenicilin. | |||
Učestalost rezistencije može varirati geografski i u vremenu za određene vrste, te su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, posebno u liječenju teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti mišljenje stručnjaka kada je lokalna učestalost rezistencije tolika da je korist agensa za neke tipove infekcija upitna.
| Uobičajeno osjetljive vrste | |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecalis Gardnerella vaginalisStaphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£Koagulaza negativni stafilokoki (osjetljivi na meticilin) | |
| 10 | H A L M E D26 - 11 - 2025O D O B R E N O |
| Streptococcus agalactiae Streptococcus pneumoniae1Streptococcus pyogenes i ostali beta-hemolitički streptokokiStreptococcus viridans skupinaAerobni Gram-negativni mikroorganizmi Actinobacillus actinomycetemcomitans Capnocytophaga spp.Eikenella corrodensHaemophilus influenzae2 Moraxella catarrhalisNeisseria gonorrhoeae§ Pasteurella multocidaAnaerobni mikroorganizmiBacteroides fragilisFusobacterium nucleatum Prevotella spp. | |
| Vrste čija stečena rezistencija može biti problem | |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecium $Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiEscherichia coli Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis Proteus vulgaris | |
| Prirođeno rezistentni mikroorganizmi | |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiAcinetobacter sp. Citrobacter freundii Enterobacter sp.Legionella pneumophila Morganella morganiiProvidencia spp. Pseudomonas sp. Serratia sp.Stenotrophomonas maltophiliaOstali mikroorganizmi Clamydia trachomatis Clamydophila pneumoniae Clamydophila psittaci Coxiella burnetti Mycoplasma pneumoniae | |
| 11 | H A L M E D26 - 11 - 2025O D O B R E N O |
$ Prirodna srednja osjetljivost u odsustvu stečenog mehanizma rezistencije.
£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin otporni su na amoksicilin/klavulansku kiselinu
§ Svi sojevi s rezistencijom na amoksicilin koja nije posredovana betalaktamazama otporni su na amoksicilin i klavulansku kiselinu
1Sojevi Streptococcus pneumoniae koji su rezistentni na penicillin ne bi trebali biti liječeni ovim lijekom (vidi odjeljke 4.2 i 4.4).
2Sojevi sa smanjenom osjetljivošću zabilježeni su u nekim zemljama EU s učestalošću većom od 10%.
Apsorpcija
Prikazani su farmakokinetički rezultati ispitivanja u kojima su amoksicilin/klavulanska kiselina u dozi od 500 mg/100 mg ili 1000 mg/200 mg primjenjivani na grupama zdravih dobrovoljaca kao bolusne intravenske injekcije što je prikazano ispod.
| Srednji (± SD) farmakokinetički parametriBolusna intravenska injekcija | |||||
| Primijenjena doza | Amoksicilin | ||||
| Doza | Srednja vršna serumska koncentracija(µg/ml) | T ½ (h) | AUC (h.mg/l) | izlučeno u urinu (urinary recovery) (%,0 do 6 h) | |
| AMX/CA500 mg/100 mg | 500 mg | 32,2 | 1,07 | 25,5 | 66,5 |
| AMX/CA 1000mg/200 mg | 1000 mg | 105,4 | 0,9 | 76,3 | 77,4 |
| Klavulanska kiselina | |||||
| AMX/CA500 mg/100 mg | 100 mg | 10,5 | 1,12 | 9,2 | 46,0 |
| AMX/CA 1000mg/200 mg | 200 mg | 28,5 | 0,9 | 27,9 | 63,8 |
| AMX – amoksicilin, CA – klavulanska kiselina | |||||
Distribucija
Od ukupnog sadržaja u plazmi na bjelančevine se veže oko 25% klavulanske kiseline i 18% amoksicilina. Prividni volumen distribucije je oko 0,3-0,4 l/kg za amoksicilin i oko 0,2 l/kg za klavulansku kiselinu.
Nakon intravenske primjene, i amoksicilin i klavulanska kiselina su nađeni u žučnjaku, abdominalnom tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu te sinovijalnoj i peritonealnoj tekućini, žuči i gnoju. Amoksicilin se adekvatno ne distribuira u cerebrospinalnu tekućinu.
Iz ispitivanja na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju tvari u tkivu koje potječu od
obje komponente lijeka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina, može naći u majčinom mlijeku. I klavulanska kiselina se može naći u majčinom mlijeku u tragovima (vidi odjeljak 4.6).
Pokazano je da i amoksicilin i klavulanska kiselina prelaze placentalnu barijeru (vidjeti dio 4.6). Biotransformacija
Amoksicilin se djelomično izlučuje u urin kao neaktivna peniciloična kiselina u količinama
ekvivalentnim do 10-25% početne doze. Klavulanska kiselina se u ljudi ekstenzivno metabolizira i eliminira u urin i feces te kao ugljični dioksid u izdahu.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega dok se klavulanska kiselina izlučuje i bubrezima i drugim mehanizmima.
Amoksicilin i klavulanska kiselina imaju poluvrijeme eliminacije oko jedan sat i srednji ukupni klirens oko 25 l/h kod zdravih ljudi. U urin se u nepromijenjenom obliku izluči približno 60-70% amoksicilina i približno 40-65% klavulanske kiseline tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne 500 mg/100 mg ili jedne 1000 mg/200 mg bolusne intravenske injekcije. Različitim ispitivanjima je dokazano da se u urin izluči 50-85% amoksicilina i 27-60% klavulanske kiseline tijekom 24 sata. Najveća količina
klavulanske kiseline izluči se tijekom prva dva sata nakon primjene.
Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina, ali ne odgađa izlučivanje klavulanske kiseline putem bubrega (vidjeti dio 4.5).
Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina je slično za djecu u dobi od oko 3 mjeseca do 2 godine kao i za stariju djecu i odrasle. Kod vrlo male djece (uključujući prijevremeno rođenu novorođenčad) ne bi trebalo primjenjivati lijek više od dva puta dnevno tijekom prvog tjedna života s obzirom na
nedovoljno razvijen mehanizam bubrežne eliminacije. Treba pripaziti na odabir doze kod starijih
bolesnika obzirom da je veća vjerojatnost da imaju smanjenu bubrežnu funkciju te je korisno pratiti istu.
Oštećenje bubrega
Ukupan klirens seruma za amoksicilin/klavulansku kiselinu se smanjuje proporcionalno sa smanjenjem bubrežne funkcije. Smanjenje klirensa je izraženije za amoksicilin nego za klavulansku kiselinu s
obzirom da se veći udio amoksicilina izlučuje putem bubrega. Stoga doziranje kod ljudi s oštećenjem bubrega mora spriječiti pretjeranu akumulaciju amoksicilina uz održavanje dovoljne količine klavulanske kiseline (vidjeti dio 4.2).
Oštećenje jetre
Lijek treba dozirati s oprezom bolesnicima s oštećenjem jetre i redovito pratiti jetrenu funkciju.
Farmaceutski podaci - Amoksicilin/klavulanska 1000 mg/200 mg
Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma ne smije se miješati s proizvodima iz krvi, ostalim
proteinskim tekućinama kao što su hidrolizati proteina niti s intravenskim lipidnim emulzijama. Ako se Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma propisuje istodobno s aminoglikozidom, antibiotike se ne smije miješati u istoj štrcaljki, spremniku niti priboru za intravensku tekućinu, jer može doći do gubitka djelovanja aminoglikozida.
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma otopine se ne smije miješati s infuzijama koje sadrže glukozu, dekstran ili bikarbonat.
Prašak u bočicama
3 godine.
Rekonstituirane bočice (za intravensku injekciju ili prije razrjeđivanja za infuziju)
Rekonstituirana otopina (1 bočica s 20 ml vode za injekcije Ph.Eur.) se treba primijeniti ili razrijediti odmah, unutar 20 minuta.
Razrijeđen za intravensku infuziju
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni je 2-3 sata na temperaturi od 25°C, ili 6 sati na
temperaturi od 5°C. S mikrobiološkog stajališta, rekonstituirana i razrijeđena otopina (1 rekonstituirana bočica u najmanjem volumenu od 100 ml infuzijske tekućine) se treba primijeniti odmah.
Intravenska infuzija amoksicilin/klavulanske kiseline može se dati u rasponu različitih intravenskih tekućina. Zadovoljavajuće koncentracije antibiotika zadržale su se na 5°C i na sobnoj temperaturi (25°C) u preporučenim volumenima navedenih tekućina za infuziju. Ukoliko se rekonstituiraju i održavaju na sobnoj temperaturi (25°C), infuzije je potrebno dovršiti unutar vremena navedenih u sljedećoj tablici.
| Intravenska infuzija | Stabilnost na 25°C | |
| Voda za injekcije (Ph.Eur.) | 3 sata | |
| Natrijev klorid 9 mg/ml (0,9%) otopina za infuziju | 3 sata | |
| 14 | H A L M E D26 - 11 - 2025O D O B R E N O | |
| Ringerova otopina (složena otopina za injekciju 1959 natrijevogklorida) | 2 sata |
| Ringer-Laktat: Hartmannova otopina (intravenska infuzijasložene otopine natrijevog laktata | 2 sata |
| Kalijev klorid 3 mg/ml (0,3%) i Natrijevog klorid 9 mg/ml(0,9%) otopina za infuziju | 2 sata |
Za čuvanje na 5°C, rekonstituirane otopine lijeka Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma mogu se dodati u prethodno ohlađene infuzijske vrećice koje sadrže ili vodu za injekciju (Ph. Eur.) ili natrijev klorid (0,9% w/v), koje se mogu čuvati i do 6 sati. Nakon toga, infuziju treba primijeniti odmah nakon postizanja sobne temperature.
Stabilnost otopina lijeka Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma ovisi o koncentraciji. U slučaju da je potrebna uporaba više koncentriranih otopina, u skladu s tim je potrebno prilagoditi stabilnost.
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma 1000 mg/200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju je manje stabilna u infuzijama koje sadrže glukozu, dekstran ili bikarbonat. Rekonstituirana otopina amoksicilina/klavulanske kiseline može se ubrizgati u sistem za infuziju u razdoblju od 3 do 4 min.
Svu preostalu otopinu antibiotika valja ukloniti.
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Staklene bočice vrste II od 20 ml s crvenim klorbutilnim gumenim čepom tipa I i aluminijskom kapicom s ljubičastim polipropilenskim (PP) diskom, u kartonskoj kutiji.
Pakiranje sadrži 1, 10 ili 100 bočica.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Samo za jednokratnu primjenu. Preostalu neupotrijebljenu otopinu treba baciti.
Rekonstituciju/razrjeđivanje treba provesti u aseptičkim uvjetima. Prije primjene, pripremljenu otopinu treba vizualno pregledati ima li vidljivih čestica. Smije se primijeniti samo bistra otopina bez vidljivih čestica.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima. Priprema otopine za intravensku injekciju
Voda za injekcije (Ph.Eur.) je uobičajeno otapalo. Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma 1000
mg/200 mg se otapa u 20 ml otapala. Iz toga proizlazi otprilike 20,9 ml otopine za jednokratnu primjenu. Moguće je da se prilikom rekonstitucije pojavi prolazno ružičasto obojenje. Rekonstituirana otopina je uobičajeno bezbojna do žute boje.
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma se treba primijeniti unutar 20 minuta od rekonstitucije.
Priprema otopine za intravensku infuziju
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma bočice nisu prikladne za višedoznu primjenu.
Amoksicilin/klavulanska kiselina AptaPharma se treba rekonstituirati kao što je prethodno opisano za injekcije. Rekonstituiranu otopinu treba bez odlaganja dodati u 100 ml infuzijske tekućine pomoću mini vrećice ili „in-line“ birete.
Smije se primijeniti samo bistra otopina, bez vidljivih čestica.