Benigna hiperplazija prostate

Doxazin je indiciran u odraslih za liječenje otežanog mokrenja i simptoma povezanih s benignom hiperplazijom prostate (BHP). Doxazin se može koristiti u hipertenzivnih ili normotenzivnih bolesnika s benignom hiperplazijom prostate.

Hipertenzija

Doxazin je indiciran u odraslih za liječenje hipertenzije i u većine bolesnika može se koristiti kao monoterapija za kontrolu krvnog tlaka. U bolesnika koji nisu adekvatno kontrolirani jednim antihipertenzivnim lijekom, doksazosin se može primijeniti u kombinaciji s tiazidnim diuretikom, blokatorom beta-adrenergičnih receptora, blokatorom kalcijevih kanala ili ACE inhibitorom.

Doxazin se može uzimati ujutro ili navečer.

Benigna hiperplazija prostate

Preporučena je početna doza od 1 mg jedanput dnevno, ujutro ili navečer, kako bi se umanjila mogućnost nastanka posturalne hipotenzije i/ili sinkope (vidjeti dio 4.4.). Preporučena početna doza od 1 mg se ne može postići ovim lijekom jer se Doxazin 2 mg tablete ne mogu razdijeliti na dvije jednake doze od 1 mg. Ovisno o urodinamici i simptomima benigne hiperplazije prostate svakog pojedinog bolesnika, doza se nadalje može povećati na 2 mg, a zatim, ako je potrebno, na 4 mg, sve

do najveće preporučene doze od 8 mg. Preporučeno razdoblje titriranja doze je 1 – 2 tjedna. Uobičajena preporučena doza iznosi 2 do 4 mg na dan.

Hipertenzija

Doksazosin se uzima jedanput na dan. Liječenje se započinje s 1 mg kako bi se umanjila mogućnost nastanka posturalne hipotenzije i/ili sinkope (vidjeti dio 4.4.). Preporučena početna doza od 1 mg se ne može postići ovim lijekom jer se Doxazin 2 mg tablete ne mogu razdijeliti na dvije jednake doze od 1 mg. Nakon jednog ili dva tjedna liječenja doza se može povećati na 2 mg i nakon toga, ukoliko je potrebno, na 4 mg. U većine bolesnika terapijski odgovor se postiže dozom od 4 mg ili manje. Ukoliko je potrebno, doza se nadalje može povećavati do 8 mg ili do maksimalne preporučene doze od 16 mg.

Pedijatrijska populacija

Djelotvornost i sigurnost primjene doksazosina u djece nisu ustanovljene.

Stariji bolesnici

Starijim se bolesnicima daje uobičajena doza za odrasle.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Budući da farmakokinetika doksazosina u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega nije promijenjena, preporučene su uobičajene doze za odrasle.

Doksazosin se ne može ukloniti dijalizom.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Iskustva s primjenom doksazosina u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre, kao i iskustva o učinku lijekova koji utječu na metabolizam jetre (npr. cimetidin) su ograničena. Poput ostalih lijekova koji se u potpunosti metaboliziraju u jetri, doksazosin se mora s oprezom primjenjivati u bolesnika s dokazano oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.).

Doksazosin je kontraindiciran:

• kod bolesnika u kojih je poznata preosjetljivost na kinazoline (primjerice prazosin, terazosin, doksazosin) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• u bolesnika sa ortostatskom hipotenzijom u anamnezi.

• u bolesnika s benignom hiperplazijom prostate i istodobnom kongestijom gornjeg mokraćnog sustava, kroničnom urinarnom infekcijom ili kamencima u mokraćnom mjehuru.

• za vrijeme dojenja (vidjeti dio 4.6.).

• u bolesnika s hipotenzijom (samo za indikaciju benigne hiperplazije prostate).

  Doksazosin je kontraindiciran kao monoterapija u bolesnika s preljevnom inkontinencijom (overflow bladder) ili anurijom s progresivnom insuficijencijom bubrega ili bez nje.

Posturalna hipotenzija/sinkopa:

Početak liječenja – U povezanosti s alfa-blokatorskim svojstvima doksazosina, u bolesnika se može javiti posturalna hipotenzija praćena omaglicom i slabošću, a rijetko i gubitkom svijesti (sinkopom), posebno na početku terapije (vidjeti dio 4.2.). Stoga je medicinski opravdano pratiti krvni tlak na početku terapije kako bi se mogućnost posturalne hipotenzije svela na minimum.

Pri uvođenju terapije djelotvornim alfa-blokatorom bolesniku se mora savjetovati kako izbjeći simptome posturalne hipotenzije i koje mjere mora poduzeti ako se ti simptomi pojave. Bolesnika se mora upozoriti da izbjegava situacije u kojima bi se zbog omaglice ili slabosti na početku liječenja doksazosinom mogao ozlijediti.

Primjena u bolesnika s akutnim srčanim bolestima:

Kao i pri primjeni drugih vazodilatacijskih antihipertenziva, medicinski je opravdano bolesnike savjetovati da doksazosin primjenjuju s oprezom u slučaju slijedećih srčanih bolesti:

• edem pluća zbog stenoze aorte ili mitralne stenoze;

• zatajivanje srca s velikim udarnim volumenom;

• zatajivanje desnog srca uzrokovano plućnom embolijom ili perikardijalnim izljevom;

• zatajivanje lijevog ventrikula srca s niskim tlakom punjenja.

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre:

Kao i svi drugi lijekovi koji se potpuno metaboliziraju u jetri, doksazosin se mora primjenjivati s posebnim oprezom u bolesnika s dokazanim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2.). Budući da nema kliničkog iskustva u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, ne preporučuje se primjena ovog lijeka u tih bolesnika.

Primjena s inhibitorima fosfodiesteraze-5:

Istodobna primjena doksazosina s inhibitorima fosfodiesteraze-5 (primjerice sildenafilom, tadalafilom i vardenafilom) mora biti s oprezom jer oba lijeka djeluju vazodilatacijski i mogu dovesti do simptomatske hipotenzije u nekih bolesnika. Kako bi se smanjio rizik nastanka ortostatske hipotenzije, preporučuje se započeti liječenje inhibitorima fosfodiesteraze-5 samo ako je bolesnik hemodinamički stabilan uz terapiju alfa-blokatorima. Nadalje, preporučuje se započeti liječenje inhibitorima fosfodiesteraze-5 s najnižom mogućom dozom, uz razmak od 6 sati od primjene doksazosina. Nisu provedena ispitivanja formulacije doksazosina s produljenim oslobađanjem.

Primjena u bolesnika podvrgnutih operaciji katarakte:

Intraoperacijski sindrom meke šarenice (IFIS, od engl. Intraoperative Floppy Iris Syndrome), varijanta sindroma male pupile, zabilježen je tijekom operacije katarakte u nekih bolesnika koji se liječe ili su prethodno bili liječeni tamsulozinom. Zabilježeni su i izolirani slučajevi u bolesnika koji su uzimali druge alfa-1 blokatore te se ne može isključiti mogućnost da je navedeno učinak ovog razreda lijekova. Budući da IFIS može dovesti do povećanja proceduralnih komplikacija tijekom operacije katarakte, kirurg oftalmolog mora prije operacije znati uzima li bolesnik alfa-1 blokatore ili ih je prije uzimao.

Prijapizam:

Produljene erekcije i prijapizam prijavljeni su sa alfa-1 blokatorima uključujući doksazosin nakon stavljanja lijeka u promet. Ako se prijapizam ne liječi odmah, mogao bi uzrokovati oštećenje tkiva penisa i trajni gubitak potencije, stoga bolesnik mora zatražiti hitnu liječničku pomoć.

Doxazin sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Inhibitori fosfodiesteraze-5 (npr. sildenafil, tadalafil, vardenafil)

Istodobna primjena doksazosina s inhibitorima fosfodiesteraze-5 može u nekih bolesnika dovesti do pojave simptomatske hipotenzije (vidjeti dio 4.4.).

Nisu provedena ispitivanja formulacija doksazosina s produljenim oslobađanjem.

Doksazosin se snažno veže na proteine plazme (98%). Podaci dobiveni in vitro u humanoj plazmi pokazuju da doksazosin ne djeluje na vezanje drugih ispitivanih lijekova na proteine plazme (digoksin, fenitoin, varfarin, ili indometacin).

Doksazosin je klinički primjenjivan, bez štetnih interakcija, s tiazidnim diureticima, furosemidom, beta-blokatorima, nesteroidnim protuupalnim lijekovima, antibioticima, oralnim hipoglikemicima, urikozuricima ili antikoagulansima. Međutim, nema podataka iz formalnih ispitivanja interakcija između lijekova.

Doksazosin pojačava antihipertenzivno djelovanje drugih alfa-blokatora i drugih antihipertenziva.

U otvorenom, randomiziranom, placebo kontroliranom ispitivanju, provedenom u 22 zdrava muška dobrovoljca, doksazosin primjenjivan u jednokratnoj dozi od 1 mg na prvi dan četverodnevnog liječenja oralnim cimetidinom (400 mg dva puta na dan) doveo je do porasta prosječnog AUC-a doksazosina od 10%. Nisu zabilježene statistički značajne promjene u prosječnim vrijednostima vršne koncentracije u plazmi (c^max) i poluvijeka eliminacije doksazosina.

Porast prosječnog AUC-a doksazosina od 10%, tijekom istodobne primjene s cimetidinom, bio je unutar granica inter-individualne varijabilnosti (27%) prosječnih vrijednosti AUC-a doksazosina primijenjenog s placebom.

Hipertenzija

Primjena u trudnoći:

Budući da nisu provedena primjerena i dobro kontrolirana ispitivanja u trudnica, sigurnost primjene doksazosina u trudnoći još nije utvrđena. Stoga se doksazosin smije primijeniti tijekom trudnoće samo kada, prema procjeni liječnika, moguća korist za majku prevladava moguće rizike po fetus.

Iako u ispitivanjima na životinjama nisu zabilježeni teratogeni učinci, smanjena stopa preživljavanja fetusa životinja zabilježena je pri primjeni izrazito visokih doza (vidjeti dio 5.3.). Te su doze bile oko 300 puta veće od maksimalnih preporučenih doza kod ljudi.

Primjena tijekom dojenja:

Doksazosin je kontraindiciran tijekom dojenja jer su ispitivanja na životinjama pokazala da se akumulira u mlijeku ženki štakora, a nema informacija o njegovom izlučivanju u majčino mlijeko u ljudi.

Klinička sigurnost primjene doksazosina tijekom dojenja nije utvrđena pa je i njegova primjena u dojilja kontraindicirana. Ukoliko je liječenje doksazosinom neophodno, dojilje moraju prestati dojiti (vidjeti dio 5.3.).

Benigna hiperplazija prostate:

Nije primjenjivo.

Sposobnost upravljanja vozilima i strojevima može biti smanjena, posebno na početku liječenja.

Hipertenzija: u kliničkim ispitivanjima u koja su bili uključeni bolesnici s hipertenzijom, najčešće nuspojave zabilježene pri primjeni doksazosina bile su posturalnog tipa (rijetko povezane s nesvjesticom) ili nespecifične.

Benigna hiperplazija prostate: tijekom kontroliranih kliničkih ispitivanja na bolesnicima s benignom hiperplazijom prostate uočen je sličan profil nuspojava kao i kod bolesnika s hipertenzijom.

Tablični popis nuspojava

Sljedeće nuspojave su bile uočene tijekom liječenja doksazosinom sa sljedećom učestalošću: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često ( ≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Ako predoziranje dovede do hipotenzije, bolesnika se odmah mora staviti u ležeći položaj, s glavom prema dolje. U pojedinačnim slučajevima mogu biti prikladne i druge suportivne mjere. Ako to nije dovoljno, šok treba prvo liječiti ekspanderima volumena. Ako je potrebno, treba koristiti i vazopresor. Mora se pratiti funkcija bubrega i po potrebi uvesti suportivne mjere.

Budući da se doksazosin snažno veže na proteine plazme, dijaliza nije indicirana.