Neqlofol 200/6 mikrograma po potisku, stlačeni inhalat, otopina

Neqlofol je indiciran za redovito liječenje astme kada je prikladna primjena kombiniranog lijeka (inhalacijski kortikosteroid u kombinaciji s dugodjelujućim beta-2 agonistom):

• u bolesnika u kojih se kontrola bolesti ne postiže inhalacijskim kortikosteroidima i brzodjelujućim beta-2 agonistima koji se udišu „po potrebi“ ili

• u bolesnika u kojih se bolest već prikladno kontrolira i inhalacijskim kortikosteroidima i dugodjelujućim beta-2 agonistima.

  Neqlofol je indiciran u odraslih.

Doziranje

Neqlofol nije namijenjen za početno liječenje astme. Doziranje komponenti lijeka Neqlofol ovisi o pojedinom slučaju i treba se prilagoditi težini bolesti. To je potrebno uzeti u obzir i na početku

liječenja kombiniranim lijekovima i u slučaju prilagodbe doze. Ako je pojedinom bolesniku potrebna kombinacija doza koje se razlikuju od doza u inhalatoru s kombiniranim lijekovima, potrebno je

propisati odgovarajuće doze beta-2 agonista i/ili kortikosteroida u zasebnim inhalatorima.

Beklometazondipropionat se u lijeku Neqlofol distribuira u obliku vrlo sitnih čestica, što dovodi do jačeg učinka u odnosu na formulacije beklometazondipropionata koji se distribuira u obliku čestica koje nisu toliko sitne (100 mikrograma beklometazondipropionata u obliku vrlo sitnih čestica u lijeku Neqlofol odgovara 250 mikrograma beklometazondipropionata u formulaciji s česticama koje nisu toliko sitne). Stoga ukupna dnevna doza beklometazondipropionata primijenjena putem lijeka

Neqlofol treba biti niža od ukupne dnevne doze beklometazondipropionata primijenjene putem formulacije beklometazondipropionata koji nije u obliku vrlo sitnih čestica.

To je potrebno uzeti u obzir kada bolesnik prelazi s formulacije beklometazondipropionata koja ne

sadrži toliko sitne čestice na lijek Neqlofol; doza beklometazondipropionata treba biti niža i potrebno ju je prilagoditi pojedinačnim potrebama bolesnika.

Preporučene doze u odraslih bolesnika od 18 i više godina starosti:

Dva udaha dva puta dnevno.

Maksimalna dnevna doza iznosi četiri udaha.

Neqlofol 200/6 mikrograma treba se uzimati jedino kao redovita terapija održavanja. Niža jačina (Neqlofol 100/6 mikrograma) dostupna je za terapiju za održavanje i ublažavanje simptoma.

Bolesnike je potrebno savjetovati da uvijek imaju na raspolaganju zaseban bronhodilatator kratkog djelovanja za hitno ublažavanje simptoma.

Liječnik treba redovito procjenjivati stanje bolesnika tako da doza lijeka Neqlofol ostane optimalna i da se mijenja samo na temelju savjeta liječnika. Dozu je potrebno titrirati do najniže doze pri kojoj se održava učinkovita kontrola simptoma. Kada se dugoročna kontrola simptoma održava primjenom

najniže preporučene doze, tada bi sljedeći korak mogao uključivati ispitivanje primjene samo inhalacijskog kortikosteroida.

Neqlofol 200/6 mikrograma se ne smije primjenjivati za tip liječenja „korak unazad u kontroli simptoma astme“ (step-down treatment), ali je za takav tip liječenja dostupan

beklometazondipropionat u nižoj dozi i u istoj vrsti spremnika (Neqlofol 100/6 mikrograma).

Bolesnike je potrebno savjetovati da primjenjuju Neqlofol svaki dan, čak i kada nemaju simptome. Posebne populacije:

Prilagodba doze u starijih bolesnika nije potrebna. Nema dostupnih podataka o primjeni beklometazona/formoterola u bolesnika s oštećenjem jetre ili bubrega (vidjeti dio 5.2).

Preporuke za doziranje u djece i adolescenata mlađih od 18 godina:

Neqlofol 200/6 mikrograma ne smije se primjenjivati u djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Način primjene

Neqlofol je namijenjen za inhalaciju.

Da bi se osigurala pravilna primjena lijeka, liječnik ili drugi zdravstveni radnik treba pokazati bolesniku kako ispravno upotrebljavati inhalator. Ispravna upotreba inhalatora s odmjerenom dozom pod tlakom ključna je za uspješno liječenje.

Bolesnika je potrebno savjetovati da pažljivo pročita uputu o lijeku i da slijedi upute za upotrebu koje su navedene u uputi o lijeku.

Inhalator s lijekom Neqlofol isporučuje se s brojačem doza na stražnjoj strani aktivatora, koji pokazuje koliko je doza preostalo. Kada se upotrebljava spremnik koji sadrži 120 doza, svaki put kad bolesnik pritisne spremnik oslobodi se raspršena doza lijeka, a brojač pokazuje jedan broj manje. Kada se

upotrebljava spremnik koji sadrži 180 doza, svaki put kad bolesnik pritisne spremnik brojač se lagano okrene, a broj preostalih potisaka prikazuje se u intervalima od 20. Bolesnike je potrebno savjetovati da paze da im inhalator ne padne jer to može uzrokovati odbrojavanje brojača unatrag.

Priprema inhalatora za primjenu lijeka

Prije prve upotrebe inhalatora ili ako se inhalator nije upotrebljavao 14 dana ili dulje, bolesnik treba otpustiti jedan potisak u zrak da bi se osiguralo da inhalator radi ispravno. Nakon prvog testiranja inhalatora brojač bi trebao pokazivati 120 ili 180.

Upotreba inhalatora:

Ako je inhalator bio izložen jakoj hladnoći, bolesnici ga trebaju grijati rukama nekoliko minuta prije upotrebe. Nikada ga ne smiju grijati umjetnim sredstvima.

Kad god je to moguće, bolesnici trebaju stajati ili sjediti u uspravnom položaju prilikom inhalacije lijeka iz inhalatora.

1. Bolesnici trebaju ukloniti zaštitni poklopac s nastavka za usta i provjeriti je li nastavak za usta čist te da ne sadrži prašinu, prljavštinu ili bilo kakve druge strane predmete.

2. Bolesnici trebaju izdahnuti što je sporije i što je dublje moguće.

3. Bolesnici trebaju držati spremnik okomito tako da je duži dio spremnika okrenut prema gore i trebaju obuhvatiti nastavak za usta usnama bez da zagrizu nastavak za usta.

4. U isto vrijeme bolesnici trebaju udisati polako i duboko kroz usta. Nakon što počnu udisati, trebaju pritisnuti vrh inhalatora prema dolje da bi otpustili jedan potisak.

5. Bolesnici trebaju zadržati dah koliko god je to moguće i naposljetku trebaju izvaditi inhalator iz usta i polako izdahnuti. Bolesnici ne smiju izdisati u inhalator.

Da bi udahnuli još jedan potisak, bolesnici trebaju držati inhalator u uspravnom položaju otprilike pola minute i ponoviti korake od 2. do 5.

VAŽNO: bolesnici ne smiju provesti korake od 2. do 5. prebrzo.

Nakon upotrebe bolesnici trebaju zatvoriti inhalator s pomoću zaštitnog poklopca i provjeriti brojač doza.

Bolesnike je potrebno savjetovati da nabave novi inhalator kada brojač ili indikator doza pokaže broj

20. Trebaju prestati upotrebljavati inhalator kada brojač pokaže 0 jer potisci koji su preostali u spremniku možda neće biti dovoljni za primjenu potpune doze i trebaju početi upotrebljavati novi inhalator.

Ako tijekom udisanja raspršena otopina u obliku maglice izađe između nastavka za usta i usana, postupak se mora ponoviti od 2. koraka nadalje.

Bolesnicima koji imaju slabe ruke možda će biti lakše držati inhalator objema rukama. Kažiprste je potrebno staviti na vrh spremnika inhalatora, a palčeve na bazu inhalatora.

Bolesnici trebaju isprati usta vodom ili grgljati vodu u ustima ili oprati zube nakon inhalacije (vidjeti dio 4.4).

Spremnik sadrži stlačenu tekućinu. Bolesnike je potrebno savjetovati da ne izlažu spremnik temperaturama višima od 50 °C i da ne buše spremnik.

Čišćenje

Bolesnike je potrebno savjetovati da pažljivo pročitaju uputu o lijeku u kojoj su navedene upute za čišćenje. Za redovito čišćenje inhalatora bolesnici trebaju ukloniti poklopac s nastavka za usta i

obrisati nastavak za usta izvana i iznutra suhom krpom. Ne smiju odvajati spremnik od aktivatora i ne smiju upotrebljavati vodu ili druge tekućine za čišćenje nastavka za usta.

Bolesnici koji imaju poteškoća s usklađivanjem potiskivanja aerosola i udisanja mogu upotrebljavati komoricu AeroChamber Plus. Njihov liječnik, ljekarnik ili medicinska sestra trebaju im objasniti kako pravilno upotrebljavati i održavati inhalator i komoricu te je njihovu tehniku potrebno provjeriti da bi se osiguralo optimalno dopiranje inhaliranog lijeka u pluća. Bolesnici to mogu postići s pomoću komorice AeroChamber Plus tako da naprave jedan kontinuirani, spori i duboki udah kroz komoricu, bez ikakve pauze između potiskivanja i inhalacije.

Preosjetljivost na beklometazondipropionat, formoterolfumarat dihidrat ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Neqlofol se treba oprezno primjenjivati (uključujući i liječnički nadzor) u bolesnika sa srčanim aritmijama, posebice s atrioventrikularnim blokom trećeg stupnja i tahiaritmijama, idiopatskom subvalvularnom stenozom aorte, hipertrofičnom opstruktivnom kardiomiopatijom, ishemijskom srčanom bolešću, teškim zatajenjem srca, teškom arterijskom hipertenzijom i aneurizmom.

Oprez je također potreban pri liječenju bolesnika s poznatim produljenjem QTc intervala ili sumnjom na isto, neovisno o tome je li produljenje urođeno ili izazvano lijekovima (QTc > 0,44 sekunde).

Formoterol sam po sebi može izazvati produljenje QTc intervala.

Oprez je također potreban kada Neqlofol primjenjuju bolesnici s tireotoksikozom, šećernom bolešću, feokromocitomom i neliječenom hipokalijemijom.

Potencijalno ozbiljna hipokalijemija može biti uzrokovana terapijom beta-2 agonistima. Poseban oprez savjetuje se u slučaju teške astme jer hipoksija može pojačati taj učinak. Hipokalijemija također se može pogoršati istodobnim liječenjem drugim lijekovima koji mogu izazvati hipokalijemiju, kao što su derivati ksantina, steroidi i diuretici (vidjeti dio 4.5). Oprez se također preporučuje u slučaju

nestabilne astme kada se mogu primjenjivati brojni bronhodilatatori za hitno ublažavanje simptoma. U tim se slučajevima preporučuje nadziranje razina kalija u serumu.

Inhalacija formoterola može uzrokovati porast razina glukoze u krvi. Stoga je glukozu u krvi potrebno pažljivo nadzirati u bolesnika sa šećernom bolešću.

Ako se planira anestezija halogeniranim anesteticima, potrebno je osigurati da se Neqlofol ne primjenjuje barem 12 sati prije početka anestezije jer postoji rizik od srčanih aritmija.

Kao što je to slučaj kod svih inhalacijskih lijekova koji sadrže kortikosteroide, Neqlofol je potrebno oprezno primjenjivati u bolesnika s aktivnom ili mirujućom plućnom tuberkulozom te gljivičnim i virusnim infekcijama dišnih putova.

Ne preporučuje se nagli prekid liječenja lijekom Neqlofol.

Ako bolesnici smatraju da liječenje nije djelotvorno, moraju potražiti liječničku pomoć. Pojačana primjena bronhodilatatora za hitno ublažavanje simptoma ukazuje na pogoršanje temeljnog stanja i predstavlja opravdani razlog za ponovnu procjenu liječenja astme. Iznenadno i progresivno pogoršanje kontrole astme potencijalno je opasno po život te je u bolesnika potrebno provesti hitnu liječničku procjenu. Potrebno je razmotriti potrebu za pojačanim liječenjem kortikosteroidima koji se primjenjuju putem inhalacije ili peroralnim putem ili antibioticima ako se sumnja na infekciju.

Bolesnici ne smiju početi primjenjivati Neqlofol tijekom pogoršanja ili ako dođe do značajnog pogoršanja ili akutnog pogoršanja astme. Ozbiljni štetni događaji i pogoršanja u vezi s astmom mogu se javiti tijekom liječenja lijekom Neqlofol.

Bolesnike je potrebno zamoliti da nastave s liječenjem, ali da potraže savjet liječnika ako simptomi astme ostanu nekontrolirani ili se pogoršaju nakon početka primjene lijeka Neqlofol.

Kao što je to slučaj kod primjene drugih inhalacijskih lijekova, može doći do paradoksalnog bronhospazma s naglim pogoršanjem piskanja u plućima i povećanje brzine disanja nakon primjene. To je odmah potrebno liječiti brzodjelujućim inhalacijskim bronhodilatatorom. Primjenu lijeka Neqlofol potrebno je odmah prekinuti, stanje bolesnika potrebno je procijeniti te prema potrebi

započeti s drugom terapijom.

Neqlofol se ne smije primjenjivati kao prvi lijek u liječenju astme.

Za liječenje akutnih napadaja astme bolesnike je potrebno savjetovati da uvijek imaju na raspolaganju brzodjelujući bronhodilatator.

Bolesnike je potrebno podsjetiti da primjenjuju Neqlofol svaki dan u skladu s liječničkim receptom, čak i kada nemaju simptome.

Nakon uspostavljanja kontrole nad simptomima astme u obzir se može uzeti postupno smanjenje doze lijeka Neqlofol. Važno je redovito provjeravati stanje bolesnika tijekom smanjenja doza lijeka.

Potrebno je primjenjivati najnižu djelotvornu dozu lijeka Neqlofol (dostupna je niža jačina odnosno Neqlofol 100/6 mikrograma; također vidjeti dio 4.2).

Sistemski učinci mogu se javiti prilikom primjene bilo kojeg inhalacijskog kortikosteroida, posebice kada se propisuje pri visokim dozama tijekom duljeg razdoblja. Vjerojatnost pojave tih učinaka puno je manja prilikom primjene inhalacijskih kortikosteroida u odnosu na kortikosteroide za peroralnu primjenu. Mogući sistemski učinci uključuju: Cushingov sindrom, Cushingoidni izgled, supresiju nadbubrežne žlijezde, smanjenje mineralne gustoće kostiju, usporavanje rasta u djece i adolescenata, kataraktu i glaukom i, rjeđe, raspon fizioloških ili bihevioralnih učinaka, uključujući psihomotoričku hiperaktivnost, poremećaje spavanja, tjeskobu, depresiju ili agresiju (osobito u djece).

Stoga je važno redovito provjeravati stanje bolesnika i smanjiti dozu inhalacijskog kortikosteroida na najnižu dozu pri kojoj se održava učinkovita kontrola astme.

Farmakokinetički podaci o primjeni pojedinačne doze (vidjeti dio 5.2) pokazali su da uporabom inhalatora koji sadrži kombinaciju beklometazondipropionata/formoterolfumarata zajedno s komoricom AeroChamber Plus, u usporedbi s upotrebom standardnog aktivatora, ne dolazi do povećanja ukupne sistemske izloženosti formoterolu i da se time smanjuje sistemska izloženost beklometazon-17-monopropionatu, dok istovremeno dolazi do povećanja nepromijenjenog

beklometazondipropionata koji dospijeva u sistemsku cirkulaciju iz pluća; međutim, s obzirom na to da ukupna sistemska izloženost beklometazondipropionatu i njegovom aktivnom metabolitu ostaje nepromijenjena, nema povećanog rizika od sistemskih učinaka prilikom primjene lijeka Neqlofol zajedno s navedenom komoricom.

Produljeno liječenje bolesnika visokim dozama inhalacijskih kortikosteroida može dovesti do supresije nadbubrežne žlijezde i akutne adrenalne krize. Djeca mlađa od 16 godina koja primjenjuju/inhaliraju

doze beklometazondipropionata koje su više od preporučenih mogu biti izložena osobitom riziku.

Situacije koje bi mogle izazvati akutnu adrenalnu krizu uključuju traumu, kirurški zahvat, infekciju ili naglo smanjenje doze. Simptomi su obično nejasni i mogu uključivati anoreksiju, bol u abdomenu, gubitak tjelesne težine, umor, glavobolju, mučninu, povraćanje, hipotenziju, smanjenu razinu svijesti, hipoglikemiju i napadaje. Dodatna zaštita sistemskim kortikosteroidima treba se uzeti u obzir tijekom razdoblja stresa ili u slučaju elektivnog kirurškog zahvata.

Potreban je oprez prilikom prelaska bolesnika na terapiju lijekom Neqlofol, posebice ako postoji bilo kakav razlog za pretpostavku da je funkcija nadbubrežne žlijezde oslabljena zbog prethodne terapije sistemskim steroidima.

Bolesnici koji prelaze s kortikosteroida za peroralnu primjenu na inhalacijske kortikosteroide mogu

ostati izloženi riziku od smanjene rezerve nadbubrežne žlijezde tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Bolesnici kojima je u prošlosti bila potrebna hitna terapija visokim dozama kortikosteroida ili koji su dugo liječeni visokim dozama inhalacijskih kortikosteroida također mogu biti izloženi riziku. Tu mogućnost rezidualnog oštećenja uvijek treba imati na umu u hitnim i elektivnim slučajevima koji će vjerojatno izazvati stres te se u obzir mora uzeti odgovarajuće liječenje kortikosteroidima. Prije

elektivnih zahvata specijalist će možda morati procijeniti stupanj oštećenja nadbubrežne žlijezde.

Bolesnike je potrebno savjetovati da isperu usta vodom ili grgljaju vodu u ustima ili operu zube nakon inhalacije propisane doze da bi se smanjio rizik od nastanka orofaringealne kandidijaze.

Neqlofol sadrži malu količinu etanola (alkohola), 9 mg po potisku, što odgovara 0,25 mg/kg po dozi

sadržanoj u dvama potiscima. Količina etanola zanemariva je pri uobičajenim dozama i ne predstavlja rizik za bolesnike.

Poremećaj vida

Prilikom primjene sistemskih i topikalnih kortikosteroida može doći do pojave poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili druge smetnje vida, potrebno je razmotriti

upućivanje bolesnika oftalmologu radi procjene mogućih uzroka koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR), a koji su prijavljeni nakon primjene sistemskih i topikalnih kortikosteroida.

Farmakokinetičke interakcije

Beklometazondipropionat se vrlo brzo metabolizira putem enzima esteraza.

Beklometazon je manje ovisan o metabolizmu putem enzima CYP3A u odnosu na neke druge kortikosteroide te interakcije općenito nisu vjerojatne; međutim, ne može se isključiti mogućnost sistemskih učinaka prilikom istodobne primjene jakih inhibitora enzima CYP3A (npr. ritonavir, kobicistat), stoga se preporučuju oprez i odgovarajuće praćenje prilikom primjene takvih lijekova.

Farmakodinamičke interakcije

Beta-adrenergični blokatori mogu smanjiti ili spriječiti učinak formoterola. Stoga se Neqlofol ne smije primjenjivati zajedno s beta-adrenergičnim blokatorima (uključujući kapi za oko), osim ako za primjenu postoje opravdani razlozi.

S druge strane, istodobna primjena drugih beta-adrenergičnih lijekova može imati potencijalno aditivne učinke, stoga je potreban oprez kada su teofilin ili drugi beta-adrenergični lijekovi propisani istodobno s formoterolom.

Istodobno liječenje kinidinom, dizopiramidom, prokainamidom, fenotiazinima, antihistaminicima, inhibitorima monoamin-oksidaze i tricikličkim antidepresivima može produljiti QTc interval i povećati rizik od ventrikularnih aritmija.

Osim toga, L-dopa, L-tiroksin, oksitocin i alkohol mogu smanjiti toleranciju srca na beta-2 simpatomimetike.

Istodobno liječenje inhibitorima monoamin-oksidaze, uključujući lijekove sa sličnim svojstvima, kao što su furazolidon i prokarbazin, može izazvati hipertenzivne reakcije.

Postoji povećan rizik od aritmija u bolesnika koji primaju istodobnu anesteziju halogeniranim ugljikovodicima.

Istodobno liječenje derivatima ksantina, steroidima ili diureticima može pojačati mogući

hipokalijemijski učinak beta-2 agonista (vidjeti dio 4.4). Hipokalijemija može povećati sklonost aritmijama u bolesnika liječenih glikozidima digitalisa.

Neqlofol sadrži malu količinu etanola. Postoji teorijski potencijal za interakciju u posebno osjetljivih bolesnika liječenih disulfiramom ili metronidazolom.

Plodnost

Nema podataka u ljudi. U ispitivanjima na štakorima prisutnost beklometazondipropionata pri visokim dozama u kombinaciji bila je povezana sa smanjenom plodnosti ženki i embriotoksičnošću (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća

Ne postoji iskustvo primjene ni dokazi o sigurnosti primjene potisnog plina HFA-134a u trudnica ili dojilja. Međutim, ispitivanjima učinka plina HFA-134a na reproduktivnu funkciju i razvoj zametka i ploda u životinja nisu otkriveni nikakvi klinički značajni štetni učinci.

Nema relevantnih kliničkih podataka o primjeni beklometazondipropionata i formoterolfumarat

dihidrata u obliku stlačenog inhalata, otopine u trudnica. U ispitivanjima na životinjama u kojima se primjenjivala kombinacija beklometazondipropionata i formoterola dokazana je toksičnost za reprodukciju nakon visoke razine sistemske izloženosti (vidjeti dio 5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene). S obzirom na tokolitičko djelovanje beta-2 simpatomimetika, poseban oprez potreban je u

razdoblju uoči poroda. Formoterol se ne smije preporučiti za primjenu tijekom trudnoće, posebice na kraju trudnoće ili tijekom trudova, osim ako ne postoji druga (sigurnija) opcija.

Neqlofol se smije primjenjivati tijekom trudnoće samo ako očekivane koristi nadilaze moguće rizike.

Dojenje

Nema relevantnih kliničkih podataka o primjeni beklometazondipropionata i formoterolfumarat dihidrata u obliku stlačenog inhalata, otopine u dojilja.

Iako nema dostupnih podataka iz ispitivanja na životinjama, opravdano je pretpostaviti da se beklometazondipropionat, kao i drugi kortikosteroidi, izlučuje u mlijeko.

Iako nije poznato izlučuje li se formoterol u majčino mlijeko, otkriven je u mlijeku životinja u laktaciji.

Primjena lijeka Neqlofol u dojilja smije se razmotriti samo ako očekivane koristi nadilaze moguće rizike.

Potrebno je donijeti odluku o prekidu dojenja ili prekidu terapije lijekom Neqlofol, uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije za ženu.

Neqlofol ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

S obzirom na to da Neqlofol sadrži beklometazondipropionat i formoterolfumarat dihidrat, mogu se očekivati nuspojave koje su po tipu i težini tipične za te dvije tvari. Nema incidencije dodatnih nuspojava nakon istodobne primjene te dvije tvari.

Tablični popis nuspojava

Nuspojave povezane s beklometazondipropionatom i formoterolom koji su primijenjeni u fiksnoj kombinaciji (Neqlofol) i kao pojedinačni lijekovi navedene su u nastavku prema klasifikaciji organskih sustava. Učestalosti su definirane kako slijedi: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (≤ 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

Podaci o čestim i manje čestim nuspojavama izvedeni su iz kliničkih ispitivanja u bolesnika s astmom i KOPB-om.

*Jedan bolesnik, liječen beklometazondipropionatom i formoterolfumarat dihidratom u obliku stlačenog inhalata, otopine u dozi od 100/6 mikrograma, koji je sudjelovao u pivotalnom kliničkom ispitivanju provedenom u bolesnika s KOPB-om, prijavio je jedan povezani slučaj upale pluća koji nije bio ozbiljan. Druge nuspojave uočene kod primjene beklometazondipropionata i formoterolfumarat dihidrata u obliku stlačenog inhalata, otopine u dozi od 100/6 mikrograma u kliničkim ispitivanjima za liječenje KOPB-a bile su smanjenje kortizola u krvi i atrijska fibrilacija.

Kao što je to slučaj kod bilo koje druge inhalacijske terapije, može doći do pojave paradoksnog bronhospazma (vidjeti dio 4.4 „Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi”).

Među uočenim nuspojavama, one koje su obično povezane s formoterolom su sljedeće:

hipokalijemija, glavobolja, tremor, palpitacije, kašalj, grčevi u mišićima i produljenje QTc intervala.

Nuspojave koje su obično povezane s primjenom beklometazondipropionata su sljedeće: gljivične infekcije u usnoj šupljini, oralna kandidijaza, disfonija, nadraženost grla.

Disfonija i kandidijaza mogu se ublažiti grgljanjem vode u ustima, ispiranjem usta vodom ili pranjem zubi nakon primjene lijeka. Simptomatska kandidijaza može se liječiti topikalnim antimikoticima uz nastavak liječenja lijekom Neqlofol.

Sistemski učinci inhalacijskih kortikosteroida (npr. beklometazondipropionat) posebice se mogu javiti prilikom primjene visokih doza koje su propisane na dulje razdoblje, a mogu uključivati supresiju nadbubrežne žlijezde, smanjenje mineralne gustoće kostiju, usporavanje rasta u djece i adolescenata, kataraktu i glaukom (također vidjeti dio 4.4).

Također se mogu javiti reakcije preosjetljivosti, uključujući osip, urtikariju, svrbež, eritem i edem očiju, lica, usana i grla.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Inhalirane doze beklometazondipropionata i formoterolfumarat dihidrata u obliku stlačenog inhalata, otopine u dozi od 100/6 mikrograma do dvanaest kumulativnih potisaka (ukupno 1200 mikrograma beklometazondipropionata i 72 mikrograma formoterola) ispitane su u bolesnika s astmom.

Kumulativne doze lijekova nisu uzrokovale abnormalan učinak na vitalne znakove te nisu uočeni ni ozbiljni niti teški štetni događaji.

Prekomjerne doze formoterola mogu dovesti do učinaka koji su uobičajeni za beta-2 adrenergične

agoniste: mučnina, povraćanje, glavobolja, tremor, somnolencija, palpitacije, tahikardija, ventrikularne aritmije, produljenje QTc intervala, metabolička acidoza, hipokalijemija, hiperglikemija.

U slučaju predoziranja formoterolom indicirano je potporno i simptomatsko liječenje. Bolesnike čije je stanje ozbiljno potrebno je hospitalizirati.

Može se razmotriti primjena kardioselektivnih beta-adrenergičnih blokatora, ali isključivo uz izniman oprez jer primjena beta-adrenergičnog blokatora može izazvati bronhospazam. Potrebno je nadzirati kalij u serumu.

Akutna inhalacija doza beklometazondipropionata koje su više od preporučenih može dovesti do privremene supresije funkcije nadbubrežne žlijezde. U tom slučaju nije potrebno hitno liječenje jer će se funkcija nadbubrežne žlijezde stabilizirati za nekoliko dana, što se potvrđuje mjerenjima kortizola u plazmi. U tih se bolesnika liječenje treba nastaviti pri dozi koja je dovoljna za kontrolu astme.

Kronično predoziranje inhaliranim beklometazondipropionatom predstavlja rizik od supresije nadbubrežne žlijezde (vidjeti dio 4.4). Može biti potrebno nadziranje rezerve nadbubrežne žlijezde. Liječenje je potrebno nastaviti pri dozi koja je dovoljna za kontrolu astme.