Atenativ 50 IU/ml prašak i otapalo za otopinu za injekciju/infuziju

Kod bolesnika s prirođenim nedostatkom antitrombina u sljedećim indikacijama:

1. Profilaksa duboke venske tromboze i tromboembolije u klinički rizičnim situacijama (osobito za vrijeme kirurških zahvata ili u peripartalnom razdoblju), u kombinaciji s heparinom, ukoliko je indiciran.

2. Prevencija progresije duboke venske tromboze i tromboembolije, u kombinaciji s heparinom, ukoliko je indiciran.

Liječenje se mora započeti pod nadzorom liječnika iskusnog u liječenju bolesnika s nedostatkom antitrombina.

Doziranje

Kod prirođenog nedostatka, dozu za svakog bolesnika treba odrediti pojedinačno, uzimajući u obzir obiteljsku anamnezu s obzirom na tromboembolijske događaje, trenutne kliničke rizične faktore i laboratorijsku procjenu.

Broj primijenjenih jedinica antitrombina izražava se u internacionalnim jedinicama (IU), koje su u skladu s važećim standardom Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health Organization, WHO) za antitrombin. Aktivnost antitrombina u plazmi izražava se u postocima (u odnosu na normalnu ljudsku plazmu) ili u internacionalnim jedinicama (u odnosu na međunarodni standard za antitrombin u plazmi).

Jedna internacionalna jedinica aktivnosti antitrombina odgovara količini antitrombina u jednom ml normalne ljudske plazme. Izračun potrebnog doziranja antitrombina, temelji se na empirijskom saznanju da 1 internacionalna jedinica (IU) antitrombina po kg tjelesne težine povisuje aktivnost antitrombina u plazmi za oko 1%.

Početna doza određuje se prema sljedećoj formuli:

Početna ciljana aktivnost antitrombina ovisi o kliničkoj situaciji. Kada je utvrđena indikacija za nadomještanje antitrombina, doziranje mora biti dovoljno da se dosegne ciljana aktivnost antitrombina i da se održava učinkovita razina. Dozu je potrebno odrediti i nadzirati na temelju rezultata laboratorijskih ispitivanja i aktivnosti antitrombina, što se mora provoditi najmanje dva puta dnevno do stabiliziranja bolesnika, nakon toga jednom dnevno, po mogućnosti neposredno prije slijedeće infuzije. Kod korekcije doziranja potrebno je obratiti pozornost na pokazatelje povećane potrošnje antitrombina, prateći laboratorijske parametre i klinički tijek bolesnika. Aktivnost antitrombina potrebno je održavati iznad 80% tijekom trajanja liječenja, osim ako je klinički indicirana drugačija razina učinkovitosti.

Uobičajena početna doza pri prirođenom nedostatku je 30-50 IU/kg.

Nakon toga, doziranje i učestalost primjene kao i trajanje liječenja potrebno je određivati prema biološkim podacima i kliničkom stanju.

Pedijatrijska populacija

Nema dovoljno podataka temeljem kojih bi se mogla preporučiti primjena lijeka Atenativ u djece mlađe od 6 godina.

Način primjene

Lijek pripremiti kao što je opisano u dijelu 6.6. i primijeniti intravenski. Brzina infuzije za odrasle ne smije biti veća od 6 ml (300 IU) u minuti.

Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Kao i kod intravenske primjene bilo kojeg proteinskog lijeka, moguće su reakcije preosjetljivosti alergijskog tipa. Bolesnike se mora pažljivo nadzirati i promatrati zbog pojave bilo kojih simptoma za vrijeme infuzije. Bolesnike treba upoznati s ranim znakovima reakcija preosjetljivosti, uključujući koprivnjaču, generaliziranu urtikariju, stezanje u prsima, piskanje pri disanju, hipotenziju i

anafilaksiju. Bolesnike je potrebno upozoriti da se u slučaju pojave ovih simptoma bez odgode obrate liječniku

U slučaju šoka, potrebno je primijeniti standardno medicinsko liječenje.

Standardne mjere za sprečavanje zaraza koje mogu proizaći iz primjene lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme uključuju odabir davatelja, testiranje pojedinačnih donacija i pulova plazme na specifične markere infekcije, te uključivanje djelotvornih proizvodnih postupaka za inaktivaciju/uklanjanje virusa.

Unatoč tome, mogućnost prijenosa zaraznih agensa nakon primjene lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme ne može se potpuno isključiti. To se također odnosi na nepoznate ili viruse koji će se tek pojaviti, te druge patogene.

Poduzete mjere smatraju se djelotvornima kod virusa s ovojnicom, kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa B (HBV) i virus hepatitisa C (HCV) te kod virusa bez ovojnice hepatitisa A. Poduzete mjere mogu biti ograničene djelotvornosti kod virusa bez ovojnice, kao što je parvovirus B19. Zaraza parvovirusom B19 može biti ozbiljna za trudnice (infekcija fetusa) i za imunodeficijentne osobe ili osobe s pojačanom eritropoezom (npr. hemolitička anemija).

Odgovarajuće cijepljenje (hepatitis A i B) preporuča se u bolesnika koji redovito/ponovljeno primaju lijekove protrombinskog kompleksa proizvedene iz ljudske plazme.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Kliničko i biološko praćenje kada se antitrombin primjenjuje u kombinaciji s heparinom:

• Za prilagodbu doze heparina i sprječavanje prekomjerne hipokoagulabilnosti, potrebno je redovito kontrolirati obim antikoagulacije (APPT i, gdje je potrebno, aktivnost anti-FXa), u kratkim razmacima i osobito u prvim minutama/satima nakon početka primjene antitrombina.

• Za prilagodbu pojedinačne doze, a zbog rizika smanjenja razina antitrombina uzrokovanog produljenim liječenjem nefrakcioniranim heparinom, dnevno određivati razine antitrombina.

Ovaj lijek sadrži 36 mg natrija u bočici Atenativa od 500 IU odnosno 72 mg natrija u bočici Atenativa od 1000 IU, što odgovara 1,8% odnosno 3,6% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Pedijatrijska populacija

Podaci dobiveni iz kliničkih ispitivanja i sustavnih preglednih članaka u vezi s primjenom antitrombina III u liječenju nedonoščadi u neodobrenoj indikaciji neonatalnog respiratornog distres sindroma (IRDS) ukazuju na povećan rizik od intrakranijalnog krvarenja i smrtnosti u odsutnosti dokazanog korisnog učinka.

Heparin: nadomještanje antitrombina za vrijeme primjene heparina u terapijskim dozama povećava rizik krvarenja. Učinak antitrombina se znatno pojačava heparinom. Poluvrijeme života antitrombina može biti značajno smanjen uz istovremenu primjenu heparina zbog ubrzane potrošnje antitrombina. Istovremena primjena heparina i antitrombina se stoga u bolesnika s povećanim rizikom krvarenja mora nadzirati klinički i biološki.

Iskustvo vezano za sigurnost primjene lijekova ljudskog antitrombina u trudnoći je ograničeno.

Atenativ se u trudnica i dojilja s nedostatkom antitrombina smije primijeniti samo ako je jasno indiciran, uzimajući u obzir da trudnoća nosi povećan rizik tromboembolijskih događaja.

Nije primijećen utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Preosjetljivost ili alergijske reakcije (koje mogu uključivati angioedem, pečenje i probadanje na mjestu infuzije, zimicu, crvenilo lica, generaliziranu koprivnjaču, glavobolju, crvenilo kože, hipotenziju, letargiju, mučninu, nemir, tahikardiju, stezanje u prsima, trnce, povraćanje, piskutavo disanje) uočene su rijetko a u nekim slučajevima mogu napredovati do teške anafilaksije (uključujući šok). U rijetkim slučajevima, uočena je vrućica.

Za više informacija o virusnoj sigurnosti vidjeti dio 4.4.

Sljedeća tablica daje pregled nuspojava koje su identificirane tijekom primjene Atenativa. Učestalost nuspojava je nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Za virusnu neškodljivost vidjeti dio 4.4.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi predoziranja antitrombinom nisu prijavljeni.