Flukloksacilin Altamedics 500 mg tvrde kapsule

Flukloksacilin Altamedics indiciran je za liječenje infekcija uzrokovanih stafilokokima koji luče β- laktamazu i ostalim osjetljivim Gram pozitivnim mikroorganizmima, kao što su streptokoki (vidjeti dio 5.1 detalji o osjetljivim sojevima). Uobičajene indikacije uključuju:

Infekcije kože i mekog tkiva:

• Gnojni čirevi, apscesi, karbunkuli, furunkuli, celulitis, inficirane opekotine, inficirane rane, impetigo, zaštita kožnih presadaka, infektivna stanja kože npr. ulkusi, ekcemi i akne

  Infekcije dišnih putova:

• Pneumonija, plućni apsces, sinusitis, tonzilitis, grlobolja, faringitis, empijem, upala srednjeg i vanjskog uha

  Ostale infekcije uzrokovane mikroorganizmima osjetljivim na flukloksacilin:

• Infekcije mokraćnog sustava, infekcije tankog crijeva i kolona, meningitis Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice za primjerenu uporabu antibiotika.

Doziranje

Doziranje ovisi o dobi, tjelesnoj težini i funkciji bubrega bolesnika, kao i o prirodi i težini infekcije. Doza se po potrebi može povećati.

Odrasli i djeca starija od 10 godina

Ukupna dnevna doza je 1 g do 3 g, podijeljena u 3 do 4 jednake pojedinačne doze.

Pedijatrijska populacija

Djeca mlađa od 10 godina

25 do 50 mg/kg/24 sata, podijeljena na tri do četiri jednake pojedinačne doze.

Primjer doziranja

Oštećenje funkcije bubrega

Kao i kod drugih penicilina, primjena flukloksacilina kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega obično ne zahtijeva smanjenje doze.

Međutim, u slučaju teške bubrežne insuficijencije (klirens kreatinina < 10 ml/min) treba razmotriti smanjenje doze ili produljenje intervala između doza. U režimu visokog doziranja, maksimalna preporučena doza je 1 g svakih 8 do 12 sati.

Flukloksacilin se ne uklanja dijalizom u značajnoj mjeri i stoga nije potrebno primjenjivati dodatne doze tijekom ili na kraju dijalize.

Način primjene

Flukloksacilin Altamedics 500 mg tvrde kapsule treba uzeti najmanje 1 sat prije ili 2 sata poslije obroka.

Tvrde kapsule treba uzeti s punom čašom vode (250 ml) kako bi se smanjio rizik od ezofagealnog bola (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici ne bi smjeli leći neposredno nakon uzimanja lijeka Flukloksacilin Altamedics.

Flukloksacilin se ne smije primjenjivati u bolesnika s preosjetljivošću na beta-laktamske antibiotike (npr. peniciline, cefalosporine) u anamnezi ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Flukloksacilin je kontraindiciran u bolesnika u kojih je tijekom prethodnog liječenja flukloksacilinom nastupila žutica ili poremećaj funkcije jetre.

Prije početka liječenja flukloksacilinom potrebno je prikupiti detaljne anamnestičke podatke o prethodnim reakcijama preosjetljivosti na beta-laktame. Križna preosjetljivost između penicilina i cefalosporina dobro je dokumentirana.

Potreban je oprez u bolesnika s alergijskom dijatezom, bronhalnom astmom, urtikarijom i peludnom groznicom.

U bolesnika liječenih beta-laktamskim antibioticima prijavljene su ozbiljne i u pojedinim slučajevima smrtonosne reakcije preosjetljivosti (anafilaksija). Iako se anafilaksija češće javlja nakon parenteralne primjene, zabilježena je i u bolesnika koji su primali oralnu terapiju. Pojava tih reakcija vjerojatnija je u pojedinaca s preosjetljivošću na beta-laktame u anamnezi. Ako nastupi alergijska reakcija, treba obustaviti primjenu flukloksacilina i započeti odgovarajuću terapiju. Ozbiljne anafilaktoidne reakcije mogu zahtijevati hitno liječenje adrenalinom. Također može biti potrebna primjena kisika i intravenskih steroida te uspostavljanje prohodnosti dišnih putova, uključujući intubaciju.

Ako se na početku liječenja pojavi generalizirani eritem povezan s pustulama i praćen vrućicom, to može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8). U slučaju dijagnoze AGEP-a, primjenu flukloksacilina treba prekinuti, a svaka daljnja primjena flukloksacilina je kontraindicirana.

Iako primjena Floxapena u bolesnika s mononukleozom ili limfatičnom leukemijom nije kontraindicirana, ako je moguće treba je izbjegavati, jer je u usporedbi s ostatkom populacije kod ovih osoba zabilježena veća učestalost osipa.

Flukloksacilin se mora primjenjivati uz oprez u bolesnika koji pokazuju znakove poremećaja funkcije jetre, bolesnika u dobi od ≥ 50 godina i onih s ozbiljnom podležećom bolešću. U tih bolesnika nuspojave povezane s jetrom mogu biti teške, a u vrlo rijetkim slučajevima prijavljeni su smrtni ishodi (vidjeti dio 4.8).

Potrebno je prilagoditi dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

U novorođenčadi je potreban poseban oprez zbog rizika od hiperbilirubinemije. Ispitivanja su pokazala da, nakon primjene visokih doza parenteralnim putem, flukloksacilin može istisnuti bilirubin s veznih mjesta na proteinima plazme što pogoduje razvoju kernikterusa u novorođenčadi sa žuticom. Dodatno, poseban oprez neophodan je u novorođenčadi jer razine flukloksaciclina u serumu mogu biti visoke zbog smanjenog izlučivanja putem bubrega.

Tijekom dugotrajnog liječenja (npr. osteomijelitisa, endokarditisa) preporučuje se redovito nadzirati funkciju bubrega i jetre.

U slučaju proljeva apsorpcija drugih lijekova može biti narušena te zbog toga njihova učinkovitost smanjena.

U slučaju teškog i dugotrajnog proljeva treba uzeti u obzir mogućnost pseudomembranoznog kolitisa povezanog s antibioticima, koji može biti opasan po život. U tim je slučajevima zato potrebno odmah prekinuti primjenu flukloksacilina i započeti s odgovarajućim liječenjem (npr. vankomicin peroralno 4 x 250 mg na dan). Pripravci inhibitora peristaltike su kontraindicirani.

Dugotrajna primjena ponekad može uzrokovati prekomjeran rast neosjetljivih organizama.

Vrlo visoke razine flukloksacilina u serumu mogu dovesti do cerebralnih konvulzija. Stoga se, osobito u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, dozu mora prilagoditi ovisno o težini funkcionalnog

oštećenja (vidjeti dio 4.2). U bolesnika sa zatajenjem bubrega mogu se pojaviti neurološki poremećaji s konvulzijama.

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni flukloksacilina i paracetamola zbog povećanog rizika od metaboličke acidoze s povišenim anionskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis, HAGMA). Posebno su visokom riziku od HAGMA-e izloženi bolesnici s teškim oštećenjem bubrega, sepsom ili pothranjeni bolesnici, osobito ako se primjenjuju maksimalne dnevne doze paracetamola.

Preporučuje se pomno praćenje bolesnika nakon istodobne primjene flukloksacilina i paracetamola kako bi se otkrila pojava poremećaja acidobazne ravnoteže, to jest HAGMA-e, uključujući pretragu na 5-oksoprolin u urinu.

Ako se liječenje flukloksacilinom nastavi nakon prekida primjene paracetamola, uputno je utvrditi da ne postoje znakovi HAGMA-e, jer je moguće da flukloksacilin održava kliničku sliku HAGMA-e (vidjeti dio 4.5).

Kod uzimanja flukloksacilina, osobito u visokim dozama, može se pojaviti hipokalijemija (potencijalno opasna po život). Hipokalijemija prouzročena flukloksacilinom može biti otporna na nadomjestak kalija. Tijekom terapije višim dozama flukloksacilina preporučuje se redovito mjerenje razina kalija. Ovaj je rizik potrebno pozorno pratiti i kad se flukloksacilin kombinira s diureticima koji izazivaju hipokalijemiju ili kad su prisutni drugi čimbenici rizika za razvoj hipokalijemije (npr. pothranjenost, disfunkcija bubrežnih kanalića).

Ovaj lijek sadrži 26,4 mg natrija po kapsuli od 500 mg, što odgovara 1,32 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Kada se piperacilin primjenjuje istodobno, izlučivanje flukloksacilina je sporije, što može dovesti do viših razina u serumu.

Probenecid smanjuje izlučivanje flukloksacilina putem bubrežnih tubula. Istodobna primjena probenecida produljuje vrijeme izlučivanja flukloksacilina putem bubrega.

Bakteriostatski lijekovi (kloramfenikol, eritromicin, sulfonamidi i tetraciklini) mogu interferirati s baktericidnim djelovanjem flukloksacilina.

Moguće je smanjeno izlučivanje metotreksata uz flukloksacilin (povećan rizik toksičnosti). Smatra se da se penicilini kao slabe kiseline natječu s antagonistima folne kiseline za tubularnu sekreciju. Tako povećane koncentracije u plazmi mogu uzrokovati daljnju disfunkciju bubrega, što može utjecati na bubrežnu funkciju i dodatno narušiti izlučivanje antagonista folne kiseline.

U bolesnika koji se liječe varfarinom potrebno je pratiti razine INR-a jer istodobna primjena flukloksacilina može dovesti do subterapijske antikoagulacije.

Postoji mogućnost interakcije između flukloksacilina i kinidina, što dovodi do pada razine kinidina.

Flukloksacilin može utjecati na rezultat Guthrie testa, uzrokujući lažno pozitivne rezultate. Stoga se uzorak krvi za test mora uzeti prije primjene flukloksacilina.

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni flukloksacilina i paracetamola jer je istodobno uzimanje tih lijekova povezano s metaboličkom acidozom s povišenim anionskim procjepom, posebno u bolesnika u kojih su prisutni čimbenici rizika. (vidjeti dio 4.4)

Zabilježeno je da flukloksacilin (induktor CYP450) značajno smanjuje koncentracije vorikonazola u plazmi. Ako se istodobna primjena flukloksacilina s vorikonazolom ne može izbjeći, potrebno je praćenje zbog mogućeg gubitka učinkovitosti vorikonazola (npr. terapijsko praćenje koncentracije lijeka); možda će biti potrebno povećati dozu vorikonazola.

Trudnoća

Podaci o primjeni flukloksacilina u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju (vidjeti dio 5.3).

Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu flukloksacilina tijekom trudnoće.

Dojenje

Tijekom dojenja, u majčinu mlijeku mogu se pronaći količine penicilina u tragovima. Flukloksacilin se može primjenjivati tijekom razdoblja dojenja samo nakon pažljive procjene koristi i rizika. Osim rizika od senzibilizacije, nema drugih štetnih učinaka na dojenče.

Flukloksacilin ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.

Nuspojave su klasificirane prema organskim sustavima, a njihova učestalost prema sljedećoj klasifikaciji:

Vrlo često ≥1/10 Često ≥1/100 i <1/10

Manje često ≥1/1000 i <1/100 Rijetko ≥10 000 i <1/1000 Vrlo rijetko <1/10 000

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Ako nije drugačije navedeno, učestalost nuspojava utvrđena je na temelju više od 30 godina iskustva nakon stavljanja lijeka u promet.

*Incidencija tih nuspojava utvrđena je na temelju kliničkih ispitivanja u kojima je ukupno sudjelovalo približno 929 odraslih i pedijatrijskih bolesnika liječenih flukloksacilinom.

**Ezofagitis, žarenje ezofagusa, iritacija ždrijela, orofaringealni bol ili oralni bol. Nuspojave vezane uz jetru

Hepatitis i kolestatska žutica mogu se javiti s odgodom i do dva mjeseca nakon liječenja. U nekim je slučajevima bolest imala produljen tijek i trajala nekoliko mjeseci. Hepatički događaji mogu biti teški, a vrlo su rijetko prijavljeni i slučajevi sa smrtnim ishodom. Većina smrtnih slučajeva prijavljena je u bolesnika u dobi od ≥ 50 godina i u bolesnika s ozbiljnom podležećom bolešću.

6

Postoje dokazi da je rizik od oštećenja jetre uzrokovanog flukloksacilinom povećan u bolesnika koji su nositelji alela HLA-B*5701. Unatoč jakoj povezanosti, samo 1 u 500–1000 nositelja će razviti oštećenje jetre. Posljedično, pozitivna prediktivna vrijednost ispitivanja HLA-B*5701 alela za oštećenje jetre je vrlo niska (0,12%) i rutinsko pretraživanje za ovaj alel se ne preporučuje.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Moguće su želučano-crijevne tegobe poput mučnine, povraćanja i proljeva, koje treba liječiti simptomatski.

U vrlo visokim dozama penicilini mogu izazvati cerebralne (epileptičke) konvulzije. U slučaju predoziranja ne postoji specifičan protuotrov.

Flukloksacilin se ne uklanja iz cirkulacije hemodijalizom.