Cefazolin Alpha-Medical 1g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Cefazolin Alpha-Medical namijenjen je za liječenje infekcija u odraslih i djece starije od mjesec dana (vidjeti dio 4.2 i 4.4) uzrokovanih bakterijama osjetljivim na cefazolin (vidjeti dio 5.1):

• Infekcije dišnog sustava uzrokovane navedenim uzročnicima: S. pneumoniae, Klebsiella, H. influenzae, Staph. aureus (penicilin-osjetljiva i penicilin-rezistentna) i beta-hemolitička streptokokna skupina A.

• Urinarne i genitalne infekcije uzrokovane slijedećim bakterijama: Escherichia coli, P. mirabilis i Klebsiella.

• Infekcije bilijarnog trakta uzrokovane: E. coli, raznim streptokoknim sojevima, P. mirabilis, Klebsiella i Staph. aureus.

• Infekcije kože i mekih tkiva uzrokovane: Staph. aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni), beta-hemolitička skupina A streptokoka i drugi streptokokni sojevi.

• Infekcije kostiju i zglobova koje uzrokuje Staph. aureus.

• Septikemija uzrokovana slijedećim sojevima: S. pneumoniae, Staph. aureus (penicilin-osjetljivi i pencilin rezistentni), P. mirabilis, Escherichia coli i Klebsiella.

• Endokarditis uzrokovan: Staph. aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni) i beta-hemolitički streptokok skupine A.

• Perioperativna profilaksa: preoperativna, intraoperativna i postoperativna profilaksa kako bi se smanjila učestalost određenih postoperativnih infekcija u bolesnika s operacijama koje su klasificirane kao rizične ili potencijalno rizične za nastanak infekcije.

  Treba razmotriti službene smjernice o pravilnoj uporabi antibiotika.

Doziranje

Doza, način primjene i intervali primjene određuju se prema težini infekcije, osjetljivosti utvrđenih uzročnika i stanju bolesnika (npr. funkcija bubrega).

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina s normalnom funkcijom bubrega

Infekcije uzrokovane vrlo osjetljivim patogenima:

Preporučena doza kod odraslih je 1 g do 2 g dnevno, u dvije ili tri jednake doze (jedna doza svakih 8 do 12 sati).

Infekcije uzrokovane manje osjetljivim patogenima:

Preporučena doza je 3 g do 4 g dnevno, u tri ili četiri jednake doze (jedna doza svakih 6 do 8 sati).

Kod teških i po život opasnih infekcija, doze od 6 do 12 g dnevno mogu se dati u tri ili četiri jednake doze (jedna doza svakih 6 do 8 sati).

Za perioperativnu profilaksu preporučuju se sljedeće doze za odrasle i adolescente:

1. 1 g i.v. ili i.m. 30 minuta do 1 sat prije početka operacije

2. za dulje kirurške postupke (npr., 2 sata ili više) 0,5 g do 1 g i.v. ili i.m. tijekom operacije (ovisno o trajanju operacije)

3. 0,5 g do 1 g i.v. ili i.m. svakih 6 do 8 sati tijekom 24 sata postoperativno ili za operacije gdje bi infekcija predstavljala poseban rizik tijekom razdoblja od 3 do 5 dana.

Važno je da se preoperativna doza primjeni na vrijeme (30 minuta do 1 sat prije početka kirurškog zahvata), tako da tijekom operacije odgovarajuće razine antibiotika budu prisutne u serumu i tkivu.

Osim toga, ako postoji rizik od infekcije, Cefazolin Alpha-Medical treba primjenjivati u

odgovarajućim intervalima tijekom kirurškog zahvata kako bi se osigurala dostatna razina antibiotika u serumu i tkivima.

Odrasli bolesnici s oštećenom bubrežnom funkcijom

Odraslim osobama s oštećenom bubrežnom funkcijom može biti potrebno smanjiti dozu kako bi se izbjeglo nakupljanje. Takvo smanjenje doze trebalo bi ovisiti o određivanju razine lijeka u krvi. Ako to nije moguće, doziranje se može odrediti klirensom kreatinina.

U slučaju oštećenja bubrega treba dati preporučenu početnu dozu. Kod određivanja slijedećih doza treba uzeti u obzir stupanj oštećenja bubrega, ozbiljnost infekcije i osjetljivost patogena.

Kod bolesnika na hemodijalizi režim liječenja ovisi o uvjetima dijalize. Vidjeti također dio 4.4.

Dojenčad (starija od mjesec dana) i djeca do 12 godina starosti

Ukupna dnevna doza od 25-50 mg/kg tjelesne težine, ravnomjerno raspoređena u 3 do 4 pojedinačne doze djeluje protiv umjerenih do teških infekcija.

Za teške infekcije ukupna dnevna doza može se povećati do 100 mg/kg tjelesne težine.

Djeca s oštećenom funkcijom bubrega

Djeci s oštećenom funkcijom bubrega potrebno je smanjiti dozu (kao kod odraslih) kako bi se izbjeglo nakupljanje. Takvo smanjenje doze treba ovisiti o određivanju razine lijeka u krvi. Ako to nije

moguće, doza se može odrediti klirensom kreatinina prema sljedećim smjernicama. U slučaju

oštećenja bubrega treba dati preporučenu početnu dozu. Kod određivanja slijedećih doza treba uzeti u obzir stupanj oštećenja bubrega, ozbiljnost infekcije i osjetljivost patogena.

Nedonoščad i djeca mlađa od 1 mjeseca

Budući da nije dokazana sigurnost primjene lijeka u nedonoščadi i djece do jednog mjeseca starosti, uporaba cefazolina u ovih bolesnika nije preporučljiva. Vidjeti također dio 4.4.

Stariji bolesnici

Kod starijih bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagoditi dozu.

Način primjene

Pripremljena otopina se primjenjuje duboko intramuskularno ili intravenski.

Ne smije se koristiti više od 500 mg cefazolina za jednu intramuskularnu primjenu.

Cefazolin Alpha-Medical za intramuskularnu primjenu ne smije se davati intravenski ukoliko se dodao lokalni anestetik.

Preosjetljivost na cefazolin ili druge cefalosporinske antibiotike.

Lijek se ne smije primjenjivati u slučaju prethodne akutne i/ili teške reakcije preosjetljivosti na peniciline ili bilo koju drugu vrstu β-laktamskih antibiotika.

Reakcije preosjetljivosti

Potreban je poseban oprez kod bolesnika s alergijskom dijatezom, s bronhijalnom astmom ili peludnom groznicom. Prije uporabe cefazolina potrebno je preispitati prethodne reakcije preosjetljivosti na druge beta-laktame (peniciline ili cefalosporine).

U bolesnika koji pokazuju alergijske reakcije, treba prekinuti primjenu lijeka i započeti odgovarajuću simptomatsku terapiju. Potrebno je obratiti pozornost na unakrsnu alergiju s drugim cefalosporinima i povremene unakrsne alergije s penicilinima. Ako je poznata preosjetljivost na penicilin, treba uzeti u obzir unakrsnu reaktivnost s drugim beta-laktamima, npr. cefalosporinima.

Tijekom liječenja cefazolinom, rijetko se mogu javiti poremećaji zgrušavanja krvi. Ugroženi su bolesnici s faktorima rizika koji dovode do nedostatka vitamina K ili utječu na druge mehanizme zgrušavanja krvi (parenteralna prehrana, pothranjenost, oštećenje jetre i bubrega, trombocitopenija).

Isto vrijedi i za popratne bolesti (kao što su hemofilija, želučani i crijevni čirevi), koje mogu potaknuti ili pojačati krvarenje. U tim slučajevima potrebno je kontrolirati protrombinsko vrijeme i, ako je

skraćeno, započeti terapiju vitaminom K (10 mg tjedno).

Zabilježeni su slučajevi Kounisova sindroma u bolesnika liječenih cefazolinom. Kounisov sindrom definiran je kao skup kardiovaskularnih simptoma koji se javlja uz alergijsku reakciju ili reakciju preosjetljivosti zbog sužavanja koronarnih arterija, što potencijalno može uzrokovati infarkt miokarda.

Prekomjerni rast neosjetljivih mikroorganizama

Slučajevi kolitisa povezanog s antibioticima zabilježeni su u gotovo svih antibiotika i njihova

ozbiljnost može biti blaga do po život opasna (vidjeti dio 4.8). Stoga je važno imati na umu ovu dijagnozu u bolesnika koji imaju proljev tijekom ili nakon antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s

antibioticima, uporabu cefazolina treba odmah prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju pod nazorom liječnika. U ovom slučaju anti-peristaltički lijekovi su kontraindicirani.

Kod produljene uporabe cefazolina, neosjetljivi patogeni mogu postati prevladavajući. Stoga je neophodno pomno pratiti bolesnika. Ako se tijekom liječenja pojavi superinfekcija, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere.

U slučajevima teškog oštećenja bubrega s vrijednosti glomerularne filtracije ispod 55 ml/min, očekuje se nakupljanje cefazolina te se stoga doza lijeka treba smanjiti ili se interval doziranja treba produljiti (vidjeti dio 4.2).

Cefazolin nije prikladan za liječenje meningitisa zbog loše infiltracije u cerebrospinalnu tekućinu. Dugotrajna ili visoka doza terapije

Tijekom dugotrajnog ili liječenja visokim dozama cefazolina preporuča se povremeno testiranje funkcija organa, uključujući funkciju bubrega, jetre te hematopoetske funkcije. Prijavljeni su povišeni jetreni enzimi i promjene u krvnim stanicama (vidjeti dio 4.8).

U bolesnika s hipertenzijom ili zatajenjem srca mora se uzeti u obzir sadržaj natrija u otopini za injekcije.

Cefazolin se ne smije davati nedonoščadi i novorođenčadi do jednog mjeseca starosti zbog nedostatka iskustva u primjeni i sigurnosti primjene.

Laboratorijski testovi

Laboratorijsko ispitivanje može dovesti do lažno pozitivne reakcije na glukozu u mokraći kada se koristi Benedictov reagens, Fehlingova otopina ili Clinitest tablete, no ne i kada se koriste enzimske metode određivanja glukoze.

Indirektni i izravni Coombs-ov test također mogu biti lažno pozitivni. To može biti slučaj i kod novorođenčadi čije su majke prije poroda primale cefalosporine.

Cefazolin se ne smije primjeniti intratekalno. Nakon intratekalne primjene cefazolina zabilježena je teška intoksikacija središnjeg živčanog sustava (uključujući konvulzije).

Ovaj lijek sadrži 50,61 mg natrija po bočici, što odgovara 2,53 % maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Ako bolesnik treba slijediti dijetu s malo natrija, to treba uzeti u obzir.

Kontraindicirana je istodobna primjena

Antibiotici

Cefazolin se ne smije davati istodobno s bakteriostaticima. (npr. tetraciklini, sulfonamidi, eritromicin, kloramfenikol) jer su u in vitro testovima opaženi antagonistički učinci.

Ne preporučuje se istodobna primjena

Probenecid

Kod istodobne primjene probenecida, bubrežni klirens cefazolina će biti smanjen.

Preporuča se oprez kod istodobne primjene

Antikoaguansi

U vrlo rijetkim slučajevima, cefalosporini mogu uzrokovati poremećaje zgrušavanja krvi (vidjeti dio 4.4). Ako se također daju oralni antikoagulansi ili visoke doze heparina, moraju se pratiti vrijednosti koagulacije.

Nefrotoksični lijekovi

Ne može se u cijelosti isključiti povećana mogućnost oštećenja bubrega ukoliko se istodobno s cefazolinom koriste neki antibiotici (npr. aminoglikozidi, kolistin, polimiksin B) ili diuretici (npr. furosemid). Pri istovremenoj primjeni s cefazolinom treba pažljivo pratiti pokazatelje

bubrežnih funkcija.

Vitamin K1

Neki cefalosporini, kao što su cefamandol, cefazolin i cefotetan, mogu ometati metabolizam vitamina K1, osobito u slučajevima nedostatka vitamina K1. Stoga može biti potrebno nadomjestiti vitamin K1.

Trudnoća

Nema dovoljno iskustva u primjeni cefazolina tijekom trudnoće u ljudi. Cefazolin se stoga treba koristiti tijekom trudnoće tek nakon pažljive procjene rizika i koristi. To osobito vrijedi za prvo tromjesečje trudnoće.

Dojenje

Cefazolin se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Kod dojenčadi hranjene majčinim mlijekom može se javiti senzibilizacija, poremećaj crijevne flore i predispozicija za infekcije s Candidom. U tim slučajevima liječenje treba prekinuti.

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Međutim, cefazolin može izazvati nuspojave (npr. alergijske reakcije, vrtoglavicu) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8).

Navedene nuspojave prikazane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i učestalosti kako slijedi: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100, < 1/10); manje često (≥ 1/1000, <1/100); rijetko (≥ 1/10 000

, < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

* Rizični pacijenti su oni s faktorima rizika koji vode nedostaku vitamina K ili drugim mehanizmima zgrušavanja krvi, kao i pacijenti sa stanjima koja mogu izazvati ili pogoršati krvarenje.

** Stanja koja mogu zahtijevati hitno reagiranje.

§Osobito u slučaju predoziranja ili neprilagođene doze kod bubrežne insuficijencije.

# U većini slučajeva simptomi su blagi, što često nestaje tijekom liječenja ili nakon prekida liječenja.

+ U slučaju teškog i trajnog proljeva tijekom ili nakon liječenja cefazolinom, potrebno je konzultirati liječnika; proljev može biti simptom ozbiljnog stanja (pseudomembranozni kolitis) koji treba hitno liječenje. Treba osiguirati da bolesnici ne koriste istovremeno lijekove koji utječu na smanjenje peristaltike.

$Uglavnom kod ozbiljnih bolesnika koji su primali više lijekova

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Predoziranje može uzrokovati bol, upalu i flebitis na mjestu ubrizgavanja. Primjena vrlo velikih doza parenteralnih cefalosporina može dovesti do vrtoglavice, parestezije, CNS uzbuđenja, mioklonusa i glavobolje. Nakon predoziranja cefalosporinima mogu se pojaviti konvulzije, osobito u bolesnika s bubrežnim bolestima. Nakon predoziranja, može doći do abnormalnosti u slijedećim laboratorijskim vrijednostima: porast kreatinina, BUN-a, jetrenih enzima i bilirubina, pozitivni coombs test, trombocitoza, trombocitopenija, eozinofilija, leukopenija i produljenje protrombinskog vremena.

Liječenje

Ako se pojave konvulzije, liječenje treba odmah prekinuti. Liječenje antikonvulzivom može biti

indicirano. Vitalne funkcije i odgovarajuće laboratorijske vrijednosti moraju se vrlo pažljivo pratiti. U slučaju teškog predoziranja, osobito u bolesnika s oštećenjem bubrega, kombinacija hemodijalize i hemoperfuzije može biti korisna ukoliko bolesnik ne odgovara na drugo liječenje. Međutim, nema odgovarajućih popratnih podataka. Peritonealna dijaliza nije učinkovita.